mamma na
Br. 40.
Poštarina plaćena u gotovu.
DUBROVNIK, 1. oktobra 1925
Narodna Svijes
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,
Kraljeva riječ Dubrovniku.
Na banketu, što ga je dubrovačka općina prire-
dila u počast Nj. V. Kralju u nedjelju 27. ov. mj.
uveče ustalo je Nj. Vel, Kralj Aleksandar i održao
Ovu zdravicu :
»Od kako je Dubrovnik naš, retko je koji
grad okružen tolikom nežnošću narodnom.
Stari venac oko glave Sv. Vlaha posle tolikih
vekova blista još. Plejada vaših velikih ljudi
od dela i pregnuća, državnika, pomoraca, tr-
| govaca, naučnika, mislilaca, pronela je vaše
| ime raskomadanom domovinom i širom bela
| sveta. Čitav, vrlo značajan odeljak naše knji-
ževnosti stvorili su vaši pesnici na ovom kla-
sičnom tlu. I to daje ovim mirima, megju
kojima su oni živeli, pisali i snovali, ispunivši
\ih svojim predanjem, čar koji se ne otima.
/I do bliskih dana delovalo je ovde darovitih
ljudi od knjige i razboritih rodoljuba, koji su
mudro pozivali braću u složne redove prema
zajedničkom protivniku. Vi se ponosite i s pra-
vom delima vaših predhodnika, ali znate da
| ponos povlači obveze. Na Vama je, i na onima
iza Vama da potvrdite belegu, da je potvrdite
i da je premašite. Jer Vi ste srećniji od Vaših
starih. Obistinilo se je ono što se privigjalo
| Gunduliću u čežnjivoj viziji. Dubrovnik je sad
[u svojoj velikoj zemlji, u kojoj ga čeka do-
|stojna uloga i divna i ozbiljna. Borbe patničkih
(naših plemena za slobodu zovu pesnike i
|umetnike da ovekoveče svojim tvorevinama,
[a prostrano bogastvo naših blagoslovenih kra-
[jeva nudi pregaocima žive zgode da otvore
[pute domaćoj proizvodnji i njenom dobrom
|glasu, raznoseći morima to blago pod zname-
njem celog naroda kao nekad pod svetim Vla-
nom. Dubrovnik, kroz stoljeće predstavnik
naše prosvećenosti, neka osvetla obraz i sebi
nama održavši visoko svoja sjajna predanja.
Dižem čašu u slavu Dubrovnika“.
(Svečani doček N. N. V. V. Kralja i Kraljice
u Dubrovniku.
Osvanao je napokon i toli iščekivani dan Nedje-
llja 27. septembra 1925, Ovaj će datum ostati zabilje-
[ćen zlatnim slovima u analima povijesti. Dubrovnika:
tvi put dolazi jugoslavenski Kralj sa svojom prejas-
nom drugaricom. Sav je grad toga dana osvanuo uaj-
livečanije iskićen, svak je rano uranio te do 8 sati sve
su trgovine bile pozatvarane, svak već bio spravanna
[doček. I nebo se pokazalo sklono. Tišina na moru, a
aa nebu samo maleni oblačići ovčica puni sunčanog
tumenila, U to došla vijest, da će Kraljevski par stići
tw Gruž. tačno na 10 sati, Kad se oko 9 sati začuo
um od jata hidroplana — njih 16 na broju — na-
tala je opća žurba, te je svak veselo hrlio na odre-
šjeno mu mjesto. Od pristana u Gružu do vrata stolne
lttkve s jedne i sdruge strane poredale se razne po-
orke: djeca, vojnici, razna društva sa svojim člano-
jima i masa naroda, Megju njima i barjaci ne samo'
2 okolice već iz cijelog* teritorija stare dubrovačke
&publike : Konavala, Župe, Stona i Primorja, Šipana
jak čak i Mljeta. Značajno je ito, da barjak sv. Vlaha
i otoka Mljeta nije još dolazio u grad iza pada du-
tovačke republike, Ovo je bio prvi put.
_ Hidroplani stali kružiti nad gradom i Gružem, a
ubrovački golubovi začugjeni i iznenagjeni stali ta-
logjer oblijetati gradom. U to se na obzorju opazili
i
laci dima : torpiljarke prve otvaraju morski put, za
Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno.
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
Njih. Vel. Kralj i Kraljica u Dubrovniku.
njim se bijeli ,Karagjorgje“ ponosan, gdje nosi kra-
ljevske ličnosti, a slijedi ga ,Kumanovo“ sa kraljev-
skom svitom. Iz gruške luke izlaze naši minonosci i
bezbroj okićenih lagjica i motora, da pravi špalir i da
cvijećem pospu morsku stazu svome Kralju i Kraljici,
Ratna mornarica pozdravlja vrhovnog svog zapovjed-
nika hicima iz topova.i sa peterokralnim ,Hurra“, a
sa obale nastaje frenetično klicanje i mahanje. ,Kara-
gjorgje“ pristaje uz muo, koji je uprav majstorski is-
kićen, da mu se svak divi, Izlazi Kralj sa Kraljicom.
Pod ukusnim paviljonom veliki župan dubrovačke obla-
sti g. Dr. Stijepo Knežević nazivlje im lijepu uprav
ganutijivu dobrodošlicu.
Govor velikog župana.*
Kazao je od prilike ovako: Sretna je i sveta ova
zemlja na koju stupa danas Kraljeva stopa, jer se u
njoj pred dvanaest vjekova po prvi put sastadoše, u-
poznaše i ovjenčaše neumrla rimsko-grčka kultura sa
genijem slovenskog svijeta, Rimski su dobjeglice na
ove hridi zagrlili slovensku Dubravu, na kojoj su se
dva svijeta pretopila jedan u drugi. Duša Dubrovnika
prva zamisli ono integralno idealno južno Slovinstvo,
koje će kroz mučeničke patnje vijekova u krvi dozri-
jeti, a u pobjedi uskrsnuti. Slovinska duša tu dade
snovima budućnosti Dubrovnika snagu ctpora, snagu
mahnite ljubavi za rodnu hrid, pa i onda kad su je
podzemne sile porušile, i usred najmukotrpnije realnosti,
i snagu vječitih čežnja za idealom. Dok je stari Du-
brovnik sjedne strane podnosio poklonstva carigrad-
skim sultanima, s druge je raji zasužnjenog Balkana
dijelio tajno kršćansku vjeru, rimsku pravednost svojih
zakona i sjeme nade uskrsnuća mrtvih. Sve do prvoga
metka Karagjorgjeve puške bio je jedinstvena afirma-
cija slovinskog roda i slovinske ideje. Spominje posjetu
Dubrovniku Dušana Silnoga i dovodi je u vezu sa
ovim današnjim posjetom. Svoj govor završava ističući
djetinjstvo N. V. Kralja provedeno u Dubrovniku i veli
da je Njegov dolazak amanet božjega blagoslova, jer
vodi sobom pratnju svih uspomena, u zagrljaju nekad
razdvojene, ali nikad nevjerom i krvnom svagjom oka-
ljane braće Srba i Hrvata. Kliče Kralju i Kraljici i Pre-
stolonasljedniku što svi sakupljeni sa velikim odušev-
ljenjem i ganućem prihvaćaju.
Kralj srdačno zahvaljuje velikom županu i onda
se rukuje sa svima činovnicima koje mu predstavlja
veliki župan. Slikar Marko Murat, skojim se Kralj
srdačno rukuje, spominje Kralju, kako ga je pred
sedamnaest godina ua ovom istom mjestu dočekao kao
princa i zaželio mu da ga jedamput na drugi način
uzmogne pozdraviti u Dubrovniku. Kralj mu potvrgjuje
da se toga sjeća i zahvaljuje mu.
Kralj pregledava počasnu četu na mulu, te sa Kra-
ljicom ide pješice do glavne ceste burno pozdravljen
od mase naroda. Tu ga čekaju dvorska kola sa 6 bi-
jelaca i kraljevi trubljači, koji srebrnim trubljama na
konjima, najavljuju njegov dolazak odjeveni u histo-
rične nošnje iz doba Liudevita XIV. — ,Kumanovo“
sa carskom svitom gg. ministrima i nar. poslanicima
pristaje uz obalu kraj želj. stacije, te sa autima prate
u dugoj povorci Kraljevski Par. Cijelim putem od
Gruža svuda oduševljeno pozdravljanje, poklici i oba-
sipanje živim cvijećem.
Na Pilama cijeli prostor od pošte do vrta ,Ho-
tel Imperijala“ i tribine pune su svijeta. Kad su se za-
čule trublje i pokazala dvorska kočija mastaje pravo
uzbugjenje: mnogi su ganuti do suza. Tu Kralj i
Kraljica izlaze iz kola, da stupe nogom na vrata grada
sv. Vlaha, a općinski upravitelj g. Antun Drobac pod
iskićenim slavolukom pozdravlja ih ovim govorom:
= Govor opć. upravitelja.
Veličanstvo ! Pun neopisiva ponosa radi velike
časti što me.je dopala, da se u ime starodrevnog
grada Dubrovnika poklonim Vašem Veličanstvu i smjer-
no pozdravim pri dolasku, vršim ovu dužnost sa ne-
* Žao nam je, da taj pozdrav nijesmo mogli dobiti, da
ga doslovce prenesemo. &
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke
Vlasnik - urednik :
Antun FI&č
Hrvatske Tiskare (za
izdavač -
Dubrovnik.
. I. Birimiša) — Dubrovnik.
izrecivim zadovoljstvom te molim Vaše Veličanstvo od
svoje strane i cijelog pučanstva, da blagoizvoli primiti
našu dobrodošlicu uz uvjerenje naše nepokolebive
podaničke vjernosti.
Neka boravak u ovom gradu slavne prošlosti, ko-
me je od sretno vladajuće kuće Karagjorgjevića bila
opet povraćena zlatna sloboda nakon preko stoljetnog
ropstva, bude ugodan Vašem Veličanstvu kako što je
bio ugodan Njez. Veličanstva našoj obljubljenoj Kra-
ljici Mariji, kad nas je prvi put počastila sa Svojim
pohodom, što Dubrovnik nikada zaboraviti neće.
Duh Gundulića i drugih naših velikana, koji su
uvijek čeznuli za ujedinjenjem cijelog našeg slovin-
skog roda, a uz njih i duh cara Dušana Silnog, koji
je toli volio Dubrovačku Republiku, lebde bez sumnje
sada oko Vašeg Veličanstva i ushićenim zadovoljstvom
druže se radosti našoj za Vaš dolazak!
Da živi Vaše Veličanstvo, da živi Njez. Veličan-
stvo naša obljubijena Kraljica Marija i da živi Njego-
vo Visočanstvo naš mili Prestolonasljednik Petar!
Zatim po starom slavenskom običaju pruža na
srebrenom tacunu kruha i soli, a Njez. Velič. Kraljici
pruža jošikitu domaćeg cvijeća. Na to se je N. V. Kralj
zahvalio na lijepom dočeku i izrazio svoju radost, što
dolazi u stari Dubrovnik, a onda se neobično ljubazno
rukovao sa pratnjom g. upravitelja, koja se sastojala
od predstavnika Trgovačke, Liječničke i Obriničke Ko-
more, Trgovačkog i Privrednog Udruženja, društva
»Blagog Djela“ i ,Javne Dobrotvornosti“. Kralj se na-
ročito dugo razgovarao sa g. Dr. Melkom Čingrijom,
pitao ga je za prilike, koje je upoznao na svom- putu
po Americi megju našim iseljenicima, a naročito se
interesovao što bi se dalo preduzeti za dobro naših
emigranata. Zatim Njihova Veličanstva ulaze
svečano u grad. Preko cijelog Straduna od vrata od
Pila sve do kraljeva. dvora prostrt je crveni sag. Od
dvora pak do katedrale sag je napravljen od živoga
cvijeća. Zvona gradskih crkava slave, narod ih burno
pozdravlja, a N. N. V. V. kreću ravno u stolau crkvu.
Na vratima crkve čeka ih dijecezanski biskup presvij.
Dr. Josip Marčelić sa cijelim kaptolom i svjetovnim i
redovnim klerom te ih pozdravlja ovako :
Pozdrav dijecezanskog biskupa.
Svijetla Kruno ! Osobita mi je čast, što mogu da
pozdraviim Vaša Veličanstva na ime svega Svećenstva
dubrovačke biskupije, kad evo za prvi put dolazite u
naš starodrevni grad, u ovu katedralku, koja evo za
prvi put svečano prima svog narodnog Kralja: i koja
je bila prvom sagragjena na ovom mjestu od junač-
kog Eugleskog kralja Rikarda, koga povijest zove
Lavljega srca, a koji je tim izvršio svoj zavjet, kada
je na povratku iz Svete zemlje, gdje je bio da obrani
grob Spasitelja svijeta, olujom bio bačen na ove sirane.
Piva je crkva bila srušena od nemilog potresa
1667., ali su Dubrovčani sve svoje sile napeli, da.na
istom mjestu sagrade ovu današnju velebnu crkvu,
koja čuva glasoviti moćnik, pa i Sv. Moći dubrovač-
kog parca Sv. Vlaha. Pred ovom crkvom pozdravljam
svesrdno Vaša Veličanstva, i prosim od svemogućega
Boga obilni blagoslov. Svemogući čuvao, poživio čila
i zdrava Vaša Veličanstva za dugi niz godina na diku,
ponos, procvat i napredak naše mlade države!
Obistinile se u našoj ujedinjenoj domovini one
riječi svetoga pisma: ,Pravica i mir poljubiše se“ !
Bog poživio Njegovo Veličanstvo našeg viteškog
Vladara Aleksandra I. ! i
Bog poživio Njezino Veličanstvo Kraljicu Mariju !
Bog poživio dični Dom Karagjorgjevića !
Dok N. N. V. V. ulaze u crkvu orhestar mjesne
Filharmonije svira Mendelsohnovu koračnicu. Starac
biskup zapjeva ,Tebe Boga hvalimo“, a mješoviti zbor
gradskih diletanata i preparandistica prihvati i izvede
kompoziciju proi. Lederera uz pratnju orhestra Filhar-
monije. š