su.
4. Tim načelima, od kojih crkva ne može odstu-
piri, protivi se više članova spomenutog nacrta za
osnovne škole, Uopće zapostavlja crkvenu vlast, krši
vlast roditelja i daje ministru prosvjete prava, koje po
crkvenom pravu nikada ne može imati.
U tome pogledu nepravedan je čl. 36, koji se
mora vas promijeniti, čl. 37. i 38., po kojima odo-
brava sve ustavne knjige ministar prosvjete, dakle i
katekizme, čl. 94. i 95., po kojima vode istragu o svim
učit. prekršajima samo školske vlasti po naredbi mi-
nistarstva, čl. 103., po kome bi mogao u katoličkim
školama postati učitelj nekatolik, či. 120., koji povje-
rava nadzor nad svim predmetima ministru, koji može
biti nekatolik, čl. 178., koji prijeti kaznom svima, koji
nagovaraju roditelje da ne šalju djecu u državne škole,
čl. 192., koji ide zatim, da izvršene zapljene dobara
katoličkih općina i zaklade pokrije zakonom. To neka
bude dosta.
Katolički episkopat očekuje, da će ministarstvo
uvažiti te njegove zamjerke i zakon tako popraviti, da
bude u skladu sa načelima državno priznate katoličke
crkve. Ako ministarstvo ne bi htjelo uvažiti ovu u in-
teresu mira podatu predstavku i episkopatu čim prije
povoljno odgovoriti, episkopat je dužan svečano izja-
viti, da će po svojoj savjesti i službi biti prisiljen, da
javno nastupi i protestira i izvede svestranu akciju u
obranu uzgoja katoličke omladine.
U Beogradu, 24. juna 24. juna 1925.
Za oboljelog zagrebačkkog nadbiskupa
Dr. Antun B. Jeglič, biskup ljubljanski.
Dogagjaj u Maloj Braći.
Dopisniku beogradskog »Vremena«.
Ne znam niti hajem znati, kakav si efekat po-
stigao svojim dopisom u Beogradu, ali znam da si u
Dubrovniku onakim pisanjem izazvao samo općenit
smijeh i gnušanje. Kip Gospe Srca Isusova u crkvi
Male Braće, koji je umjetnički izragjen tako, da u sva-
kome gledaocu pobugjuje čuvstvo čednosti, skromnosti
i bogoljubnosti, nazvao si ti ,koketnom Madonom,
koje prevrće očima“, vrijegjajući time osjećaje katolič-
kog naroda na očigled državne oblasti, koja takovo
blaćenje katoličkih svetinja n€ bi smjela dopuštati.
Pa onda si izbacio toliko budalaština, da ti se moraju
| smijati i sami tvoji istovjerci pravoslavni, koji stanuju
u Dubrovniku, kao kad pišeš: S leve strane od Ma-
done, protegao se na platnu sv. Jovan, još vrlo mlad
i zavodljiv. Crvenu ešarpu opasao oko tela, kao visoki
dever.... A desno od Madone sumorno je gledao
star sv. Josip, sa pastirskom palicom“. Arhangjela
sv. Mihajla uzeo si ti za Sv. Ivana, a cvijet od lji-
ljana u ruci sv. Josipa zamijenio si ,pastirskom pali-
com“, i još imaš obraza govoriti o »psihozi“ i ,halu-
cinaciji“, kojoj da bi tobož podlegao bio ovih dana
cijeli Dubrovnik, ti koji si čak i to vidio ,kako je
bogougodni crkvenjak (lajik) sav trom i oćelavio od
zanovetania dubrovačke dece, mahnuo svojim svežnjem
ključeva i polako ih izgurao iz crkve“, i kako su onaj
dan ,istrčale bile žene, ogrnute samo salom i neza-
kopčanih cipela“, a u crkvi, punoj naroda ,mastao
delirium verovanja, kad su se od nekud stvorili puno
iraujevačkih kalugjera u njihovim braon mantijama,
te se izmešali s narodom oko oltara pevajući, sa im-
proviziranim uorovima, pesme vrlo pobožne i ugodne
Bogu, Bogorodici i Vatikanu... i kako se »hotelieri
raduju sa Vatikanom, što je vera raspaljena“, dok
,horovi dece pevaju tiho večernje mise“, kakvu jednu
večernju misu“ (!) da si i ti slušao, i t. d.
Valja pak reći, da si budalaštinom nadmašio sam
sebe, kad pišeš da se je Dubrovnik, uslijed onog do-
gagjaja, ,podelio na dvoje: na one sa grehom i one
bez greha. Bezgrešni da veruju, grešni da se smeju“
i da su zbog toga ,nastale strahovite prepirke. Žena
mužu otkazuje ljubav. Ljubavnici se svagjaju. Upra-
vitelj jedne škole da je ostao bez vešerke (riječ koju
si napravio po njemačkoj ,Wascherin“, što se hrvatski
kaže pralja), jer mu je stara vešerka otišla sa pret-
njom, da neće doći da pere veš, ni njegov ni njegove
porodice“...
Tek si, dopisniče, došao u Dubrovnik, a da mu,
NARODNA SVIJEST
može se reći, nijesi još ni zraku pomirisao, a već
hoćeš da znaš, kakav mu je značaj, kakva psiha i
moral. Ali se ne čudimo tebi, nego listu, koji se inače
broji megju ozbiljne listove, a štampava onake tvoje
lakardije !
Dopisniku D. S. u ,Večernjoj pošti“.
S tobom, gosparu moj, hoću da imam drugačiji
razgovor, jer je drugačije tvoje pisanje. Ti kažeš da
si došao u Dubrovnik iz dalje okolice, da vidiš feno-
men o kome se toliko priča i piše; da si pomnjivo i
dulje vremena, u doba kad kažu da se pojava najčešće
vidi, promatrao obličje kipa i na prosto oko i pomoću
durbina, pa da mijesi mogao zamijetiti ni najmanje
kretnje ni promjene na očima. A tako isto, kažeš, ni
ni drugi ,nepristrani motrioci“. I to, jerti i neki drugi
s tobom nijesu pojavu vidjeli, to bi za te bio argu-
menat protiv realnosti pojave. Prema tvome shvaćanju,
pravo čudo može biti samo ono što svak vidi, a što
svak ne vidi, to pravo čudo ne može da bude.
Nego ti koji u ovo čudo ne vjeruješ, (a slobodan
si ne vjerovati) kažeš ipak da vjeruješ u evangielska
čudesa i u druga potvrgjena od crkve. Dobro. U broj
takovih čudesa spada i obraćenje sv. Pavla, koje se je
dogodilo uslijed pojave, koju je doživio na svome
putu u Damask. Onom prilikom on je ne samo začuo
Hristov glas, već je i realno vidio Hrista u sjaju ne-
beske svjetlosti. Ali sv. Luka, koji nam opisuje doga-
giaj, kaže da oni koji su onda sv. Pavla pratili ,glas
uistinu čuše, ali nikoga ne vidješe“. Iz ovoga možeš
vidjeti, da može koja pojava biti realna i istinita, a
da ne bude svakomu vidljiva.
U našem slučaju, ouo što ti nijesi vidio, vidjeli
su jasno drugi, i broj onih koji su vidjeli i koji sve-
udilj vide toliki je, a njihove lične kvalifikacije i spo-
sobnost njihova za opažanje takova, da ne dopušta
nipošto tvoj za najmanje preuranjeni zaključak, da je
,sam supstrat fi:nomena iluzoran“, jer da tobože mniko
ne može da kategorično potvrdi nesumnjivo pokreta-
tanje očiju i vegja na kipu“.
Spominješ u dopisu i neku 18. godišnju djevojku,
koja da je u crkvi iza tebe stala i šaptala, da vidi
pojavu, a nije se, kažeš, potresla, kako je morala, kad
bi fenomen bio uistinu izvanprirodan. Alfi, prije svega,
tu bi trebalo znati kakva je bila ta djevojka, jer ih
ima svakojakih; paćonda, da lije toj «djevojci-bilo+
ono prvi put što je pojavu vidjela, i napokon ti znaš
da je bilo ljudi, koji se ni na sama Isukrstova čudesa
nijesu potresli,
kao dokaz protiv istinitosti Njegovih čudesa ?
A što tvrdiš, da ,skoro niko od redovnika ni od
isto tako ni
prosvjetljeniji vjernici; oni pak koji xažu da vide, da
i sami ispovijedaju, -da zapažaju te& neznatno, jedva
drago-
zani-
mivo bi bilo znati, koga ti u Dubrovniku smatraš za
više, a koga za manje prosvijetljena, koga za nepri-
svećenstva ne kaže, da je vidio fenomen;
zamjetljivo kretanje očnih jabuka“ — tim si,
viću, jednu krupnu neistinu izlanuo. Uostalom,
strana, a koga za pristrana.
Dogagjaj je inače tek pod istragom, pa dolazi
ono što si ti napisao, neka se svačija čuje i
kako treba prosudi. Ide se za utvrgjenjem istine, pa
dobro i
kakva god bila, ali samo istine! D.V. M.
K hrv. hodočašću.
Uvaženi veteran u katoličkoj štampi, papinski
poluslužbeni list »Osservatore Romano«, u više je
navrataka veoma lijepo i ispravno pisao o našem ho-
dočašću u Rim. I ostala ga je talijanska štampa —
koliko je nama poznato — popratila sa zanimanjem i
ispravno. Nemalo nas je začudilo, kad smo u svesku
(Quad. 1800 od 20. lipnja) uglednog časopisa ,La ci-
gilta cattolica“ naišli na kratak, suh i netočan opis.
Snekom shvatljivom radoznalošću počeli smo čitati
rubriku , Diario dell! Anno Santo“. Tu se na str. 559
spominje, kako je talijanski narod dostojno zastupan
izmegju hodočasnika i brojem i pobožnošću učesnika,
a od drugih narodnosti spominje se da mje bilo zna-
menito južnoslovensko (hodočašće), kojemu se pridru-
žilo 400 Splićana i ostale Dalmacije“. Zatim nabraja
pa zar se ta činjenica može navesti
Br. 27
ostala hodočašća i navodi, koliko je u njima bilo učes-
nika, pa sve da su neki sastojali od 185 ili čak 45,
a za naše ne donosi broja. Na slijedećoj stranici opi- /
suje, ko je na 30. svibnja bio u audijenciji kod pape.
Istina, mi se malko čudimo, da o našem velikom ho- |
dočašću ima samo kroničarska vijest, ali nema ni o
drugim audijencijama mnogo više, pa tome ne prigo-
varamo, nego samo ispravljamo netačnost, da su papi
darovali kalež južni Sloveni prigodom svoje hiljadu-
godišnjice već Hrvati prigodom tisućugodišnjice Tomi-
slavova krunisanja za hrvatskog kralja. Pitamo uvaženi
časopis: Zar Split i ostala Dalmacija nijesu sastavni
dio Jugoslavije pa je potreba zasebno isticati, da su |
se pridružili našem južnoslovenskom hodočašću? Nije |
li možda ta vijest nadahnuta od nezasitnog talijanskog
imperijalizma, jer je teško predstaviti toliko neznanje? /
KOTOR. Utisci sa hodočašća u Rim — Kata-
kombe. Mnogo se je čulo i pisalo o raznim utiscima |
sa tog značajnog putovanja i prebivanja u vječnom“
gradu. No, o nečem osobitom“, a mislim, da nije
pogrješno reći ,najosobitijem“, najmanje je rečeno. i
To su naime, utisci u katakombama. ,Katakombe“,
nijesu to podzemne tamnice i grobovi, gdje ledeni srsi |
prolaze tijelom, a duša se s neugodnog čuvstva smu-
ćuje; to je mjesto nečega većega — uzvišenijega. Ut
katakombama, kao da živo biće ne osjeća svoje ma- |
terije, jer mu tu isključivo govori duša onim pravim |
svojim glasom — božjim. i
Neka tko ne misli, da je ovo mnogo“ rečeno,
radije neka promisli, da je to stan, odakle su nikli
oni značajevi, oni veliki i vječni heroji, da svetice i
sveci uzori sviju najvećih vrlina.
Nema tu nebotičnih kupola. ni orijaških stupova
ni urešenih trijemova. Nema ni glasovitih slika, deko-
racija, afreska, ni izrazito uklesanih kipova, ali, taj:
duboki podzemni prostor, sa svojim dugim vijugastim ;
hodnicicima, gdje se svako nekoliko stvori po koja
jača zemna udubina, u kojoj vjernici stvoriše svoje
žrtvenike ; u toj priprostoj zemlji, u čijim se stijenama
nalaze udubljene police i spomen pločice na kojima:
je topla majčina ljubav, pri polaganju svog mrtvog
čeda, utisnula najnježnije, dirljive riječi... Sve ovoj
ima neku posebnu privlačivu moć i to mnogo udije«
ljeniju, nego li je ima oua krasota, što se kupa u|
svijetlu dana. i
U ,katakombama“ ne dopire ni sunčana zraka,
ali što zato, kada ona duboka zemna tama sa tog;
mjesta, znade da na ,svoj način“ obasja dušu p Svo.
jim suncem“, — snage i luči ,prave“ vjere Hristove|
_Tu,-baš u tim prostorijama, isčezavala je varavi|
veličina i moć rimskih imperatora t tirana, jer su
katakombe“ bile prvi hramovi, škole, nečega većega,
neprolaznoga, — vječnoga. i
Već onaj sami pristup u katakombe, naročito |
onih sv. Kalista pripravlja dušu na neko i mistično i|
misterijozno razmatranje. Osamljene, nedogledne zelene
poljane, na čijim je legjima mala staklena kučica,j
čijim dugim stepenicama silaze hodočasnici sviječicami|
u ruci u dubinu zemlje, kao ronci na dnu mora, da
traže — biser. Tiho i nečujno stupaju jedan za drugim
u grupama po 60, 70. Pet, šest je zahvatilo stravično
čuvstvo, pa se, prije prvih zavijutaka u nedogledti
duboki i daleki podzemni prostor, povratiše. Drugi
obuzeti strahopočitanjem toga svetog mjesta, i
onu pravu slast u ,uzdignuću srca i pameti Bogu“
idu smjelo naprijed pribiruć jake utiske o ,moći“ pravej
vjere. I, svaki hodočasnik može da pripovijeda 0
lijepim, korisnim, uzvišenim časovima, počam d
praga ,svetih vratiju“ .u sv. Petru, te o velikoj inte
lektualnoj i moralnoj koristi u ostalim momentima,
nu, ako hoće da kaže: gdje mu je duša i
Bogu bila, mislim, da će odgovoriti — ,Uu
kombama !!“. \
Pisma iz naroda.
PAG. Štrajk solara još dalje traje, J. S. S. |
dosta popustio od svojih zahtjeva, ali monopolski
uprava, personificirana ovamo u nadinž. Kolidrovići;
koji nije nikad imao srca za radništvo i za njegove
patnje, tvrdoglavo ne popušta, niti odgovara gospi
poglavaru Kraljiću, koji je opet ovamo došao, 4
vodi pregovore. Megjutim svuda pa i u Pagu fall
morske soli, a oni od Monopola su pustili da kiši
koja neprestano pada, odnese i rastopi, zadnje zm
soli, koje je još bilo po solnim guvnima. Njih nije
briga za narod, kad im plaća i onako kuri, ali si
smješni kad se smatraju Državom. Uprava J. si
pozvana je na sud, jer da je tobože prekršila čl. li
zakona zast. Države. i
no čime se Odol osobito odlikuje ispred sviju ostalih sredstava
i redno svojstvo da on poslije pranja, ustnu šupljinu u izvjesnoj mjeri prevuče mikroskopski tankim |
ali gustim antiseptičkim slojem, koji još iza nekoliko sati djeluje. Ovo trajno djelovanje, koje ne
posjeduju drugi preparati daje onima, koji ga rabe spoznaju sigurnosti, da su im usta zašti: |
ćena od svih klica vrijenja i truleži, koja uništavaju zube. — Odol je doista dobar. |
za njegu usta, to je njegovo van |
i ši