Iri želje gotovo svakoga čovjeka glase: zdravlje, dug život i bogatstvo, ali oboje posljednje možemo da postignemo jedino onda, ako posje- dujemo prvo, naime zdravlje. Zato i jes baš sada na vrijeme lstorija Srba, Hrvata i Slovenaca“ napisao: Milan Rabrenović, za — gjake IV. razreda osnovnih škola (Osmo :izdanje — Beograd 1925). Ove godine data je u ruke našoj djeci ova knjiga, da iz nje uče povijest Srba, Hrvata i Slovenaca. Buduć da ova naša država nosi ime ,kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca“, bilo je s pravom očekivati, da će u toj knjizi, u tome ,školskom tekstu“, biti o- bragjena u kratko ali podjednako istorija koli Srba toli Hrvata i Slovenaca, da ne bude povrijegjena ni- čija osjetljivost. Megjutim je sastavljač knjige proveo stvar drukčije, biva onako, kako će bolje da odgovara njegovoj ideologiji, jer se pogotovu može reći, da u tri četvrtine knjige (ako odbiješ prvih 12 stranica, gdje je govor uopće o starim Slavenima i njihovoj seobi .iz Galicije“ u novu postojbinu) govori se samo o Srbima i razvitku srpske države, a ono što se u ostaloj četvrtini govori o Hrvatima i Slovencima, tako je kratko i suhoparno, da se knjiga može prije nazvati istorijom Srba, nego istorijom Srba, Hrvata i Slovenaca. Knjiga donosi i nekoje slike, njih na broju 13 (Stj. Nemanje, cara Dušana, dvoboj Marka Kraljevića sa Musom Kesedžijom, kneza Lazara, Miloša Obilića, srpskog guslara, seobe Srba pod Ars. Čarnojevićem, prvog ustanka na Turke g. 1804, Karagjorgja Petro- vića, drugog ustanka na Turke 1815, Petra Petrović- Njeguša, kralja Petra I. Karagjorgjevića i sadašnjeg kralja Aleksandra). U svoj knjizi nema niti jedne ci- gle slike, koja bi predstavljala kakvu hrvatsku ili slovenačku znamenitu historijsku ličnost. Da su se ba- rem u ovom pogledu sjetili ikojega hrvatskog kralja ili bana, kao n. pr. Tomislava, Petra Svačića, Petra Zrinjskoga i Krsta Frankopana, Jelačića bana — ali ništa, pogotovu ništa!... Sve same srpske ličnosti, a hrvatske niti jedna! Ima u knjizi i nekoliko nacrta, i to : nacrt gra- nica Časlavljeve srpske države, Vojislavljeve srpske države, Nemanjine srpske države, Dušanove srpske države, a pri svrsi knjige dodani su nacrti srpske države kralja Dragutina, Milutina i Stevana Dečan- skog, srpske države Stevana Prvovjenčanog, kneza Lazara, kralja Tvrtka, dubrovačke Republike (koja je takogjer ubrojena megju ,srpske države“), države Hercega Stjepana, Karagjorgja i države Baošića. Sve dakle nacrti samih srpskih država i državica, dok su nacrti države hrvatskog bana Ljudevita Posavskog (koji je prvi ujedinio bio Hrvate, Slovence i jedan dio Srba u jednu državu), kao i države kralja Tomislava, Kre- šimira I, Držislava i Petra I Krešimira — sasvijem otpali, i uzalud ćeš ih tražit u toj samozvanoj ,lstoriji Srba, Hrvata i Slovenaca“. Od strane 17 do 37, dakle u 20 širokih stranica nabrojeni su svi srpski veliki župani i vladari redom, njihova imena odštampana debelim slovima i opisani im životi i djela. Od hrvatskih kraljeva iz narodne dinastije i poznijih banova spominju se samo Tomislav i Petar Krešimir, i to u poglavlju gdje je govor o ,pokušajima na ujedinjenju“ (str. 17), pak još jednom nuzgred na str. 41, gdje je govor o ,pro- pasti Hrvatske“, gdje se su sama dva retka spominje i kralj Zvonimir, koji se inače nebi, valjda, bio ni spomenuo, da nije trebovalo reći, da su ga Hrvati ubili ,jer je bio suviše odan papi“. (I ovo, ovako rečeno, treba da čitaju i uče naša katolička djeca po školama !) Na str. 21—22 govor je o svetomu Savi i njegovu djelovanju kod Srba, a na str. 23.0 prvom srpskom kralju Stjepanu, nazvanom ,Prvovjenčanome“. Tu se čita megju ostalim: ,Srbi su želeli da imaju svoje srpske kraljeve, da budu potpuno nezavisni... Stoga Stevan zamoli papu da mu dade kraljevsku krunu (papa je majstariji megju vladikama katoličke vere, i davao je odobrenje, da se pojedini vladari mogu zvati kraljevima). Papa pristane i dade mu kraljevsku krunu. (1217. god.). No Srbima ne beše pravo što je Stevan dobio kraljevsku krunu od pape, pošto su Srbi pravoslavne vere a papa katoličke, i sv. Sava ode ka grčkom caru i zamoli ga, da i on mu dade krunu, i sv. Sava venča Stevana za kralja u manastiru Žiči 1220. god. i Srbima to beše vrlo milo. Tako se Stevan od svih srpskih vladara prvi venča za kralja, zbog čega je i prozvan Stevan Prvovenčani“. Ko ovo čita mora da zaključi, da je Stjepan do- ista isprosio od Pape krunu kraljevstva, ali da njome NARODNA SVIJEST upozoriti, da i neznatne znakove poremećena zdravlja, kao vrato- bolju, kašljucanje, promuklost, grčeve, kijavicu ili boli u udima ne valja zanemariti. Uvijek i uvijek mi čujemo hvaliti kao dobro boli ublažujuće sredstvo i kosmetikum, već 27 godina obljubljeni Fellerov miomirisni ,Elsafluid*. I kod reumatičnih bolova. Jače i | krepčega djelovanja od francuske rakije. 6 dvostrukih ili 2 velike nije bio vjenčan, već da je vjenčan bio drugom kru- nom, koju bi sv. Sava bio tobož isprosio za svoga brata od grčkog cara i donio mu je iz Nikeje, gdje se je onda nalazio grčki car i carigradski patrijarh. Ovo je megjutim jedna krupna istorijska neistina. Srpski doondašnji veliki župan Stjepan, koji je već od više godina pregovarao s papom Inokentijem III. o postignuću kraljevske krune, nije je samo od pape postigao, već njom faktično i okrunjen bio. Za to jamči pismo samoga Stjepana upravljeno Papi Honoriju Ill. gdje se Stjepan nazivlje: ,Stephanus, Dei gratia totius Servie, Dioclie, Tribunie, Dalmatie atque Chulmie rex coronatus“, i u kome ,kao sin rimske crkve uvjerava papu o svojoj vjernosti, te za svoju krunu i zemlju moli Božji i papinski blagoslov, odašiljući vjerovnim pismom kao svoga izaslanika episkopa Metodija“. Ovo pismo, u kome Stjepan nazivlje sebe već okrunjenim kraljem, uneseno je u ,Regesta“ rečenog pape Honorija u martu 1220 g., to jest one iste godine, kad bi sv. Sava bio tobož okrunio svoga brata u Žiči drugom nekom krunom dobivenom iz Ni- keje, za koju krunu, megjutim, kako primjećuje Konst. Jireček u svojoj ,Istoriji Srba“, izvori ništa ne znadu“, — dok savremenik, Arhidjakon Toma Spljetski piše, da je onom prilikom upućen bio u Srbiju papinski legat, koji je Stjepana krunisao, te ga u njegovoj zemlji postavio za prvog kralja. Što se pak kaže, da Srbima ne bieše pravo što je Stjepan dobio kraljevsku krunu od pape ,pošto su Srbi pravoslavne vere, a papa katoličke“, to mogu vje- rovati samo oni, koji ne znadu, da su u ono doba ne samo vladaoci, već i narod srpski mislili o Rimu i papinstvu sasvim drugačije nego što se kasnije u Sr- biji mislilo i nego šio se sada misli; pa tako i sv. Sava nije jamačno mogao o Rimu i papi misliti dru- gačije nego onako, kao što je mislio njegov vrlo po- božni roditelj Stjepan Nemanja, kako se to najbolje vidi iz pisma sina mu i nasljednika prijestola Stjepana Prvovjenčanoga, upravljenog papi Inokentiju III, gdje veli megju ostalim: ,Mi uvijek pazimo na stope svete rimske Stolice, kao i moj blažene uspomene otac, i uvijek čuvamo zapovijed svete rimske crkve, i želimo do brzo otpremiti izaslanika Vašoj Svetosti“. Ovo treba da zna naša učeća mladež, pa kad čita, kako se je sv. Sava ,starao da pravoslavnu veru utvrdi u naredu“, neka ne misli, da ona ortodoksna iliti »pravoslavna“ vjera, koju je taj veliki i prvi srpski pro- svjetitelj (koga je i katolička crkva u svece pribrojila) ispovijedao i utvrgjivao, bila u kakvoj opreci s vjerom i naukom Rimske Crkve. Napomenuti je još i to, da manastir Hilandar i Sveta Gora, gdje je sv. Sava svoje posljednje dane proveo, stajala je od god. 1213. pod pokroviteljstvom rimske Stolice, dakle i u crkvenoj svezi s njom. A sada, povraćajući se na rečeni školski tekst nakon ove male digresije, treba spomenuti, megju ostalim, još i ovo: Dok se o Srbiji i Srbima govori mnogo, a o Hrvatima malo šta, dotle se o Dubrovniku u toj ,isto- riji“ ne govori gotovo ništa, i ako je, kako već spome- nuh, knjizi dodat nekakav miniaturni nacrt dubrovačke Republike. Rekoh, gotovo ništa, jer se u knjizi Du- brovnik dva triput tek onako nuzgred spominje, kao na str. 78, gdje je govor o Napoleonovoj Iliriji i gdje, je sva slavna tisućljetna povijest slobodnoga Dubrov- nika ,sastučena“ u cigla četiri nepuna retka... Ilirski pokret pod vodstvom Lj. Gaja otrsen je su samih desetak redaka (str. 53), dok o Marku Kra- ljeviću, koji je nedično poginuo vojujući uz Turke pro- tiv kršćana, ima cijela stranica ugodnog razgovora. O uroti Zrinjskoj-Frankopanskoj, o buni pod Mati- jom Gupcem, uzalud ćeš u toj ,istoriji“ što opširnijega tražiti, dok su, naprotiv, svi ustanci i bune Srba i Cr- nogoraca protiv Turčina potanko nabrojeni i opisani. Na str. 44 ima poglavje: ,Napredak i prosveće- nost“ — pregled od doselenja do propasti uslijed tur- ske najezde. Sve pogotovu što se tu kaže, odnosi se ua sa same Srbe, kao da bi knjiga bila samo za Srbe sastavljena. Pri svršetku se tvrdi, da je ,u početku naš narod (kako oni katoličke vjere, tako i pravoslavne) pisao ćirilicom“, — što nije istina, jer je najveći dio ' Hrvata u početku pisao glagolicom, koja je starija. od ćirilice. Nije tačno ni to, što se odmah na početku knjige kaže, da su se ,maši stari doselili ovde iz Galicije“, , dišnja_ žetva. Br. 47. boce za 63 Din., 12 dvostrukih ili 4 velike specijalne boce za Din, 86 dvostrukih ili: 12 velikih spečijalnih boča za 250 Din. ve zajedno sa sandukom i poštarinom razašilje uz doplatu ili posla novac unaprijed: Apotekar Eugen V. Feller u Stubici Donjoj Elsatig 207. Hrvatska. —- Pojedine boce Elsafluida po 10 Dinar u apotekama i srodnim trgovinama. gdje da su sa Srbima živjeli: Hrvati, Slovenci, Česi Moravci, Poljaci, Slovaci, Rusi i Lužički Srbi“, Prado movina Slavena bila je srednjoevropska Rusija, a n sama za toliki narod tijesna Galicija (V. Maretić: ,Sla veni u davnini“) Na str. 7 sastavljač knjige ubraj Hune i Avare megju Skitske narode, dok je utvrgjen da su Skiti bili narod posve različan od Huna i Avar: I ono što se u toj ,Istoriji“ kaže o Bosni, jednak je mršavo, kao i ono što kaže o Hrvatskoj. Od bosar skih banova spominje se samo Kulin-ban, a od kra ljeva samo Tvrtko, i na str. 38 (gdje je govor o pre pasti Bosne) posljedni bos. kralj Stjepan Tomaševi; Skupi sve zajedno što je rečeno o Bosni, iznosi te nešto malo više od dvije stranice. A ipak je Bosn za Tvrkova vladanja bila ,najveća država na Balkanu: O slavnom hrv. banu Pavlu Subiću ; o njegov sinu Mlađenu, velikom banu bosanskom i hrvatskom o junačkom vojvodi i ,hercegu Spljetskom“ Hrvoj: koji je na svome prostranom gospostvu vladao gotov kao kralj, ugovarajući s vanjskim vlastima, držeći jak vojsku i kujući novac pod svojim tmenom ; o slavno: hrv. banu Berislaviću, pobjedniku Turaka, koji je pa i slavno poginuo u boju s njima; o Krstu Frank; panu, koji kod Jajca pobijedi Turke; o proslavljeno: junaku Nikoli Zrinjskom Sigetskom, o viteškom ban Petru Erdedi i tolikim drugim proslavljenim hrv. bo cima za slob»du domovine, nema u rečenoj ,lstorij nikakva spomena !.. Stanje stvoreno u Hrvatskoj usl jed izbora Kolomana za kralja, nakon izumrća domać dinastije, izjednačeno je onome stanju i političkom pol; žaju, u koji je poslije Kosova zapala bila Srbija, Bos: i Hercegovina pod turskom vladavinom, — što niti istinito niti je pravedno. Jer i ako su se posljedice i bora Kolomana pokazale kasnije kobne za Hrvatsk pa i ako je bilo razdoblja kad je ona izgledala k: da je pod Turčinom, nije ipak u Hrvatskoj, za dol nedomaćih kraljeva, vazda tako bilo; Hrvatska je ip: uživala izvjesnu samostalnost; hrvatski banovi nije ipak svi bili prosti austrijski ili madžarski sluge, n je narod u Hrvatskoj, gubitkom državne nezavisnos postao bio prostom bespravnom rajom, kao što je postao bio ostali naš narod (izim Crne Gore i Dubro nika) pod vladavinom turskom. D. V. Medini. Ro spasava Rusiju ? Dopisnik »Christian Science Monitora« piše svor listu iz Mosk7e: Za prvi put od revolucije Rusija imati obilnu žetvu ove godine. Procijenjeno je da žetva donijeti 2.460,000.000 bušela — više nego li: tva od god. 1913., a za 50% više nego li prošlog Blagotvorni učinci ove žetve očevic su. Ispražnjene žitnice bit će opet napunjene, nes će stradanja od slabe ishrane, žito će opet zauzeti sve prirodno mjesto kuo najvažniji predmet u sovjetsko izvoznom programu i omogućiti znatno' prošire! spoljne trgovine zemlje. — Eto, vidite, šta i tko je Rusija : Seljak i ze lja. Seljak spasava i spasit će Rusiju. A šta uradi: šta mogu uraditi, komunisti ? Ništa. Pod njima su / brike opustile, mašine zahrdjale, radnici se razbježi Proizvodnja poslujućih fabrika još je daleko isp predratne; proizvodi su skuplji nego u Americi a ri ničke nadnice niže nego li su bile pod carem ! A ipak komuniste u Rusiji niko ne izrabljuje, ni im ne oduzima plod njihova rada. Naprotiv, seljak: neuk, zapušten, pokošen glad; i bolešću, u jednu samu godinu će za Rusiju uči: više nego li bi svi boljševici mogli u sto godina. I taj seljak, koji uzdrži i preporagja Rusiju, ne| nego tek petinu — i to na papiru — gragjans prava koliko ih imaju jevreji i raznorodni drugovi k s njim diktatorski vlađaju. No, ne smeta ; doći će € u kome će ruski seljak uzeti vlast nad sobom i s jom zemljom u svoje ruke. Pisma iz naroda. MOKOŠICA. Ovih dana odijelio se je od ; župnik Dum Lovro Totić, odlazeći u svoje roć mjesto Kunu na Pelješcu. Rastanak mjesta sa svo milim ,dobrim pastirom“, bio je dirljiv. Kada uzme! da je on u 9 godina s nama živeći postao odli član mjesta od svakoga ljubljen, štovan, dobro vig i još bolje susretan, — drugčije nije moglo ni ! Znao je osvojiti naše simpatije, jer je jedino radio