Poštarina plaćena u gotovu.
M
Br. 29. DUBROVNIK, 21. jula 1925. God. VII.
= Cijena je letu & Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno, Dii svako U Oglasi, zahvale i prlopćena po posebnom cijeniku. 2 Odzovorai
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Moi g 3 urednik A. FIe, — Vlasništvo Odbora »Narodne Svijesti“, —
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, — Rukopisi se ne vraćaju. —
| Proslava Mjadugodišnice Hrvatskog kata
Tomislav, prvi hrvatski kralj, učinio je Hrvatsku
_ kraljestvom, pudigao ju je do velevlasti, pribavio slo-
bodu, a Papa ga nazivlje ,najodabranijim sinom
_ katoličke Crkve“, Narod je biu zadovoljan, ljubio je
| svoju državu i svoga kralja, prema kojemu već tisuć-
| godina čuva najmiliju uspomenu.
Ove godine Hrvati slave hiljadugodišnjicu svoga
kraljevstva u svojoj narodnoj državi, u kojoj se ujedinili
sa svojom braćom Slovencima i Srbima. I kako se
opaža, Hrvati doista hoće, da dostojno proslave ovu
izvanrednu zgodu, Nema gotovo nijednog kulturnijeg
hrvatskog mjesta, ni društva, koji neće proslavili ovu
veliku hiljadugodišnjicu. Živo se ističu najvažniji do-
gadjaji hrvatske povijesti od Tomislava i prije njega
pa do današnjeg dana, spominju se svi hrvatski veli-
kani, te razni momenti iz hrvatskog kulturnog i narodnog
života. Literarna društva izdavaju svečane spomen-
knjige na uspomenu tisućgodišnjice. Podižu se spo-
men-ploče zaslužnim Hrvatima, Sade se spomen-lipe,
Na Duvanjskom se polju gradi velika zavjetna crkva.
Na novim se kućama uklesavaju u kamen natpisi, koji
(će i kasnija pokoljenja podsjećati na ovu zgodu. Na
\movim zvonima, koja se kupuju za crkve, spominje
se Tomislav. Drže se narodu predavanja, obavljaju se
arodne svečanosti itd. — Eto, ovako sam hrvatski
od slavi veliku tisućgodišnjicu. Kako se pak premaz
oj svečanosti drži naša vlada ? Narodna naša vlada
i prema čitavoj ovoj proslavi posivnu rezistenciju.
Pa gdje se tražilo samo sudjelovanje političke vlasti
(pri ovakovim svečanostima, nije ih bilo, kao m. pr.
kod proslave u Solinu. Kod proslave u Zagrebu nije
jedna srpska; niti jedna "državna “Zgrada izvjesila
avu. Govorilo se o državnoj proslavi ove svečane
de, o krunisanju Nj. V. kralja Aleksandra i o
misljavljevoj zvijezdi. Ali se sada o svemu tomu
ii, Vlada nije dosada našla za vrijedno, da upriliči
na uspomenu kralja Tomislava nijednu skupštinsku
sjednicu. — Još ćemo na jedno svratiti pažnju. Kako
i naše škole proslavile ovu zgodu ? Nadali smo se,
i će barem naša školska omladina nekako proslaviti
vu veliku narodnu svečanost, ta bar u ministarstvu
rosvjete uvijek se naglašava ,vaspitanje omladine u
dnom duhu“, a hiljadugodišnjica hrvatskog kra-
va kat-exohen je narodna slava. Nu ipak dogodilo
da je naša hrvatska omladina čula ove godine
edavanje o Daničiću, oc Francuskom narodu, vi-
la je u svojim školskim lokalima razne arlekinske
majstore itd., ali predavanja o Hiljadugodišnjici uzalud
imo čekali. Kiipili se milodari za podizanje spomenika
lancuskom narodu, a zašto se nije isto tako provela
na akcija i za podizanje spomenika Tomislavu ?
se dogadja u eri ,sporazuma“! Jadan ti je to
zum na papiru (ako bude i tu), dok ga nema
ljelu. — Medjutim, kako smo mogli opaziti, narod
m slavi ovu svečanost, bez obzira na vlada,
= Ipak čitava ova proslava pada u nezgodno vri-
ne, kad se politički-državni život tako čudno razvija
(nepovjerenju, — osjetljivosti, u apatiji i u isti mah
Inervozi, da se nikako ne da shvatiti) kamo sve ovo
Mi, Pa dok veći dio Srba pasivno promatraju ovu
u proslavu, ni sami Hrvati nijesu jedinstveni i
puno složni u poimanju pioslave ovog izvanrednog
a. Ne govorim ovdje o onim Hrvati, koji se iz
ikog , štovanja“ prema Jugoslavenstvu srame
imena i svega onoga što odiše Hrvatstvom, dok
u, koja izlazi iz, Beograda begenišu. Mislim ovdje
aj dio Hrvata, koji se odijelio od narodne duše,
jim liberalnim posmatranjem na život, kojemu
ka narodna svečanost, ako je bilo kako vezana
\trkvenu svečanost, nepovoljna i strančarska. Tako
(ovih zadnjih dama moglo čitati u hrv. liberalnom
\instvu, bez razlike stranaka, da im nije pravo, što
tikva onako veličanstveno, jedinstveno i velikim pri-
om naroda proslavila hiljadugodišnjicu. Naši bi
tali možda i dozvolili crkvenu svečanost, ali
10: ono isticanje pokornosti i ljubavi prema Papi?
lo toliko spominjati zasluge Papa za našu narodnu
ikupu. Nađdali su se da će vrijeme i te rane izliječiti,
ali ,il tempo & galantuomo“, kaže ialijanska poslovica.
stvar ?! Kao da nije uprav hrvatsko kraljevstvo nastalo
pod egidom Katolištva ? Kao da sva povijest i kulturni
život Hrvata nije tako usko spojen i s katoličkom
crkvom, da se apsolutno jedno od drugoga ne da
odijeliti ! Pa ipak čuje se iz redova liberalne hrvatske
inteligencije, da je crkvena proslava strančarska. Ili je
možda njima bilo i krunjenje kralja Tomislava stran-
čarsko-klerikalno nastrojeno? Ta Papa je, po svojim
delegatima, poslao krunu prvom krvatskom kralju
Tomislavu. Oni bi hijeli hrvatstvo, ali bez Rima,
htjeli bi oni do potrebe i crkvu ali bezglavu, po pri-
mjeru, valjda, starokatoličke crkve, koja baš ovo zadnje
vrijeme zamjernom brzinom hiti nizdol. Našim libe-
ralcima nije počudno ni ono veličanstveno. hodočašće
hiljada Hrvata u Rim na poklon Namjesniku Kristovom,
preko kojega je čitav svijet čuo za našu izvanrednu
slavu, te preko kojega smo se prodičili pred čitavim
svijetom. Razumljivo je pak, da dok su strane novine
donijele čitave članke o našem velikom i uspjelom
hodočašću, dotle su maše liberalne novine donijele
po koju noticu, u kojima se vrlo dobro vidi, da je
njima uvijek preće boj proti katoličkoj crkvi nego bilo
koja narodna potreba i proslava hiljadugodišnjice mna-
šeg kraljestva.
Ovo par konstatacija pokazuje nam, u kojim
prilikama Hrvati slave ovu veliku zgodu. Još nam
preostaje nešto manje od pola ove svečane godine,
pa ćemo vidjeti što će se učiniti za proslavu sa strane
onih, koji nijesu još ništa učinili, a ipak su pozvani
da riešto učine. Svakako, kakogod se stvar razvila, mi
možemo već unaprijed reći, da čitava ova proslava
nije i ne će biti najdostojnije proslavljena. Nu ipak
mi Hrvati katolici na čelu sa našim episkopatom učinili
smo što smo mogli i na što nas je ljubav prema
vlastitom narodu obavezala.
Raskol u Hrv. starokatoličkoj crkvi.
Poslije rata otpalo je i kod nas nekoliko sveće-
nika od katoličke crkve i htjeli su da osnuju ,narodnu“
crkvu. To je bio takozvani ,žuti pokret“, Naši libe-
ralci a i beogradska vlada u svemu su im ma ruku.
išli. ,Narodni“ svećenici obilazili su sela i gradove i
na koncu konca oženili se, te ih većina odmaglila put
Amerike. Neki su se svidili i povratili se natrag u
krilo katoličke crkve, a ostali ostadoše ko muhe bez
glave. Napokon se 1923. odlučiše za starokatolike,
sazvaše sinodu i izabraše za prvog svog biskupa Dn.
Marka Kalogjeru, dotadanjeg kanonika u Spljetu. Ovaj
je jedan dan prije sinode brzojavno najavio poglavar-
stvu u Splitu svoj prelaz u starokatoličku crkvu, a su-
tradan bio izabran starokatoličkim biskupom. Sve je
to učinjeno po savjetu tadanjeg ministra vjera-Dr. Vo-
jislava Janjića. Odmah iza sinode novoizabrani biskup
krenuo je put Holandije, da tu bude zaregjen, Na po-
vratku otišao u Beograd i odmah mu je doznačena
plaća kao katoličkim i pravoslavnim biskupima.
Novi biskup Marko Kalogjera obećavao je svojim
vjernicima zlatna brda: uvjeravao ih da ou ima silnog
novca do 20 milijuna švicarskih franaka, da će za njim
poći cio Split, velik dio Dalmacije i cijela Korčula.
To je starokatolicima više imponiralo nego glasine,
koje su se već prije sinode javno iznosile proti osobe
Dn. Marka Kalogjera, te ga prikazivale sa svih strana
u najružnijem svijetlu.
I doista izbor Dn. Marka Kalogjera za biskupa
bio je za starokatolike fatalan. Proti tomu ustadoše
i sami liberalci, koji su se toliko zalagali za staroka-
tolike. Ovog puta bila je jača odvratnost prama osobi
novog biskupa nego li mržnja na katoličku crkvu.
Ličnost Dn. Marka nije nikoga privukla u novi tor
osim njegove braće. i
Starokatolici se.nagjoše u ne maloj neprilici radi
prvog svog biskupa. Da prikriju ' bar: donekle svoj sve-
čani ,flasco“, nije im preostalo drugo 1i&go šutjeti i
zamoliti uredništva sebi sklonih novina, da iz obzira
prema novoj crkvi re. pišu više proti njihovom bis-
Na javu su izbijale takove stvari, da su starokatolici
je možda što na stvari,
morali prisiliti svog biskupa, da tuži sudu svoje na-
padače i da tako opere! svoj obraz. Dn. Marko je volio
velikodušno“ opraštati i šutjeti, a želio je, da ga
brane njegovi vjernici svojim izjavama. Ovi se ne htje-
doše založiti za osobu Dn. Marka i uskratiše potpis
na tim izjavama, Radi toga plane srdžbom novi biskup
baš na one, koji ga izabraše biskupom i izopći ih iz crkve,
Cijelu ovu tragikomediju naših starokatolika sa
biskupom Markom Kalogjera iznosio je javno Dr. S.
Vidušić, duhovni vogja i organizator reformnog po-
kreta kod mas, te dosađanji generalni vikar biskupa
Marka, i to u »Preporodu«, glasilu starokatolika, u
broju od 24, juna o. g. Iz tog historijata vidi se sya
golotinja i mizernost naših starokatolika kao i to, kako
je njihov prvi biskup doigrao svoju , časnu“ ulogu.
Mi se pak na koncu pitamo, hoće li beogradska
vlada podupirati još kakovu akciju protiv katolika, kao
ovu sa starokatoličkim biskupom Markom Kalogjera
u Hrvatskoj, i onu sa episkopom Dositejem u Čeho-
slovačkoj : Vele ti li se je pri svemu tomu državnog
novca prosulo i koliko blamaže doživjelo 11!
Pitanje ženske gragjanske škole.
U br. 10. »Sloge« jedan njezin prijatelj, hoće da
kritizira katolički odgoj uopće, a konkretno primjenjuje
na gradj. skolu čč. Službenica Milosrgja. Na račun
odgoja čč. sestara izvalio je više toga, da se mi divi-
mo uredn. »Sloge«, kako može takova šta servirati
dubrov. publici, koja kao malo tko pozna vrijednost i
solidnost kat. odgoja; ta još u vrijeme republike sav
odgoj dubrov. mladeži bio je u rukama redovnika i
redovnica. Danas se pak pojavljuje netko u »Slogi«,
te-hoće da- upozorava dubrovačku- katoličku publiku,
da mi trebamo državnu gragi. školu, jer ona čč, se-
stara nedava , praktičnu primenu« na život; jer ne
»djeluje odgojno«; jer su dumne zatvorene izmegju
četiri zida, pa ne poznavaju život, a on bi valjda htio da
odgajaju samo one, koje dobro poznaju život iz kafana,
kupališta, koje se nose po najnovijoj: modi s cigaretom
u ustima itd. Sličnih tirada ima još nekoliko, kao n.
pr. on nezna da je elementarno odgojno načelo kat,
odgoja »molii radi«, već slaboumno kaže: samo moli;
kritizira kršć. odgoj, a ne poznaje ga. I ovakav se
isprsuje, da tretira pitanje o odgoju u Gradjanskoj
školi. Najljepši je pak onaj »salto mortale« kad i
protiv svake logike zaključuje: »a rad bez uvjerenja
nema utjecaja na gojence«.
Mi ćemo na sve ovo samo reći, da je nekulturno
poricati sposobnost odgojanja onima, koje po svim dr-
žavama kuliurnog svijeta davaju najbolji odgoj, sa
zamjernom spremom, marom i ljubavlju, tako, da se u
tomu nijedna državna škola ne može natjecati.
No čitav ovaj prvi dio bio je samo predigra, da
se ne bi prozrelo u prvi mah ono što slijedi. — Za-
vod je, veli pisac, »pod jakim klerikalnim (= katoličkim)
uplivom« i »taj duh unose.u svoje gojenice«. Eto ovo
je glavno jel de?!!! Ovo je pravi razlog zašto bi trebalo
odazeti duvnama gradj. školu, a džaba je sve ono na-
klapanje s početka. Dakle, da smo na čistu, g. piscu
nije drago što naša djeca dobivaju katolički odgoj.
Danas, kad jedini katolički vjerski odgoj može, da
zapriječi moralnu propast mladeži, diže se nepoznati
mudrac i traži od kat. roditelja, da liše svoju djecu
katol. odgoja. Ali neka zna, da će po Ustavu i drž. gradj,
škola katoličku djecu odgajati u kat. duhu. A g. piscu
i malobrojnim njegovim sumišljenicima, slobodno mu
je za svoju djecu (ako ih ima) podignuti jednu bez-
vjersku školu, ali svakako na svoj račun, a ne da
plaća država s novcem, kojega ubire od ogromne ve-
ćine kršćanskog naroda.
Roditelji koji su potpisali pomenutu molbu, zastalno
nijesu mislili na onakovu školu, kakovu traži g. pisač,
jer smo uvjereni kad bi se radilo o takovoj školi, da
90% onih koji sulje potpisali, ne bi nikako bili potpisali.
.Sto se pak tiče »Narodne Ženske Zadruge«, koja je po--
krenula to pitanje, mi mislimo,
da ni nju nijesu vodili
isti antikršćanski i antikatolički i
motivi, kao pisca; ako
tad tražimo od Nar. Ž. Zadruge,
da to objasni javnosti, da znamo i prama njoj zauzeti
stav, kojega mora uzeti svaki svijesni kršćanin-katolik.