x i s :
. ww
“Br B2.
Poštarina plaćena u gotovu.
DUBROVNIK, 22. decembra 1925.
Narodna Svije
God. VII.
Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din,
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,
wo . ..e
Božićna meditacija.
Božić : Porogjenje kat' exohen.
Ipak su veliki i mali mislicci kazali, da rogje-
njem stupa čovjek na stratište, na kome ga sad kraće
sad duže čeka jedan te isti izlaz — smrt. Zar nije
ta drska tvrdnja ipek istinita, ako ljudi — iza kako su
se više naplakali nego nasmijali — neopozivo umiru ?
I davno je već tomu da se ljudi ragjaju i umiru ; po-
vijest nije zabilježila iznimke. A golema većina te
djece, koja se svagdano ragja, bezimena se javlja i
| neznana iščezava, Drugi su možda proturali svoje ime
i do krajnih granica, i do dalekih pokoljenja, ali su
svojom veličinom namrli svijeta više boli nego li naj-
| veći ratovi. Treći su najviše dobra rekli i uradili, no
ni najsubjektivnija biografija ne može da sakrije nji-
| hovih brojnih slabosti.
Čovjek još nije dokazao, da bi se njegovo ro-
gjenje imalo slaviti, u znaku veselja,
Ta on je uvijek bio razapet izmegju visina i ni-
| zina osjećajući se nemoćnim da se otme teži, koja ga
lje neumoljivo vukla u bezdane. Onda je dosljedno,
[da se pomislilo na jedan prađavni kataklizam, koji se
[zbio u ljudskoj duši i koji je na plemenitu stabljiku
njegova bića navrnuo neku gorku biljku, čiji plod ne
| može nigda da bude potpuno sladak, Najdragocjenije
knjige, što ih čovjek posjeduje, svjedoče o tom kob-
nom dogogjaju. A čovječanstvo ga bolno osjeća i snosi
posljedice. Ono je doista vidjelo na svome deblu nik-
muti mnogo jakih i plemenitih duhova, koji su s mnogo
mara i napora. sagradili i visoko dotjerali kula ljudske
Bičznsia Ali jao, to je bio što viši, to pro-
siedji 1 genericiji su e sreninan o
ge“ lačajiić. siztorce posla, vječno tažapeti izmegju
užde i nemogućnosti.
+ To je stanje nagonilo pjesnike da pjeveju. o za-
boravljenom već ,zlatnom dobu“, a mislioce, da tepaju
o absolutnom biću i pomišljaju na nekoga, koji bi u
čovjeku uspostavio propale vrednote.
Židovski narod, koji je još jedini slijedio ma i
tanki trag iskonskih tradicija, najjače je u sebi for-
itao svijest o potrebi nekog Pravednika i o nadi,
da će doći. Njegovi bogoduhi pjesnici zazivali su ga
bez prekida opiti od očekivanja i kroz dugi niz vje.
kova, sa opjevanih bedema slobodnog Siona i sa
obala mutnih rijeka u zemlji o čuli su se od
remena do vremena vapaji veliki i duboki, kao što
Bu duboki i veliki bili neredi i patnje: ,Rosite nebesa
Odozgo i oblaci neba dažde Pravednika, neka se otvori
zemlja i neka dade Spasitelja“. Tada su oni projekti-
tali u budućnost. ćudesne prizore iz poganskih priča
o zlatnom dobu, u kome se janje grlilo s vukom i ta
e ideja nadahnula najpatetičnije stranice židovske
knjige: ,Radovat će se pustinja i bespuća i zanijet
Ke se samoća i procvjetali poput ruže. Procvasti će i
poskakivati u sreći i hvalospjevima, jer ju je obav-
ljala sva slava Libana i sva krasota Karmela i Sarona.
Oni će vigjeti slavu Gospodnju i čar Boga«našega.
ada će progledati slijepi i gluhi pročiti. Tada će
li pnuti poput jelena hromi i jezik.će nijemih propje-
vati, jer će u pustinji provreti vode i potoci u pusta-
tama. U legorima, u kojima nekoć obitavahu zma-
levi, zazelenjeti će se trstika i sita“.
"Nekoliko vjekova kašnje sagibalo se i krhalo
timsko carstvo pod vlastitom veličinom i cjepalo se
pod raskošem golemih političkih i kulturnih tečevina
poput stare većke ped obilatim plodom. Malo je bilo
imljana, koji su se tada ozbiljno pozivali na božan-
itvo. Socijalna atmosfera navještala je novi historični
ataklizam, koji će zemlji dati novo lice, Barbari su
ili surovi i jadni, a gospodari svijeta naduti i sili.
(Filozofija je tek tinjela a Retorika se vašarski razma-
jala u govorničkim palestrama. Trebao je bezdan svi-
[etla, da sije bezdan tame, a čovječanstvo za nije
u glo dati, <
Onoga a ili bolje: One. noći kada je Pro-
t vlastitom jer rai to svijetlo u
zabitom zasel u palestinske . Judeje, zemlja je
dvostrukim snom, ali je zato nebo pjevalo,
mjesečno,
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
a od ljudi bili su dionicima dogogjaja samo oni, koji
se do tada u ljudskoj zadruzi nijesu računali.
»Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima
»dobre volje“, Taj najveći manifest, što ga je igda
nebo poslalo zemlji, navještao je ukinuće dvostrukog
ropstva, pod kojim je čovječanstvo od svoga iskona -
stenjalo.
Pala je rosa i oblaci su prodažgjeli Pravednika,
Otvorila se zemlja i rodila Spasitelja,
A ljudi ? 3
Bože moj, zar nije baš tada nastupio proces
potpunog raspadanja ,željeznog“ carstva, zar nije tada
bujica barbara počela da provaljuje nasipe i da se
plamena i krvava spušta na piloma naselja ,gospo-
dara“ ? Zar se nijesu ljudi i madalje pitali gradeći
kobni Babel, zar nijesu i nadalje pjevali o ,izgublje-
nom raju“, zar se nijesu i nadalje ragjali, stradali
i umirali?
Jest. — Ali plamen ikrv, u kojoj su se tada prepo-
ONE. narodi, nije donijela betlemska noć. Mnogo
se ljudi i nadalje pitaju o porijeklu i cilju, jer hoće da
budu slijepi i zato moraju; da plaču za izgubljenim
rajem. Ali to nijesu ljudi dobre volje“, kojima je u
božićnoj noći navješteno novo doba. Ljudi se i nada-
lje ragjaju, ali znadu zašto; stradaju, ali znadu čemu;
umiru, ali znadu kamo idu. Čovječanstvo još lebdi
izmegju visine i zizine, ali mu je prištegjen sizifov
trud, jer se je irsilo najkobnijih varka i zato je ono
znalo dati umova dosljednijih od Sokrata i Seneke,
skromnijih i čovječanskijih od Cezara i
jećnoštin Nia i ii sui ićero
1COTOK I, Viši]
pili svjetlost
e < ER
vjeli i umrijeti ne i sebe nego: iza juđe: slost pri
kojoj se porod i najzadnije djece slavi u znaku. rado-“
sti, jer su sa životnih i posmitnih tajna spala najkrup-
nija vela.
s Zato je. Božić dan ue
exohen. a
i radosti kat'
š Zato čovječaustvo hoće, da se slava Njegova ro-
gjenja vraća bez prekida.
I svake godine, kad majku prirodu počimlju o-
stavljati sile, kad je već požućelo lišće po raspalim
lugovima beznadno popadalo, a nebo se olovnim o-
blacima zastrlo ; kad se dolovi zalede, vrhovi zaodjenu
sjedinama, a ljudsku dušu prožme osjećaj umiranja :
onda se odjednom zanjiše zrak pod toplinom Njego-
va dolaska.
»Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima“,
Slava ! I kao da su poklici sviju duhova nebes-
kih i zemaljskih, glasovi sviju pokoljenja prošlih i bu-
dućih, zvukovi sviju zvonova stopili u tu poklon-
stvenu riječ. :
Mir! I kao da se pokoj vaselenog mira spustio
ma bezdan trzavih čežnja, suza i' vapaja odanog
potomstva.
Novi Zavjet Mira. Božić dan velike radosti;
I mjesto umiranja budi se život čitavom prirodom.
Po dolinama sniježne visibabe sagiblju svoje glavice
sod strahopočitanja a po obroncima gora bezbroj bije-
lih zvončića sa planika njiše se, da prati pjev božić-
nog Slava“. Putevi i bespuća pjevaju.
A djeca gledaju široko i radoznalo i po stoti put
pitaju majku, koja ih k Ponoćki vodi: Tko, tko se to
rodio ? A ona odgovara : Mali Bog. Djeca su tada
sretna, da i Bog znade biti malen. A ljudi misle na
Božić svoga djetinstva, kada su možda jače nego da-
nas osjećali znamenovanje božićnog pozdrava zemlji.
Jer čovjek ne shvaća samo, on i- osjeća Božić. On
osjeća, da je to nešto beskrajno milo, kao što je bes-
krajno mio onaj Djetinji. pogled; da je to nešto bes-
krajno toplo, "kao što je beskrajno toplo. srce \Djevice-
+» Majke; da je 'to nešto Beskrajno veliko i sveto, kao
što su beskrajna velika. i sveta djela Božja. 1 ljudi_se
sjećaju i jaslica i božićnog drvca i: pjesme. i djetinje
za odbor
O uzdržavaj
Vlasnik - izdavač -
»NARODNE SVIJESTI“
urednik :
Antun FIeč
dina. Zato mu je umjetnost posvetila najtoplije tonove,
a književnost od apokrifnih evangjelja do Selme La-
gerlći najnevinije legende.
Ne petsto puta poput Bude, već jedan put rodio
se On, ali je već tisuću devet sto dvadeset i pet puta
pohodio zemlju u.velikoj bijeloj uspomeni božićnog
dana. No čovječanstvo će još uvijek trebati Njegovog
rogjendana. Doklegod bude patnja trebala utjehe, po-
let ideala, čovjek Boga.
I onda će se opet usred zime i klonulih mađa,
usred toplih zaziva i sniježnih visibaba mavraćati| nje-
gova bijela uspomena. Dotle će angjeli i ljudi i sitni
glasovi zvončića na planinama pjevati :
»Slava Bogu ma visini, a na zemlji mir lju-
dima“. V. B;
DUBROVNIK, 21, XII. 1925.
Politika ! Mnogo se naših ljudi na tu riječ pre-
zirno nasmije, a ne malo ih je, koji su pripravni da
te pošteno izgrde, ako ji samo spomeneš, dok većina
nekom slijepom vjerom pristaje sad uz jednog, sad uz
drugog ,vogju“, ne štedeći žrtve; još bolje: većina sa
razočaranjem prilazi sad jednom sad drugom, već pre-
ma tome, koji joj se momentalno čini ispravnijim. To
postane neka strast, bez koje čovjek ne može da živi,
a prati ju, kao i svaku strast, razočaranje i posvemaš-
nja nezainteresiranost. Čim više je+takovih ljudi u jed-
nome slodu. tim veća je pogibao njegovog nazado-
vanja: u marodnom, kulturnom i _socijalnom. pogledu.
Pače, takovo raspoloženje “kadro.
oružje;
ju, 'atiapregjuju ili upropaštavaju.
Gao i je umijeće, koje ide za tim da uzdrži i unapredi
sve potrebno i korisno. U XX. vijeku, kad čovjek sam
odlučuje svojom sudbinom, ne može nijedan čovjek
da bude politički indiferentan. Uoči'li se važnost po-
litike za čovjeka, rijegovo dostojanstvo, slobodu savjesti
i djelovanja, socijalnu ravnopravnost i dobro narodne
skupine, onda je čovjeku "jasno, da je poli tičko pitanje
njegovo životno pitanje i ulaže sve svoje i razumne
i duševne moći, itič
sve to moći pospješiti, a neće dozvoliti, da ono što on
ljubi i što potrebnim smatra postane puka igračka u
rukama .prostog demagoga. ,Zna Baja šta radi“, ili ,zna
Stipa šta radi“ nije politika, već nerazumno predanje
_svoj& osobnosti, duševnosti i svoga dobra u ruke ljudi,
za koje ne znaš kamo te vode.
Ko neće dakle da se degradira na nerazumno
biće, s kojim se samo ,rukuje“, već ko hoće da sačuva
i unapredi one dragocjenosti, koje se kriju pod ime-
nom: čovjek, vjera, narodnost, socijalna pravičnost, taj
treba da bude u političkim pitanjima vrlo oprezan.
Kao svako životno pitanje, traži odgovor na pitanje:
što sam? za čim idem? treba li mi izvjesna stvar ili
ne; isto traži i politika, Tek čovjek, koji je na to pi-
tanje odgovorio sam u suglasju sa svojim razumom i
svojom duševnošću, a ne dozvolio da mu taj odgovor
nametne sad jedan, sad drugi, može biti siguran, da
svoje razumne, duševne i tjelesne sile uzalud ne troši.
Čim više je takovih ljudi u jednome narodu tim više je
, uvjeta za njegovo održanje, unapregjenje i blagostanje.
Mi kršćani imamo u Evangjelju zakon, koji traži
od nas prifiijenu u svim životnim pitanjima, pa i u poli+
tici. Kratkovidnim katolicima, koji viču da kršćanstvo ne
spada u politiku, stavljamo pred oči, da je u politici
zavladao materijalizam, a gdje je on mora za njim i
katolicizam. Jer nema ljudske djelatnosti, koju bi krš-
ćanstvo moglo prepustiti drugome, jer bi time zanije-
kalo sebe kao: put, istinu i život.
+ Narodno i socijalno pitanje moralno je pitanje i
za njih vrijede moralne obaveze, koje Evangjelje pro-
pisuje, od kojih kršćanstvo ne može odstupiti, a one
mu podaju mogućnost, da prema svojim kulturnim
i tjelesnim sposobnostima pronagje uvjete za njihovo
radosti i osjećaju se veselim i nevinim poput djecegp unapregjenje, služeći se svim sredstvima napredujućeg
a ljudskog duha, isto teko kao što članu obitelji daje
mogućnost za obiteljsko unapregjenje. Držimo se mo:
ralnih zasada Evangjelja i upotrebimo sve kulturne te-
1 svake godine kad lišće po lugovima stane žu-
ćeti a sunce uzmicati, sva ta djeca i velika i mala če-
kaju opet Njegov dolazak, Već Blizu dvije tisuće go-
— Dubrovnik.
Tisak e Hrvatske Tiskare (zast t Birimiša) — Dubrovnik.
iili
$
ge
sma ji
#
sg se
mE zv
+