: š + POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU
DUBROVNIK 2. Maja 1929.
Broj čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.
RR God. za
Narodna Svijest
jena je letu 5. Din, mjesečno; za Inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,
Izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj Din. 1.50.
za .odbor »NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik
Vlasnik - izdavač - urednik :
Antun FI& — Dubrovnik,
Novi Dubrovački Biskup
Dr. Josip Carević
E SELE ES
Svećenik — radnik.
Splitski tjednik , Jadran“ br. 16. od 20.1V. o. g.
donio je pod ovim naslovom slijedeći članak :
i Poslije dvostruke, višemjesečne korote starodrevna
'dubrovačka crkva ponovno klikće od veselja, njezina
- zvona svečanim slavljenjem #ajavljuju kleru i vjerni-
= cima, da je obudovljela biskupija dobila novoga Pastira.
Kako je vatikansko glasilo »L' Osservatore Romano«
od 13. 0. mj. u službenim vijestima javilo, Njegova
vetost Papa Pijo XI., nakon pristanka kr. vlade u
\Beogradu, imenovao ije za dubrovačkog biskupa pre-
— časnog Dr. Josipa Carevića, kanonika i gradskog žup-
nika u Splitu. Veselju dubrovačke crkve pridružilo se
je slavljenjem zvona i veselje splitske crkve. Sa svih
sirana lete brzojavne čestitke i u Split, novoimenonom
= biskupu, i u Dubrovnik, radujući se kaptolu, kleru
i vjernicima ma novoj sreći, koja im je u dio pala.
= Dolaze k najmlagjem od jugoslavenskih biskupa njegova
= braća svećenici, njegovi župljani, njegovi prijatelji, što-
> vatelji, sugragjani. Svi mu se raduju. Ali to veselje
= kao da muti pomisao na rastanak od popularnog grad-
skog župnika, od svakome poznatog i od svakoga
= ljubljenog i štovanog ,Dn. Joze“. Svi oni, koji su
imali sreću da se smnjime izbliže upoznaju i da ga
vide u njegovom radu, u njegovoj službi, sa zebnjom
= u srcu pitaju se: ko će nakon njegova odlaska moći
= da popuni onu veliku prazninu, koju će za sobom
\ovdje_ ostavili.
Ta prečasni Dr. Josip Carević bio je svugdje,
gdje ie poželjno bilo i gdje je trebalo da bude i da
se nagje jedan savremeni katolički svećenik. Splitski
gradski župnik bio je svima sve. -Dušobrižnik par
excellence, otac, brat, prijatelj, milosrdni samaritanac,
ustrpljivi i ustrajni pomoćnik, savjetnik. Preopterećen
poslom, ali je uvijek znao naći vremena kada se je
> radilo da bližnjemu, ma ko on bio, učini dobra i po-
| mogne. Kad spomenemo da su ga svaki dan sa naj-
= većim pouzdanjem zaokupljali oni najniži, najbijedniji
= i da nikoga od njih nikada nije odbio, označili smo
ga kakav je u istinu bio ovdje megju nama.
I ma da je uvijek imao prepune ruke posla, ma
— da je radio bez prestanka i naporno od jutra do kasne
moći, ovaj se dobri i pobožni Kristov pomazanik nije
| dao satrti, vidio si ga uvijek vedra, nasmijana; potiče
“bodri druge, a sam uvijek pripravan na nove žrtve
i uovo pregaranje, u čemu je uvijek bio prvi megju
prvima. U dane kada Crkvi, narodu i društvu toliko
treba agilnih Kristovih apostola, hoćemo da posebno
istaknemo presvijetlog Dr. Carevića kao. svećenika
radnika, koji kao da je svojim radom htio da nado-
knadi veliku nestašicu, koja se na tome polju opaža,
bilo zbog toga što tih radnika uopće nema ili što po-
zvani poslenici, pri obilnoj žetvi, stoje prekrštenih ruku.
Dr. Carević je po svome talentu i po svojoj mar-
ljivosti imao da bude čovjek knjige, znanosti. On se
je još kao gjak uvijek megju prvima isticao. Još više
je odskočio za vrijeme filozofskih i teoloških studija
u Rimu. I zaista, još kao gjak počeo je da svojim
perom predkazuje šta će sutra hrvatska -i katolička
stvar u tome pogledu u njemu dobiti, I netom je stupio
u život, u službu, on je zaista stao da u tome pravcu
radi, Ali pred oči su mladog svećenika stale odmah
da iskrsavaju tolike .dnevne potrebe, koje su mu se
na svim stranama jedna za drugom otkrivale i zvale
pomoć, vapile za radnicima, da ga je njegovo pleme-
nito srce učinilo radnikom kat egzohen. Tome je svome
idealu žrtvovao dvaput ponugjenu mu katedru i oda-
brao da ostane široj javnosti nepoznat, čedan radnik.
U svakoj službi, koja mu je od njegovih starje-
šina bila povjerena, na svim mjestima, na koja je bio
postavljen, zasukao je obe ruke i dao se na posao
zamjernom gorljivosti. Uz svoje zvanične dužnosti, koje
je uvijek izgledno vršio, bavio se je svim onim što je
bilo namijenjeno dobroj stvari, promicalo slavu Božju,
od koristi bilo vjernicima i društvu kao takvu. U tome
se je radu pokazao pun inicijative, neustrašivosti, po-
trebite odvažnosti i optimizma, ustrajnosti, načelnosti,
dosljednosti, ali i takta. Divota je ovog neumornog i
neutrudivog radnika bilo vidjeti sa koliko se preda-
nosti povjerava Božjoj providnosti poslije uego što je
sam sa svoje strane učinio sve što je trebalo učiniti.
U Splitu, diecezi i Dalmaciji, možemo slobodno
reći, što je bilo poduzeto u smislu ideja vodilja ne-
umrlog zasnivača hrvatskog katoličkog pokreta Dr. Ma-
hnića, imalo je Dr. Carevića kao jednoga od inicija-
tora ili barem kao jednog od najpredanijih i najpožr-
tvovnijih radnika. Široka pogleda, plemenita srca imao
je za sve smisla, u svemu svima i svakome prednjačio.
Jeli iskrsla koja nova potreba, Dr. Carević ju je uzeo
u ruke i stvar priveo kraju.
U Splitu — da navedemo samo jednu od tolikih
od njega ostvarenih osnova — za katoličke organi-
zacije nije bilo dvorane, On ju je poslije sloma u t.
zv. staroj biskupiji stvorio — neka nam bude dozvo-
ljeno da tako označimo način kako je do nje došao.
Dvorana je postala žrtvom nemila požara. Neutrudivi
je Dr. Carević stvorio drugu, udobniju, i još ktome
pribavio lijepo gradilište za gradnju budućeg velikog
katoličkog Doma u Splitu, u koju je svrhu osnovao
posebnu zadrugu. Sa nabrajanjem njegovih velikih
zasluga kao svećenika-radnika mogli bismo da nasta-
vimo, ali ne želimo povrijediti čednosti onoga, koji ih
je široj javnosti sakrio, držeći se one evangjeoske :
»Da nezna ljevica...“
Koliko Split i splitska dieceza gube odlaskom
presvijetloga Carevića, toliko ovim imenovanjem. još
više dobiva starodrevni Dubrovnik i dubrovačka dieceza.
Novi biskup, još krepak i čil — istom mu je 47 go-
dina — prelazi u novo povjereni mu veliki vinograd
Gospodnji, da mu se preda srcem i dušom, da mu
se sav posveti. Neka ga prate molitve svih, kojima se
on osobito ovih dana preporuča !
Kato se može popraviti neuredna stolica ?
Način je siguran i lagan. Devedeset od sto trpe na ne-
urednoj stolici i probavi, na prekomjernoj kiselini u želudceu,
nadulinutosti_i podrigavanju. Svi ovi mogu si odmah olak-
šati boli, ako uzmu poslije svakog jela jednu malu kašiku
MAGNA u pola čaše vode. Prašak MAGNA odmah neutra-
lizira suvišnu kiselinu, sprečava rastvaranje hrane i stvaranje
plinova umiruje i iiječi upaljenu membranu želudca i iako
popravlja bez boli probavu. Kupite: već danas 1 omot
praška MAGNA kod Vašega apotekara, uzmite po uputi, koja
prileži svakom omotu i Vaša će probava biti uredna i zdrava.
DOBIVA SE U SVIM APOTEKAMA I DROGERIJAMA, 1 OMOT
TOČNOM UPUTOM 4 DIN.
Jedan osvrt na općinski predračun.
(Svršetak.)
Hoover je svoje uvjerenje da se javna vlast nema
baviti lukrativnim poduzećima ovako obrazložio u jed-
noj reviji: ,Naš pokus, da se država umiješa u privredu
iindustriju, doživio je potpuni neuspjeh. Birokratizam
stvara osjećaj podložnosti u dnevnom životu, on za-
hvaća čitav duh naroda, no ne tako, da bi se narod
energično protivio zlu, nego tako da on ovo zlo
posmatra i podnosi kao neizbježnu stvar. Osim toga
birokratizam se ne može spojiti s takmičenjem, jer
ovo može da postoji samo u svježem zraku, punom
akcije i protuakcije, Bez takmičenja nema napretka u
privrednom životu. Nove metode, nove ideje nastaju
po privatnoj inicijativi i od individualne poduzetnosti,
bez rizika nema napretka. Nema te vlade, koja bi se
s novcem svojih oporezovanika bacala u špekulacije,
Birokratizam uvijek će nastojati da poveća svoj upliv
i svoju moć, doklegod ne bude stekao vlast nad mi-
slima i dušama naroda. U mojoj zemlji danas svatko
uvigja, da vlada nema da vodi industrijska poduzeća,
no još uvijek ostaje tisuću drugih zadataka, koje treba
da riješi vlada: da sakuplja i razdaje privredne in-
formacije, da intenzivno studira privredne i naučne
probleme, da podstiče privredu i da joj pomaže, kako
bi ograničila loše metode i rasipavanje surovina“,
I dok ovako govori ovaj veliki auktoritet, kod nas se
javljaju glasovi da Općina još otvori gradsku mesnicu,
pekaru i t. d. Ne će dotični koji davaju te nezdrave
savjete da vide da je Općina loš trgovac i u onim
poduzećima, u kojim ima monopol. Što bi tek bila u
onim, gdje je izložena konkurenciji o SALA
(i . Općina: se dakle ne smije SE ikrativnim |
dszećima ne samo zato šid njezina svrha + no
dustrijska, ni trgovačka, ni bankarska, već i žal što
ona apsolutno ne može biti dobar trgovac, ni dobar
industrijalac, ni dobar bankar. Dočim u ovim granama
privrede ona može biti dobar regulator. Može momen-
tano da uzme i inicijativu dok se ne jave privatnici,
Za proširenje opć. vodovoda i električ. centrale,
bilo bi se našlo stotinu privatnih konsorcija, koji bi
sve radnje oko toga savršeno izveli i sigurno udarili
manje cijene i vodi i struji. Zašto? Jer je to renta-
bilno | Za opć. banju ne nalazi se nitko, jer se ne ufa
u rentabilitet. Evo, ovdje je trebala Općina zagaziti,
Ovdje i svugdje gdje se pojedinci ne .ufaju. 7o je
stvaranje. | zato smo u opć, zajednici da doprinašamo
za one potrebe, koje neće ili ne može podmiriti pri
vatna incijativa.
Toliko o lukrativnim podazećinj.
Ostaje da se ogleda ma posljetku nastojanje
Općine oko čuvanja lokalnog ćudoregja i tradicije.
Mirne duše ću ustvrditi da se na ovom ne samo ništa
nije uznastojalo, nego su se pače dugo vremena to-
lerirali_gotovo s pristajanjem razni pokušaji, da se
stara naša tradicija patvori i zametne. Kad na ovo
promislimo, uprav ćemo se diviti koliko se je u ovim
mirima uzdržao ponos sa budnom svijesti kad ništa
nije moglo staru tradiciju uzdrmati !
Završavam i zaključujem : ovogodišnji opć. pred-
račun kao svaki predračun, pruža nam pravu, istinitu
sliku, kojim se pravcem do sad išlo, Namjera je moja
bila pokazati, da je taj pravac pogrješan i da ne vodi
svrsi, pa da je nužno poći sa strainputice na pravi put.
U nas u Dubrovniku, gdje je jak i razvijen socijalni
smisao, nebi to imala biti teška zadaća kad upravo
sve na to potiče i više se treba čuditi kako je Općina
zastranila, nego sumnjati da će se iznevjeriti duhu
svojih gragjana.
Onom istom ljubavi, kojom je bivša opć. uprava
u svom relativno kratkom periodu mnego viseće pi-
tanje tek uspjela započeti, a neka i sretno dovršila,
treba preći na socijalno polje rada, pa će rezultati biti
osjetljiviji i priznatiji. Gragjani su tu da o tom budno
nastoje i podvrgavajn rad Općine javnoj kritici.
Ovom mom pokušaju da se dade kritici opć, pred-
računa što širi publicitet, predhodio je isto takav pokušaj
mog prijatelja Dr. B. Pokovića i neka mu bude ovo na-
grada, da se je pošlo njegovim primjerom. M. Kisić.