.

 

B INES i
i
POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU

 

Br. 12.

Narodna

 

 

SUE.

DUBROVNIK 21. Marta 1929.

RM Zea e EN 0

Broj čekovnog računa našeg 4
jest 4158 Podružnice Sarajevo.

vijes č

  

 

 

Cijena je ilstu 5. Din, mjesečno; sa inozemstvo 10 Din, mjesečno

PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo | Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,

Izlazi svakog Četvrtka. .
Pojedini broj Din. 1.50.

 

za odbor
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik

Vlasnik - izdavač - urednik:
»NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik,

Pokušaj da se omete jedno već riješeno pitanje.

Povodom prestavke oštampane u zadnjem broju
Dubrovačke Tribune“, a da nije iznesen ni jedan pot-
pis, smatra se uputnim obavijestiti i vlasti i građanstvo
o pravom stanju stvari, donoseći u cjelini sa svim
potpisima koliko memorandum dubrovačkog građan-
stva, toliko riješenje, kojima je pitanje odalečenja javne
kuće iz Karmena bilo konačno riješeno. Općina je na
osnovu toga već odredila da se javna kuća zatvori.
Potpisi na memorandumu najbolje svjedoče, koliko je
ta stvar bila potrebita i objektivna. Meraorandum du-
brovačkog građanstva glasi :

Br. 26 1928.

Gospodine Ministre Presjedniče !

U prilogu ovde broširani podnesak, potpisnici
istog, trebali su da podnesu Općinskom Vijeću u Du-
brovniku na riješenje, ali raspustom Općinske Uprave
i uspostavom državnog komesara za Općinskog Upra-
vitelja to je bilo onemogućeno.

Toga radi ovim se istim podneskom učtivo o-
braćaju Vama, Gospodine Ministre, kao nadležnom
Ministru, s molbom, da bi ste izvolili, u interesu
ugleda Države, Crkve i grada Dubrovnika, javnu kuću,
o kojoj je u podnesku riječ, Vašim riješenjem na osnovu
molbe cjelokupnog gregjanstva, nadleštava i postojećih
propisa ukloniti iz blizine katedralne Crkve, Biskupo-
vog Dvora, dvaju ženskih škola i ostalih nadleštava.

Nažalost ne samo da je ta nevoljna kuća sa-
blazniva za cio grad, nego takogjer kvari podmladak,
uzdanicu ovoga grada, jer očito je-i svakome poznato,
da prosta djeca za mali bakšiš provode nesretnike,
koji jamo idu i po tome kvare se u pupku svoga ži-
vota, te je pok. Biskup na dušu mi stavio da se obra-
tim Vama, e bi ste to zlo od Grada uklonili.

U ime svih potpisnika priloženog podneska

U Dubrovniku dne 20, IX. 1928.

Stolni Kapitol

(M. P) Ante Liepopili, prepozit.

Uglednom
OPĆINSKOM UPRAVITELJSTVU
odnosno
DRŽAVNOM OPĆINSKOM KOMESARU
Dubrovnik,
Podni
kojim se pita da iz gradskog
predjela Pustijerne ili Karmena
bude odstranjena javna kuća,
koja se nalazi u ulici od tamnica.

sak

Jednostruko
S prilogom.

Unutar zidina grada Dubrovnika nasjsteriji je i
najinteresantniji onaj dio grada, što je nazvan ,Pusti-
jerna“ ili ,Karmen“, jer tu je nikao prvobitni Dubrovnik.

Temelji su toga dijela sura, gola, izdignuta hri-
dina što je morem odijeljena od kopna il: predjela
nazvana ,Prijeko“. Na toj goloj hridini sred mora bi
sazidan prvi Dubrovnik, kome ulazak sačinjavahu dvije
kule, kojih se ostatci vide i danas, a to su kuće Trgo-
vačke i Obrtničke Komore i ona ex Serragli, sada
Popovskog Zbora.

U tome majstarijem dijelu grada provedena je
glavna ulica, koja se vidi i danas, a ima oblik ulice
klobučarice; u istu slaze razne druge ulice u kojima
su lijevo i desno poredane najljepše palače a baš one
starinskog Dubrovnika kao i one njegova procvata u
XVI. vijeku. Na zasulu prostoru pred ovim prvobitnim
Dubrovnikom proširen je kasnije sadanji Dubrovnik,
koji obuhvati kopno i dubravu pa tako pred Pusti-
jernom bi podignuta prva velika Stolna Crkva, Knežev
Dvor, Palača Velikog Vijeća, Crkva Sv. Vlaha, Sponza it.d.

Ishodište dakle cijelog razvoja grada Dubrovnika
ostaje u predjelu ,Pustijerne“ ili ,Karmena“, što u
ostalom najbolje svjedoči sva ora bogata arhitektura
koja je tu sklopljena i složena.

Nego, na žalost, umjesto da se ovom predjelu

dade ona vrijednost, koju zaslužuje, umjesto da ga se

podigne, popravi i sačuva sve ono arhitetonsko bogat-
sivo, što je tu sakupljeno, ,Pustijerna“ tekom vremena
ili nemarom ili nezanimanjem postane najzapušteniji
predio i akoprem.je tu ispisana sva historija grada .Du-
brovnika teiakoprem su tu ostaci najslavnije prošlosti,
kojom bi se narodi veći od našega ponosili.

I tako se dogodi da pred sami konac prošlog
stoljeća bi u tome predjelu otvorena javna kuća, čime
predio ,Pustijerne“ postane negdašnja rimska Suburra.
Najljepše i najznamenitije postane usljed toga kvartom
najzadnje kategorije ; divne kuće padoše u bescjene ili
postadoše najzapušteniji stanovi i tako unapred osu-
gjene propadaju ; — mrak i tmina zavlada da se čim
dublje uvriježi carstvo Suburte i rašire njezine zlokobne
posljedice. Jedva par porodica, koje bjehu privezane

uz svoje rodne stojne kuće, da uzdrža ovaj umjetnički

predio od konačne propasti.

A na ulicama, . koje postoje u tome zapuštenom
historijskom kvartu, stoje i danas kao bolni prijekor
ispisani nazivi prezimena glasovitih dubrovačkih si-
nova, koji zastalno ne bi više željeli da im tu stoje.

Uvigjajući da ovaj divni klasični predio nemože
ostati i nadalje ovako zapušten, pogotovo pak uzdrmano
prizorom da se sada pred Kraljevskim Dvorom, Bis-
kupovom Palačom, i Stolnom Crkvom, a zatim pod
okom dvaju ženskih škola, ne smije ni vidjeti ni po-
noviti ona ponizujuća slika, gdje razuzdana djeca, kad
bojni brodovi stranih velesila posjete u gruškoj luci
našu Kraljevinu, vode sred bijela dana brodsku momčad
ma skupove u javnu kuću, gragjanstvo je grada Du-
brovnika protestovalo još. podneskom 30, maja 1925.
što se prilaže. Ali kako onda općina nije imala zako-
nito zastupstvo, već je istom upravljao stranac komesar,
uvidjelo se je da je polučenje uspjeha stvar nesigurna,
jer je to bio posao, u koji je jedino zakonito pred-
stavništvo grada Dubrovnika moglo da zahvati i da
mii u čuvanju ugleda grada, koga zastupa, dade svu
važnost i cijenu.

Pošto danas dubrovačka općina ima na upravi
uglednog gragjanina i pošto je nastala opća težnja u
svakome gragjaninu, bez razlike stranke, vjere i stališa,
da se Dubrovnik u svakom pravcu podigne, obnovi,
te sa svojim prirodnim krasotama i klasičnim spome-
nicima izdigne kao zamamni privlačivi svjetionik na
našem divnom moru, potpisana nadleštva, vlasti, za-
stupstva i gragjani, smatraju da je došlo vrijeme, da
se i ,Pustijerna“ ili ,Karmen“ oslobodi tame i mraka
u kome je zapala, te podigne sa svojim bogatim pa-
lačama i starinskim gragjevinama kao svijetla stranica
teške muke i napornog truda prvih utemeljitelja grada
Dubrovnika, koji se s jedne sure hridine uputiše u
borbu s razuzdanom pučinom, odolješe njezinu bjesu
i sazidaše grad tvrd i otporan, što je i danas slava i
čast ci elog našeg jugoslavenskog naroda.

Svijesni zadatka, da je na potomstvu da čuva
tekovine, koje su mu stekli pregji, i to tekovinu, koja
je odraz jedne tako bogate kulture i slobode, da je i
neprijatelj zatravljen istum te nastoji da je prisvoji za
sebe, ali se osjeća nem: ćnim pred onim uvijek ne-
umrlim spjevima, što iz kuća na ,Pustijerni“ još živu
u rukopisima Male braće il: Fratara bijelih, sastavljenih
u našem milom jednokrvnom narodnom jeziku, i to
iz vremena kad ni veći narodi od našega nijesu imali
u svojoj književnosti ono, što je dao našem narodu
Dubrovnik, držimo da nam je dužnost da predio i
domove, odakle je sve to proteklo podignemo opet
k sjaju i vratimo ugled onome, što mora biti sveto,
pa stoga puni pouzdanja pitamo i očekujemo da Ugl.
Općinski Upravitelj grada Dubrovnika kao naša usta
jednoglasno progovori i zaključi da iz ,Pustijemne“ ili
»Karmena“ mora seliti javna kuća.

U ostalom primjenjujući analogijom odregienja
raspisa 24. X. 1894. br. 102036 (vidi Mayrhofer XXI.
Upravno pravo 4. svezak str. 1405), ne može u kvartu
»Karmena“ ni da postoii javna kuća, već ista mora
biti uklonjena, pošto se nalazi u blizini Kraljevskog
Dvora, Stolne Crkve, javnog trga, te dvaju ženskih škola.

Iznoseći sve ovo, a pozivljući se na postojeće
propise pitamo i molimo da bude udovoljeno ovoj
općoj molbi i želji dubrovačkog gragjanstva.

S poštovanjem :
20. septembra 1928. - Dubrovnik

Potpisi Državnih, Crkvenih i ostalih ani.
štava nalazećih se u neposrednoj blizini Javne kuće
od 8 (osam) do 150 (stopedeset) metara.

+ Josip Dr. Marčelić, biskup, 4 Vlaho Barbić, pom.
biskup, za Stolni Kaptol, prepozit: Ante Liepopili, za
Stolnu Crkvu: Du Ivo Božić, za Upravu Crkve. Blaž.
Gospe od Karimena : B. Stambuk, A. Matičević, za Žen.
osnovnu školu, nadučiteljica A. Krekić, za Trg. Obrta.
Komoru: A, Poković, Medini; za Dječje Zabavište
Nar, Žen. Zadruge, učiteljice: P. Šperk-Lujak; Ode-
ljak finans, kontrole, starešina odeljka pregl.: Marko
Maučrin ; Upraviteljstvo Biskupskog Siemenišia u Du-
brovniku: Barbić; Od državnog Arhiva: vpravnik:
prof, Aut. Vučetić; Sreska uprava finan. kontrole,
Sreski upravnik komesar : Fr. C nnan; Dječje Z+klo-
nište: P. Slovinić, P. Banaz; Jugoslavenska Matica
Predsjednik: Dn. N. Gjivanov ć; Mjesni Odbor Crve- *
nog Krsta Presjednik : Dr. Josip B. Barić; Uprava tam-
nica upravitelj : Cvitanović; Društvo d:ž. umirovljenika
udova i sirota Dubr. Sreza: V nko Kapor, Tadin; Kat.
Društvo ,Bošković“ ; Dr. J, Posedel presj., Da. Karlo
Capurso, tajnik; Društvo prijatelja francuskog jezika :
Dr. Josip Barić predsjednik, Dr. Niko Svilocos tajnik;
Popovski Zbor: Da Niko Gjivanović; Savjetnica za
Matere : Laura Bujas, Dr. Šimunković; S: imost an“ sv.
Dominika : J. V. Carević dominikanac. “upravitelj.

Mišljenje ii predlog nadleštva za umjetnost

spomenike.

  
  
  

Br. 53
21 juna 1998.

Najstariji i arheološki najinteresantniji dio Du-
brovnika, koji sa najvećom množinom najvažnijih ar-
hitektorskih spomenika i sa tipičnim posvogjenim uli-
cama (,klobučine“) predstavlja najraniji urbanizam ovog
grada, zapušten je i za proučavanje skoro nepristupa-
čan uslijed toga što je — na sramotu potomaka naj-
kulturnijih predaka — ondje smještena kuća, o kojoj
je riječ u ovoj prestavci.

Dužnost, koju potpisani ima, da čuva spomenike
i upućuje sve radove, koji imaju veze sa umjetnošću,
zahtijeva imperativno da se ouakva kuća odande ukloni
i da ne bude u blizini nikakvih važnijih zgrada ni
stare ni nove naše arhitekture.

Upravnik Nadleštva za Umjetnost i Spomenike

konservator: M. Murat
Potpisi stanovnika i vlasnika kuća u predjelu
Karmen“.

Mare, pl. Mirošević-Sorgo posjednica, Uroš Montana
upravnik bolnice, pr.f. Marija Gjadrov, Ika Ohmućević-
Bizzarro, Silvin  Miloslavić | svećenik, Dr. Frano pl.
Ohmućević-Bizzarro presi. Okr. Suda, Enriketa Obra-
dović, Ivo Burić, Antun Škrabo fin. nadsavjetnik u m.,
Apa Feldez g. Bizzaro, Ilija Beara, Marko Maučrin, Fr.
Connan komesar fin. kontrole, Ivan Lazaneo, potp. ik.,
Karlo Labaš poslužnik, Augusta de Bona, Antun Šoša
umir. fin. nadstr., Rajko Šinek, Štrekelj Ivan kamenar,
Mare ud. Joramac, Marko Marunić, Antun kap. Tomas,
Marija Scolz, Mare Stojanović, Antun Gjivćje, Kolen-
d:ć Ane ud. pk. Mata, Medo ud. Cvijeta, Petar Jemo,
Jele Kesovija, Šmida Frantik, Baica Antun, Stijepo
Srdar, Gligo Berberović, Risto Šuković vojni sveć, u m.,
Gjorgio Vuletić, Dr. M. Gracić, Dr. Ernest Katić kr.
notar, Ivan Cvitanović, Andro Matičević trgovac, Ante
kan. Liepopili, Dn. Mato Vlahušić, Albina Baica, či-
novnica, Ivo Banović tipograf, Niko Perišić tapetar,
Vicko Capurso trgovac, Nikša Jazbec tipogref, Pata V.
Vlaho činovnik, Papa Šimun lamar, Marica ud. Kolona,
Kate ud. Štuk, Kohout ud. Jele, Fr. Mušelin, Dr. Ivo
Karlović profesor, Stjepan Jadrić fin. str. u m. Kristo
P. Reljić zlatar, V. Kalafati krojač, Ante Lovrić, Božo
Nivić, za Angjela Valenzin Niko Tvita, Auka Hozmann,
Pero Kristović, Prof. Osghian Petar, Ilija M letić posi.