dočuju jasnije razloge, (razlog je neko dobro, jer samo
dobro može da privuče volju, alne, da je determinira)
da se opre strastima. Te ipak navike, ti motivi, i ako
olakoćaju put kreposnu životu, nijesu takovi, da čovjek
ne bi mogao i protiv navike raditi i protiv motiva.
Otpor bi mu bio dakako teži, ali ne bi bio nemoguć.
Demagog, kada svojom oduševljenom riječi pritegne
na svoju stranu masu naroda, imade udijela u tomu
samo, u koliko on poravnava put, obara ograde; al
u tomu imade glavnoga udijela volja, koja se odlu-
čuje i pristaje. A razlog je tomu, što, kada bi se de-
magogu pripisao čitav učinak; demagogova bi riječ
i kod svakoga i neizbježivo polučivala svoj ete-
kat; on bi stalan mogao biti, da, ako je kod jednoga
uspio, da će i kod svakoga drugoga uspjeti; ali to ne
odgovara istini. Ako uspije kod dvojice, kod trojice
na uspijeva. A drugi je razlog, što u obrnutomu  slu-
čaju, čovjek bi izgubio svoju slobodu i ne bi bio od-
govoran za svoja djela. Što uza se vodi neodgovor-
nosi, ja sam već napomenuo.

6. G. pisac veli, da sam ja neopazice ustvrdio
determinizam, kada sam kazao, e kršćanstvo ubla-
žilo divijaštvo i disciplinovalo ćud barbara. To ne stoji.
Kako okolina utječe na pojedince, ja sam već gore ka-
zao. Tako je i kršćanstvo utjecalo na barbare. Kršćan-
stvo nije izmijenilo moral kao teoriju kod barbara,
već ga je upopunito, otanjilo evangjeoskim naukom,
jer da u duši barbara nije bila klica morala, kršćan-
stvo ne bi bilo od njih ništa postiglo, kao ni od čo-
pora životinja. Kršćanstvo je
barbara moral u praksi, a to

uvijek

a
aa

slabeći divlje strasti ; toplom i uvjerljivom riječi pru-
žajući motive, da ih zagriju i pobude, a ne da stvore
i odu-

osjećaj za sve, što je istinito, krasno i dobro

ševe za kršćanski nauk. Kršćanstvo je obaralo ograde
a barbare toliko, koliko vr-

enče. Pedagod imade
ali bi svi njegovi na-
da u gojenčetu u€ bi bila latenina
gojio. Pedagogija je iskra, koja pada
u barutanu; nagje li tu eksplozivne materije, eksplo-
ne. U ovomu sam smi-
o ublažilo divljaštvo,
izmije-

moralu ; ono je utjecaio na D

    

stan pedagog utječe na svoje goj
dakako svoga udiela u odgoju ;
pori bili zaludni,
svojstva, koja bi

 

dira; ne bude li je, iskra se
slu ja kazao, da je kršćans
disciplinovalo ćud ; al ovo ne govori, da je
nilo moral.

5. Delinicija morala:

bola i
prema  svijesnim pićima“, briše svaku
izmegju morala i nemorala.

  

=

Malo se piše o

dio tražiti za razlog. Možda stoga,

analiza teža od filozofijskih pitanja ? Ne mislim: Stoga
se slobodnije piše o filozofskim pitanjima, a manje i
je znanstvena mate-
te valja bii
dobro versiran, ako se neće izreći kakovu ludost ; dok
tako nije u filozofiji. Tu svak stvori svoju nomenkla-
što mu se svidi;
i najviših ludosti, a da se tkogod
A to je posve naravno, jer onaj
ovi ili onaj

s oprezom o matematičkim, što
matička nomenklatura oštro označena,

turu; razumijeva iu on, što hoće i
stoga može izreći
tomu može dosjetiti.
koji pod obvojem riječi može razumjeti
pojam sa manje i više nota u tomu pojmu.
Gosp. pisac zeli : ,moral je suma emocija“.

mjestu :

vidjeti neka vidi:

Šteta što se ne mogu svi mikrobi,

u

utjecalo da pojača kod
primjerima, navikama

moral je suma emocija

zadovoljstva izazivanih radnjama čovjeka
razliku

višoj matematičkoj analizi; a mnogo
o pitanjima, koja zasijecaju u filozofiju. Ja bih se usu-
što je matematička

Ja
tražim, ako se ne mislimo igrati riječima, na prvomu
što je emocija, što li se razumije pod ime-
nom emocija. Ovdje vlada pravi kaos. Tko ga želi
Reid-a, Dugald Steward+a, T.
Brown-a, W. Hamilton-a, Kant-a, Herbart-a, Waitz-a,
Nahlowsky, H. Spencer-a, Wundt-a, Skadworth-a, H.

naravi

NARODNA SVIJEST

Hodgson.a. Pa neka vidi Boin: The emotions and
ihe will“, pa kritiku Spencerovu i Ribotievu itd. Ovo
sam hlio ovdje navlaš napomenuti, da upozorim, da
nije moguće ozbilino raspravljati 0 ovomu, jer fali
zajednička baza. Tako je i sa ,inklinacijama“, i ,afek-
cijama*.

Za mene je sve jedno sada. Bile, ne bile , emocije“
sinonimne sa inklinacijama i afekcijama; bile one ne
bile isto, što su grčki filozofi zvali z&dn latinski ,pas-
u te emocije valja svakako da ugju: ljubav,
bol, nada, smjelost, razočaranje, strah
koliko su emocije nijesu ni
moralne ni nemoralne. Pojam 0 moralu, što ga je
imalo i imade čovječanstvo, u tomu je, što se je mo-
ralno djelo shvaćalo kao nešto, što zaslužuje pohvalu,
priznanje, nagradu; a nemoralno, što zaslužuje ku-
gjenje, zazir, pedepsu. Moral presuponuje neku obvezu,
kojoj se čovjek mora podvići. Emocije ne presuponaju
nikakove obveze: one se nužno bude, stoga ih se nije
smatralo ni moralnim ni nemoralnim, a mogle bi biti
moralne ili nemoralne, u koliko su u skladu ili neskladu
sa moralnim diktatima. — Ako je dakle moral ,suma
emocija ugodnih i neugodnih“, te bi emocije mo-
rale biii ili moralne iii nemoralne, jer ne ima ni-
kakove karakteristične note, koja bi lučila emociju
moralnu od emocije nemoralne. Tim biva porušena
pregrada izmegju morala i nemorala, i o moralu ne
može više biti govora. To g. pisac čini se, da priznaje,
jer na jednom mjestu piše: , Moral može biti pozi-
tivan i negativan, konstruktivan, i destruktivan, in-
dividualan i socijalan ... dobar i zao, to mi odluču -
jemo (i. j. kakav valja da bude moral) prema svojoj
. prema kakvoći svoga morala“.
da je kleveta nemoralna,

siones“ ;
mržnja, veselje,
itd.; a ove emocije, u

kulturi uma i srca...
To bi bilo: neko odlučuje,
drugi odlučuje, da je kleveta moralna ; jedan odlučuje,
da je otimačina nemoralua, drugi da je moralna itd.,
tako nastaje bezbroj morala subjektivnih, koji se suz-
bijaju, obaraju, uništuju, koji ipak moraju jednako da
budu legitimirani, i ako su u najoštrijemu sukobu.
A ovo je moralni nihilizam. Ovo je sve jedno, što je
Stirner pisao: ,Sve: ljudi, stvari moja su svojina, u
koliko ih hoću i mogu poda se skučiti. Dužnosti na-
pram drugomu ja ne imam. Ja sam absolut. Svijet,
ako mi stane na put, ja ga žderem, da zasitim glad
svoga egoizma. Ti za mene nijesi drugo, nego moja
hrana ; kao što bih i-ja

Želio bih, da svak, komu
malo sabere svoju pamet, pa
Još neke kratke opaske.

Ja sam i tako već oduljio, stoga mi je sužiti što

više mogu, da ne dosagjujem čitalačkoj publici.
Gosp. pisac govori,

moral elaboracija razuma, već običaji,
vremena i mjesta stvorile,

Tako mi se bar čini iz onoga,
svomu članku, premda nije dosta jasno. On piše

novišta koja se srazuju.
sebi koristi“ i ,osjećaj da je
pomoći“
li je to osjećaj ili intuicija

moralno; al ipak to djelo uništuje egoizam.
Ako je moral osjećaj,
ral nešto intrinsekno čovječjoj naravi,

od tebe bio proždrt.s. (Der
Einzig und sein Eigenthum). Krvave su ove žijecit*
je stalo do čista morala,
da nad njima razmatra!

da osjećaj i intucija više u-
tječe na moral, nego umovanje, stoga možda da nije
što su ih prilike
a okolina u kategoričnim for-
mulama sebi namella. Opazit mi je, da ovdje g. pisac
prelazi iz logora utilitarista u logor _sentimentalista.
što g. pisac govori u

motivi su (moralu) nametnuti iz opće zalihe sabrane
u društvu, a najdubljivi, i ako najskriveniji egoistični
motivi straha od društvene presude“. To su dva sta-
,Dobro je moralno što nosi
moralno djelo drugomu
ne dadu se sljubiti. čovječanstvo osjeća (da
ili umna elaboracija sada
ovdje ne tražim), da je heroičko djelo nešto više nego

ako je intuicija, bio bi mo-
a to bi bilo

koji se vrzu u ustima i šupljim zubit

povećati. Mnogi bi se užasnuo, a osobito onaj,

Br. 22

  
   
  
 
   
  
  
 
  
  
 
 
 
  
   
   
  
  
  
   
 
 
 
 
   
   
  
  
   
 
  
    
  
  
 
  
   
  
  
  
 
  
  

svejedno što i kazati, da, dok ostaje ista narav u čo-
vjeku, ostaje isti i moral, da moral nije produkt rase,
klime, odgoja, običaja, da moral nije promjeniv.
Gosp. pisac piše, da je kršćanstvo ielativno, jer
ga netko shvaća ovako, neko opet onako. Ne razumi-
jem, kako je ova refleksija ušla ovdje i u kojoj svezi
stoji sa relativnosti morala. Možda se je htjela pro-
tegnuti relativnost morala i na relativnost kršćanstva.

Opažam: o jednoj nauci, znanosti, umjeću imadu
se poimovi. Ti pojmovi mogu biti potpuni, isptav-
ni; mogu biti nepotpuni, ispravni. To se 0 sva:

koj znanosti, nauci, umjeću može kazati. Vrlo su
rijetki umovi, koji obuhvate jednu znanost potpuno.
To se iste ima kazati i o kršćanstvu. Ako bi se imalo
zvati kršćanstvo relativrto stoga, što neko imade manje
potpune pojmove 0 kršćanstvu, redi istoga razloga
morale bi biti sve znanosti relativne, to jest, što iq
istina jednomu nije drugomu. Ali mislim, da neće nitk
uvesti na pr. relativizam u historiju stoga, što pojmovi
o sveopćoj povijesti jako su suženi u jednoga gimna
zijalca, ako se isporede sa znanjem jednoga profesora
koji je predavao povijest 40—50 godina. Neće nitk
u historiju stoga, te kazati: što id
to nije za profesor

 

uvesti relativizam
historijska istina za gimnazijalca,
i obrnuto.
Imađe u svakoj znanosti pitanja,

nijesmo na čistu, prijepornih pitanja; a imade i z
bluda, a to su pojmovi, koji ne odgovaraju istin|
Ni u ovim slučajima nijesu znanosti relativne. Ne
prvomu, to jest u prijepornim pitanjima, jer t oni, ko
pristaje uz svoje mišljenje, ne pristaje kao uz obs
lutuu: istinu, već pristaje, kao uz mišljenje manje, višt
vjerojatno, koje ne isključuje, da_ne_bi moglo bit
obrnuto. Ne u drugomu stučaju, to jest u slučaju za
blude, jer tada istina i zabluda bile bi sinonimne
i čovjek ne bi nikada mogao pogriješiti, i on bi bif
mjera svemu. Čovjek može pogriješiti, stoga i traž
istinu i u najviše slučajeva ispravlja svoje pojmovd

Ovo se mora kazati io kršćanstvu.
SN

sa kojim jo

s

Čisti je moral oslon socijalnom redu. Mod
valja da imade takogjer svoj oslon. Svi filozofski $
stemi, koji vide čovjeka opasana obručom ovoga živo
i njegov konačni cilj u ovomu životu, ne mogu pt

žiti moralu solidnu bazu, pa niti protumačiti morali
tenk rijih Sješmortlilo Sphanje zagonetka:

U « K : a i
motivacije, što se iznose, da se udari temelj morali

utilitarista i eudemonista i negativnih eudemonis
socijalnih progresista i

e

intuitionista i moralnih raq
nalista ne udovoljavaju, jer ne dovode u sklad u mo
egoizma sa altruizmom : dvije težnje ljudske nag
Filozofija koja predpostavlja, da je ovaj život sa |
jedna pola njegova života, koji se nastavlja u živa
onkraj groba, rješava moralno pitanje, udara mu
lidnu bazu, dovodi u sklad egoizam sa altruizmor
sukobe otklanja. Kako pak dovodi u sklad egoiž
i altruizam, ja sam o tomu govorio na drugo
mijestu. u. 1

KNJIŽEVNOST

Spomenica Starogradske Ženske Pučke Šk
sa slikama starogradskih spomena. Sastavio Pl
Kuničić, starogradski nadučitelj. Str. 50 u velil
formatu fino luksus izdanje sa velikim brojem sl
Cijena samo 19 Din. kod gosp. pisca. — Vrsno f
poznatog našeg književnika g. Petra Kuničića izni
je u ovoj radnji i u opisu i u slikama svu povija
sve znamenitosti Starog grada. Kamo sreće kad bi s
naše mjesto imalo sličnu svoju historiju. Knjig
nabaviti ne samo svaki Starogragjanin, već bi treb
da je nabavi i svaka naša škola i kulturna ustan

tko ' neče |

 

uvidi, da usnu šupljinu treba bezuvjetno danomice i to više puta prati i

  
   
 
 

e

stiti antiseptičnom tekućinom, pa bi se čim prije svikli da redovito 1
Prašak ili pasta za zube apsolutno nisu dostatr

šupljine u zubi

njeguju usta i zube.
tu svrhu, jer ne mogu dospjeti u sabiralište truleži,
postići samo tako, ako se

i zubi peru jednom zaista antiseptičnom vodom za usta. Odol- je

septičan.  Odol je bez dvojbe antiseptičan. = Odol je potpuno antisepti

unutarnju stranu kutnjaka itd. To se može