dočuju jasnije razloge, (razlog je neko dobro, jer samo dobro može da privuče volju, alne, da je determinira) da se opre strastima. Te ipak navike, ti motivi, i ako olakoćaju put kreposnu životu, nijesu takovi, da čovjek ne bi mogao i protiv navike raditi i protiv motiva. Otpor bi mu bio dakako teži, ali ne bi bio nemoguć. Demagog, kada svojom oduševljenom riječi pritegne na svoju stranu masu naroda, imade udijela u tomu samo, u koliko on poravnava put, obara ograde; al u tomu imade glavnoga udijela volja, koja se odlu- čuje i pristaje. A razlog je tomu, što, kada bi se de- magogu pripisao čitav učinak; demagogova bi riječ i kod svakoga i neizbježivo polučivala svoj ete- kat; on bi stalan mogao biti, da, ako je kod jednoga uspio, da će i kod svakoga drugoga uspjeti; ali to ne odgovara istini. Ako uspije kod dvojice, kod trojice na uspijeva. A drugi je razlog, što u obrnutomu slu- čaju, čovjek bi izgubio svoju slobodu i ne bi bio od- govoran za svoja djela. Što uza se vodi neodgovor- nosi, ja sam već napomenuo. 6. G. pisac veli, da sam ja neopazice ustvrdio determinizam, kada sam kazao, e kršćanstvo ubla- žilo divijaštvo i disciplinovalo ćud barbara. To ne stoji. Kako okolina utječe na pojedince, ja sam već gore ka- zao. Tako je i kršćanstvo utjecalo na barbare. Kršćan- stvo nije izmijenilo moral kao teoriju kod barbara, već ga je upopunito, otanjilo evangjeoskim naukom, jer da u duši barbara nije bila klica morala, kršćan- stvo ne bi bilo od njih ništa postiglo, kao ni od čo- pora životinja. Kršćanstvo je barbara moral u praksi, a to uvijek a aa slabeći divlje strasti ; toplom i uvjerljivom riječi pru- žajući motive, da ih zagriju i pobude, a ne da stvore i odu- osjećaj za sve, što je istinito, krasno i dobro ševe za kršćanski nauk. Kršćanstvo je obaralo ograde a barbare toliko, koliko vr- enče. Pedagod imade ali bi svi njegovi na- da u gojenčetu u€ bi bila latenina gojio. Pedagogija je iskra, koja pada u barutanu; nagje li tu eksplozivne materije, eksplo- ne. U ovomu sam smi- o ublažilo divljaštvo, izmije- moralu ; ono je utjecaio na D stan pedagog utječe na svoje goj dakako svoga udiela u odgoju ; pori bili zaludni, svojstva, koja bi dira; ne bude li je, iskra se slu ja kazao, da je kršćans disciplinovalo ćud ; al ovo ne govori, da je nilo moral. 5. Delinicija morala: bola i prema svijesnim pićima“, briše svaku izmegju morala i nemorala. = Malo se piše o dio tražiti za razlog. Možda stoga, analiza teža od filozofijskih pitanja ? Ne mislim: Stoga se slobodnije piše o filozofskim pitanjima, a manje i je znanstvena mate- te valja bii dobro versiran, ako se neće izreći kakovu ludost ; dok tako nije u filozofiji. Tu svak stvori svoju nomenkla- što mu se svidi; i najviših ludosti, a da se tkogod A to je posve naravno, jer onaj ovi ili onaj s oprezom o matematičkim, što matička nomenklatura oštro označena, turu; razumijeva iu on, što hoće i stoga može izreći tomu može dosjetiti. koji pod obvojem riječi može razumjeti pojam sa manje i više nota u tomu pojmu. Gosp. pisac zeli : ,moral je suma emocija“. mjestu : vidjeti neka vidi: Šteta što se ne mogu svi mikrobi, u utjecalo da pojača kod primjerima, navikama moral je suma emocija zadovoljstva izazivanih radnjama čovjeka razliku višoj matematičkoj analizi; a mnogo o pitanjima, koja zasijecaju u filozofiju. Ja bih se usu- što je matematička Ja tražim, ako se ne mislimo igrati riječima, na prvomu što je emocija, što li se razumije pod ime- nom emocija. Ovdje vlada pravi kaos. Tko ga želi Reid-a, Dugald Steward+a, T. Brown-a, W. Hamilton-a, Kant-a, Herbart-a, Waitz-a, Nahlowsky, H. Spencer-a, Wundt-a, Skadworth-a, H. naravi NARODNA SVIJEST Hodgson.a. Pa neka vidi Boin: The emotions and ihe will“, pa kritiku Spencerovu i Ribotievu itd. Ovo sam hlio ovdje navlaš napomenuti, da upozorim, da nije moguće ozbilino raspravljati 0 ovomu, jer fali zajednička baza. Tako je i sa ,inklinacijama“, i ,afek- cijama*. Za mene je sve jedno sada. Bile, ne bile , emocije“ sinonimne sa inklinacijama i afekcijama; bile one ne bile isto, što su grčki filozofi zvali z&dn latinski ,pas- u te emocije valja svakako da ugju: ljubav, bol, nada, smjelost, razočaranje, strah koliko su emocije nijesu ni moralne ni nemoralne. Pojam 0 moralu, što ga je imalo i imade čovječanstvo, u tomu je, što se je mo- ralno djelo shvaćalo kao nešto, što zaslužuje pohvalu, priznanje, nagradu; a nemoralno, što zaslužuje ku- gjenje, zazir, pedepsu. Moral presuponuje neku obvezu, kojoj se čovjek mora podvići. Emocije ne presuponaju nikakove obveze: one se nužno bude, stoga ih se nije smatralo ni moralnim ni nemoralnim, a mogle bi biti moralne ili nemoralne, u koliko su u skladu ili neskladu sa moralnim diktatima. — Ako je dakle moral ,suma emocija ugodnih i neugodnih“, te bi emocije mo- rale biii ili moralne iii nemoralne, jer ne ima ni- kakove karakteristične note, koja bi lučila emociju moralnu od emocije nemoralne. Tim biva porušena pregrada izmegju morala i nemorala, i o moralu ne može više biti govora. To g. pisac čini se, da priznaje, jer na jednom mjestu piše: , Moral može biti pozi- tivan i negativan, konstruktivan, i destruktivan, in- dividualan i socijalan ... dobar i zao, to mi odluču - jemo (i. j. kakav valja da bude moral) prema svojoj . prema kakvoći svoga morala“. da je kleveta nemoralna, siones“ ; mržnja, veselje, itd.; a ove emocije, u kulturi uma i srca... To bi bilo: neko odlučuje, drugi odlučuje, da je kleveta moralna ; jedan odlučuje, da je otimačina nemoralua, drugi da je moralna itd., tako nastaje bezbroj morala subjektivnih, koji se suz- bijaju, obaraju, uništuju, koji ipak moraju jednako da budu legitimirani, i ako su u najoštrijemu sukobu. A ovo je moralni nihilizam. Ovo je sve jedno, što je Stirner pisao: ,Sve: ljudi, stvari moja su svojina, u koliko ih hoću i mogu poda se skučiti. Dužnosti na- pram drugomu ja ne imam. Ja sam absolut. Svijet, ako mi stane na put, ja ga žderem, da zasitim glad svoga egoizma. Ti za mene nijesi drugo, nego moja hrana ; kao što bih i-ja Želio bih, da svak, komu malo sabere svoju pamet, pa Još neke kratke opaske. Ja sam i tako već oduljio, stoga mi je sužiti što više mogu, da ne dosagjujem čitalačkoj publici. Gosp. pisac govori, moral elaboracija razuma, već običaji, vremena i mjesta stvorile, Tako mi se bar čini iz onoga, svomu članku, premda nije dosta jasno. On piše novišta koja se srazuju. sebi koristi“ i ,osjećaj da je pomoći“ li je to osjećaj ili intuicija moralno; al ipak to djelo uništuje egoizam. Ako je moral osjećaj, ral nešto intrinsekno čovječjoj naravi, od tebe bio proždrt.s. (Der Einzig und sein Eigenthum). Krvave su ove žijecit* je stalo do čista morala, da nad njima razmatra! da osjećaj i intucija više u- tječe na moral, nego umovanje, stoga možda da nije što su ih prilike a okolina u kategoričnim for- mulama sebi namella. Opazit mi je, da ovdje g. pisac prelazi iz logora utilitarista u logor _sentimentalista. što g. pisac govori u motivi su (moralu) nametnuti iz opće zalihe sabrane u društvu, a najdubljivi, i ako najskriveniji egoistični motivi straha od društvene presude“. To su dva sta- ,Dobro je moralno što nosi moralno djelo drugomu ne dadu se sljubiti. čovječanstvo osjeća (da ili umna elaboracija sada ovdje ne tražim), da je heroičko djelo nešto više nego ako je intuicija, bio bi mo- a to bi bilo koji se vrzu u ustima i šupljim zubit povećati. Mnogi bi se užasnuo, a osobito onaj, Br. 22 svejedno što i kazati, da, dok ostaje ista narav u čo- vjeku, ostaje isti i moral, da moral nije produkt rase, klime, odgoja, običaja, da moral nije promjeniv. Gosp. pisac piše, da je kršćanstvo ielativno, jer ga netko shvaća ovako, neko opet onako. Ne razumi- jem, kako je ova refleksija ušla ovdje i u kojoj svezi stoji sa relativnosti morala. Možda se je htjela pro- tegnuti relativnost morala i na relativnost kršćanstva. Opažam: o jednoj nauci, znanosti, umjeću imadu se poimovi. Ti pojmovi mogu biti potpuni, isptav- ni; mogu biti nepotpuni, ispravni. To se 0 sva: koj znanosti, nauci, umjeću može kazati. Vrlo su rijetki umovi, koji obuhvate jednu znanost potpuno. To se iste ima kazati i o kršćanstvu. Ako bi se imalo zvati kršćanstvo relativrto stoga, što neko imade manje potpune pojmove 0 kršćanstvu, redi istoga razloga morale bi biti sve znanosti relativne, to jest, što iq istina jednomu nije drugomu. Ali mislim, da neće nitk uvesti na pr. relativizam u historiju stoga, što pojmovi o sveopćoj povijesti jako su suženi u jednoga gimna zijalca, ako se isporede sa znanjem jednoga profesora koji je predavao povijest 40—50 godina. Neće nitk u historiju stoga, te kazati: što id to nije za profesor uvesti relativizam historijska istina za gimnazijalca, i obrnuto. Imađe u svakoj znanosti pitanja, nijesmo na čistu, prijepornih pitanja; a imade i z bluda, a to su pojmovi, koji ne odgovaraju istin| Ni u ovim slučajima nijesu znanosti relativne. Ne prvomu, to jest u prijepornim pitanjima, jer t oni, ko pristaje uz svoje mišljenje, ne pristaje kao uz obs lutuu: istinu, već pristaje, kao uz mišljenje manje, višt vjerojatno, koje ne isključuje, da_ne_bi moglo bit obrnuto. Ne u drugomu stučaju, to jest u slučaju za blude, jer tada istina i zabluda bile bi sinonimne i čovjek ne bi nikada mogao pogriješiti, i on bi bif mjera svemu. Čovjek može pogriješiti, stoga i traž istinu i u najviše slučajeva ispravlja svoje pojmovd Ovo se mora kazati io kršćanstvu. SN sa kojim jo s Čisti je moral oslon socijalnom redu. Mod valja da imade takogjer svoj oslon. Svi filozofski $ stemi, koji vide čovjeka opasana obručom ovoga živo i njegov konačni cilj u ovomu životu, ne mogu pt žiti moralu solidnu bazu, pa niti protumačiti morali tenk rijih Sješmortlilo Sphanje zagonetka: U « K : a i motivacije, što se iznose, da se udari temelj morali utilitarista i eudemonista i negativnih eudemonis socijalnih progresista i e intuitionista i moralnih raq nalista ne udovoljavaju, jer ne dovode u sklad u mo egoizma sa altruizmom : dvije težnje ljudske nag Filozofija koja predpostavlja, da je ovaj život sa | jedna pola njegova života, koji se nastavlja u živa onkraj groba, rješava moralno pitanje, udara mu lidnu bazu, dovodi u sklad egoizam sa altruizmor sukobe otklanja. Kako pak dovodi u sklad egoiž i altruizam, ja sam o tomu govorio na drugo mijestu. u. 1 KNJIŽEVNOST Spomenica Starogradske Ženske Pučke Šk sa slikama starogradskih spomena. Sastavio Pl Kuničić, starogradski nadučitelj. Str. 50 u velil formatu fino luksus izdanje sa velikim brojem sl Cijena samo 19 Din. kod gosp. pisca. — Vrsno f poznatog našeg književnika g. Petra Kuničića izni je u ovoj radnji i u opisu i u slikama svu povija sve znamenitosti Starog grada. Kamo sreće kad bi s naše mjesto imalo sličnu svoju historiju. Knjig nabaviti ne samo svaki Starogragjanin, već bi treb da je nabavi i svaka naša škola i kulturna ustan tko ' neče | uvidi, da usnu šupljinu treba bezuvjetno danomice i to više puta prati i e stiti antiseptičnom tekućinom, pa bi se čim prije svikli da redovito 1 Prašak ili pasta za zube apsolutno nisu dostatr šupljine u zubi njeguju usta i zube. tu svrhu, jer ne mogu dospjeti u sabiralište truleži, postići samo tako, ako se i zubi peru jednom zaista antiseptičnom vodom za usta. Odol- je septičan. Odol je bez dvojbe antiseptičan. = Odol je potpuno antisepti unutarnju stranu kutnjaka itd. To se može