Poštarina plaćena u gotovu.
. 21.
DUBROVNIK, 26. maja 1925.
God. VII.
Narodna Svijest
jena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv, Tiskare.
mjesečno.
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku, —
urednik A. FI&. —
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare.
Odgovorni
»Narodne Svijesti“. —
— Rukopisi se ne vraćaju.
Vlasništvo Odbora
Crkva i državne vladavine.
(Iz knjige biskupa Mahnića ,,Na raskršću dvaju doba“)
Samosvijesno pouzdano ide Crkva ususret budućim
dogagjajima. Česa bi se i bojala? Pao je farizejski
cezaropapizam, koji ju je gnjavio kroz dva vijeka
i više. Skršio je Svemogući žezlo opakih, u pakao
je oborena njihova pomositost, u njegovu najdublju
jamu (Is. 14.),
i Naviješta se preuredba državnih i socijalnih prilika
a osnovu demokratskih sloboština. Dobro! Katoličko
kršćanstvo najdemokratičnija vjera, Crkva je kato-
lička od prvoga početka do danas najodvažnija zaštit-
nica demokratske slobode. Develnaest vijekova
ropovijeda Crkva svijetu slobodu, bratstvo i jednakost,
a da su narodi Crkvu poslušali, ovaj bi trisagion bio
u njih već davao konkretan oblik.
5 Hoće li budućnost biti republikanska ? Crkva
pozdravlja i blagoslivlje republiku, kao što blagoslivlje
aku drugu vladavinu. Nijednoj vladavini ne priznaje
rkva apsolutne prednosti ispred drugih, dok jedno
zahtijeva od svih: da se priznaju ovisnima o Božjem
akenu. Ni nerodnog samoodregjenja Crkva ne zaba-
je. Narodno samoodregjenje ne dopire do visine,
za koju se Crkva zauzima kao navjestiteljica istine i
prava Božjega, dok narodima, koji su htjeli da samo-
odregjenje provedu u oprec! s načelima Božanske istine
prava Božjega, dovikuje ona grozeći se: ,Zašto se
dune narodi, i plemena pomišljaja uzaludne stvari ?.
naj, koji živi na nebesima smije se... Udarit će ih
ozdenom palicom; razbit će ih kao lončarski
Me". (Ps. 2).
+ Ni komunizma se Crkva ne boji. Sv. Pismo opi-
uje život kršćana u Jeruzalemu riječima: Nijedan ne
aše ništa od onoga što imadoše svojim, već im sve
še zajedničko; jer u narodu, koji vjerova, bijaše
dno srce i jedna duša“ (Dj. Ap. 4).
Ljuto se narodi varaju, da će steći sreću uz ma
toju vladavinu, dok preziru Crkvu Kristovu. Bila vla-
vina sama po sebi najslobodnija i najdemokratskija,
ona ipak ne pruža apsolutnih uvjeta za trajnu sreću i
slavu. Sve zavisi naprotiv o toine, kakvi su oni, koji
ladaju, i oni, kojima se vlada. Svaka se vladavina
ide zlo upotrebljavati poput dvosjekla mača, a zlo-
ipotreba imat će to kobnije posljedice, što je slobod-
nja i demokratičnija vladavina. I tu vrijedi poznata :
Čorruptio optimi pessima. Nego dajte Crkvi slobodne
tike, da vršeći svoju božansku misiju vlastodršce i
žavljone istinom riječi Božje i milošću Duha Svetoga
oralno preporodi i odgoji u Duhu ljubavi i slobode,
to a to je sloboda od
već
0 ju je ljudstvu stekao Isukrst,
imskih zabluda i od grijeha, sloboda djece Božje.
imo narodi, što ih je oslobodio Sin Božji, zreli su
i uživanje demokratskih sloboda.
= S pouzdanjem gledamo u budućnost. Istina, za-
ao je našim vijekom kaos, ali ovaj je kaos napu-
n klicama novoga života, Nema filozofijskoga sus-
a, nema političke i socijalne teorije ili uredbe, ma
iko se najzad ona kosila s načelima istine i prava,
(da se u njima ne bi nalazilo štošta dobra. Treba
amo da Duh Božji, koji u početku iebdijaše nad vo-
ma prvobitnoga vasionog kaosa, sigje s neba te
stavivši svjetlost od tame i izlučivši iz nesregjene tvari
0, što je dobro, prikupi klice te ih sredi u jedan
anizam, u novi kozmos ,Čekamo... novu zemlju,
dje živi pravda“. (II. Pet. 3, 13).
= I Duh Božji već silazi. Crkva ga po izričitoj na-
dbi Leona XIIl. svake godine na Duhove svečano.
ziva. Duh će Sveti oploditi nanovo Kristovu Crkvu.
joj će on iz svjetovnoga kaosa izvesti novi koz-
05. Da će Crkva u ovom poslu uspjeti, za to jamči
\ koji govori Apostolima: ,Došao je knez ovoga
jeta, a u meni nema ništa... Ne bojte se, ja nad-
ah svijet“. (Iv.)
All reumatizmu i kostobolji taj više ne trpi
: boli jer je već upotrebio Reumatis. Reuma-
biva se uz originalnu cijenu u ljekarni u s ru Žitt
za Reumatis sredstvo za mazanje proti
Lov u mutnoj vodi.
»Slobodna Tribuna“ u članku pod ovim napisom
piše megju ostalim: ,Anketni odbor za istragu o ospo-
renim mandatima HSS svršio je rad i predao izvještaj
parlamentu. Utvrgjeno je da nema nikakva razloga
protiv verifikacije. Primarni je zahtjev parlamentarizm«,
da se izabrani narodni predstavnici ne smiju ničim
sprečavati u vršenju prava i dužnosti, ako zato nema
zakonitog razloga. Nikakva prečeg posla ne bi smio
danas parlamenat imati od ove verifikacije, Ali sad se
nalazi da to pitanje unije bitno“, Za što? Jer se mo-
raju donijeti najhitniji zakoni. Kome se još smije doći
s ovako glupim argumentom ? Pitanje verifikacije po-
sao je od četvrt sata, i ne zadržavu ni časa nikakav
drugi rad. Samo drsko izigravanje parlamenta može
odlagati verifikaciju, i opet jedino za to da se u mut-
nom lakše lovi. Oni hoće da protiv oslabljene opozi-
cije prije proture i sve svoje zakonske predloge i bu-
džet. Dakle i monstruozni zakon o štampi i zakon
protiv nezavisnosti sudaca i opasni zakon o zemljo-
radničkom kreditu i sve drugo treba da se najprije
primi. Tako će režim učvrstiti pozicije. A onda kad se
pogie na ljetne praznike, može doći i verifikacija.
A »sporazum« ? E dotle neka se uvijek priča i
zabavlja javnost »sporazumom«. Do jeseni, do zime,
sve jedno. Glavno je da se javnost uspavljuje nadama
i da mirno čeka. Očigledna je tendencija ove podmu-
kle igre. Treba opoziciju oslabiti, paralizirati, demora-
lizirati. To mora dovesti do apatije, do nepovjerenja
i napokon do rasula. A onda će se do jeseni sve
lako svršiti....“
Valjda će se reći da je sud »Slob. Tribune« u
pogledu sporazuma Pašić-Radićeva odveć pesimističan,
Gosp. Dr. Angielinović na nekidašnjem sastanku Da-
vidovićevaca, obdržanom u našem gradu, izrazio se je
optimistički, kao o stvari sigurnoj, dok se je o opo-
ziciji i njezinu budućem vladanju prema Pašić Radiće-
voj koaliciji, izrazio nekako sasvim neodregjeno. Me-
gjutim vidjet ćemo ko je bio bolji prorok, da li on,
g. Dr Augjelinović ili oni od »Slob. Tribune«.
Ratolički život u Beogradu.
(Od našeg posebnog izvjestitelja).
Katolički život u glavnom gradu naše države
razvija se polagano, ali zato biva sve življi i čvršći.
Središte je toga života kat, župna crkva i katolička
dvorana podignuta otrag malo vremena kraj same
crkve. Dvorana je podignuta velikodušnom pripomoći
sv. O. Pape, a na molbu apošt, Nuncija preuzv. H.
Pellegrinetti.
Zauzetni beogradski župnik Wagner iskorišćuje
svaku prigodu, da vjerski duh katolika sve više pro-
budi. Tako je u Nedjelju pred Spasovdan prigodom
prve Pričesti male djece priredio veoma lijepu sveča-
nost. Devedeset mališa obojeg spola primilo je toga
dana prvu sv. Pričest u prisutnosti njihovih roditelja i
velikog broja beogradskih katolika. Dirljivi čin obavio
je sam preuzv. Apostolski Nuncij preko sv. Mise, koju
je on isti čitao. Beogradske bogatije gospogje prire-
dile su mališima poslije sv. Pričesti u gore spome-
nutoj dvorani srdačni i intimni doručak zajedno sa
Apost. Nuucijem, koji je dječicu nadario sličicama, me-
daljicama i krunicama. U 10 sati držao je propovijed
kanonik O. Petar Vlašić, koji je nakon toga pjevao
svečanu Misu. Poslije podne u 4 s. pritegjena je u
kat, dvorani uspjela zabava, u kojoj su mališi novo-
pričešćenici s nekojim odraslijim djevojčicama izveli
veoma lijepo razne tačke pjevanja i deklamiranja i dvije
žive slike. Na harmoniju je svirao kapelan Medved.
Vas će Dubrovčane napose zanimati, da su dvije
mlade Dubrovkinje imale glavnu ulogu u toj zabavi;
naime Ana Blašković i Marija Švarc, obje iz Cav-
tata, koje su ovdje na naukama. Preko te zabave ka-
teheta Mangjerec upravio. je toplu i ozbiljnu riječ
roditeljima, kako imaju odgajati djecu. Sala je bila
puna općinstva. Pored Apostolskog Numcija i njego-
vog tajnika Mgra Paccini, te kanonika O. Vlašića i
mjesnog župnika vidio si iu lijepu kitu odličnih beo-
gradskih katolika i katolikinja. Ova je zabava ostavila
lijepi utisak na sve prisutne, nadasve na one mališe,
radi kojih je u glavnom i priregjena, da im bude kao
uvod u ozbiljni život, koji ih čeka. E: B:
Moral i društvo. (Nastavak)
3. Moral nije nešto relativno, promjenljivo, već
klija iz same racionalne čovječje naravi: stoga,
dok ostaje ista narav čovječja, ostaje isti moral.
Ja to ovako dokazujem.
1, Narodi svih vremena, bili ti narodi kulturni,
divlji, na pola divlji, imali su ideje moralnog dobra i
zla, smatrali su neka fakta dobrim, zaslužnim pohvale
i nagrade, a opet druga djela ružnim, nedozvoljenim,
zaslužnim prezira, pedepse. Ti principi moralni,
prvi i glavni bili su zajednički svim narodima. Mi
doduše ne možemo da zagjemo u predhistorijsko doba,
da tu vidimo, što sn narodi mislili o moralu; možemo
ipak zaći sada izmegju poludivljih naroda, koji stoje na
niskom stepenu kullure, i tu vidjeti, što oni misle o
tomu. Ako nagjemo, da se glavne maksime morala
tih poludivljih naroda pokrivaju sa maksimama kul-
turnih naroda, smijemo logično zaglaviti, da evolucija
kulture ma te maksime ne utječe, da ih izmijeni, već
da ih popuni i otanji. A odatle bi slijedilo da se mo-
ral može upopuniti — kao šio i znanost — ali ne
mijenjati. U zadnje doba A. Le Roy proveo je dvade-
set godina izmegju divljih naroda Afrike, da ih pro-
učava i rezultati su njegovih opažanja ovi.
1. Ti narodi čine razliku izmegju vidljivoga i ne-
vidljivoga svijeta.
2. Osjećaj imadu da' čovjek ovisi o superiornom
svijetu.
3. Vjeruju, da imade neko vrhovno biće,
stvorilo i organizovalo svijet.
4, Vjeruju u neumrlost ljudske duše.
9. Moralni osjećaj, koji se oslanja na razlici
izmegju dobra i zla, kod njih se nalazi.
6. Osjećaj pravde, odgovornosti, slobode, dužnosti.
7. Priznanje impličitno ili expličitno savijesti.
8. Pojam grijeha sa sankcijom.
Neka se vidi njegovo djelo ,La Religion des Pri-
mitifs*. — Ova opažanja čisto nam svjedoče, da mo-
ral imade svoj korijen u ljudskoj naravi, a ne u obi-
čajima, koji mastaju i nestaju pod utjecajem vremene,
mjesta, dizanja i padanja bilo duševne bilo materi-
jalne kulture.
2. Pozitivisti kušaju da to poreknu, ! a to jedino,
da budu dosljedni ovomu principu, koji su svojevoljno
postavili; a taj je: sve se je postepeno evolviralo, pa
i čovjek, iu njemu principi morala, religije, pa se tako
dalje evolvira, te će i moral postepeno primiti tokom
vremena druge forme. Ja samo opašžam: ako taj za-
kon evolucije (u smislu tranformista) nekada je po-
stojao, i sada valja da postoji. Ako sada postoji (mi-
slim u ovo 2.000—3.000 godina) bio bi taj evolucio-
nizam bar nešto izmijenio u pitanju moralnih principa.
Ali povijest nam kaže sve protivno. Neka se isporede
spisi grčkih i iatinskih pisaca sa sadašnjim mišljenjem
o moralu (ne govorim o moralnim nihilistima, jer je
takovih i prije bilo, kao što i sada) nećemo naći, da
su se niti za dlaku izmijenili. Zašto ta evolucija nije
ništa izmijenila ? Zašto čovječanstvo sada imade iste
pojmove u glavnomu o moralu, kao što je imalo otrag
2.000 godina ? Zašto bar jedan glavni princip, koji se
je negda moralnim smatrao, sada se ne smatra ne-
moralnim ? Tokom vremena umna elaboracija otanjila
je, upopunila pojmove morala, ali to ne znači, da ga
je izmijenila; ka što ne znači, da su izmijenili zakone
mišljenja sva nova otkrića, što su se učinila na tomu
polju. Sva nova ctkrića u matematici na pr. nijesu
izmijenili niti jedan ujamčeni teorem ni Pitagore ni
Arhimeda, premda je od tada prošlo više od dvije
hiljade godina. Uzmimo kakova divljaka, njegova će
logika biti posve sužena. Metnimo ga u doticaj sa
naobraženom klasom, njemu će se ti zakoni mišljenja
otanjiti. Te zakone mišljenja ne prima on od okoline,
koje je
! Izmegju drugih, Lubbock (Sir John) u svomu djelu , Origin
of civilisation“. Ali je ovo djelo pobio Roskoft sa svojim dje-
lom ,Das Religionswesen der rohesten Naturaločiker“, i na ovo
replike ne može da bude. Sažaljenje se budi, kada se čita, što
piše o ovomu pitanju Biickner i H&ckel. Prvi se služi sa hi-
storijskim, a drugi sa zoološkim falsifikatima; ali falsifikati
ostaju falsifikatima.