NARODNA SVIJEST
Br. 43.
Pismo iz Rima.
l. Hrv. hodočašće u Rim 15.—22. IX. 1925.
Izmegju toliko vrlo važnih i značajnih hodočašća, koja
su ovog jesenskog septembra prispjela u Rim, za naš
najvažnije i najinteresantuije jest hodočašće kat. me-
gjunarodne omladine, koja prispje u lijepom broju od
6.000 iz svih strana svijeta, čak iz Kine, a kojemu
aktivno sudjelovaše i pobudiše opće simpatije naši
omladinci, osobito orlovi, kojih je oko tridesetak došlo
u svem krasnom odijelu, a kojima se opet pridruži
naše hodočašće. Moramo odmah priznati, da je ovo
mnogo bolje ispalo, nego ono na proljeću, što je i
shvatljivo, jer ih je mnogo manje bilo. Sa stanovima
su svi bez razlike bili potpuno zadovoljni, a s hranom
kako koji. I organizacija je bila mnogo: bolja, kao i
vodića je bilo dovoljno za ovako malen broj. Poseb-
nim vlakom stigoše u utorak 15. tek. a srce je svih
nas u Rimu jako uzigralo, kad se vlak približi, a u
prvom vagonu orlovi u odijelima veselo mahaše za-
stavama i pjevahu svoju himnu. Kad sigjoše s vlaka
i htjedoše u redu izaći vani stanice zaustavi nas faši-
stički časnik, valjda držeći da su došli u crvenim mon-
turama socijalisti ili ruski boljševici. Na razjašnjenje,
da su katolički hrvatski omladinci hodočasnici, pogjo-
smo naprijed i za cijelog boravka u Rimu ni najmanje
zanoveti nisu imali, već svugdje svojim izglednim,
dostojanstvenim ponašanjem i svojim odijelom bijahu
predmet opće pozornosti i poštivanja. Dovoljno je reći
na čast našim orlovima i omladincima, da je osoblje
S. Maite, u kojoj su stanovali jeli, izjavilo da dosada
niko se nije tako skladno i disciplinarno ponašao i
držao kao oni.
Program omladine bio je drukčiji nego ostalog
hodočašća, jer su oni sudjelovali megjunarodnom
omladinskom hodočašću i kongresu. O kongresu nije
moguće ovdje govoriti, kao ni o njegovim temama i
zaključcima. To će zanimanici naći u drugim listovima,
gdje će izvjestiti naši odaslanici. Dovoljno je reći, da
su i naši delegati pozdravili kongres i sudjelovali de-
batama. Pri pohodima 4 bazilika naši su omladinci
prvi stupali, pa i križ i znak, da je to megjun. oml.
hodočašće nosili su naši orlovi, iz kojih je odmah u
svgici diviziji stupao, pred jednik orlovskog saveza
Dr. Protulipac. U broju ilusttiranog sedmičnika sv. go-
dine: »Il Pellegrino«, nalaze se dvije slike naših or-
lova baš iz ovih pohoda. Tek se osjeća, da imamo
sve službe Božje u našem narodnom jeziku, pa se ne
slažemo sa drugim narodnostima. Dok drugi pjevaju
litanije svih svetaca ili Psalme na latinskom jeziku,
mi neznamo ništa složno moliti, nego samo pjevati
nekoliko pjesmica. Isto se to opaža kod naših hodo-
čašća. Dok pjevamo, čuje nas se, a moliti složno i
glasno, ne ide.
Omladinci su prisustvovali i posebnoj audijenciji,
koju je sv. Otac udijelio internacij. omladini, a sv.
Misi, koju je sv. Otac u sv. Petru čitao u Petak, svi
hodočasnici, Tako su imali prigode vidjeti sv. Oca,
kad dolazi u baziliku sv. Petra, i ako ne u onakom
s
sjaju kao što je bilo na Duhove, za zadnjeg hodo-
čašća. Ostali je dio vremena više manje po programu
izveden, koji i ovog puta, kao što i prošlog, ima ne-
koliko težih manjkavosti. Većina je hodočasnika na-
pravila izlet u Ostiju ili bližnju okolicu Rima, i
vidjeli sve što se kroz kratko vrijeme dade vidjeti u Rimu.
Hodočašće je svakako kulminiralo u posebnoj
audijenciji, koju je sv. Otac udijelio našem hodočašću
u sala Ducale, a kojoj su svi naši prisustvovali, Sv,
Otac progie naokolo sale i svima dade poljubiti ruku,
a njegov tajni sekretar svakome je dijelio medaljicu
sv. Godine. Kad ugje zapievali smo ,Do nebesa“, a
nakon toga orlovi zapjevaše svoju himnu. Poslije nego
svih obigje sjedne na prijestolje i održa u talijanskom
jeziku govor, koji je trajao po sata. Govor se okretao
više manje u istom smjeru kao i za prošlog hodo-
čašća, tek je njegova novost u dijelu upravljenoim
omladini i osobito Orlovima. Naši Orlovi nisu mogli
očekivati višu i bolju potvrdu njihove organizacije nego
što je ova sv. Oca, ali teško će ikada čuti u onako
kratko riječi ljepšu lekciju, što i kakvi moraju biti :
Orlovi ne dsvajači, već mironosci. Nad drugima se
digouti svojim moralnim životom i vjerskom naobraz-
bom, da u vrijeme silne pokvarenosti i razvratnih ideja
budu braniči vjere u svome narodu i njezini Apostoli,
Sv. Otac je jako ljubezno govorio i upravo svih odu-
ševio, tako da je Preuz. Šarić poslije audijencije re-
kao, da nikad nije prisustvovao tako lijepoj i srdačnoj
audijenciji. Dok je sv. Otac odlazio uz silan plijesak
pratila ga je orlovska himna, a poslije odlaska u va-
tikanskoj sali svi na okupu u najljepšem raspoloženju
zapjevasmo: Lijepa naša domovino! Jako karakteri-
stično, što i daje ovom omladinskom hodočašću svoje
značenje. Jedino u Vatikanu je spas hrvatstva, zato
naša omladina hoće da ostane uz Vatikan, jer hoće
da bude hrvatska i narodna. Živjeli orlovi ponosnih
krila! U audijenciji tri zadnja urednika »Luči« sa po-
svetom i vlastoručnim potpisom pokloniše sv. Ocu u
lijepom vezu almanah »Luči« prigodom njezine 20-go-
dišnjice izlaženja, na čemu i sam sv. Otec čestita.
Poslije audijencije svi se skupa u dvorištu Damazo-
vom fotografasmo,. što je svima lijepa uspomena na
lijepo proboravljene dane u Rimu, kojima i vrijeme i
ambijenat pridoniješe, da će ih oni, koji su ih doži-
vjeli, teško kada zaboraviti. Fr. S. Budrović, O. P.
Pisma iz naroda.
KORČULA. Za telefonski spoj. U doba mahnite
brzine, u eri areonautike i radiuma, kad se čini daje
i telefon zastario, mi oločani na žalost ne znamo ni
kako telefon izgleda jer još ni danas u punoj četvrti
XX. vijeka naš otok nema telefonskog spoja. Radi toga
sve iri općine na otoku upraviše skupnu molbu Mi-
nistarstvu Pošta tražeći telefonski spoj, uz obvezu da
će i one doprinijeti jedan dio troška prama odredbi,
koju je isto Ministarstvo nedavno izdalo. Nadamo se
da će ova molba naših općina biti uvažena, jer postoje
za to svi opravdani razlozi i uvjeti, i da će tako naš
otok biti uže spojen sa svijetom.
Jematva je kod was ovih dana dovršena i to sa
sredniim uspjehom. Računa se, da se je u cijeloj op-
ćini Korčulanskoj proizvelo oko 7500 hektolitara vina
i to 5000 hekt. crnoga a 2500 hekt. bijeloga. U bijelo
vino ubraja se i poznati ,Grk“ u Lumbardi, koji je
dao dobar rod, a dosta ga se potražuje. Prosječni po-
stotak sladora u mastu bio je od 18 do 22%. Opće.
nito ovogodišnji rod amošnjil vinograda bio je za 1/3
manji od lanjskoga radi štete, koju je prouzrokovao
crv i peronospora a u zadnju i krupa. Grožgje i mast
nijesu se prodavali, a novom vitu nema još cijene.
Iz stonjske okolice. Tečačke i ribarske prilike,
Jematva dovršila. Grožgja bilo na pritek i dobro vinovo.
Ove godine trganje zakasnilo radi zrenja, pa se je na-
dati i dobroj vrsti vina. Slijedi redom pecivo rakije,
koja grije konja i junaka. Maslina bila pometla, koje
selo bolje, a koje gore, al sve utaman, jer sve gruhlo
prije Gospinje na zemlju, pa nema radšta, da se kupe,
tko svojim rukama ne kupi. Poslije ekvinoskih kiša
zavladala Miholjska ljeta, pa se kupusi pomladiše, al
na mijesta mladi posadiše. Slijedi i sijanje bijelice
pšenice u ograšnu zemlju. Bit će i drugog zelja, jer
sunčana pripeka danju grije, a noćae rose okrijepljuju,
pa sve raste ko iz vode. Zelje je našemu narodu blago
neprocjenivo; gdje je zelja glada nema. Ribanjem naff
velikom moru ne mogu se pohvaliti. Ulov srdjela bio
je vrlo slab, pa ni plovuće ribe: tunja, luca, trupača,
palamida i vrnuta a ma baš slab. Tu skoro doniješej
naši Bročani na dubr. ribarniicu preko dvjesta glava |
pa se narod osladio, a bila je« cijena za narod po-
voljna 10 D. kg. U Maloslonjskome zaljevu ulov sr-
djelica dosta dobar, a druge ribe ima na pretek, pa
stonjska ribarnicat uvijek svakovrsnom ribom obiluje,f-
a i cijena je niska. i :
SPLIT. Lička željeznica i trgovina vinom. Trgo-N
vina vinom dobila je otvorom Ličke željeznice moguć.
nost da se poboljša. Prošlih dana na Wilsonovoj obali
direktno iz broda prelijevalo se je vino u bačve u
vagono. Ovim se mnogo uštedi. Vino je bilo iz Jelse
a odregjeno za Ljubljanu.
Lov neobično velikih tunja kod Omiša. Prošle su
sedmice ribari u omiškim vodama ulovili sedamnaest]
tunja neobične veličine. Pojedini eksemplar teži preko
100 kilograma. Jedan od ljepš li eksemplara ovih ulova:
ljenih tunjeva nabavljen je za Gradski Prirodoslovnig.
Muzej u svrhu bslsamovanja. Ostali bili su prodanig
na splitskoj ribarnici. E
Velika kriza u gragjevnim obrtima. U zadnjeg
vrijeme vlada, kao nikada do sada, kriza u gragjevni ii
obrtima. Već kroz ovo minvlo ljeto, kad obično cvale
gragjevna djelatnost, kriza je bila velika, te većina
gragjevnih obrtnika, kojih u Splitu ima preko tri stoj
tine, nije iadilo. Pored njih nije radilo ni nekoliko
stotina radnika. Nekoliko novogradnja što se radilo,
sada se dovršavaju i kad se oko njih završe radovi
nove radnje neće biti. Što se nitko više ne odlučujii
na gradnje novih kuća, uzrok leži u tome što se ti
kove investicije više ne isplaćuju. Jer novogradnja ni
reatira danas onoliko koliko iznose kamate koje s
dobivaju kad se novac uloži u neku banku. Radi toga
privatnici ne grade. Općina ne može da gradi jer nema
novaca, te ostaje jedino još država, koja bi u interes
i samog ugleda državnih ureda, koji su u najderutnig
jem stanju, kao i radi nestašice rada, imala narodu i
ovo kritično doba pružiti priliku poštene zarade.
fin Maše Gaspe. Presu. Srca. lsneona
I. Mjesto uvoda.
Dan 8. prosinca g. 1854, dan je znamenit u
povijesti katoličke Crkve. Tada je naime Papa Pio
IX., okružen kardinalskim zborom i biskupima iz naj-
odaljenijih krajeva svijeta u Vatikanskoj Bazilici pro-
glasio člankom vjere , Meoskvrnjeno Marijino Začeće“,
svim vjernim. Toga su baš dana u Isoudun-u dva
gorljiva svećenika svršavali devetnicu, kojom su u
Boga prosili milost, da ukloni neke jake poteškoće,
koje su im na putu bile, da oni osnuju neku misio-
narsku kongregaciju. Poteškoće su bile uklonjene, a
misionarska kongregacija bila je osnovana. Tri go-
dine kasnije podizala se je kapela u Isoudunu, a u
njoj oltar posvećen BI. Djevici pod naslovom ,/Vaše
Gospe presvetoga Srca Isusova“. Ovim su bili uda-
reni temelji misionarskoj kongregaciji ,Naše Gospe
Presv. Srca Isusova“ i istodobno bratovštini, koja je
g. 1864. bila kanonično osnovana u istoj kapeli i
njeni statuti odobreni od nadbiskupa u Bourges. Ova
se je bratovština u brzo raširila ne samo po Fran-
cuskoj, već po Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Engleš-
koj i prešla preko oceana tamo u Ameriku. Prema
izvještaju P. Chevallier, misionara Presv. Srca Isu-
sova. što ga je štampao otrag više od pedeset go-
dina, bratovština je brojila preko trinaest miliona
članova i imala 3.000 što crkava, što kapela i oltara
posvećenih ,Našoj Gospi presv. Srca Isusova“.
Pio IX. u različitim prigodama toplo je preporučio,
blagoslovio i osokolio članove ove bratovštine ; preko
150.000 milosti manje-više znamenitih imade zabilje-
ženo do god. 1874. u analima ove bratovštine. —
Od god. 1874. i crkve i oltari i članovi pa i publi-
kacije, koje se izdaju u mnogim jezicima postostru-
čili su se. Matica ove bratovštine sada je u Rimu u
crkvi ,Naše Gospe Presv. Srca Isusova“ (Via della
Sapienza).
2. Kip Naše Gospe presv. Srca Isusova
u Dubrovniku.
Bilo je uprav u novembru g. 1874. kad je O.
Roberto Menini, kapucin, rodom splićanin, a kašnje
nadbiskup u Sofiji, došao u Dubrovnik, da kroz osam
dana drži gragjanima zabave duhovne. On je bio
primljen vanrednim entuzijazmom. Na njegove pro-
povijedi, koje je držao u crkvi Malebraće, zgrtao se
je narod i napunjao tu dosta široku crkvu. Tu su se
vidjela uz zanatlije i gospoda ; uz proste sluškinje i
gospogje i dame; uz prosta radnika i profesori i ad-
vokati i liječnici. Plod njegovih misija bio je neoče-
kivan. U čitavomu Dubrovniku — kazalo,se je — da
nije ostala niti jedna osoba, koja nije pristupila
sv. Ispovijedi.
On je svoje misije inaugurirao pod obranom
Gospe presv. Srca Isusova. U tu svrhu — pošto u
nijednoj crkvi u Dubrovniku nije bilo kipa Gospe
Presv. Srca Isusova — bio je donešen kip iz Mlina,
blizu Dubrovnika i postavljen privremeno u crkvu
Malebraće. O. Menini, kao što je započeo svoje mi-
sije pod obranom Gospe presv. Srca Isusova, že-
lio je, da Gospa Srca Isusova ostane trajnom uspo-
menom njegovih misija. U tu svrhu dao je proglas
na Dubrovčane molbom, da bi oni svojim svojevolj-
nim doprinosima nabavili kip. Oduševljenjem oda-
zvao se je Dubrovnik i oltar sa kipom poslije kratka
vremena bio je nabavljen. Sam O. Menini na pro
lasku kroz Bergam ovaj je posao povjerio nabožno
gospogji Klementini Dahn, i vrijedni kipar Ivan An
gelini izradio kip, a slikar Batista Riva naslikao svi
Josipa i sv. Mihajla Arkangjela, koji su imali biti:
otud odovud kipa i Vječnog oca nad kipom. Sve ovi
radnje bile su gotove i u Dubrovnik donešene ve
svrhom g. 1875.
Bio je uglavljen dan inkoronacije kipa dne 13
februara 1876. Ovaj dan prehodilo je svečano tro
dnevlje neobičnim slavljem proslavljeno i popraćendi
osobitom nabožnosti dubrovačkoga naroda. Na 1
februara Presvijetli biskup Ivan Zaffron, poslije pon
tifikalne mise obavi obred inkoronacije i pošto je kij
nošen bio u veličanstvenoj procesiji bio je posta!
ljen na svoje mjesto.
Ovim ne svrši sve. Žarka riječ O. Menini nij
bila izumrla, ona je tajnovitom snagom govorila duh
dubrovačkoga naroda, i pirila njegovu nabožnos
koja je od dana do dana sve više rasla prema Našd
Gospi presv. Srca Isusova. Bila je osnovana odmal
bratovština N. G. Presv. Srca Isusova, uvedene nek
osobite nabožnosti. Svakog četvrka pod večer moli s
pred oltarom Naše Gospe Presv. Srca Isusova kri
nica Gospina sa pjevanjem litanija. Pobožnost kro
mjesec maj obavlja se najsvečanijim načinom. N
13. februara svake godine slavi se uspomena inkt
ronacije. Okolo ovoga oltara. sabire se naboža
narod da moli i da dade oduška svojoj vjeri. Veli
broj zavjetnih darova, što se vide sa strane oltard
odaje izražaj zahvalna srca za milosti, koje je naro
postigao. : (Slijedi).