Poštarina plaćena u gotovu.

 

 

 

 

 

33 DUBROVNIK, 18. augusta 1925. God. VII.
= je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. Izlazi svakog Utornika. Oglas zalivale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni

a PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.

  
   
 
  
   
 
 
  
 
   
   
  
  
  
 
  
  
  
   
 
  
 
   
    
  
    
   
   
 
 
  
 
 

 

e

U današnje moderno doba, kad su liberalizam i
iterijalizam htjeli da zapjevaju posljednji ,,Re-
niem ...“ nad garištem  ,separatnih, mračnjačkih i
nacionalnih elemenata“, kad su držali da je svršeno
a njihova pobjeda stalna, eto se dižu ponosni
lovi, d a u gostoljubivom Šibeniku manifestiraju pred
cem protivnika svoja načela i da ponosno zakliknu :
fu smo“. Tu u Krešimirovu gradu sakupili smo se,
igjeni istim idealima, da i opet ponovimo: Svijet
a stvari, koje su potrebitije od strojeva, pare i
tricitete, a to su vjera, ljubav, pravednost i ćudo-
nost. Tu smo: uvijek spravni da sigjemo poput
ih kršćanskih heroja u arenu, da bijemo odlučnu
bu — bilo kao žrtve, bilo kao pobjednici. Tu smo,
katolici djela sa Bogom u prsima, spremni na
u žrlvu i apostolat, jer mi hoćemo da unesemo
ista u obitelj, društvo, državu, škclu, trgove, hotele
svuda ! Tu smo mi, koji se nećemo nigda pouz-
na tugju dobrohotnost, već samo na svoju nutarnju
mgu ; jer svijet se boji i popušta samo onome, koji
je digao na noge i spremio na borbu. Jao nemoć-
ume, koji smjerno moli za svoje opravdane želje.
čćema i s neprijateljima biti pravedni, ali nećemo
da pogaziti svojih načela da dobijemo ičiju milost.
ima ne imponira ničija milost osim Božje, dok na-
\neprijateljima  imponira svačija milost samo ne
ja. Tu smo mi iz svih krajeva naše drage domo-
: stalni, jedinstveni, zanosni. Tu smo ! I vi, protiv-
aši, treba da na nas i nehotično računate !“
Djački tečajevi.

Doista Orlovi su pokazali svoju snagu i veličinu
vami sa svojim orl. sletom u Šibeniku na 8.
ugusta, ali su pokazali i svoju nutarnju snagu,
tom se samo oni mogu dičiti, sa svojim tečajevima
djake orlove i orlice napose.

Na 1. augusta vozom su prispjeli djaci Orlovi
ečaj iz svih naših krajeva na Jadranu — u Šibenik,
€ su ih mjesni Orlovi sa glazbom oduševljeno pri-
ali i u dugoj povorci poveli kroz grad. Narod ih
selo pozdravljao, bratske su ruke sa prozora po-
ale južno cvijeće po njima, a svuda su se čuli or-
ki poklici i pjevala orlovska himna. Treba pohva-
požrtvovnost i mar braće Šibenčana, koji su sve
fil, da OR došljacima ugodnosti. _ Jedino iz

enja, onakav naporni rad i ljubav.
| Tečajci su pošli poslije podne na ubavi otočić
panj, da u miru i sabranosti proborave do 8. augusta,

'

urednik A. FIe. —
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

Pojedini broj 1:50 Din.

uz svoje vrijedne vogje i predavače, Krapanjci su bili
osobito sretni videći da u njihov skoro zaboravljeni
kraj dolazi izabrana četa sinova hrvatskog naroda.
Oni su se svi sjatili na obalu i pozdravljali došljake

mužarima i poklicima, a ovi su u redu pošli u sa-
mostansku crkvicu, da sa molitvom započnu svoj
rad i zazovu pomoć i blagoslov Duha Svetoga.

Pošto su odsjeli u tamošnjem samostanu zaslužnih
dalmatinskih franjevaca, predsjednik Hrvatskog Orlov-
skog Saveza Dr. Protulipac otvorio je tečaj i započeše
redovita predavanja. Djaci su slušali predavanja i veći
dio dana proboravili u borovoj šumici, u božjoj pri-
rodi, koja čovjeka diže, zanaša i vodi k svom Tvorcu.
Svaki dan su imali ranu sv. Misu, preko koje su svi
zajedno molili pobožne molitve, imali zajedničku sv.
Pričest i lijepu propovijed o Zlatnoj knjizi veleč, O.
Foretića, duhovnika H. O. Saveza. Imali su i odmora
i kupanja i orlovskih vježbi prostih i na spravama pa
navečer i predavanja sa skioptikonom. Nijesu ,mračnjač-
ki“ povučeni bili sumorni, već su zadovoljni u ljubavi,
veselju i megjusobnom izmjeniivanju misli udarali u
svoj provizorno udešen orkestar od gusala i tambura
i zanosno pjevali i šalili se.

Predavali su naši prvaci Dr. Ivo Protulipac, Dr.
V. Deželić sin, Dr. O. Grabić, Don Gunčević prof.,
Dr. I. Merz, O. Perović. Predavanja su bila ideološko-
organizatorne naravi, Predavalo se je o nutarnjem radu
Orlovstva, njegovim odnošajima prema vani, o krepo-
stima i odlikama Orla, njegovom radu megju širim
slojevima naroda, o gimnastici, auktoritetu i t. d., a
iza svakog predavanja razvijala se je debata, postav-
ljala su se pitanja i praktične primjedbe za život, te
se. je raspiedalo o rečenim. stvarima. Prije svakog pre-
davanja akademičar D. Cerovac, organizacijski referent
H. O. S., raspravljao je i tumačio ,Poslovnik“ i način
rada u društvima. Djaci su pomnjivo pratili razlaganje
gospode predavača pa su stoga na ispitu, koji je bio
iza tečaja, svi bez razlike dobi i škole izvrsniio odgo-
varali na veliko zadovoljstvo vodstva. Tamo na tom
otočiću pohodili su ih prestavnici češkog Orlovsta g.
Svoboda, Zampach tajnik českog Orla, pa česki knji-
ževnik g. Bogar. Oni su govorili omladini o radu Orla
u Českoj, o savremenom njegovow položaju pa su
bodrili djake na ustrajan i požrtvovan rad gledajući u
konačni uspjeh. Pohodili su ih takogjer i studenti Slo-
venci, a tajnik djačkog Orla u Ljubljani držao je pre-
davanje o romahticizmu slavenskog Orla.

Napokon su djaci imali prvu svoju glavnu skup-
štinu, na kojoj su izabrali upravu, iznijeli neke rezo-
lucije i predloge te svoje okružje na spomen prvog
velikana hrvatskog kat. pokreta nazvali: Mahnićevo
djačko orlovsko okružje.

Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“.
— Rukopisi se ne vraćaju. —

Na 7. augusta poslije podne došao je na Krapanj
presvijelli biskup šibenski Mileta svečano dočekan od
tečajaca i naroda. On je došao, da završi tečaj, da
blagoslovi rad i one, koji će biti jednom mozak or-
lovskog pokreta kod nas. Iza ,Te Deum“-a presvijetli
je biskup održao lijepi govor, pa su se tečajci saku-
pili u dvorištu samostana, gdje su govorili braća Česi,
presv. biskup i gdje su ganuti djaci od srca zahvalili do-
brom gvardijanu samostana na njegovom gostoprimstvu.

Zatim su se uz pucanje i pozdrave odijelili od
Krapnja, na kojem su proboravili toliko ugodnih ča-
sova u zajednici. Ali ih je veselila pomisao, da lete
k ostaloj svojoj braći i sestrama va veliku orlovsku
manifestaciju. Veselili su se, da će i oni moći s osta-
lima uz plavetni Jadran u Krešimirovu Šibeniku gromko
zakliknuti :

Bog živi!

U Šibeniku im je karitativno društvo priredilo sa
Orlicama 'tečajkama komers, gdje su se veselili, po-
zdravljali i hrabrili očekujući dolazak braće iz ostalih
krajeva domovine, s kojima će u zajednici sutradan na
8. aug. nastaviti veliku svečanost, slet Hrvat. Katol.
Orlovstva. Učesnik.

 

Ukinite kmetstvo !

»Agrarna reforma!“ i ,Ukinuće kmetstva!“
ove dvije parole, svaki je — od proglasa i izjave on-
dašnjeg regenta a današnjeg Nj. Vel. kralja, te tokom
vladinih naredaba i samog Ustava i do danas — ne-
brojeno puta čuo govoriti. Svak se već davno nadao
riješenju toga pitanja. Koje veselje i radost, megju
jadnim, kroz vjekove izmučenim| i u ropskim lancima
sapetim kmetovima. BlagosljivaH su kralja i državu,
jer su se nadali, da će biti oslobogjeni tih okova, koje
bivša Austrija, uistinu nešto olakšala, ali ih kroz sto-
tinu godina nije htjela sasma skinuti. Ali što nije uči-
nila kroz toliko godina aristokraiska Austrija, to smo
se nadali, da će što prije učiniti i provesti mlada de-
mokratska Jugoslavija; a ta je nada bila pogotovo
opravdana, kad nam je to bilo obećano sa najvišeg
mjesta. Ali se naša vlada dosad u tomu držala one
nobećaj a nedaj...“ Nakon veselja i oduševljenja me-
gju kmetovima — koja nastade žalost, razočaranje i
očaj, kad je vlada dopustila, da mogu gospari kme-
tove sudbeno progoniti i gnjaviti, te tako nemilosrdno
upropašćivati! Tako su se mnogi jadni kmetovi zau-
vijek upropastili. Svemu je tomu najviše vlada kriva.
Viada je odmah u početku svojih naredaba ili bar
kod donošenja Ustava čisto i jasno imala narediti, da
uopće svi kmetovi — pa kakvi god to bili odnosi —

* Donosimo ovaj glas iz težačkih krugova o ovom važnom
pitanju, da ga čuju ondje gdje se danas o tomu odlučuje. Op. Ur.

 

 

     
  
   
 
 
  
  
 
   
 
  
   
  
  

ito putovanje dubrav. pom. akademičara za Carigrad

Priopćuje dubr. akademičar Luko Marčinko,
(Nastavak.)

Patras- Carigrad.
Nakon 2 sata vožnje od Tenedosa već ulazasmo
danele, Lijevo opazismo utvrgjeni gradić Heles
ljen čvrstim zidinama i kulama.. Ovo je mje-
dje se nekad vogjahu očajne borbe, kad ono bi-
\borba Turaka i Nijemaca protivu najjačih država
flope, onda kada je krv nemilosrdno tekla i gdje su
e života ostavile svoje kosti. Kad ovo sve proma-
me samo sa tjelesnim očima već i sa duševnim,
(i nešto vidiš. Gledajući pak vrške potonulih bro-
uz Dardanele, moraš da sa ovim u vezu dovedeš
st onih, koji negda ovdje igrahu ulogu života i
i, Bijeli grobovi pokrivaju kosti Galipoljskih ju-
a i junaka skoro cijele Evrope. Tamo amo vidiš
le spomenike junacima, koji su svojom krvi nato-
ovo uzglavlje negdašnje grozne istočne borbe.
na rtu vidiš da nešto viri iz mora, to su
ti dvaju potopljenih njemačkih krstaša: bijahu trepet
eskoj i Francuskoj iloti. U ovom moru bezbroj
leških i Francuskih brodova je našlo svoju sudbinu.
| po malo jeli rt Galipoljskog poluotoka sa svo-
ulama,;- bijelim | grobovima i zelenim nasadama

pjevali i svirali. Ugodna ljetna uoć razbugjivala je u

čempresa, počeo je da izčezava, a mi se sve više pri-
bližavasmo Mramornome moru.

Čitavi Dardaneli izgledaju kao jedna tvrgjava.
Podzemni šančevi, tvrgjave, kule i topovi, koji svojim
cijevima zijevaju, redaju se pred očima.

Zaista teška bi bila zadaća onih, koji bi htjeli
da osvoje Dardanele. Jedino lukavština a ne boji
vatra, mogla bi da ovdje možda pobijedi.

Malo kasnije ravno prema mama pružio se je >

utvrgjeni i topovima opkoljeni grad Chana Culessi.
Ovdje zaustavismo stroj i čekasmo pilota radi dozvole
za ulazak u (Carigrad. U par časa pilot je došao i
odmah pošao, a mi zaplovismo dalje.

Pri izlazu iz Dardanela opazismo grad Galipoli.
Čim smo zaokrenuli Galipoli pojave se znakovi ,neve-
rina“,... koji oštrim vjetrom, crnim oblacima... na-
dogje, ali malo trajaše, samo kakovih 10 mlnuta..;
zatim nastupi potpuna tišina a nebo se razvedri.

Na 4 sata imagjosmo predavanje o Carigradu
kojeg je održao g. upravitelj Riboli, Ovim lijepim pre-
davanjem predočio nam je čitavu povijest Carigrada i
sultana, koji su u njemu gvladali. Na 6 sati dobismo
večeru a iza večere utlasmo na pramac, gdje smo

nama mile: osjećaje i srce nam se je radovalo, jer smo
dolazili u Carigrad, ovaj čarobni giad Istoka. U noći

lijepo je zaista bilo vigjeti ulaz u Dardanele. Okreni
se lijevo ili desno, gledaj pred sobom ili za sobom,
pa ćeš uzdahnoti, zadiviti se ljepoti, što tise oko do-

gleda ljepoti, kakovu ćeš rijetko gdje naći. Rijetko,

zaista, jer tu ljepotu ne čine samo plodna Galipoljska
polja, pitome doline, već je čine one prirodne razno-
likosti koje se tako blizu jedna kraj druge redaju,
te čine da jedna slika drugu još više ističe.

Priroda je vječita. Treba je samo razumjeti, pa
ćemo saznati po koju njenu tajnu. Jer priroda i ako
zna sakriti tajne, podaje nam mnogo putokaza, po ko-
jima se možemo približiti tajnovilom vrelu, pod kojim

se kriju tajne. Svagdje na. svakom koraku dozivlje -

nam ona davno minule dane, .na svakom koraku. go-
vori nain o sadašnjosti, na svakom koraku razotkriva
nam nepoznate. slike: budućnosti. Priroda je vječita,
a najvječilija je tamo, gdje bi čovjek mislio da je
nijema, mrtva, najvječitija je u tvrdu kamenu. Tako je
i ovdje slučaj na ovome Galipoljskome poluotoku.
Bijeli nadgrobni spomenici, koji pokrivaju junačke
kosti, ti... bijeli :kameni razokrivaju nam svu prošlost.
Oni nam tiho šapuću o davnim danima, što su sad

strahovitim borbama o strašnim danima, punim tut-

njave, vike, zvižduka i ubojite vatre. Kamen priča,
iznoseći pred nas čudne slike iz dalekih vremena.

Priča kamen, a mi slušamo.... S u

kao oluja, sad kao povjetarac prošli, pričaju nam o