NARODNA SVIJEST Str. a. Br. 49 Naistariii ljudi Fellerov miomirisni ,Elsa-iluid*. Trljanje i pranje Elsa fluidom uta- svoje vrste. — 6 dvostrukih ili 2 velike specijalne boce za 63 din 3 š žuje najustrajnije boli, krijepi i osvježuje mišičje i živce, jača = 12 dvostrukih ili 4 velike specijalne boce 99 din., 36 dvoštrukili koji su već mnogošta prošli i proživili, pa imali kad da steknu iskustva, uvijek i uvijek govore, da se kod bolova i trganja u krstima i udima, kod glavobolje, zubobolje, vazda pokazuje kao pouzdan utažitelj boli kroz 27 godina obljubljeno kućno sredstvo: | što svijet saznaje, misli i osjeća, nego za to što šrama saznaje, misli i osjeća“. Na drugom mjestu piše: ,Duša zemlje živjela je samo u stvarima, dok se on (čovjek) nije rodio. Duša stvari starija je od duše čovjeka. Prije no što bješe čovjek, stvari bjehu; i prije nego se čovjek preli du- šom (!!), duša plavljaše sve stvari na zemlji. Starija je duša stvari, starija od duše čovjekove i razumnija“ (1!) (str. 209). Vran-Gavran tražio je ,istomišlenike po svetu“, pa je jednoga takova našao čak i u Mojseju, kome stavlja u usta ove riječi: Zemlja sije toliko života po svojoj njivi, da bi obogatila i očistila. Zemlja luči svoju nečistoću kroz svoju djecu. Zemlja sjecka svoju dušu nu miri- jade duša, da bi sebe vascijelu očistila, vidjela i spo- znala... Mikrob je prirastao njenom srcu kao i čo- vjek. Mikrob i čovjek sa dva isječka od iste duše i dva isječka od istog tijela“. (str. 54). Nitsche-ovu ,nadčovjeku“ htio je, valjda, Vran- Gavran da suprostavi svoga ,Svečovjeka“. ali se do- godilo, da je hoteći pobiti jednu skrajnost, vpao u drugu goru, ponizujuć čovjeka do ispod životinje. Šta vrijedi, nadčovječuljci, da se oblačite u ko- privu i čaliju (?), da me se ne dotaknete masnim pr- stima, kad ste se vi i meznano uselili u mene još prije moga rogjenja.... Gledao sam vas još u utrobi vaših majki, kad ste se prelivali iz ameba u crve, iz crva u reptilije, iz reptilia u mačke, iz mačaka u čovjeka. Vidio sam vas do dna, za to je moje gagienje došlo do vrha... Uzalud se krijete od moga pogleda. Ja sam vas vidio u sebi i osudio. Prije nego smo se sreli i poznali, ja sam vas vidio i prokleo. | sebe sam prezreo i pro- kleo, jer sam vas našao u sebi“ (str. 95). .Zaista velika je zasluga vaših otaca. No ja znam i za veću te vrste. Jednog vrelog dana iz jednog pa- ra mikroba namnožiše se oblaci novih pokoljenja i poletiše da traže nozdrve majmunske, (str. 100). i .Svč što se ragja, ragja se iz gjubreta. No mučno ćeš izvući odjedamput čovjeka iz amebe. Izvuci prvo crva, pa repiiliju, pa mačku, pa čovjeka“ (str. 97). »Ne očajavaj, nego sa svečovječanskom mirno- ćom posmatraj lonce kao i ljude, i ljude kao i lonce, što ih majka Adamova zakriva jednim istim atmosfer- min ogrtačem... Razum i energija su komunistička dobra svih stvari, isto kao i materija (str. 119). »Kad vidiš rodu, izduljenu gladnu žalost, sažali se i reci: roda ima znanja u krvi, koliko i 4 mozgu, dok čovjek ima više znanja u mozgu nego u krvi... Kad vidiš osamljen bor na vrhu krša, kako bezgrešno i junačno odživljuje svoj vijek, sažali se i reci: razum je razliven podjednako kroz cio bor, dok je razum u čovjeku izlučen iz tijela i zgnječen sav u samostan mozga. (!!) (str. 120). »Kad čuješ buku okeana, sažali se i reci: pod- jednako mudrosti imaju okean i čovjek, samo je druk- čije rasporegjena. Nije okean mudar za to, što je sprao milijarde ljudskih ljuštura, nego za to što je sebe umorne oči, čuva od kijavice te čini otpornim protiv hladna vaz- duha. Pomješan s vodom daje izvrsnu vodu za usta i zube, te za grgljanje. Pri unutarnjoj i vanjskoj uporabi jači, izdašniji i krep- zemlja mudra, vlastiteljka okeana i čovjeka. Sužali se i reci: mi smo krvni srodnici, — ja i okean“. (s. 121). Nu sad, da te upitam, pope Jovo brate, koji ovo čitaš, što ti se čini o ovoj Vran-Gavranovoj doktrini ? Ona se doista ne slaže s kršćanskom filosofijom, ni s naukom katoličke crkve; no slaže li se ona s vje- rom i naukom pravoslavne crkve? Uči li zar pravo- slavna crkva da je čovjek izišao od mačke ? Počiva ii zar temelj pravoslavne, kao i katoličke crkve na pan- teizmu, ili počiva na monoteizmu ? Ali počekaj, ćut ćeš ih još i ljepšijeh! : Kaže Vran-Gavran: ,Srdita djeco, kad god zari- jete zube u vrat jagnjetu, ne zaboravite da ste ih za- rili u svoje rogjeno meso“. (str. 68). (I za to, pope Jovo, nemoj ti nigda više jesti ni kokoši ni jagnjića, jer se izlažeš opasnosti da budeš tužen i kažnjen zbog — ljudožderstva !) Ali je još ljepša ona o inagarca, Jednoj pahu- ljici snijega stavlja u usta Ananda Vran-Gavran ove riječi: ,Ja sam doputovala ovamo sa znojnog čela jednog magarca. Žalio mi se magarac: poglej, kako se liudi ismijavaju nada mnom, sunčajući se na suncu svakidašnjeg zaborava | Oni zaboravljaju, da sam ja odrastao pasući travu iz mesa ljudskog. Kad bi ljudi vidjeli u meni onoliko ljudskog, koliko ja u njima magafećeg, carstvo svestranoga bratstva svanulo bi prije sutrašnjega dana“. (!l) (str. 135). I Vran-Gavran, pošto je ,saslušao stotinu slič- nih govora“, progovori rastajući se od pahuljica: Sva zemlja ima da progje kroz čovjeka, sva! Da bi se sva uprljaia i zavapila, protiv čovjeka, protiv same sebe. I da bi požudjela za novom kreacijom, za Svečovjekom. Da bi zemlja spasla čovjeka, sina svoga, ona ima sva da postane čovjek“. (str. 136.) (Ja držim, megjutim; da će zemlja ostati svegjer zemlja, magarac vazda magarac, a čovjek vazda čovjek. A šlo misliš ti, pope Jovo ?) Ti mučiš, ti nećeš ništa da odgovoriš, ti se samo čudiš. Razumijem ja, zasto ti mučiš ; ali poslušaj još malo što Vran-G: Gle, jedini nadčovjek to je Svečovjek. Jedina “alkemija, koja može rastopiti čovjeka i sazdati Boga (!) to je alkemija, amalga - hemija Svečovjeka“. (str. 83.) Neki filosov ubio orla. Vran-Gavran mu pruži jedan veliki lonac, ,da ima u čemu ukuvati orla“. Filozof, začugjen, odgovori: — Zar ću ja jesti orla? Zar ne znaš, da čovjek ne jede ništa od onoga što čovjeka jede? — Na to će mu Vran-Gavran: — A šta mi znaš reći o ribi, koju čovjek štedi za svete dane? I zar jagoje, pasući travu, ne jede čovjeka ? I zar trava sišući sok iz groblja, ne jede čovjeka ? Šta više, zar jagnje, i trava i orao nijesu čovjek? I zar tvoje ubij- stvo, nije samoubijstvo 2“ (str. 88.) (Čujući ovo, pop Jovo nije se više mogao uzdr- žati; skoči i poviče: Čudne li zbrke, da je Bog ubije! Jes', svete mi Petke Paraskeve, valja reći da su tome Gavranu vrane mozak ispile !) Ja nastavih čitanjem iz Gavranove knjige : ,Vran- Gavran pravljaše lonce sa lončarima ukraj pata. U tom skrene s druma jedan starčić, s jednim jutrom nesreće | ili 12 velikih specijalnih boca za 250 din., već zajedno sa sandukom | i poštarinom razašilje uz povuku: | Stubici Donjoj Elsatrg 297. Hrvatska. — Pojedine boce Elsafluida čega djelovanja od francuske rakije, te je najbolji kosmetikum | apotekar Eugen V. Feller u po 10 Dinara u apotekama i srodnim trgovinama. više na svojim legiima, i sjede na krajičak osušenog lončarskog blata, na krajčak sebe u sirovom stanju“. (strana 221.) * Pop Jovo zine i ponovi riječi: Na krajičak sebe u sirovom stanju ! Valaj, reče, ne bi se ni pokojni Vas« Pelagić bolje bio izrazio! Al čitaj dolje.... ima li što još? — Ima, brate, još toga koliko god hočeš? Kuljen je dugačak, ko bi ti sve odčatao! Cijela je knjiga nadušena pesimizmom, vrvi kontradikcijama. Da ne idem u dugo, pročitat ću ti još nešto što ćete osobito zanimat. »Rečeno je — kaže Gavran —: poznaj samog sebe! A sveta mudrost govori: poznaj druge, pa si poznao sebe! — To on hoće da bude mudriji od Soktata, koji je ono rekao — primjeti pop Jovo. — Dakako !.. ali čuj dalje! ,Rečeno je: moli se sam za sebe. A ja ti kažem: Nikada se ne moli Bogu sam, i nikada za sebe. Jer je strašno, veli Ga- vran, biti na samo s Bogom. Strašno i nemoguće ! Bog i čovjek suviše su nerazmjerne količine za takav sastanak“. (str. 227.) Pop Jovo opet skoči govoreći: Ali to je protiv nauke hrišćanske vjere ! To je protiv Jevangjelja! Zar nije rekao Isus: ,A ti kad imaš da moliš, ugji u sobu svoju i zatvorivši vrata, moli Oca tvoga u skrovitu, i Otac tvoj, koji vidi u skrovitu, dat će ti“ ? Tako je, rekoh ja; ali Gavran zna naučati i sve protivno onome što je Isukrst naučavao. Evo ti za to još jednoga primjera ! Na str. 185 piše: Rečeno vam je, da je vrabac jeftiniji od čovjeka. A ja vam kažem, da cijena čo- vjeku nije veća no cijena vrapcu“ — dakle sve pro- tivno Isusovim riječima, koje se štiju u Evangi. Mat. VI. 26, i X. 30: ,Ne prodaju li se dva vrapca za novčić ? pa ni jedan od njih neće pasti na zemlju bez Oca vašega. A vama je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojte se dakla! vi ste bolji od mnogo vrabaca“. ona PO E RO toliko više »Tepatijeh“, izmegju toliko laži pomiješanih sistinom, ima ti u toj Gavranovoj knjizi riešto što je od svega baš ,najrepatije“. Na str. 215 nalazi se duga molitva, od Vran-Gavrana sastavljena i upravljena od Svečovjeka Sve-Bogu. Tu, megju ostalim, kaže Sve- . čovjek Sve-Bogu:: ,Ti nisi jedan, jer da si jedan, bio bi ograničen“ ; pa malo dalje: ,Ako čovjek kaže Bogu : On je jedan, time kaže: On je komađ“. Laž! poviče pop Jovo. Svi hrišćani, pravoslavni i katolici, vjeruju u jednoga Boga, i prvi članak Vje- rovanja glasi: ,Vjeruju v' jedinago Boga“; a kad tako kažemo, zar time kažemo, da je Bog ,ograničen“, da je Bog ,komad“ ? Zaista, kad Bog ne bi bio jedan, ne bi bio Bog! Nego znaš što ću ti reći? Po svemu vidim, da je taj Vran-Gavran zbilja ,rastopio čovjeka“ i p,sazdao Boga“ ma svoj način. Što se mene tiče, ja bih volio da prije umrem nego da dočekam ,sva- nuće carstva čovječjeg i magarećeg bratstva“, koje taj Gavran propovijeda i za koje se zalaže. Nin lađe Gospe Presu. dtga lgusova u crkvi Malebraće u Dubrovniku. 3. — Na poziv Presvij. Biskupa, da svatko is- kaže, što je vidio na kipu Gospe Presv. Srca lsu- sova, strahopočitanjem imadem da iskažem što slijedi. Od kada znadem za sebe, osobito sam štovao crkvu Malebraće, odnosno i časne redovnike. Kao što ja, tako i moj pokojni otac. U mojemu djetinstvu, kada sam učio zanat drvodjelaoca tik do crkvice sv. Nikole, svake sam godine pjevao Ma; u rečenoj crkvi. — Baš prekolanske godine, kada je propovi- jedao pobožnost Maja u crkvi Malebraće poznati govornik Padre (imena mu se ne sjećam), rado sam mal ne svake večeri dolazio na propovijed. Neke ve- čeri ne bio on, već neki drugi propovjednik — dosta slab predikatur — koji mi i dosadi. Ja ne gledajući na njega, osvrnem se na kip Gospe, da ga proma- tram i da se divim krasnoj umjetničnoj izradbi. Po- gledam naravno i u oči kipu Majke Božje. Na prvi mah činilo mi se je, kao da se miču. Nijesam vje- rovao sam sebi. Stavio sam se u položaj nepomičnog posmatrača i uvjerio sam se o istini. Ne smjedoh (ne usudim se) nikomu to kazati, jer ja kao pravo- slavne vjere bio bih izvrgnut ruglu. — Još nešto. U noći uoči onoga dana, kada se je razglasilo, da su djevojčice vidjele kretanje očiju na kipu, ja sam snijevao. Vidio sam u snu, gdje se sakuplja silni svijet u klaustru Malebraće: tu se redi veličanstvena proce- sija i nosi se ispod ,baldakina“ kip Gospe Presv. Srca Isusova. Pomišljao u snu: ovakove procesije nije bilo otkada je Dubrovnik. Vidio sam u snu, da se' svijet nagomilava. i vrvi, kao što je vrvio sutra u večer, kada se je prosuo glas, da Gospa miče očima. Ovo, što sam vidio u Svibnju, to vidim i sada: osjetljivo micanje trepavica, što više i zenica. Ovo, što sam naveo potvrgjujem zakletvom. Todor Čorbić, soboslikar. 4. — Od dana 16. VI. svaki dan dolazim u cr- kvu Malebraće pred oltar BI. Gospe, da se uvjerim, da li BI. Gospa miče očima, i opazio sam ovo. Dne 2. VIll. u 6 sati i 25 minuta poslije podne skupa sa mojom ženom opazio sam, da su se oči otvorile i zatvorile na kipu BI. Gospe, i to do tri puta u razmaku vremena od nekoliko časaka. Dne 4. VIII. jutrom u 8 sati opazio sam jednom otvoriti i zatvoriti oči. Dne 6. VIII. jutrom u 8 sati opazio sam stojeći pred kipom, da je BI. Gospa bila otvorenih očiju, kojim je uprav na mene gledala; pa odjednom o- krenula očima lijevo takim načinom, da sam odmah pao na koljena i okrenuo se prama oltaru sv. An- tuna, na kojemu je govorio sv. Misu D. Fabris i u tomu se je času on preko mise pričestivao. Ja sam vas potresen stao moliti. Sve ovo, što sam ovdje napisao, istina je, što : sam spravan zakletvom potvrditi. B. Milošević, komesar I. kl. 5. — Dne 15. srpnja stigao sam rano ujutro vlakom iz Trebinja u Dubrovnik. Već sam kod kuće u Zagrebu bio nešto čitao, “ da ima u Dubrovniku jedna čudotvorna Majka Božja. Tu se je, čini mi se, ironički nešto o tom govorilo, ali ja sam odmah rado vjerovao, da je moguće, da se tu Majka Božja doista pojavljuje. | zaželio sam, da tako bude i da ja možda to čudo vidim. Slučajno eto me u Trebinju, kamo me pozovu na vojnu vježbu, i odma drugi dan pošlju po poslu u Dubrovnik. , Došavši u Gruž odem pješke u grad. Slučajno zagjem u prvu crkvu na Stradunu, vidim, da je misa, pomislim: budući da imam dosta vremena, ostat ću kod sv. mise. Kako sam bio u crkvi gore, a misa se služila dolje, opazim jedan kip dolje: kip Majke Božje i pomislim: to je možda onaj kip, o kom sam čitao, Bog zna, što je na stvari. Pristupim blizu, isprva ništa. Ali onda si rečem nakon nekoliko ča-: sova: Ako se nalazim pred onim kipom, onda molim / e D.V. Medini. | 4