. B INES i i POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Br. 12. Narodna SUE. DUBROVNIK 21. Marta 1929. RM Zea e EN 0 Broj čekovnog računa našeg 4 jest 4158 Podružnice Sarajevo. vijes č Cijena je ilstu 5. Din, mjesečno; sa inozemstvo 10 Din, mjesečno PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo | Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, Izlazi svakog Četvrtka. . Pojedini broj Din. 1.50. za odbor Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik Vlasnik - izdavač - urednik: »NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik, Pokušaj da se omete jedno već riješeno pitanje. Povodom prestavke oštampane u zadnjem broju Dubrovačke Tribune“, a da nije iznesen ni jedan pot- pis, smatra se uputnim obavijestiti i vlasti i građanstvo o pravom stanju stvari, donoseći u cjelini sa svim potpisima koliko memorandum dubrovačkog građan- stva, toliko riješenje, kojima je pitanje odalečenja javne kuće iz Karmena bilo konačno riješeno. Općina je na osnovu toga već odredila da se javna kuća zatvori. Potpisi na memorandumu najbolje svjedoče, koliko je ta stvar bila potrebita i objektivna. Meraorandum du- brovačkog građanstva glasi : Br. 26 1928. Gospodine Ministre Presjedniče ! U prilogu ovde broširani podnesak, potpisnici istog, trebali su da podnesu Općinskom Vijeću u Du- brovniku na riješenje, ali raspustom Općinske Uprave i uspostavom državnog komesara za Općinskog Upra- vitelja to je bilo onemogućeno. Toga radi ovim se istim podneskom učtivo o- braćaju Vama, Gospodine Ministre, kao nadležnom Ministru, s molbom, da bi ste izvolili, u interesu ugleda Države, Crkve i grada Dubrovnika, javnu kuću, o kojoj je u podnesku riječ, Vašim riješenjem na osnovu molbe cjelokupnog gregjanstva, nadleštava i postojećih propisa ukloniti iz blizine katedralne Crkve, Biskupo- vog Dvora, dvaju ženskih škola i ostalih nadleštava. Nažalost ne samo da je ta nevoljna kuća sa- blazniva za cio grad, nego takogjer kvari podmladak, uzdanicu ovoga grada, jer očito je-i svakome poznato, da prosta djeca za mali bakšiš provode nesretnike, koji jamo idu i po tome kvare se u pupku svoga ži- vota, te je pok. Biskup na dušu mi stavio da se obra- tim Vama, e bi ste to zlo od Grada uklonili. U ime svih potpisnika priloženog podneska U Dubrovniku dne 20, IX. 1928. Stolni Kapitol (M. P) Ante Liepopili, prepozit. Uglednom OPĆINSKOM UPRAVITELJSTVU odnosno DRŽAVNOM OPĆINSKOM KOMESARU Dubrovnik, Podni kojim se pita da iz gradskog predjela Pustijerne ili Karmena bude odstranjena javna kuća, koja se nalazi u ulici od tamnica. sak Jednostruko S prilogom. Unutar zidina grada Dubrovnika nasjsteriji je i najinteresantniji onaj dio grada, što je nazvan ,Pusti- jerna“ ili ,Karmen“, jer tu je nikao prvobitni Dubrovnik. Temelji su toga dijela sura, gola, izdignuta hri- dina što je morem odijeljena od kopna il: predjela nazvana ,Prijeko“. Na toj goloj hridini sred mora bi sazidan prvi Dubrovnik, kome ulazak sačinjavahu dvije kule, kojih se ostatci vide i danas, a to su kuće Trgo- vačke i Obrtničke Komore i ona ex Serragli, sada Popovskog Zbora. U tome majstarijem dijelu grada provedena je glavna ulica, koja se vidi i danas, a ima oblik ulice klobučarice; u istu slaze razne druge ulice u kojima su lijevo i desno poredane najljepše palače a baš one starinskog Dubrovnika kao i one njegova procvata u XVI. vijeku. Na zasulu prostoru pred ovim prvobitnim Dubrovnikom proširen je kasnije sadanji Dubrovnik, koji obuhvati kopno i dubravu pa tako pred Pusti- jernom bi podignuta prva velika Stolna Crkva, Knežev Dvor, Palača Velikog Vijeća, Crkva Sv. Vlaha, Sponza it.d. Ishodište dakle cijelog razvoja grada Dubrovnika ostaje u predjelu ,Pustijerne“ ili ,Karmena“, što u ostalom najbolje svjedoči sva ora bogata arhitektura koja je tu sklopljena i složena. Nego, na žalost, umjesto da se ovom predjelu dade ona vrijednost, koju zaslužuje, umjesto da ga se podigne, popravi i sačuva sve ono arhitetonsko bogat- sivo, što je tu sakupljeno, ,Pustijerna“ tekom vremena ili nemarom ili nezanimanjem postane najzapušteniji predio i akoprem.je tu ispisana sva historija grada .Du- brovnika teiakoprem su tu ostaci najslavnije prošlosti, kojom bi se narodi veći od našega ponosili. I tako se dogodi da pred sami konac prošlog stoljeća bi u tome predjelu otvorena javna kuća, čime predio ,Pustijerne“ postane negdašnja rimska Suburra. Najljepše i najznamenitije postane usljed toga kvartom najzadnje kategorije ; divne kuće padoše u bescjene ili postadoše najzapušteniji stanovi i tako unapred osu- gjene propadaju ; — mrak i tmina zavlada da se čim dublje uvriježi carstvo Suburte i rašire njezine zlokobne posljedice. Jedva par porodica, koje bjehu privezane uz svoje rodne stojne kuće, da uzdrža ovaj umjetnički predio od konačne propasti. A na ulicama, . koje postoje u tome zapuštenom historijskom kvartu, stoje i danas kao bolni prijekor ispisani nazivi prezimena glasovitih dubrovačkih si- nova, koji zastalno ne bi više željeli da im tu stoje. Uvigjajući da ovaj divni klasični predio nemože ostati i nadalje ovako zapušten, pogotovo pak uzdrmano prizorom da se sada pred Kraljevskim Dvorom, Bis- kupovom Palačom, i Stolnom Crkvom, a zatim pod okom dvaju ženskih škola, ne smije ni vidjeti ni po- noviti ona ponizujuća slika, gdje razuzdana djeca, kad bojni brodovi stranih velesila posjete u gruškoj luci našu Kraljevinu, vode sred bijela dana brodsku momčad ma skupove u javnu kuću, gragjanstvo je grada Du- brovnika protestovalo još. podneskom 30, maja 1925. što se prilaže. Ali kako onda općina nije imala zako- nito zastupstvo, već je istom upravljao stranac komesar, uvidjelo se je da je polučenje uspjeha stvar nesigurna, jer je to bio posao, u koji je jedino zakonito pred- stavništvo grada Dubrovnika moglo da zahvati i da mii u čuvanju ugleda grada, koga zastupa, dade svu važnost i cijenu. Pošto danas dubrovačka općina ima na upravi uglednog gragjanina i pošto je nastala opća težnja u svakome gragjaninu, bez razlike stranke, vjere i stališa, da se Dubrovnik u svakom pravcu podigne, obnovi, te sa svojim prirodnim krasotama i klasičnim spome- nicima izdigne kao zamamni privlačivi svjetionik na našem divnom moru, potpisana nadleštva, vlasti, za- stupstva i gragjani, smatraju da je došlo vrijeme, da se i ,Pustijerna“ ili ,Karmen“ oslobodi tame i mraka u kome je zapala, te podigne sa svojim bogatim pa- lačama i starinskim gragjevinama kao svijetla stranica teške muke i napornog truda prvih utemeljitelja grada Dubrovnika, koji se s jedne sure hridine uputiše u borbu s razuzdanom pučinom, odolješe njezinu bjesu i sazidaše grad tvrd i otporan, što je i danas slava i čast ci elog našeg jugoslavenskog naroda. Svijesni zadatka, da je na potomstvu da čuva tekovine, koje su mu stekli pregji, i to tekovinu, koja je odraz jedne tako bogate kulture i slobode, da je i neprijatelj zatravljen istum te nastoji da je prisvoji za sebe, ali se osjeća nem: ćnim pred onim uvijek ne- umrlim spjevima, što iz kuća na ,Pustijerni“ još živu u rukopisima Male braće il: Fratara bijelih, sastavljenih u našem milom jednokrvnom narodnom jeziku, i to iz vremena kad ni veći narodi od našega nijesu imali u svojoj književnosti ono, što je dao našem narodu Dubrovnik, držimo da nam je dužnost da predio i domove, odakle je sve to proteklo podignemo opet k sjaju i vratimo ugled onome, što mora biti sveto, pa stoga puni pouzdanja pitamo i očekujemo da Ugl. Općinski Upravitelj grada Dubrovnika kao naša usta jednoglasno progovori i zaključi da iz ,Pustijemne“ ili »Karmena“ mora seliti javna kuća. U ostalom primjenjujući analogijom odregienja raspisa 24. X. 1894. br. 102036 (vidi Mayrhofer XXI. Upravno pravo 4. svezak str. 1405), ne može u kvartu »Karmena“ ni da postoii javna kuća, već ista mora biti uklonjena, pošto se nalazi u blizini Kraljevskog Dvora, Stolne Crkve, javnog trga, te dvaju ženskih škola. Iznoseći sve ovo, a pozivljući se na postojeće propise pitamo i molimo da bude udovoljeno ovoj općoj molbi i želji dubrovačkog gragjanstva. S poštovanjem : 20. septembra 1928. - Dubrovnik Potpisi Državnih, Crkvenih i ostalih ani. štava nalazećih se u neposrednoj blizini Javne kuće od 8 (osam) do 150 (stopedeset) metara. + Josip Dr. Marčelić, biskup, 4 Vlaho Barbić, pom. biskup, za Stolni Kaptol, prepozit: Ante Liepopili, za Stolnu Crkvu: Du Ivo Božić, za Upravu Crkve. Blaž. Gospe od Karimena : B. Stambuk, A. Matičević, za Žen. osnovnu školu, nadučiteljica A. Krekić, za Trg. Obrta. Komoru: A, Poković, Medini; za Dječje Zabavište Nar, Žen. Zadruge, učiteljice: P. Šperk-Lujak; Ode- ljak finans, kontrole, starešina odeljka pregl.: Marko Maučrin ; Upraviteljstvo Biskupskog Siemenišia u Du- brovniku: Barbić; Od državnog Arhiva: vpravnik: prof, Aut. Vučetić; Sreska uprava finan. kontrole, Sreski upravnik komesar : Fr. C nnan; Dječje Z+klo- nište: P. Slovinić, P. Banaz; Jugoslavenska Matica Predsjednik: Dn. N. Gjivanov ć; Mjesni Odbor Crve- * nog Krsta Presjednik : Dr. Josip B. Barić; Uprava tam- nica upravitelj : Cvitanović; Društvo d:ž. umirovljenika udova i sirota Dubr. Sreza: V nko Kapor, Tadin; Kat. Društvo ,Bošković“ ; Dr. J, Posedel presj., Da. Karlo Capurso, tajnik; Društvo prijatelja francuskog jezika : Dr. Josip Barić predsjednik, Dr. Niko Svilocos tajnik; Popovski Zbor: Da Niko Gjivanović; Savjetnica za Matere : Laura Bujas, Dr. Šimunković; S: imost an“ sv. Dominika : J. V. Carević dominikanac. “upravitelj. Mišljenje ii predlog nadleštva za umjetnost spomenike. Br. 53 21 juna 1998. Najstariji i arheološki najinteresantniji dio Du- brovnika, koji sa najvećom množinom najvažnijih ar- hitektorskih spomenika i sa tipičnim posvogjenim uli- cama (,klobučine“) predstavlja najraniji urbanizam ovog grada, zapušten je i za proučavanje skoro nepristupa- čan uslijed toga što je — na sramotu potomaka naj- kulturnijih predaka — ondje smještena kuća, o kojoj je riječ u ovoj prestavci. Dužnost, koju potpisani ima, da čuva spomenike i upućuje sve radove, koji imaju veze sa umjetnošću, zahtijeva imperativno da se ouakva kuća odande ukloni i da ne bude u blizini nikakvih važnijih zgrada ni stare ni nove naše arhitekture. Upravnik Nadleštva za Umjetnost i Spomenike konservator: M. Murat Potpisi stanovnika i vlasnika kuća u predjelu Karmen“. Mare, pl. Mirošević-Sorgo posjednica, Uroš Montana upravnik bolnice, pr.f. Marija Gjadrov, Ika Ohmućević- Bizzarro, Silvin Miloslavić | svećenik, Dr. Frano pl. Ohmućević-Bizzarro presi. Okr. Suda, Enriketa Obra- dović, Ivo Burić, Antun Škrabo fin. nadsavjetnik u m., Apa Feldez g. Bizzaro, Ilija Beara, Marko Maučrin, Fr. Connan komesar fin. kontrole, Ivan Lazaneo, potp. ik., Karlo Labaš poslužnik, Augusta de Bona, Antun Šoša umir. fin. nadstr., Rajko Šinek, Štrekelj Ivan kamenar, Mare ud. Joramac, Marko Marunić, Antun kap. Tomas, Marija Scolz, Mare Stojanović, Antun Gjivćje, Kolen- d:ć Ane ud. pk. Mata, Medo ud. Cvijeta, Petar Jemo, Jele Kesovija, Šmida Frantik, Baica Antun, Stijepo Srdar, Gligo Berberović, Risto Šuković vojni sveć, u m., Gjorgio Vuletić, Dr. M. Gracić, Dr. Ernest Katić kr. notar, Ivan Cvitanović, Andro Matičević trgovac, Ante kan. Liepopili, Dn. Mato Vlahušić, Albina Baica, či- novnica, Ivo Banović tipograf, Niko Perišić tapetar, Vicko Capurso trgovac, Nikša Jazbec tipogref, Pata V. Vlaho činovnik, Papa Šimun lamar, Marica ud. Kolona, Kate ud. Štuk, Kohout ud. Jele, Fr. Mušelin, Dr. Ivo Karlović profesor, Stjepan Jadrić fin. str. u m. Kristo P. Reljić zlatar, V. Kalafati krojač, Ante Lovrić, Božo Nivić, za Angjela Valenzin Niko Tvita, Auka Hozmann, Pero Kristović, Prof. Osghian Petar, Ilija M letić posi.