ži Sd Pa PRE ZOO e la x e a g : i z re a ea zjiše sa M # : : : poeme rit učimo PO | Broj čekovnog računa našeg lista : : __, DUBROVNIK 19. Septembra 1929. jest 4153 Podružnice Sarajevo. s. God. XI. X TT Di : Cijen istu 5. g : : i BLATO ik. Mien: i mjesečno Izlazi svakog Četvrtka. Vlasnik < izdavač - urednik: . ki Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, Pojedini broj Din. 1:50 za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare Antun FI& — Dubrovnik, (zast, I. Birimiša) — Dubrovnili is: e fp . +: ep * Niče le na jednom mjestu napisao (, Ovako je ovorio Zaratustra“) ove dvije rečenice s »Muogi umiru kasno, drugi rano... No ko je izvršio svoju zadaću, 1 premda sudbina i smrt ne- koji je otrgnu onaj r, što ga je zaslužio život jednog kulturnog rad- , koji se nazad malo dana vgasio poput svijeće, egju živima samo svijest, da nam je ostavio dobar izgled i to je glavno. Jer je on sačuvao sve do zad- njeg momenta u seoskom zatišju, gdje je dovršio svoje dane — vjeru u Onoga, za koga je živio, mislio, osjećao pisao i umro: ,Cursum consummavi, fidem ervavi 14 — to se očitovanje sv. Pavla može da napiše robnom kamenu, ka Batistića u njegovu zavičajnom Zrnovu. E Umro je kao svi skromni i ponizni ljudi, a da nam o njegovoj blizoj smrti nijesu progovorile ni novine, ni liječnički bilteni, a pitam, dali ovakav kul- mi radnik može da se natječe za neumrlošću i sla- m na zemlji ? Slave nije ni tražio, ali to još više že njegovo ime u našim očima, da megju potom- ostane. blistava i dična njegova uspomena, jer je milost... sjena vlastite ličnosti sa projekcijom u nosti“ (M. Nordau). I zbilja njegova se ličnost nije namećala, nego lo svaka 'skfomna i tiha ljepota duše i mrtvih neopaženo i kao munjina prodirala u dušu onih, ji su s njime došli u doticaj, = S njime se lično upoznah prvi put u Beču, To je bilo, ako se ne varam g. 1909, one godine, kad onamo stigao, da zatraži mirovinu i udari svoj bo- jak na mutnom Dunavu. Ja sam sa svojim kolegom matrao u, Minoritenkirche“ u pobočnoj lagji ko- piju Leonardove , Večere“. Bilo je jutro. Opažam drugu ješto o slici — hrvatski, a jedan visoki, dosta krupni ravilna i rumena lica — primiče se i nagne se | moje rame: | — Djeco moja, vidim da ste dalmatinci, dapače lubrovčani ! Ja sam Dum Niko Batistić. Ime Batistićevo u ono moje mlagjahno doba bi- i e legitimacija, da stojim pred uvaženim kulturnim nikom, pa sam bio ugodno iznenagjen. | — Batistić? Profesor u Zadru i prijatelj velikog ugleskog državnika Gladstonca | | Dum Niko je još držao moju ruku kao čeljade, omu se na čitavoj pojavi odrazuje dobroćudnost, bla- ltonaklonost i neusiljena prijaznost, pa smiješkom vrati : | — Kako to znate? — Znam, da Vam je ministar Gladstone čestitao neno na Vašoj studiji o jednom poglavlju iz Odi- Vaše je poznavanje grčkog starog i novog jezika ičke kulture razglašeno i preko granice ! ratili smo zadarskog grecistu na verandie jedne ane na »Ringu“ i tu sam iz familjarnog razgovora zabrao kriterij i bistrinu njegova uma i mogao su- li, da je on vrlo malo napisao prama bogatstvu lioje erudicije. Iz onoga što je objelodanio štampom, že se lasno opaziti, da nije ni išao za tim, da oči- je lično znanje, da se afirmira svojom učenošću, e za to u prvom redu pisao ono, što je moglo lonijeti duševne koristi narodu, a ne da podražuje sli broj učenih sladokusaca, za koje je mogao, da io napisati omašne knjige grčkih i latinskih kla- ih studija — dok je njegova »Nekyia“ u talijan- litom jeziku za stručnjake radije neka iznimka, Evo išlo je i pisao kao Kačić, za onaj naš prosti i široki lik, koji u vjeri nalazi čitavu svoju naravnu filozofiju čin života, pjevajući za taj neiskvareni svijet živote enika — kao život sv, Vida, sv. Lucije, sv. Ka- Ai ima što čuva zemaljske ostanke Dum. ko U spomen + Don Nika prof. tarine i ,Križ“, Nije pogodio pravu narodnu žicu u desetercu, ritam često hramlje, a srok ga je samo odalečio od jednostavnosti narodne poezije, ali mu je zato dikcija birana i bujna, inveacija bogata, figure dobro pogogjene i naravne, ralnim Životom bila je obrana dobrih načela, što do- laze do pobjede sa dubokim poznavanjem cilja, sa neprekinutom sviješću onih dužnosti, koje pravednost i svetost katoličkog barjaka nalažu u svakoj situaciji, u strogom prikoru svih mogućih stranputica i pogan- skih eksperimenata u vjeri, koja ne pozna pretjerane iluzije niti sladunjave razmačene utjehe, U toj svijesti da uči i vrši jedno veliko beskom- promisno mačelo nije mislio u prvom redu na pero nego na živu riječ, pa je razumljivo, da je sa živom jupiterskom filipikom udario u dubrovačkoj | katedrali proti inače odličnoj : reviji, dubrovačkom »Slovincu«, kad je donio prvo pjevanje darvinističkog i panteistič- nog ,Objavljenja«, kojim je pok. Luko Zore parafrazirao svetogrdnim mentalitetom Dantea. Narod je čuo Batis- tića i poslušao : ,Slovinac“ je prestao i nije se više digao. Pod konac je života pisao »Sotonu i sotonske šegrte“ i upirao prstom onamo, gdje se samo ruši i pali ognjem i mačem, Ovaj se spis za nesreću našu nije popularizirao, pa ni ono, što je pisao za duše, što teže na viši pobožni život, Svakako nije bio jedan od onih, o kojima reče Dickens, da su učeni Jugjaci, koji nijesu kadri da misao 1 nauku prevedu svojim životom u djelo. Živio je dosljedno svojim idealima, mašnom i skromnom životu, odan molitvi, — u siro- koja je bila usko povezana sa dobrotom jednog Bogu odanog Uzornog svećeničkog življenja. »Longum iter est per praecepta, per exempla“ — reče Seneca (Epist. VI.) pa smo mu harni ne zato što je posjedovao opsežno znanje, i što je napisao poezije i traktate, nego zato što je dobrotom svoje duše i kreposnim životom učinio suvišnim svako znanje i profesorsku učenost, Drugi put ga vidjeh u jeku svjetskog rata u sa- kristije župske crkve u mom rodnom mjestu Trpnju — jedva ga prepoznah : suh, koštunjav, ispaćen radi po- manjkanja živeža u ratobornom Beču. Vraćao se kući u Žrnovo, Treći, posljednji put sreo sam ga na fra- njevačkom Patmosu — na ubavoj Badiji, gdje je bio privremeni direktor franjevačke Gimnazije. Vazda tih, miran, ljubezan, prateći sve duševne pokrete u našem javnom životu. Činio mi se njegov pogled sasvim oduhevljen, njegov stas istančan, sa crtama nekog is- posničkog starca, Toliko doba plemenite dobrote mi je onaj sat razgovora ukazao, sa dušom koja trpi i <= ljubil!. i Na rastanku od onog otočića čuo sam, kako izgovara gledajući put malog Vrnika — U rimsku Petraru — savjet sv. Bernarda: »Seminemus hominibus bonum exemplum per apena opera! “ = prateći me posljednji put do malog mosta u — lagju sa imenom Sv. Križa na kljunu. Nedjeljko Subotić. breve et efficax ŽRNOVO : Sprovod Dn, Nika Batistića, Ono, što smo sa zebnjom u srcu očekivali i svakome je bilo teško izreći, dogodilo se na 28, VIII. tek. god. u 4 s, jutrom : preminuo je naš dobri i veliki Dn, Niko, njegove blage i pronicave oči zaklopile su se za ove zemaljske stvari, Što je za mas značio Dn, Niko Ba- tistić pokazao je njegov sprovod, kakov se u Žrnovu ne pamti. Svak ko je samo mogao, došao je da oda zadnju počast ovom našem velikanu. U prvom redu ireba spomenuti Presvij. Dn. Maša Bodulić, koji je htio uzveličati sprovod pontifikalnom mrtvačkom misom i zadušnicama prateći neprežaljenog pokojnika sve do groba. Mp. O.O. Franjevci iz Badije Njegova misao i njegova riječ povezana sa mo-, + 8 e > : Batistića. o sa svojim pitomcima zastupajući i samostan i gimna- ziju iskazaše i čast i zahvalnost svome bivšem upra- + vitelju. Zavod , Angjela Čuvara“ i sestre sv..Dominika zastupala je časna majka Angi. Milinković sa sestrama ; Česlavom Andreis i Vicom Bralić. Na sprovod su do- hrlili i Mp. O.O. Dominikanci: O. Mar! tolin Padovan i O. Jacint Belić, te vjeroučitelji : Du bio Depolo i Dn. Jozo Geričić, župnici: Dn. Ante Bačić iz Vignja i Dn. Božo Bačić iz Pupnata. Općinu je zastupao lično načelnik g. Mato Bernardi, a uz njega tajnik g: Andro Peručić te mnogi drugi' prijatelji i štovatelji. _ Duga žalobna povorka sa mjesnim bratovštinama na čelu veoma brojno zastupanim, mnogobrojnim vi- jencima, uz sviranje sokolske glazbe, pjevanje svećen- stva i naroda, tugaljivo klecanje žrnovskih zvona zavr- šujuć mnoštvom naroda polagano se kretale od pokoj- nikove kuće ulicama Postrane megju seoskim kućama, koje su bile u crno zavite sa zastavama la po sti- jega sve do Mratinske Glavice, gdje je crkva Matica. Mrtvačku misu otpjevao je korčulanski pjev. zbor sa 0.0. Franjevcima. ; Poslije sv. Mise velebni ovaj sprovod pojačan narođom, koji je neprestano pridolazio išao je prama grobištu sv. Vida, Nad otvorenim grobom sa pokoj- nikom se je oprostilo šest govornika. Prvi je progo- vorio korčulanski opat Msgr. Mašo Bodulić, koji je izmegju ostalog kazao: ,U Njemu gubimo uzor sve- ćenika, pravoga rodoljuba i učenjaka. Od svojih mladih godina dao je naslućivati, da će biti jednom dika svoga stališa, svoga rodnog kraja i naroda našeg. Gimnazijske nauke obavio je u Dubrovniku kod znamenitih ondašnjih Otaca Isusovaca. Oni su imali lijepi običaj, da bi koncem godine dijelili nagrade djacima, koji su se preko godine odlikovali i u ljeto- pisima te škole nalazimo, da je svake godine izmegju prvih bio uvijek nagragjen naš Dn. Niko i u latinskom i grčkom, hrvatskom i njemačkom jeziku. U bogoslo- viji slovio je kao prvi djak, te su njegovi drugovi go- vorili, da je neprestano učio osim školskih tekstova i druge bogoslovne knjige. — Kao mladi svećenik bio je poslan u svoje rodno mjesto Žrnovo, gdje je bio župnim upraviteljem, a istodobno vodio je upravu župe Pupnat, — veoma napornu službu. Spominjem se dobro, da kada sam ja bio u službi u Pupnat, stariji ljudi izmegju ostalih mojih prešasnika u župi hvalili su najviše našega Dn. Nika, koji ne samo da je vršio uzorno svoje župničke dužnosti, nego još, kada bi mu ostalo vremena, podučavao bi odrasle u selu, jer onda nije bilo u Pupnatu škole. Takogjer i stariji ŽZrnov- čani harno su ga spominjali i bili su mu privrženi. U to doba u našim krajevima nije vladao narodni duh u našim općinama, a Dn. Niko skupa sa svojim prija- teljima najviše je doprinio, da općina dogje u hrvatske ruke. Protivna stranka bila je onda dosta uplivna i on je bio zato premješten u Trpanj, župu onda veoma tešku, dali naš Dn. Niko kroz kratko vrijeme osvojio je srca svojih novih župljana, da su oni bili veoma žalosni, kada je Dn. Niko ostavio Trpanj i otišao u Beč da se tu usavrši u klasičnim jezicima, Tri godine je učio na sveučilištu i sjajno položio ispite prefesorske grčkog, latinskog i hrvatskog jezika. Kao mladi profesor bio je imenovan u Dubro- vačkoj Gimnaziji, a kada je blagopok. biskup Vodopić otvorio unutarnju Gimnaziju u Sjemeništu, povjerio je upravu iste našemu Dn. Niku. — Poslije tri godine radi financijalnih slabih prilika prestala je ta škola, a po želji Zadarskog Nadbiskupa naš Dn. Niko bio je imenovan vjeroučiteljem pri muškoj preparandiji u Zadru. — Tu je Dn. Niko bio i profesor i pravi otac mladeži i usadio u srce budućih narodnih odgojitelja zdrave početke i vjerske i rodoljubne. Zadar je bio u protunarodnim rukama i vogje ondašnje hrvatske stranke htjeli su odgojiti buduća pokolenja u narod- nom duhu, te su isposlovali da se ustanovi hrvatska Gimnazija i tražili su ponajbolje profesore za tu školu ; #