tu
Sur
Dr. V. Svilokosom, dočim je &. veliki župan dao pis-
meni odgor na tužbu.
Upravni je sud nakon rasprave i vijećanja donio
presudu, kojom je udovoljio tužbi župnika o. P. Gla-
vaš, te izrekao, da se poništava upravni akt g. velikog
župana, dolično sreskog poglavara u Makarskoj kao
neosnovan u zakonu. U oduljoj usmenoj motivaciji
presude. g. predsjednik upravnog suda naveo je, da
prije svega ne stoji prigovor g. vel. župana, da Upravni
sud nije nadležan po ovoj stvari, a što se meritoro
stvari tiče da propisi Bachove patente nijesu pritmjenivi
na crkvena lica u vršenju njihove vlasti u crkvi, već
propisi zakona od 7. maja 1874, a da u ostalom sve
i kad bi bili primjenivi propisi Bachove patente, da bi
sasvim tim bila presuda sreskog poglavara neosnovana
u zakonu, jer se je župnik služio svojim pravom ute-
meljenim u crkvenim zakonima i u našem Ustavu, te
tim što je na lijep način odredio da se barjak, koji nije
crkveni, iz crkve otstrani, nije mogao nikome prouz-
rokovati sablazan.
Mi ćemo ovu važnu presudu, čim nam stigne
njezin pismeni otpravak, po mogućnosti donijeti u cjelini.
Ratolički život u srednjoj Srbiji.
(Od našeg beogradskog izvjestitelja.)
Novo osnovana beogradska nadbiskupija ima već
iri uregjene i popunjene župe u srednjoj Srbiji, i to
u Nišu, u Kragujevcu i u Boru. No pored toga ima
katolika i po dragim mjestima Srbije, kao u Užicama,
u Valjevu, u Milanovcu, Arhangjelovcu i drugdje, pak
će biti posao becgradskih kanonika da ih do prigode
posjete, podijele potrebne sv. Sakramente, otčitaju Sv.
Misu i reknu nekoliko pobudnih riječi.
Kanonik O. Petar Vlašić pohodio je na Duhove
župu u Kragujevcu u tom srcu Šumadije. Tu je on
oba Duhovska blagdana vršio službu Božju i propo-
vijedao. Prema izvještaju O. Vlašića stauje katolika u
Kragujevcu je slijedeće : U gradu od 20 tisuća duša
ima oko 500 katolika. Župa posvećena sv. Josipu,
utemeljena je otrag 40 godina, ali je više godina bila
bez župnika. Poslije rata nadošli su katolici s raznih
strana kao profesori, činovnici, obrtnici i zanatlije.
Ima.i oko 95 gjaka iz Dalmacije i Hrvatske, koji
polaze artilerijsko-zanatlijsku školu i gimnaziju.“
Takogjer je u Kragujevcu oko 300 vojnika katolika
povrh onih 500 civilista.
Uza sve nastojanje revnog sadašnjeg župnika
Vindolca, kat. život u Kragujevcu nije baš najidealniji.
Katolici većim dijelom davaju malo znaka života.
No tome se nije ni čuditi. Nemaju nikakvog kat. društva,
u kome bi se okupljali, nemaju zvona, koje bi ih po-
zivalo na službu Božju, a nemaju ni crkve, gdje bi
se služba Božja obavljala, nego se ona vrši u jednoj
niskoj i tijesnoj sobici.
Čudno mi je bilo pri duši, — pripovijeda O.
Viašić — kad sam na svečani dan Duhova ondje go-
vorio sv. Misu. Sjetio sam se kolikim se sjajem po
dubrovačkim crkvama vrši služba Božja na taj blagdan :
uz svečano slavljenje zvona, uz svirku orgulja, u sjaj-
iom misnom ruhu, pred iskićenim oltarom: a ondje,
u Kragujevcu, misio sam i bez zvona i bez orgulja
u jednoj niskoj sobi, na jednom drvenom oltaru, bez
ikakvog nakita osim slike sv. Josipa, Križa i šest malih
svjećica. Jedino što me utješilo bilo je, kad sam se
poslije Evangjelja okrenuo vjernicima i stao im pro-
povijedati, a oni velikom željom slušali i uprav gutali
moje riječi, koje su — kako sam kasnije doznao —
učinile na njih duboki 'utisak.
,Gudno je bilo — pripovijeda dalje O. Vlašić —
i za kragujevačku kat. dječicu vidjeti mene — redov-
mika franjevca — na oltaru. Pošto tamo nije od dav-
NARODNA SVIJEST
nina bio nijedan kat. redovnik, mislila su djeca, da
sam ja — pravoslavni kalugjer. I došlo mi se smijati,
kad sam ćuo, dok sam se oblačio u misno ruho, gdje
jedna mala od 8 godina na sav glas pita svoju majku :
,Mama, kako to, da danas kod uas vrši službu Božju
kalugjer (pravoslavni)!“ — Čuo sam, da su otrag ne-
koliko dana bile u Kragujevcu u prošnji za uboški
dom dvije časne sestre iz Sarajeva, pak su djeca kra-
gujevačka, ne samo pravoslavna nego i katolička, držala,
da su to dvije — turske bule“.
Megjutim nade je, da će kat, život u Kragujevcu,
u velike krenuti na bolje. Sada su naime kupili jednu
lijepu palaču, koju preuregiuju za crkvu. Na istu će
podignuti mali zvonik i postavili već nabavljeno zvono.
Odmah kraj crkve bit će župni dvor, a lik dh njega
katolički dom. Tu će biti čitaonica i tu će se katolici
svakom zgodom sakupljati i upoznavati. Radnje su
oko toga u punom jeku, te će biti dovršene mjeseca
lipnja. Na Petrovđan t. g. nadbiskup O. Rodić otići
će u Kragujevac te će posvetiti crkvu, blagosloviti kat.
dom i dijeliti sv. Krizmu. Kragujevački katolici željno
i radosno očekuju tan dan, koji će za njih biti počet-
kom novoga života, čiji će utjecaj nadamo se blago-
tvorno djelovati i na katolike po ostalim mjestima
Šumadije i ostale Srbije. — A. B.
Okultizam.
Bio sam zamoljen od g. M. P. preko Dr. S. i
da dadem odgovor na neke upite, što se odnose na
čudnoviti dogogjaj, o kojemu su u zadnje doba pisale
talijanske, njemačke i amerikanske novine. Dogo-
gjaj je ovi:
Vrućeg jednog ljetnog dana na željezničkoj sta-
nici u Reggio udje neki mladi bogoslov u napuljski
ekspresni vlak. Bilo je 5 sati i 55 minuta ; mladić
zauze mjesto u kupeu I. razreda, u kojemu je već
sjedio viši kontrolor Dominico Fischetti. Dok se je voz
krenuo oba suputnika promatrahu se naizmjenice ;
pošto ie Fischetti mislio, da pred sobom ima znanca
iz ranijeg vremena, kojemu se imena više ne sjeća,
to započe prvi snjim razgovor; no brzo se je utvr-
dilo, da se viši kontrolor vara. U toku razgovora za-
pita Fischetti bogoslova za cilj njegova puta. Na nje-
govo začugjenje bogoslov mu udgovori, da putuje u
mjesto ,Catona“, gdje da želi prisustvovati nekoj sve-
čanosti, koja se daje u čast sv. Frana Asiškoga.
Fischetti mu na to razjasni, kako je pogriješio ući u
voz, jer da je morao upotrebiti osobni vlak, koji iz
Reggio kreće u 6 sati i 17 minuta i zaustavlja se u
Catoni, dok ekspresni vlak nikada na onoj maloj sta-
nici ne staje.
Mladi bogoslov bio je kao ubiven. Oa je već bio
obećao svoje sudjelovanje na onoj svečanosti, dapače
je, kako je višem kontroloru izjavio, zavjetovao se da
u nijednom slučaju na onoj svečanosti nesmje manj-
kati. Sada bijaše očajan. Počeo je da moli,
te kada mu je kontrolor vlaka izjavio, da je to
sve uzaludno, jer da ekspresni vlak sigurno u Catoni
neće stajati, zaprijeti se da će iz jurećeg vlaka isko-
čiti. Nato ga zaokupi misao, kako bi mogao ipak za-
ustaviti vlak ako povuče za zapor (brenzu), što se obi-
čava u najnužnijim slučajevima. Ali mu viši kontrolor
Fischetti objasni, kako se sigurnosni zapor smije upo-
trebiti jedino onda, kada su putnici u nekoj životnoj
pogibli, inače je to najstrože zabranjeno i kažnjava
se u svakom slučaju tamnicom.
Dok su se ova dvojica objašnjavala, vlak je sa
silnom brzinom jurio dalje. Još je do Catone bilo
samo par kilometara udaljenosti. Najednom začuše
viši kontrolor i njegov očajavajući suputnik tri oštra
zvižduka lokomotive, izgledalo je, kao da je voz uma-
Br. 23
njio nešto svoju vrtoglavu brzinu te najednom uz strašan |
potres stade. Začugjeni pogledaše obojica kroz prozor
i vidješe jeduu malu željezničku stanicu, a na kući
natpis: Gatona.
Što se je dogodilo : Bogoslov rastvori vrata i
povika: sv. Frano Asiški učinio je čudo ! Viši kon-|
trolor, veći skeptik a manji vjernik od ovog djaka
bogoslovije, uputi se k vogji lokomotive, od kojeg do.
znade slijedeće :
Vogja lokomotive opazio je na mjestu, gdje sada
stajaše. lokomotiva, jednu ženu odjevenu u bjelini,
savezanih ruku i nogu, poioženu preko tračnica. On je
odmah stroj zaustavio, ali još prije nego se je mogao
vlak zaustaviti, došao je i signal sigurnosnog zapora.|
Viši kontrolor sa trojicom željezničkih činovnika
pregledaše zatim cijeli onaj kraj tražeći tajinstvenu onu
ženu, za koju još uvijek uvjeravaše vogja lokomotive,
kako je svojim rogjenim očima prije malo minuta
gledao vezanu da leži na tračnicam. Usprkos najsa.
vjesnijeg istraživanja nije se našlo nikakova traga
ovom fantomu.
Sada činovnici željeznice pregledaše cijeli voz
namjerom da pronagju onogu, koji je povukao ze si
gurnosni zapor. Svi su pulnici tvrdili, da nitko od njili
to nije učinio. Uprava željeznica u Napulju povela jg
takogješ od svoje strane istragu u ovoj stvari, ali
bez uspjeha. — Neues Wien. Journal“ br. 11. 225
od 20. tl. 1925. i
Traži se. 1. Da li se ovaj fakat — ako je u opet
istinit — dade tumačiti drugim pulem, a da se nt
pribjegne čudu. Mnogi znameniti okultisti misle, di
misao u čovjeku predstavlja neku materijalnu silu
koja može da izazove ne samo jednake misli u mož
danima drugih osoba, već može izazvati bilo kakow
dogogjaje u njegovoj okolini. Prema mišljenju okul
tista ovo zavisi jedino od energije, kojom čovjek kom
centruje svoje misli. Š
2. Ako stoji to mišljenje okultista, kako to, d
je onaj mladi bogoslov mogao snagom koncentracij
misli djelovali kroz prostor od valjda 10—15 vagoni
na nevidljivog mašinovogju, a da nije mogao utjeci
ni riječi ni mišlju na pred njim stojećeg kontrolora vlak
Na prvo pitanje odgovaram. Hipoteza okultista
energiji ljudske volje, koja utječe na drugu, može i
_ pripustiti; ali samo kao hipoteza, koja tumači mnog
telepatijske i telefanijske pojave. Da čovjek u du
svomu nosi nekih latentnih sila, kojih on nije svijest
to nije nevjerojatno, što više, to nam kažu tako zvat
rabdomanti, u kojim se pojavlja moć, da osjete pot
zemne izvore vode. Kako to biva i sami ne znadi
Psihične energije kako se projektiraju na drugoga nij
čisto poznato, ali nam činjenice potvrgiuju da ima
takovih psihičnih projekcija, projektirale se one preti
živčanog ili psihičnog fluida, to je sve jedno. Mislin
da to sredstvo projekcije utječe jedino na živčani Sl
tav, glavni organ u čovjeku, preko kojega on očilt
duševne operacije; dalje mislim, ne može utjecati,
na pr. na jednu materijalnu stvar. Projekcija dušeli
može utjecati na objekat sebi homogeni ne na dru
Stoga, ako imade pojava, gdje se vidi utjecaj kako!
sile na materijalne stvari, tu valja da bude nešto dru
neka sila vansubjektna. Telefanije (to jest, kada vidi
neku prikazu ili čujemo kakav glas) mogu biti i bu
duševne projekcije; ali one prikaze nijesu nešto m
rijalno, što stoji pred našim očima, kao kakova md
rijalna stvar, koja podražuje naš optični živac; već
telefanija slika stvorena u našemu optičnomu ži
neposrednim utjecajem tugje duševne energije ; k
što, kada sanjamo vidimo stvari, premda su nam |
zatvorene: telepatija je neposredni podražaj sensor|
živca. Razlika izmegju mojega mišljenja i okulti
Žalostan je znak vremena, da je ispunjenje najobičnijih pravila higijene
danas postalo pitanje novca. Mnogi ne njeguju pravilno usta i zube, jer
su prašak i pasta za zube nerazmjerno skupi. Medjutim postoji osobito
dobar i štedljiv način, da se održe usta uvijek svježima, a zubi zdravima:
dostatna je čaša tople vode, u koju smo kanuli nekoliko puta Odol, da
se usta osvježe i raskuže. Odol posjeduje to svojstvo, da DOE" Sve >
kutiće i nabore, u koje ne može da dospije četkica za zube, a još dugo iza upo-
rabe spriječava vrijenje i trulež u ustima. Tako kao Odol ne djeluje niti jedan
prašak niti jedna pasta za zube. Odol je jako koncentriran i štedljiv u uporabi.