Poštarina plaćena u gotovu.
Br. 26.
DUBROVNIK, 1. jula 1925.
God. VII.
Narodna Svijest
“Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
Orle! Pozor!
Orle, imaš mučenicu !
Na 17. 6. izagnana je iz Šibenske preparandije tvoja
a “sestra Antica Ostojić, sedamnaest godišnja sirota bez
/ roditelja.
: Nije otpuštena radi raspuštenosti, jer je bila uvijek
“uzorna djevojka-učenica, koja nikada nikakvog ukora
| nije dobila. Nije otpuštena radi slabog uspjeha u nauku,
jer je bila na diku zavoda kao odlikašica, Nije bila
otpuštena, jer se nije htjela pokori tiranskoj odluci,
da ne smije biti aktivnom članicom Hrv. Orla. Otpuš-
tena je samo zato, jer je sa svojim skrbnikom privatno
prisustvovala krasno uspjelom crlovskom sletu u Pre-
omu, na komu se je pjevala narodna trohimna i is-
azala čast državnoj vlasti.
Orle! Dok se na preparandiju postavljaju ,pro-
fesorice“, kojima se ističu kao, glavne kvalifikacije to
to su sokolice, i koje imaju jednu od glavnih zadaća,
la lažljivo napadaju tvoju organizaciju i da silom
voga položaja trpaju tvoju nezrelu braću i sestre u so-
olska društva, — iz škole se tjera tvoja uzorna sestra
ktomu sirota hraniteljka nejake braće i sestara samo
ato, jer ju je srce vuklo, da prisustvuje manifestaciji
ivotne ideje tvog naroda, pa zato i tvoje.
Orie | To rade u dvadesetom vijeku oni, koji iz
p puna grla viču proti mračnom šređovjekovnome kleri-
izmu; kojima usta pjene od bučnog nag'lasivanja
lobodoumnosti. Sramota | To se je dogodilo sedme
) Ta die da“! je tvoja seslra lišena prava
0, jer nije nijela da svoj odgoj poslav. na temelje
ekakvih bankrotiranih filozofija“, već na temelj
vječne filozofije, koja je stvarala i stvara zlatna
a naših otaca i matera, š
Orli i Orlice, braćo i sestre ! Neka ovo mučeništvo
ude zadnje ! Obuzdajte svoj mladenački zanos ! Odgo-
ite vanjske manifestacije | Budite duše i srca orlov-
ga dok ne svane vedri dan, Poslušajte prokušanog
pjesnika : Oro gnijezdo vrh timora vije, jer slobode u
nici nije ! Ipak će doći, da mora doći dan, kad će
orlovska srca naše mlade narodne inteligencije poka-
u javnome životu snagu, koju je čovjeku kadra
da dade ona Ideja, na kojoj Orao počiva. Ako ne vi,
mlagja braća vaša živjet će u slobodnoj Jugoslaviji,
oja će omogučili svakomu poštenomu izraz svog vje-
ovanja i ugušiti reakciju. Pripravljajte se, uzgajajte se i
ne zaboravite, da ste članovi ecclesiae militantis — voju-
uće Crkve, koja u progonstvu dobiva herojsku snagu.
Orle! Imaš novi dokaz, da su nekršćanskom
ulturnom naprednjaštvu ,demokratizam, slobodoum-
nost i čovječnost“ samo šuplje fraze! S prezirom odbij
ki pokušaj, da te se trpa u društva, koja se pro-
ive Ideji tvoje vjere.
= Pazi i bdij, radi i moli! Tvoje će vrijeme doći!
Sloboda i Pravda moraju pobijediti !
Mučenici pak sestri našoj čast do vjeka !
Bratska orlovska srca neće je zapusliti!
Bog živi!
ustšttamamtiideaiASEŠSiNJIPENE NIELS
Orao.
U potrazi za istinom.
Svijet ide još uvijek u veliku mnoštvu da vidi
udnovatu pojavu na'kipu Gospe Srca Isusova u Ma-
loj Braći, da se moli pred Gospom i da joj zavjete
hr nosi. Oua prva riječ izvjestitelja sarajevske »Večer-
nje Pošte« : »Svako čudo za tri dana“, nije se ovaj
lout obistinila. Množe se oni koji tvrde da vide. Megju
vim ima i profesora i liječnika i pravnika i uopće
ludi uglednih i ozbiljnih iz svakoga stališa, o kojim
jamačno ne može reći, da bi se ni od koga dali
S ugestionirati“. Ima i nekatolika koji se zaklinju da
u vidjeli, a ima i takovih ljudi, koji su ušli u crkvu
orugljivim posmijehom na. ustima, a od nje se vra-
li s uvjerenjem sasvijem drugovačijim. A opet se na-
i takovih, koji su svojim očima vidjeli, ali kažu
ipak ne vjeruju, jer misle da drugo ne može biti
inozemstvo 10 Din. mjesečno,
dine opstanka naše, narodne demokratske države,“
AO ao e. srž odi i 8
Izlazi svakog 'Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
nego opsjena, igra svjetlosti. Ko pojavu nije mogao
zamijetiti pri danjoj svjetlosti, neće da vjeruje onome,
koji ju je vidio pri svijetlu voštanica i električne ža-
rulje, i za takove ne vrijede nikakva uvjeravanja, da
ima mnogo čeljadi što su pojavu opazili i usred bi-
jela dana, i na durbia i ma prosto oko, bilo s jednog
bilo s drugog mjesta opažanja.
Pojava se ne ograničuje samo na otvaranje i za-
tvaranje očiju na kipu. Mnogi koji imaju oštur vid
mogli su i bez upotrebe durbina opaziti, da se rožnica
oka sa zjenicom pomiče (me da igra ili trepti), te se
otkriva bijelo od oka. Gledajući ma durbin, ta se po-
java vidi još jasnije. Oni koji pojavu pripisuju optič-
koj vaici, trebalo bi, uz drugo, da protumače i lo,
kako se jednaka ili slična pojava ne može da zamijeti
na kipu djeteta Isusa, što ga Gospa drži u naručju.
U posljednjemu svome dopisu spomenuo sam ono
što sam i ja, uz lolike druge, mogao vidjeti, pretpo-
stavljajući da me moje oko nije varalo; ali o tome,
što mislim, ja onda nijesam kazao ništa, pa ni danas,
pošto sam više puta isto vidio, neću i ne mogu još
da kažem ništa, jer držim da bi bilo preuranjeno.
Glavao je pri svemu ovome, da se savjesnim i nepri-
stranim ispilivanjem utvrdi istina, a da se do toga
dogje, držim da trebuje najprije da se izvedu na čisto
sva ona razna nesuglasna pričanja, što se pronose po
gradu i izvan njega o tome, kako su prve pojave na-
stale, i koji su im bili prvi svjedoci i vijesnici.
Stoga sam se svojom vlastitom inicijativom po-
brinuo, da one prve svjedoke i vijesnike k sebi do-
zovem, njihovo prostodušno pripovijedanje saslušam,
te njihove iskaze ispišem i ovdje objelodanim.
:,P. V Medini.
Iskaz djevojčica : Renate Kukuljica, Marije ei i
SE Marice Perinić.
Renata Kokuljica Antunova, učenica I.
gragi. škole, iskazuje kako slijedi :
»Bile su 4 ure pos. p., kad sam ja sa svojom
školskom drugaricom Marijom Sessa pošla u crkvu
Male Braće. Ušavši na gornja, t. zv. muška vrata, za-
držale smo se malo pred oltarom sv. Antuna, pu smo
onda pošle pred oltar Gospe Srca Isusova, da se po-
molimo za dobar uspjeh u školskim zadaćama. Dok
sam ja moleći gledala Gospu, vidjela sam gdje
miče očima i ustima, kao da prati našu molitvu. Još
sam opazila kako je jedamput polagano makuula gla-
vom (i ovdje imitira način te kretnje). Ja sam tada
upitala svoju drugaricu, koja je klečala i molila po-
kraj mene, da li joj se čini da se Gospa miče, a ona
koja je već prije moga upita bila opazila onu kretnju,
odgovorila mi je da vidi, da miče ustima i očima.
To kretanje na Gospinu kipu trajalo je neprestano
za kakvih 20 minuta. Uznemirene mi smo jednako
klečale i gledale, dok nas ne uhvati strah, te izagjosmo
iz crkve. Putem nijesmo nikomu ništa rekle o onomu
što smo vidjele već jedino maloj Hildi Mihonek, pa
smo se zajedno s njom povratile u crkvu, pošle iznova
pred oltar Gospin, molile Boga, te smo opet vidjele
na kipu isto micanje očima i ustima, kao da moli
skupa s nama.*
Kroz vrijeme što smo mi dvije bile na dvoru,
došle su bile u crkvu dvije druge naše školske dru-
garice, ovdje prisutna Marija Perinić i Nevenka Milišić,
koje za dogagjaj nijesu ništa znale. One su dvije
pošle najprije pred oltar Gospina da izmole sv. Roza-
rije, pa su onda pošle da oblaže oltare i da se pred
svakijem pomole. Ja onda, nalazeći se pred oltarom
Gospinim, zazvala sam ih da dogju pred oltar, i rekla
sam Matici Perinić da gleda malo bolje Gospu. Kad je
pogledala, ona je vidjela da miče očima i ustima i upi-
tala je Nevenku Milišić, da li i ona što vidi. ,Vidim
razreda
"micanje očima“, odgovorila je: Nevenka.
Onda smo se mi sve pet (t.j. Sessa, Milišić, Mi-
honek, Perinić i ja) digle s oltara Gospina i pošle smo
k Velikom Oltaru s namjerom da o pojavi obavijestimo
jednoga fratra (lajika), koji je klečao na jednoj klupi.
blizu vrata kud se ide u klaustar. Dvije su od nas
* Hilda Mihonek, otputovala je iz Tbronika pa nije
mogla biti ispitana. i
Oglasi, zahvale i učene po posebnom cijeniku.
urednik A. Fič,
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —
Odgovorni
»Narodne Svijesti“.
Vlasništvo Odbora
pošle k njemu da mu reku, ali prije nego su one išta
progovorile, on je rekao: ,Hajdete, hajdete molite I“.
Na to smo se mi svekolike opet vratile k oltaru Gospe,
i iznova smo vidjele kretanje na kipu kako i prije.
Meni je onda došla misao, da to ne bude radi svje-
tlosti, pa sam se premjestila, ali je micanje na kipu
slijedilo sve jednako. Uto rečeni fratar lajik dogje
k nama da nas upozori, da budemo mirne. Ja sam se
tad digla i rekla mu: ,Ma Vi nas ne razumijete !“,
a Hilda Mihonek dodala je riječi: ,Vidite, da se
bi. Gospa miče, otvara i zatvara oči!“ Fratar je pogle-
dao na kip, aline opazivši ništa, učinio je rukom znak
kao da smo poludjele, te se povratio na svoje mjesto.
Mi smo postale još neko vrijeme u crkvi, pa smo
pošle ća.*
Na dvoru smo susrele još dvije male, Mariju
Kusalić i Olgu Autonioli, te smo im pripovidjele, i to
samo njima, a ne drugomu, što smo vidjele u crkvi.
Njih su tada Mihonek i Milišić odvele u crkvu da vide,
a mi tri, to jest M. Sessa, M. Perinić i ja nijesmo se
više s njima vratile. Sutradan nam je Hilda Mihonek
svijem rekla, da su Kusalić i Antonioli isto vidjele na
kipu, to jest: otvaranje i zatvaranje oči i micanje
ustima. Kusalić je meni lično rekla, da je i ona vidjela.
Na upit, da li je ko bio u crkvi Male Braće,
kad su prvi put došle, odgovaraju da nije bio niko
nego jedna gospogja i jedan gospar. Gospogja da je
klečala, a gospar da je sjedao, obojica licem obrnutim
prema Velikom Oltaru.
Odgovarajući na dotični upit, kažu da je pred
oltarom sv. Antuna gorjelo nekoliko svijeća, a pred
oltarom Gospe Srca Isusova nijedna. Nijedna sunčana
zraka da nije padala na oltar i kip Gospin.
(000 Na upit; upravljen Renati Kukuljicii Mariji Sessa,
da li su već štogod znale o pojavi na Gospinu kipu
prije nego su prvi put došle u crkvu u 4 sata, odgo-
varaju da nijesu znale ništa, niti da im je iko o tome
što kazao.
Prisutce Marica Perinić i Marija Sessa, upitane
da li potvrgjuju, svaka za se, što je gori iskazala Renata
Kukuljica, izjavljuju da potvrgjuju potpuno.
Iskaz djevojčica Marije Legeny i Viktorije Morić
Marija Legeny, učenica Ill. razreda gragjanske
škole, iskazuje ovako :
»Onaj dan po podne (utornik, 16.0. mj.), okolo
6 sati, ja sam se susrela na stradunu sa svojom dru-
garicom Viktorijom Morić Markovom, učenicom II. ra-
zreda gragj. škole, i pošto imamo običaj poći svaki
dan u crkvu Male Braće, da se malo pomolimo, tako
smo i onaj dan pošle u rečenu crkvu i to ravno pred
oltar Gospe Sica Isusova. Dok sam molila, uzdigla
sam pogled na kip Gospin i u taj sam čas vidjela,
gdje je Gospa lagano maknula glavom** i u isto doba
oči otvorila pa ih opet zatvorila. Isti čas sam upozo-
rila na to svoju drugaricu, koja je zajedno sa mnom
klečala na donjem stepenu od oltara. Pogledavši, ona
je vidjela, gdje Gospa miče očima i ustima. Lijevo oko
da joj se je vidjelo najviše otvoreno.
Na to smo se mi obedvije jako prepale. Ja sam
zavikala : ,Majko moja mila l, i pobjegle smo iz crkve,
te smo na.dvoru svakomu na glas govorile: ,Hajdete
u u Malu Braću da vidite kako Gospa miče očima !“
* Franjevac lajik, poštov. fra Egidij Fergačić, kojega
sam preupitao glede na ovu okolnost, rekao mi je, da je on,
videći ono oč djece gdje k njemu dolaze, mislio da dolaze,
da mu pitaju koju inkunicu, i u toj misli da im je rekao: ,Haj-
dete, hajdete, molite; ja toga kod sebe ne nosim“. A poslije,
kad mu je jedna mala rekla: ,Oli ne vidite, da Gospa otvara.
i zatvara oči ?“, da je doista pogledao na kip, ali ne mogavši
opaziti ništa zbog svoje kratkovidnosti, da je uzeo stvar za
šalu, i rekavši im: ,Hajdete, hajdete“, povratio se na svoje
prijašnje mjesto. A one su, kaže, još ostale u crkvi pred ol--
tarom za neko vrijeme, pa su izašle vanka i opet se povratile;
ali da on nije mogao dalje na njih paziti, jer je morao poći
za drugim svojim poslom. — Primijetiti je, da od onih, koje je :
pošt. fra Egidij vidio da su se povratile, nijesu sve bile iste
— kako se to može vidjeti iz gornjeg iskaza. - On nije bio u
crkvi kad su prve dvije male došle. _
**) Zamoljena da bi imitirala kretanje glave na kipu učinila
je to ma način, koji se potpuno slaže s načinom što ga je is-
kazala R. Kukuljica pri svome iskazu, učinjenom dan poslije
preda mnom. — D. vz s i OR