NARODNA SVIJEST
DOBRO DOŠAO!
Praunuk Crnoga Gjorgja, srpskoga boljara, iz-
bavitelja raje, oslobodioca kršćana, tvorca Srbije :
Meksandar Karagjorgjevič
dolazi k nama!
Praunuk roda Vladike Rada vladara vitezova,
neslomivih sinova Crnoga Krša, koji vjekovima gledahu:
.... Krst ov slavni nepobjedjen igda
Vrh Lovćena što se k nebu diže...
silazi k nama, u domaju trećega brata :
na plavo hrvatsko more.
Silazi sa Lovćena kršnog — poklonik prahu Velikoga
Pjesnika — potomak dvaju vitezova slavljanskoga roda:
Kralj Srba i Crnogoraca :
Plovi Jadranom našim, ponosom našim. Diži se
klisurama našim. Zove Te Bihač, Solin, Klis, Knin, Nin.
Zove Te kolijevka Hrvata, da Ti preda amanet :
Krunu Tomislava. e
Gledajući u nju djedovi su naši branili tu grudu, štovali
relikvije, čuvali jezik, znanost gojili, pjesmom se hra-
brili, vjerom jačali — i sve, sve nam naše sačuvali.
Preuzmi taj amanet i čuvar mu budi !
Grad Svetoga Vlaha, u kome je vila. našega
roda našim jezikom pjevala Bogu — pjevala rodu,
u komu je genij roda našega u slobodi mudrost sijao,
zanosom Ti kliče:
Dobro došao Kralju!
Karagjorgje, nasljedniče Tomislava, u Tebi sjedi-
njujemo sve što djedovi nam namrli, sve što bratski
Aleksandar. i SO i :
E : : : Š rod od Triglava do Egejskoga mora svojim naziva,
Silazi... More Ga naše nosi..., a potomci hrvat- sve za čim čezne, sve čemu se nada. U Tebi po-
skoga še klisure tvrde, praunuci vitezova, što gle- = zdravljamo nadu našu: Veliki Dom _ slobode, ravno-
a Mihajla E a, a E pravnosti, bratstva i napretka:
rešimira, Svačića i Šubića, banove i kraljeve svoje 3
rešim ra, ačića i ul ća, banove k a i e je Jugoslaviju,
krvi — zanosom onih, što dugo su čekali, a nadu ke : O: E
a : ke g Po Tebi znamo, da je svi hoćemo. Po Tebi znamo,
nijesu izgubili, kliču : 8 MESNE : : i : g
Dob a ičalu Bi tal da za nju živimo. Po Tebi znamo, da ćemo za nju
obro nam došao, kralju Hrvata u potrebi život dati. I
Gle! Trinaest vijekova prikovani stojimo uz te
klisure tvrde, uz to naše sinje more. Prikovala nas r
ljubav za grudu otaca. Cijedila se krv, grčile se
Jer Ti si Žezlo, Kruna, Mač — jedan izraz;
milijunskih izražaja.
Kralju, Kruno triju grana jugoslavljanskoga debla,
duše, suze su tekle, vukovi su derali dušu i tijelo — u gradu svetoga Vlaha, u zemlji Hrvata, u Domu
pa još smo tu na tim hridima, uz to more, na toj
zemlji. Tu su nam pradjedovi stali. Tu ih je Tomi-
slav gledao. Tu i mi Tebe pozdravljamo !
Kralju Srba, Hrvata i Slovenaca Aleksandre I.!
Jugoslavena pozdravljamo Te pozdravom, u kome je
bit naše duše, vrijednost našega života, pozdravom
Orla potomka otaca, boraca za Krista i rod:
Jugoslavenski kralju, Bog živi!
Da živi Nj. Vel. Kralj Aleksandar 1.! — Da živi Njez. Vel. Kraljica Marija!
Da živi Ni. Vis. Prijestolonasljednik Petar!
=> zo
925. - 1925.
Hiljada godina! Broj, koji je za čovjeka vječ-
nost, a za narod jedan period, ali ne jednostavan i
prazan, već period pun značenja. Koliko institucija
nije doživjelo svoje hiljadu godišnjice! A eto: pro-
hujalo u nepovrat deset dugih vjekova neprestane
mijene, uzdrmaše se stožeri Zemlje, isčezli su narodi,
prohujaše bure i valovi, a lagja našeg naroda još se
koči i prkosi u moru ljudstva i ponosi se sa svoje
duge prošlosti. Lijepo je i sveto zaroniti se u bajo-
slovno doba svoga naroda i redom proživjeti s njime
sve faze napretka, sreće, nevolje, boli i borbe; li-
jepo je, korisno i uzvišeno imati za sobom dugo za-
legje od hiljadu godina, jer bez tradicije nema raz-
vitka. A mi se Hrvati moramo ponositi sa svojom
tradicijom, koja nam je očuvala vjeru otaca, narodnu
svijest i visoku kulturu, moramo zavoljeti svoju po-
vijest i nastojati da očuvamo i nadalje one tekovine,
koje su se u njoj stvarale. Zločin bi smo učinili,
Jugoslavenski kralj na - Jadranu
O kosti mornara — što ginuste neizrecivim
pogledom vapaja i straha pred budućnošću — za
se ne ćete pune biserja i trave prevrnuti na dnu
morskom, osjetivši nad sobom svojeg narodnog Kra-
lja.... ostvarenje vaših želja...?
*
Sinje more bjesni. Šumi. Neobična kraljevska
svjetlost se lije.
: Prenu se sjena neznanog junaka i ko ranjena
zvjerka riknu:
— Junače, tko si, da nas iz sna budiš u mor-
skim dubinama ?
— Miljenik sam unuka vaših. Čuvar sam ognji-
šta vaših. Bit ću pravedan i jak. ,Zovi me: zid
mjedeni, plot krvavi“. Osvetnik sam kralj.
Veselo maknu se sjena.....
— Kamo ćeš Jadranom, Kralju? — Ležaji su
nam školjke i koralji. Uzglavlje nam morska trava.
Naš san je dug i miran pod jekom bjesnog mora.
Naš san je miran i tvrd; jer slatko se počiva iza
duge borbe !“ Kamo ćeš Jadranom, kralju ?
— U pohode vama! U pohode banu Branimiru,
Domagoju, Tomislavu, Krešimiru, Držislavu!
— O, poznam Te, kralju. Dugo sam te već
nosila u srcu. Mnogo sam Te dosad cjelivala. Treba
da Ti se odužimo: — čuvat ćemo Te i paziti, ko
što negda Tomislava. :
kad bi smo na laku ruku odbacili ono, što su nam
davni pregji ostavili kroz deset vjekova, kad bi smo
zatvorili uši na njihove vapaje i opomene, kad bi
smo rastrgali njihovu oporuku.
-Hiljadu godina natrag te je: na: ovom kršu: vla-
dao prvi hrvatski kralj — Tomislav. U svom je Hr-
vatskom kraljevstvu ujedinio sve hrvatske zemlje:
Bijelu Hrvatsku, Posavsku Hrvatsku, Neretvu, Libur-
niju, Zahumlje, Duklju. Prije njega naša se je zemlja
dijelila na mnogo malenih oblasti i županija. On bi-
jaše knez Bijele Hrvatske : uman, junačan i odvažan
— pravi narodni kralj, sa narodnom religioznom du-
šom, sa oštroumljem i vedrinom naroda, iz kojega je
nikao. On je dobio od carigradskog cara dalmatinske
gradove, da mu bude na pomoći u borbi sa moćnim
bugarskim carem Simeonom. Posavska Hrvatska,
koja je bila pod zaštitom njemačkog cara, videći da
od Njemaca ne može biti obranjena (jer su i oni bili
potučeni godine 907) iza smrti Braslava, pridruži se
Tomislavu, da je on brani od Mađžara. Njemu se
Mi smo sunce, kralju, sred ponoćnih tišina.
Virimo iz mora, prosipljemo šumove. Milujemo ploče
starinskih grobova. | dignut će se iz njih banovi i
kraljevi. Reći ćć: — .
— Da su blagoslovljene oči Tvoje, kralju.
— Da su blagoslovljena usta Tvoja, kralju.
— Da su blagoslovljene uši Tvoje kralju, jer
dostojan si trona našega. | njihov sanak bit će slagji.
Pozdravljamo Te, borče. Dogji, junače znani. Ve-
selit ćemo se skupa ovog prvog dana našega sastanka.
Slušaj priču :
Mnogo ljeta minu, kad
,Hiljadu ruku nape se i pregnu,
Kad lađu s dilja spustiše u more ;
Hiljadu grla viknu, kad se slegnu
U val i gjipnu uza talas, gore.
Oj, lagjo, kamo s ipo ES
(Prva lasta)
A kormilar stari zborio je: — naše su mišice snažne.
Junačka su naša srca. Oštar je naš mač. —
— ,Hrvati, naprijed na dušmanske lagje!
Naše je more, ako ga pobjedimo“. /
Vojnici su ko grom jaki i bore se snažno. Liburne
lete kao strijele. Pod nabreklom mišicom tužnih ga-
leota ljeskaju se vesla. Strijele zviždu. Vojni poklik
ori se zrakom. Vapaj: — :
,Pomiluj ! Mir i pravdu nam krojiš.
Pomiluj! Rim te dvaput blagoslovi.
Pomiluj ! Mlečić te se boji!“
pridruži i zahumski knez Mihajlo Viščević te Bijeloj
pridružio i Crvenu Hrvatsku. Na taj je način Tomi:
slav prvi ujedinio sve hrvatske zemlje u jednu dr.
žavnu cjelinu, koju je junački branio od bujice Ma-.
džara i navala Simeona. U njoj je našao siguran za
klon i obranu veliki srpski župan Zaharija pred bu."
garskim carem i mnogi srpski bjegunci, čiji su do-
movi bili opustošeni. Ali se Tomislavova država nije
trajno sačuvala velikom, jedinstvenom i nezavisnom i
kao što je bila za njega, za njegovog sina Mihajla |
i Petra Krešimira Velikoga. Ona je birala sebi za
kraljeve Anžuvince, Arpadoviće, Habsburgovce i bila
rasparčana u pojedine predjele, koji su imali svoje
nezavisne vladare. Uza sve to ipak je u hrvatskom
narodu ostala već od Tomislavovog kraljevstva pa
sve do darias neporušena svijest jedinstva hrvatskog |
naroda, svijest da smo mi jedan savršeni, cjeloviti i
samostalni. narod. Prohujalo je punih deset vjekova,
sasvim se je izmijenila geografska karta Evrope, a
naš je narod samostalno izgragjivao svoj mentalitet,
osebine, život i kulturu i ovdje na ovim istim oba-
lama Jadrana u Posavskoj i Bijeloj Hrvatskoj, u Li-
burniji, Neretvi, Zahumlju još živi svježim životom
ona svijesnost naših djedova, da smo mi jedan!
svoj narod! :
Hiljadu godina natrag tu je živio kralj Tomislav,
brineći se za ispravan i neporočan život svoga nar da
i trajno ostajući vjeran svetoj Stolici Rimskoj. Crni
su se oblaci vjekovima motali nebom nad našom
domovinom, a naš je hrvatski katolički narod ostao
tu ko sazidan na stijeni pod obranom sv. Petra. Dižuj
se Bogomili i mi ih danas samo spominjemo u po-
vijesti, a katolička vjera kod Hrvata još čvrsto sloji.
Jurile su sa istoka horde Polumjeseca da poplav
zapad, a Hrvati staviše svoja prsa i tjelesa, da budu
"Antemurale Christianitatis“ : Italiji bili su zid proti
Madžarima, a Zapadu proti osmanskom kopitu. Iz;
Njemačke su dolazile nove vjerske sekte : protestanti,
Kalvini, Luterani i htjele da unište u srcima naših
otaca snagu i prijesto katoličke vjere, ali oni osta
doše uvijek vjerni sv. Ocu, uvijek bijahu potpuni kr
šćani. Hrvati su i taj sveti amanet na svojim gru
dima gojili kroz punih deset vjekova i danas ga osta
više nama, da ga i dalje čuvamo, da ga širimo, da
se za nj borimo i da sve drugo prije dademo iz ruku
nego to. Toje; predragacjena ostavština starih, koji
žele i zapovijedaju, da i mi opravdamo i očuvamo
onaj dični naslov : ,Regnum Croatiae christianissimum.
I još su nam nešto stari ostavili : kulturu i civi
lizaciju, koju su zidali ovdje na ovome kršu sve
tamo od nazad hiljadu godina. To je kultura zapadni
jer smo mi kao članovi rimokatoličke Crkve primali
s vjerom i kulturu. Sredovječna je kultura bila vei
ćim dijelom u rukama Crkve, samostana i vjerski
redova. Za nas su Hrvate osobito zaslužni benedik
tinci, pavlini, franjevci i dominikanci, koji su udaril
temelj našoj knjizi i školi. :
Osnovale su se razne akademije, pojavili mnog
velikani na svim poljima duševnog rada. Književnos
koja se je u početku pisala na latinskom jeziku
bujno se razvila na narodnom jeziku; umjetnost $
Bitka bijesni. Val se crveni, a lagje tonu, got
Dužd umire, guši se u crnom mlazu tople krvi. !
ban ? — S tornja liburne viče : ,Pobjedismo“ i po
noge stavlja duždev barjak SIE
,To davno bješe. Krv i suze tekle
Sred buna vjjeka, al i sunce sjalo,
Sjajne su munje gustu tamu sjekle,
Dok sve nam klonu, u noć crnu palo“.
(Hrv. Kralj
Još je tu. Na tvrdoj seki
Jošte leži nasukana.
Osamstoto minu ljeto,
Što je mlate sa svih strana,
Što je lome i drmaju
Burni vali i oluje,
Slomila se, prignula se:
Na pjesku je, — al još tu jel
Na njojzi je sto tragova
= Udaraca i uvreda,
Na njojzi je sto znakova a
Veljih slavlja i pobjeda
(Zvon. lagja)
— Porini ju, kralju, jer još mnogog graled
jauk — pod palubom tugjom — do neba se (
Kormilar joj snažni budi, kralju! — —