Naro

 

Poštarina plaćena u gotovu.

DUBROVNIK, 24. novembra 1925.

God. VII.

dna Svijest

 

| Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,

  
  
  
   
  
  
  
   
  
    
    
   
 
  
   
 
   
    
   
  
  
    
 
   
  
   
   
   
   
   
   
    
  
  
  
   
 
  
 
  
 
  
 
  
 
 
  

[Za kršćansku demokratiju.

Početak je kršćanstva bila borba, i borba je po-
stala njegova povijest, Ljubav i herojizam dao je
ršćanstvu prvoga pristašu i ljubav i herojizam  krš-
čanstva već dvadeset vijekova donosi preko Crkve mir
li harmoniju pojedincima i skupinama. Prvi borac proti
[kršćanstvu bila je laž i iz laži su potekli svi kasniji
orci proti vjeri i Crkvi Kristovoj. Kršćanstvu se pjevalo
pijelo u prvome vijeku iu svim vijekovima do danas;
ali ljubav, herojizam i borba odgovarala je u prvome
li odgovara u dvadesetom vijeku : ,Sjedimo vam u skup-
štinama i senatu, šetamo ulicama i predajemo u ško-
lama, upravljamo svojim životom i s milijonima braće,
liražimo melem od vas prouzročenoj društvenoj boli —
ju nauci Kristovoj“.

Katolicizam, Crkva Kristova na tvrdoj hridi odbija
[već dvadeset vjekova navale mržnje. Proti njemu je sve
jedinstveno, što je daleko od Krista,

g Katolicizam je vidio rogjenje evropskih naroda i
katolicizam ih je ma noge ošovio. Kad bi htio koji narod
[Evrope da precrta ime katolicizam“ u svojoj povijesti,
[precrtao bi samu svoju povijest. Katolicizam je vidio i ot-
pad mnogih naroda, vidio jei snagu mlakih katolika, koji
su svojom naivnošću doveli do vlasti one, koji su po-
eli u Evropi novu povijest bez kršćanstva. Ali kato-
licizam danas vidi snažan preokret, vidi na svome
\relu zadahnute falange kršćanske demokratije.

Surovi materijalizam, koji je pjesničkim riječima
i zdizao dostojanstvo čovjeka, doveo je već mnoge ka-
olike, iznevjerene: zadatku katolic: zma, do uvjerenja
ta materijalizam dovodi do č 'ovjeka-: živine. Katolička
forba, ljubav i: herojizam uke poziciju za pozicijofi “
materijalisličkom liberalizmu, najsurovijem tipu ljudskog
šgoizma, koji je u modernom kapitalizmu doveo do
opstva milijone ljudi, iza kako ih je iskrvavio na
Dojnim poljanama.

Kapitalizam, kao gospodarski sistem, rodio je
jedne strane gavane i društvene parasite, stvorio je
svoje »pravo“ i ,moral“, a s druge strane bijedu i ko-
munizam. Svijet se pretvorio u klaonicu dvaju nazora,
koji svoju nauku temelje na materijalističkoj dogmi :

tovjek je zvijer. U to tužno doba istakla je kršćanska
emokratija svoju zastavu. Uz proteste, psovku, uvrede
laži protivnika izašao je katolicizam iz sakristije i
Jočeo organizaciju katoličkog čovjeka i katoličkih
laroda na kršćanskom poimanju čovjeka.  Frama-
onerija je bila sigurna da katolicizam neće uspjeli.
Belgijanski, nizozemski, njemački, švicarski, austrijski
id. katolici, njihove organizacije, njihove parlamen-
arne raprezentacije i vlade iza rata uskomešale su cio
pnapredni“ svijet. ,Utučeni klerikalizam“ pojavio se
lakovom snagom uz tako savremene organizacije, na-
[lasve socijalne, da je Veliki Orient odsvirao alarm.
edva je taj utihnuo i eto već odzvanja drugi, a povod
u mu dali izbori u Čehoslovačkoj.

| Zemlja Husa, zemlja, u kojoj su ,mapredni slo-
podoumnici“ iza rata rušili u Pragu kip Majke Božje,
emlja novog ,starokatolicizma“ i Dositejevog ,pra-
oslavlja“, koja je novom godinom imala započeti boj
proti Crkvi, pokazala je 15. ov. mj. da u sebi krije
tnažnu falangu kršćanske demokratije. Nakon zajed-
tičke kampanje sviju ručjrednj A i diplomatske
borbe proti Vatikanu katolički Česi i Slovaci dobivaju
la izborima : 1,148.935 glasova. Československa pučka
ltiranka i slovačka pučka stranka dobivaju 1925. g.
22 zastupnika i 449.207 glasova više nego g. 1920,
iko ubrojimo i glasove, koji su pali za njemačke i

jeskoj državi za kršćansku demokratiju glasovalo
1997.570 birača,

| Kršćanska demokratija kroči Evropom. Nesmijemo
podavati iluzijama. Framasonerija je još uvijek jaka
[put je da cilja ostvarenja novog društva, koji će na
hsnovu kršćanstva uvjetovati svim narodima slobodu
razvitak i novi kršćanski poredak, još dosta dalek.
| Ali kršćanska je demokratija ta. Ona kroči ustrajno
apočetom stazom S njome kroči i jedna druga. sila,
losljedica naprednog liberalizma — komunizam. Ne-

mjesečno,

nadžarske kršćanske socijaliste u Českoj tad je u;

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

za odbor
Tisak Dubrovačke Hrvatske NEKE (za5f. IL RI) - IOM

mojmo zatvarati oči, Velik dio socijalno izrabljenih
traži pomoć u komunizmu, toj najjačoj i najborbeni-
joj negaciji savremenog društvenog poretka, nesvijesni
da čovjek-živina, koji je bit materijalističkog komuni-
zma, i krvava revolucija, ne može . donijeti sreću ni
pojedincu ni čovječanstvu. Borimo se proti komunizmu,
ali u prvom redu borbom proti onome što ga je ro-
dilo i što ga podržava: gospodarskom liberalizmu i
i njegovoj posljedici kapitalizmu kao gospodarskom
sistemu i mjerilu čovječje vrijednosti i dostojanstva.
Borimo se snagom, koja izvire iz krščanske ljubavi i
pravednosti, Pogledajmo bistro u svijet i kročimo da
nas ne pretekne razarajuća sila ojagjenih i iscrpljenih
gomila. To će biti najispravniji nacijonalni i državotvorni
rad. Samo kulturni i moralno jaki narodi, socijalno
pravedne i narodno ravnopravne države ne propadaju.
Ne zaboravimo, da je borba povijest kršćanstva i da

je laž borac proti njemu te. počnimo smjelo boj za *

kršćansku demokratiju u Jugoslaviji ne obzirući se na
n»antiklerikalne“ idiotizme i njihovu šaku.

 

Pitanje zavoda sv. Jeronima.

Ovo se pitanje još tretira po našoj dnevnoj štampi,
Zagrebački nadbiskup Dr. Bauer, djakovački biskup
Msgr. Akšamović, te spljetski biskup Dr. Bonefačić dali
su u javnost posebne izjave, gdje su rastumačili i po-
vjesni i pravni i disciplinski dio ovog pitanja. Narodni
poslanik slovenske pučke stranke Dr, Hohnjec uputio
je u ovom pogledu posebnu interpelaciju na ministra
vanjskih posala, gdje ga pita: 1.) Da li će naša vlada
strogo poštovati - crkveni karakter zavoda Sv. Je-

onima u Rimu ?. _23. Dar Sai je
'taktičan postupak“ našeg poslanstva 'kod Vatikana

stvari? 3.) Šta će preduzeti, da se takvim postupkom

pomućeni odnosi naše države i katoličke crkve i njenog
vrhovnog poglavara opet srede? 4.) Šta će preduzeti
s obzirom na skroz neispravne vijesti, što su raširene
po novinama ovih dana o zavodu Sv. Jeronima, te
imaju po svoj prilici jedno zajedničko vrelo u Rimu,
da ne bi nepovoljno djelovale na riješenje konkordata ?

Beogradska »Politika« išla je tako daleko, da je
donijela u karikaturi čak sliku sv. Oca Pape, gdje ruši
Jugoslaviju.

»Država«, organ radikalne stranke, što izlazi u
Splitu, donijela je odulji članak pod gornjim naslovom
na čelu lista 18. o. mj. Mi prenosimo samo nekoliko
pasusa, iz kojih se jasno vidi, kako i trezmeniji Srbi
promatraju ovo pitanje, radi koga se je podiglo prošlih
dana loliko vike, a ni za što. »Država« piše: ,Ono
što se po informacijama s obavještene strane iz Rima
(»Novo Doba« od 17. nov.) dogagja u Zavodu Sv. Je-
ronima, dovoljno je da nam unaprijed pokaže, da će
ovaj spor s Vatikanom radi spomenutog zavoda svršiti
s jednom grdnom dčbacle po nas.

Po našem mišljenju, treba da se spor ovaj oko
Zavoda Sv. Jeronima kritički i stvarno umotri i ocijeni,
jer nam ništa ne može pomoći to, da se ogorčenim
prosvjedima i deklamatorskim ispadima obaramo na
vatikanska nasilja i da nedaću našu svaljujemo na in-
triganstvo našega episkopata ...

I ako stoji, da Zavod Sv. Jeronima nije papinska
svojina, to je: Zavod: taj nesumnjivo jedna crkvena
ustanova, u koliko on sprovodi čisto feligiozne ciljeve
i zadatke. On je jedno moralno biće, jedna zaduž-
bina, po teritorijalnom javnom pravu i po italijanskoj
pravnoj terminologiji jedna ,opera pia“, koja ima u
samoj sebi, u svome zadužbinskom imetku i u svojoj
namjeni, pravnog subjekta. Taj subjekt nije ni država
naša, ni nacija naša. Zavod je nacionalno naš u koliko
se sinovi nacije maše mogu koristiti namjenom  nje-
govom, a Zavod je državno naš u koliko državi našoj
može pripadati izvjesni zam ili izvjesne. prerogative
nadi Zavodom. > i

Naše poslanštvo: pri Vatikanu, : koje, -je, sasvim
neuinjesno prenijelo svoje sjedište u zgrađu Zavoda
Sv. Jeronima, doživljuje takove nemile zgode, Henan
se od' njih mora od stida lice rumeniti; 4!) .

A išta. sad možemo da radimo? Dok se seo
strane kaže, da je u pitanju prestiž naše države i naše

ž. ministru pozilat ne- ;

vima isključivo klasične,

Vlasnik - izdavač - urednik;

»NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik.

zemije, dotle, s druge, naši katolički biskupi, cio jedan

dio našega naroda i cijela jedna politička stranka po-

riče našoj državi, pravo da se bilo kako miješa u stvari
Zavoda Sv. Jeronima. Šta da radi naša vlada, kad baš
zainteresovani dio našega naroda, katolički, stoji ma
strani Vatikana ?...

Ovo nesretno Svetojeronimsko pitanje već se o-
crtava kao jedna velika naša bruka. Ta bruka neka
padne na njene činovnike i na one, koji su za nju
odgovorni i kojih se tiče. A država ima da čuva svoj
ugled i svoje najviše interese“, Ovako »Država«.

Poluslužbeni vatikanski list »L' ossevatore Romano«
od 16. ov. mj. donosi ob ovom sporu uvodni članak,
gdje potanko tumači i zadnje incidente i povijest ovog
zavoda :“, Državno tajnistvo nakon svih dogogjaja nije
moglo i ne može biti u saobraćaju sa ministrom (Dr.
Smodlakom), zato se preko Apostolske Nuncijature o-
braća Ministarstvu spoljnih djela u Beogradu“. — L
Dr. Smodlaka je opozvan sa/ svog mjesta, došao je
već u Beograd, pitomci su došli već natrag te zavod
redovito funkcionira.

,O svemu pak, što je g. ministar (Dr. Smodlaka)
ma svoju ruku uradio, u tečaju su aktivni diplomatski
razgovori izmegju sv. Stolice putem Nuncijature i kra-
ljevske vlade SHS, s kojom sv. Stolica nije prestala
da podržava srdačne odnose usprkos rada toga g. mi-
nistra“ — Tako završava »L' osservatore Romano«.

 

Varvarizovanje prosviete.'

»lzjednačenje srednjih škola u celoj kraljevini ne
bi bila rgjava namera vrhovne prosvetne uprave, kada
bi.s' a da s vo. škola uzdigne; megjutim
NOE MAE: sije e raj
svode na realne, io je akt,
koji se mora najoštrije osuditi. Prostor ni cilj ovoga
lista ne dopušta da se upuštamo u diskusiju o vred-
nosti klasičnog obrazovanja, koje-je potrebno istin-
skoj duhovnoj eliti jednoga naroda. To je pitanje
jednom za svagda prečišćeno kod velikih kulturnih
naroda u korist klasične nastave. Mi ćemo navesti naj-
važnije razloge: klasični jezici su potrebni ne samo
zbog nauč. terminologije, nego i zbog svoje savrše-
nosti i logičnosti. Schoppenhauer je rekao: govoriti
latinski znači u opšte govoriti ljudskim jezikom. Kla-
sična književna dela zbog svoje originalnosti, prostote
i lepote su inspirisala najveće pisce sviju evropskih
naroda i do danas su ostala uzor kako valja pisati.
Cela evropska kultura zasniva se na klasičnoj jelinsko-
rimskoj pa je istinski obrazovanome čoveku potrebno
da radi razumevanja sadanje kulture zna i njen po-
četak, a to se postiže izučavanjem klasičnih jezika,
njihove književnosti, historije, političkih i društvenih
ustanova, filozofije. Ovo izučavanje nmaposletku dopri-
nosi, da se stvara jedna duhovna zajednica megju
vrhovima inteligencije evropskih naroda.

U Srbiji klasična gimnazija nije mogla uhvatiti
korena iz više razloga: prvi je, što nije bilo konti-
nuiteta u kulturnom razvitku, a drugi je, što je naša
inteligencija, posle 70-tih godina prošloga veka, bila
pod uticajem napretka i poleta prirodnih nauka, pa je
smatrala, da je obzirom na siromašnost i zaostalost
zemlje potrebnije stvarati školovanu mladež za prak-
tične ciljeve, a da je klasično obrazovanje luksuz ve-
likih i bogatih naroda. Tako je. naposletku odneo po-
bedu Novakovićev zakon o srednjim školama, po kome
se latinski jezik učio samo u višim razredima, a grčki
nikako. S toga su naši gjaci na stranim univerzitetima
osećali velike teškoće, i tek su u Parizu.i Berlinu,
Heidelbergu i Genevi shvatili šta je klasična nastava,
i koliko su. zaostali što nisu .vaspitaui u klasičnim
školama. luteresanino je, da pored sve težnje za tim,
da naše srednje škole budu od praktične koristi, one,
i ovake kakve su, bile su samo u stvari gospodske
škole, škole za liferovanje činovnika.

 

.__* Ovaj je članak otrag mjesec dana donio osječki ,Hr-
vatski List“, a primio ga je od jednog Srbijanca iz Beograda.
Radi njegove zamašitosti i radi prilike našeg grada,. koji je.
nakon toliko vijekova ostao prošlog Božića "bez svoje drevne
i slavne klasične gimnazije, mi ga sada prenosimo u: cjelosti.
i u izvornoj ekavštini.

su u prečanskim kraje- |