Br. 51.
Narodna
Poštarina plaćena u gotovu.
DUBROVNIK, 15. decembra 1925.
God. VII.
vijest
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv, Tiskare,
Pračliva hiljadugodišnjice
Narod je skup megjusobno tijesno povezanih
obitelji, koje spaja isti jezik, iste težnje i ista ljubav.
| To je jaka moralna veza, koju veže ista prošlost, za-
jedničke patnje i radosti i ista težnja za budućnošću,
Veza, kojoj pojed:ni članovi davaju sve lijepo što imaju:
sve svoje moralne, kulturne, intelektualne i fizičke sna-
ge, da ih usavrše i obrane. Istim zanosom, kojim dobri
član obitelji djeluje za porodicu svoju, djeluje i neo-
|tugjeni član naroda za narod svoj. Istom ljubavi, kojom
(dijete ljubi majku svoju, ljubi i član naroda domovinu
svoju. Jer narod je obitelj, a domovina majka, Kršćan-
stvo je posvetivši obitelj posvetilo i narod, Imperijali-
zam, anacijonalizam i hegemonija islo je tako nemoralna
pojava, kao i preljubočinstvo i mnogoženstvo. Ljubiti,
poštivati i raditi za narod svoj ista je takva moralna
obveza, kao i četvrta zapovijed Božja, Kršćanstvo je
diglo mužu ,pravo života i smrti nad ženom“ (manus)
i proglasilo ju istopravniim članom obitelji i kršćanstvo
lje uništilo težnju imperijalizma rimskoga, koji je na-
šao izražaja u Vergilovoj: ,Tu regere imperio populos,
ip
Romane, memento“ (,Spomeni se, Rimljanine, da ti
kao dužnost:
Hvalite Gospodina, sva plemena !
Hvalite Ga, svi narodi !
_ Sve što je nužno za uzdržavanje obitelji, nužn
je i za uzdržavanje nareda. Moralna ob
E koju predaje
du ila je obitelj
i predala ih je skupnosti, Narodna tradicija sinteza je
pbiteljskih tradicija, porodica iste krvi istih težnja i iste
prošlosti. Obitelj ina nevjernih članova, ;pa ih ima i
iarod. Oni su bol porodice i naroda. Čim su jače sku-
ne porodica i dobri duh, koji one ispoljavaju tvoreći
re društvo, tim je i ta bol manja. Što bude manje
nevjernih članova obitelji, bit će manje i nevjernih
Hanova naroda.
| Hrvatski je narod proživio tisuću godina teškog
| patničkog života. Okružen jakom ,gospodskom“ kul-
rom slušao je i osjećao izljeve najogavnije mržnje,
lalijanska sila gospodovala je po Dalmaciji, ,Eljen
agyar“ orilo se po Hrvatskoj i Slavoniji. Ali Hrvat
Ipućen sam na se nije se ni maknuo sa svoga, saču-
o je i usavršio svoj jezik, stvorio svoju kulturu i ni
jedalj se nije maknuo sa one zemlje, na kojoj su vla-
gli zpeovi pradjedovi.
= Svak je naše svojatao, ništa nam našim nije pri-
ilnavao, svakome smo bili na putu — pa ipak nam
lje niko ništa mogao oteti, niti nas prisiliti, da mu
umaknemo.
| Nijesmo imali spomenika poznatih i nepoznatih
unaka; nijesu nam djedovi imali narodnih škola da
oznadu za: Tomislava, Domagoja, Zrinskoga, Kapi-
\rana, ira Imbrišinovića, Mesića, Berislavića i drugih;
ijesu imali pisanih epopeja Duvna, Gvozda, Krbav-
koga polja — — ali je u krvi Hrvata kelala krv dje-
lova i slagala nenaučene epopeje. Duh Paližne, Hr-
oja, Mladena, Grabovca, Kačića, Marulića — disao je
ltvat, a da im ni imena znao nije. Nijesu nam tuma-
i Porfirogeneta, Dukljanina, ni nestora naše povi-
ti Lučića, pa ipak smo znali, da smo drevan narod.
, Znali su i znadu i drugi za nas: i oni, koji nas
lube i oni, koji nas mrze. Posvećivali su nam pažnju
dni i drugi tijekom cijele povijesti, Najjača moralna
last na svijetu potvrdila je Menčetićeve stihove :
,Od ropstva bi davno u valih
Potonula Italija,
o Od hrvatskijeh da se žalih
: More otmansko ne razbija“
vši Hrvatskoj naziv: Predzigje kršćanstva. Taj duh,
| snaga, ta škola bila je hrvatska obitelj. I mi sla-
ći hiljadugodišnjicu svoga života slavimo eceve i
lajke hrvatstva i vjeru kao silu, iz koje su oni pri-
ali snagu i uvjete opstanka.
UR
Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno,
maš zapovješću upravljati s narodima“) i proglasilo
osnovi socijalne pravednosti i borimo se za
mi proslavi s
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
hrvatskog kraljevstva u
Godina 1925. je na izmaku. Hrvat ju je proslavio
spontano, oduševljeno. Ne boli ga toliko da u toj
proslavi nijesu učestvovali oni izrodi, čiji su očevi
širili po Dalmaciji tugjinštinu i oni, koji su danas pro-
fesijonalni patrioti, kao i ocevi njihovi samo pod dru-
gom zzstavom, koliko ga boli da ona državna skup-
nost, kojoj i on pripada, nije našla načina da je proslavi.
Pristaše ,jedinstvenog“ naroda prešli su mučke
preko proslave, srpska javnost osvrnula se na nju ko-
liko bi se ovrnula i na proslavu ,kulturbuna“ u dr-
žavi SHS, nije proslavila tisuć-godišnjicu hrvatskog
kraljevstva ni voska, ni vlada. Nijednog spomena.
Ni potpore kakvoj instituciji: Arheološkom muzeju u
Solinu i Kninu, arhivima, Jugoslavenskoj Akademiji.
Niti jednim vanjskim znakom: posebnim markama,
novcem — u jednu riječ, ničim!
1925. god. na izmaku. Neka je čast svijesnome
hrvatstvu, koje je u njoj dokumentovalo svoju svijest
i poštovanje pregjima svojim. Počnimo drugu hiljadu-
godišnjicu čuvajući onaj isti temelj, koji nas je do da-
nas sačuvao: obitelj. Sjetimo se da nam je našu obi-
teij sačuvalo kršćanstvo i da će nam ono jedino sa-
čuvati narod, Na njegovim temeljima gradimo svoju
budućnost, koja ima mnogo novih zahtjeva potrebnih
za naše uzdržavanje i unapregjenje. Narod traži isto
što i članovi obitelji: vjeru, kruh i slobodu. Čuvajmo
vjeru, borimo se za kruh i pravedno ga dijelimo na
slobodu,
mogući ms
: smo je 1
.. 3
Još nešto. Živimo u' zajednici s braćom slavljan-
skom, odbacimo zvanične tumače i približimo se brat-
skom srcu. Ista slavljanska ljepota, isti ponos, isto
viteštvo, ista ljubav svoga živi na našoj desnici i na
našoj ljevici. Megjusobno nepoznavanje, izrodi i he-
gemonisti naši su zajednički neprijatelji. Razbijmo te
okove, upoznajmo jedan drugoga. To će spoznanje
jedino stvoriti jaku državu, u kojoj će brat saosjećati
s bratom, poštivati njegove tekovine te mu u ravno-
pravnosti omogućiti napredak na ponos i sreću cjeline,
a na zator tugjincu.
Slava Tomislavu ! Taj se poklik orio po hrvat-
skim zemljama. Slava Tomislavu ! — orilo se i u Du-
brovniku. Oni, kojima duša i srce nijesu dali da se
pridruže tome pokliku, izrodi su i nebraća. Izrod je
bol u narodnom tijelu, kome treba radikalna operacija.
Vrijeme joj već pripravlja instrumenat.
Početak proslave.
Već u Subotu ujutro grad je osvanuo sav iskićen
zastavama. Po gradu su stavljeni standali, gradska
vrata iskićena zelenilom. Sve škole imaju praznik, te
su se iza službe Božje održali po školama prigodni
govori. — U 3 s. po podne 21 hitac sa starodrevne
Minčete objavljuje gradu i predgragjima da počimlje
svečanost. Po starom običaju kao i ua dan sv. Vlaha
dijeli se kruh siromasima, Razdijelilo se u gradu i
Gružu 750 kg. Svaki je kruh bio od 1 kg. težine a na
vrh& nosio je utisnuto slovo T. kao spomen na kralja
Tomislava.
Rasvjeta grada i bakljada.
Na 6 s. uveče gragjanstvo se divljaše ukusnoj i
svečanoj rasvjeti grada i Brsalja: osobito Minčet&
gradskih zidina, zvonika i pročelja općine, a u to voj-
nička muzika koucertira pred općinom. Tačno u 7 sati
na Brsaljama se redi bakljada: te predvogjena vojnič-
kom muzikom obilazi grad. Bakljadi učestvuju članovi
odbora, gragjanstvo i hrvatska omladina. Grad je pun
svijeta. Neprestance padaju poklici ,Slava hrvatskome
kralju Tomislavu“, .,Slava Kralju Petru“, »Živio kralj
Aleksandar“, , Živjela Hrvatska“, , Živio hrvatski narod“.
Kad je povorka tako obišla grad, pred Općinom se
ispjevala narodna himna ,Lijepa naša domovino“ i svi-
jet se stao razilaziti.
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik
. posti.
vi drugu: ga odigraše:
Vlasnik - izdavač - urednik:
Antun FIe
Dubrovnik.
Dubrovniku 13. XII. 1995.
Akademija u teatru.
U 8 sati Bondin je teatar bio prepun kao šipak
i te večeri vidjesmo prisutne veoma ugledne ličuosti.
Akademiju otvori Dubrovačka Filharmonija pod upra-
vom vrijednog g. Dra Pera Šapro otsviravši narodnu
trohimnu. Slijedila je dotjerano uspjela deklamacija
g.ce Marije Zuviteo: Sjeni Kralja Tomislava od R. Ka-
talinić-Jeretova. Na to je nadovezao g. Dr. Josip Po-
sedel prigodno predavanje o hiljadugodišnjici a htio je
da nam historičkom vjernošću sa svake strane do u
tančine izdjeluje liz Tomislava, pa i ako je možda za
onu prigodu njegovo razlaganje nešto oduljeno, ipak
rado i s interesom ga pažljivo slušasmo, jer je uistinu
krasno uspio, da nam iz političkih, kulturnih i vjerskih
prilika onog vremena prikaže divnu veličinu Kralja
Tomislava. Predavanje g. Dra Posedela je biser histo-
ričkih predavanja, što smo ih uopće čuli. Zatim je Fil-
harmonija s dosta dobrim uspjehom otsvirala odulju
fantaziju iz Zajčeve opere Zrinski. Na to je slijedio
alegoričko pjesnički prikaz : Duvanjsko polje od Dr. Z.
Smrekarove, a prikazaše ga učenice ženske preparan-
dije: Majka Hrvatska zove na sastanak na Duvnu vile
Jadrankinju, Podravkinju, Posavkinju, Nerelljanku i Vr-
baskinju. Pridolazii Mirna istarska, crnim trakomlogrnuta,
jer po orlu za sastanak doznala, One se sastaju i majka
ih uči, kako će štovanje domovine jedino tada biti
drago i vrijedno, ako bude iz ljubavi poštenja i kre-
Prikaz sadrži puno lijepih odgojnih misli, G.ce
: še adobro.obzirom na recitacijuw, a odvo-
jiše g.ca Zanki“kao vila Jadrankinja, g.ca Kalafato kao -
Majka i g.ca Svilarić kao vila Posavkinja. Što se tiče
režije ovog prikazivanja dalo bi se mnogočem prigo-
'voriti. — Zadnju tačku porpuri Slavenske pjesme iz-
vede Dubr. Filharmonija na opće zadovoljstvo.
Akademija je svakako dobro uspjela i mnogobrojno
mnoštvo učesnika razigje se kući zadovoljna srca.
Drugi dan svečanosti.
U Nedjelju u jutro na 6 sati hici sa Minčete na-
javljuju svečani dan, U 7 sati vojna muzika obilazi
gradom na uranak, a na 8 sati odbor sa sokolskom
glazbom ide na doček narodu iz okolice uz neprestano
puškaranje baš kao na dan sv. Vlaha. Trombunaša i
lombardijera ima priličan broj iz grada i iz Rijeke
obučeni u posebne nošnje.
Radi ružna vremena narod nije mogao da dogje
iz okolice u velikom broju, ali je ipak bilo dosta svi-
jeta iz Rijeke, Župe, a takogjer iz Konavala.
Služba Božja u katedrali.
U 9 sati održan je svečani ,Tebe Boga hvalimo“
u katedrali od presvij. dijec. biskupa Dr. Josipa Mar-
čelića. Istomu su prisustvovali sve vlasti civilne i voj-
ničke, članovi odbora, te razna društva i mnoštvo na-
roda tako da je inače prostrana katedrala, bila dupkom
puna. Na koru je veliki mješoviti zbor od 60 pjevača
i pjevačica otpjevao pod dirigovanjem g. Antuna Giji-
vanovića ,Tebe Boga hvalimo“ od M.a Frana prof. Le-
derera, koji je pratio na orguljama. Ova kompozicija
u ovako impozantnoj izvedbi veoma se lijepo doimlje.
Svečano otkriće spomen-ploče.
Poslije svečanosti u crkvi stale su se redati pred
općinom uz vojničku i sokolsku muziku razna društva,
sve škole i omladina sa zastavama i vijencima. Spo-
men-ploča postavljena je na kraju općinske zgrade
prema divoni. Ploča je ukrašena starohrvatskom orna-
mentikom iz X, vijeka. I slova su takogjer iz X. vijeka
po uzoru onih na spomen-ploči hrvatske kraljice Jelene
u Solinu. Sve je to izragjeno od naših domaćih maj-
stora iz korčulanskog bijelog kamena. Ispod ploče
bila je podignuta posebna tribina, na kojoj su bili uz
članove odbora i predstavnici vlasti. i
Kad je sve bilo uregjeno predsjednik odbora, dični
starina, preč. Dn. Antuna Liepopili, koji se je zauzeo
za ovu proslavu uprav mladenačkim žarom, biranim
govorom predađde opć. upravitelju a sveti amanet ovu