p:

OSTARINA PLAĆENA U GOTOVU

 

Br. 40.

Narodna

 

Broj čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.

DUBROVNIK, 3. Oktobra 1929.

k.

Svijest

 

Cijena je listu 5. Din. mjesečno ;
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv, Tiskare,

sa Inozemstvo 10 Din. mjesečno

Izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj Din. 1:50

 

 

Vlasnik - izdavač - urednik:

za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik,
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik

 

_ Za narodnu prosvjetu !

Što će nam bezrodna inteligencija ili ona što u
svome djelovanju ostaje egoistička, daleka i nedohvat-
ljiva narodu ? Što će nam sva narodna društva i svi
njihovi lijepi programi, ako je njihov završetak sa
zadnjim predsjednikovim potpisom na dnu ispisanog
papira ? Narodu su našem potrebiti marni radnici, koji
će svoje zadnje sile znati da prenesu na narod udah-
nuvši mu vlastitu dušu i pokrenuvši to golemo kolo
za jedan stupanj prema napretku. Dosta je bilo fraza,
koje su zavaravale narodnu golotinju, koje su skupo-
cjene narodne energije bile zaposjele s kojekakvim tr-
 zavicama i nalezanjem praznim i pogubnim. Vogje
narodne više ne mogu da se nadimlju svojim strančar-
stvom, niti da narod voku k sebi kojekakvim  krilati-
cama i pobudama prema neodregjenom cilju, i sad se
ima da na djelu pokaže njihova konstruktivnost, pozi-
tivni elementi njihovog rada. Dosta je bilo športiranja
mlagje inteligencije ,narodne“, i sada čekamo od nje
promozgano djelevanje i sistematski rad, koji će od-
\govarali onome momentu, što ga suvremena narodna
historija traži.
: A povijesni momenat danas zahtijeva u prvom
redu istinsko i iskreno  zbliženje inteligencije  na-
rodne s masama puka; traži kidanje s napuhanim
M tiziranjem, koje se pod uplivem stranih modnih
evropskih književnosti i kod mas ma prazno mlati,
traži prosvjetu, koja će doista biti narodna i koja će
pripomoći narodu u ostvarenju njegovih narodnih
težnja. Narod treba da upozna povijest svoju i da se
zagrije velikim svojim narodnim herojima, da nauči
\racionalno iskorišćavali svoju zemlju i more; da se
' privišne ispravno i moralno živjeti, da učesi svoje
tanovanje i živovanje prema društvenim i higijenskim
propisima. U zemlji našoj, u travama, voću, životinjama
i vodama našim leži mnogo bogatstvo sakriveno ne-
 prosvijetljenom oku naroda, a u njegovim dušama za-
_kopano je mnogo dragulja moralnih i umjetničkih, te
sadašnja je dužnost naše inteligencije, one najmanje i
one najviše zajedno sa svima privatnim i javnim, dr-
žavnim i općinskim institucijama i društvima, da pro-
budi u narodu ono što spava i da mu pruži ono što
\nema. To prije svega ostaloga traži od nas suvremeni
povijesni momenat : istinsku narodnu prosvjetu! Od-
govarat će zato sudu historije svi oni, koji ne shvate
ili ne će da shvate ovaj momenat i ne doprinesu bilo
materijalnih bilo duševnih vrednota i volje za ovaj
tako važni period narodnoga života,

   
   
   
   
   
  
  
   
  

 

  
  

Smotra katoličke kulture.

Hrvatski Katolički Narodni Savez sprema u Za-
grebu veliku smotru katoliče kulture. Smotra bi imala
razna odjeljenja i područja. Tako: Dobra knjiga. Tu
bi se prikazali spisi, knjige i djela katoličkih autora i
izdanja, što ih hrvatskom narodu dadoše katolički na-
kladnici. Katoličko Školstvo. Ovo je grana istog
odjeljenja priredbe, gdje bi se u modelima, slikama,
grafikonima, statistikama, zbirkama izvještaja i t, d.
pokazalo, što su pojedini redovi, svećenici i katolička
udruženja načinili za hrvatsku omladinu. Pučko pro-
svjetni rad, Prikazi rada pojedinih organizacija. U
vrijeme smotre održali bi se od reda sastanci katoličke
omladine, djaštva, muževa, žena i t, d. Svakako bi se
u to vrijeme priredio i Orlovski slet, Umjetnost. a)
Likovna umjetnost. Po uzoru kako je tik prije rata
bila u Miinchenu priregjena velebna izložba crkvene
umjetnosti, mogle bi se ie nas iz raznih krajeva
dopremiti krasne slike, kipovi, rezbarije i t. d. i sve
izložiti. — b) Glazba. Za vrijeme smotre angažirala
bi se pojedina pjevačka i glazbena društva, da izvode
oratorije i duhovne koncerte hrvatskih kompozitora.
c€) Crkvena prikazivanja, kao , Žrtva Abrahamova“,
koprivuička ,Muka Isusova“, dječje skazanje , Vrtić
ogragjen“, mogla bi se izvoditi za vrijeme smotre,
Charitas i socijalni rad. a) Prikaz rada katoličkih
redova i institucija u bolnicama, njegovanju staraca
i f. d. — b) Prikaz rada kod zaštite omladine, — €)
Prikaz rada pomoganja siromaha i t. d.

Svakako bi kruna priredbe bio veliki ophod, u
kom bi se pokazalo najveće, što ga mi Hrvati imamo,
a to su moći, relikvije, svete slike i religiozni pred-
meti, koji se u pojedinim krajevima najvećma štuju.
Organizaciju će provest aparat Katoličke Akcije sa Sre-
dišnjim Kat. Narodnim Savezom na čelu, dijecezan-
skim narodnim savezima u svakoj dijecezi, te Župnim
Vijećima u pojedinim župama. Ovu osnovu prihvatile
su biskupske konferencije te zaključile da se Smotra
Hrvatske Katoličke kulture održi u vezi s velikim Eu-
haristijskim Kongresom u Zagrebu 1930. god., a za
datum je odregjena druga polovica mjeseca kolovoza
1930. (Euharistijski kongres održao bi se od 14.—17.
kolovoza). Centrala Hrvatskog Katoličkog Narodnog
Djašiva je odlučila, da će s tom zgodom u Zagrebu
održati svoj jubilarni kongres prigodom dvadesetpet-
godišnjice »Luči«, desetgodišnjice Lige i u slavu če-
tvrtstoljetnog rada »Domagoja« i čitavog Hrvatskog
katoličkog pokreta.

Spomenploča nadbiskupu Hauliku.

U Nedjelju 22. septembra otkrivena je u Trnavi
u Slovačkoj uz velike svečanosti spomenploča na
rodnoj kući zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Hau-
lika. Otkrićem spomenploče kardinalu Jurju Hauliku
završuje Hrvatsko književno društvo sv, Jeronima
proslavu šezdesetgodišnjice svoga kulturnog rada. Ju-
raj Haulik, osnivač i pokrovitelj Društva sv. Jeronima,
zadužio je svojim religiozno-crkvenim i prosvjetno.
političkim djelovanjem ne saimo Zagreb nego i sve
Hrvate. Osim toga Haulik je osnovao gospodarsko
društvo i preparandiju u Zagrebu.

Hivatsku delegaciju vodio je na ovu svečanost
nadbiskup g. dr. Ante Bauer, a uz njega su bili mo-
starski biskup Mišić, predstavci grada Zagreba, Matice
Hrvatske i Društva sv. Jeronima. Delegacija je bila
vrlo svečano dočekana u Bratislavi i Trnavi, Na veli-
kom banketu u Bratislavi pokrajinski glavar dr. Drob-
ny.nazdravio je Nj. V. kralju Aleksandru, dok je
jugoslovenski poslanik u Pragu g. dr. Andjelinović
nazdravio prezidentu Masaryku. Iza toga je gradski
načelnik dr. Okanjih pozdravio Društvo sv. Jeronima
kao nosioca slavenske katoličke misli.

Svečanost u Trnavi bila je vrlo impozantna. U-
jutro je u katedrali odslužio pontifikalnu misu zagre-
bački nadbiskup dr. Ante Bauer, pod čijom je sv. Mi-
som opjevana jedna od staroslavenskih misa, koje je
izdalo Društvo sv. Jeronima.

Kod otkrića spomenploče izredao se cijeli niz
govornika. Sa proslave poslani su pozdravni telegrami
Sv. Ocu Papi, Ni. Vel. Kralju Aleksandru i predsjed-
niku republike Masaryku.

 

FIGOL prokušani eliksir uregjuje probavu, čisti
crijeva i jača stomak. Djeluje blago i sigurno. Cijena
boci 35 Dinara, Proizvagja Apoteka u Gružu.

Bijeli zubi
daju poseban čar i ljepotu svakom licu. Dovoljno je često puta i
jedno jedino čišćenje sa divno osvježujućom Čhlorodont pastom
za zube pa da Vam zubi postanu snježno bijeli i sjajni poput
slonokosti, osobito ako za čišćenje upotrijebite u tu svrhu naro-
čito konstruiranu. Chlorodont četkicu za zube sa zubčastim rezom
četinja. Ostatci iela medju zubima i u šupljinama, koji uslijed
raspadanja i gnjića prouzrokuju neugodan zadah iz ustiju od-
stranjuju se ovom četkicom temeljito i potpuno. Učinite najprije
jedan pokus sa malom tubom za Din. 8:—. Chlorodont či

djecu, za gospodje (mekana), za gospodu (tvrda). Samo o
plavo zeleno pakova apisom ,,Chlorodont“ jamči

 

      
    

 

potpunu valjanost proizvoda. Dobiva se svagdje. — Po
ovaj oglas kao tiskanicu (omot ne zalijepiti) dobit ćete k
jednu tubu za pokus, koja će biti dovoljna za višekratnu upotrebu.
Tvornice Zlatorog, Odio Chlorodont, Marihor.
(49)

 

  
 
  
   
 

Grgur Ninski.

Povodom proslava hiljadugodišnjice hrvatskog
kraljevstva g. 1925. i postavljanja Meštrovićeva kipa
Grgura Ninskog u Splitu ove godine mnogo se je kod
nas raspravljalo o Grguru, biskupu ninskom, a i prije
\ovih prigoda dosta se o tom pisalo. Prvi hrvatski hi-
\storičari kazali su o njemu svoju riječ, a za njima su
se izredali mnogi drugi pozvani i nepozvani, koji sw
htjeli, da se i njihova čuje. Na pisanje nepozvanih ne
valja se mnogo ni osvrtati, ali moramo konstatirati,
da se ni naši historičari ne slažu u svemu u pitanju
"Grgura Ninskog. Tome se ne smijemo da čudimo, jer
su mam izvori o toj ličnosti oskudni i u koječemu ne-
jasni, te su razni historičari u pomanjkanju izvora stva-
'\rali kombinacije a postojeće izvore različito tumačili,
Izvori naime o ličnosti Grgura Ninskog jesu jedino
| akta splitskih sabora od g. 925. i 928. i nekoja pa-
| pinska pisma s tim u vezi, sačuvana u kasnijem pre-
pisu, ali Grgura nam spominje doduše samo u jednoj
rečenici i Toma arcigjakon Splićanin, pisac 13. sto-
ljeća. Bilo je čak historičara (od starijih Lucius a od
_ novijih Jireček) koji su osporavali vjerodostojnost tih
akata i pisama smatrajući ih kasnijim falsifikatima,
Drugi pak vjerujući u sama akta i pisma kao cjelinu
smatraju neke njihove dijelove kasnijom interpolacijom
kao n. pr. biskup Srebrnič, koji veli, da je sve ono,
"što se odnosi na slavensku službu božju, kasnije umet-
nuto. Njihovu vjerodostojnost odlučno brani Šišić, koji
| dokazao neka protivuriječja Jirečekova i iznio mnoge

 
 
   
   
  

 
  
  
  
 

važne dokaze za njihovu vjerodostojnost, a ne vjeruje
u interpolacije, koje zamišlja Šrebrnič, te ističe samo,
da su akta kasnijim prepisivanjem iznakažena. Neću
se u to dalje upuštati, već smatrajući autentičnost sa-
mih akata i pisama vrlo vjerojatnom, progovorit ću
nešto o Grguru Ninskomu na temelju tih akata i pi-
sama te upotrijebivši ono, što su maši historičari o
tom pisali,

Prvi hrvatski kralj Tomislav dobio je od bizan-
tinskog cara u upravu tadašnje sjeverne dalmatinske
gradove i otoke Osor, Krk, Rab, Zadar, Trogir i Split,
i tom prigodom iskrslo je pitanje jurisdikcije splitske
crkve. Splitska crkva smatrala se nasljednicom stare
salonske crkve. Grad Saloma imao je još u rimsko
doba svoga nadbiskupa, no oko g. 614. bio je razoren
a tek oko g. 780. Ivan Ravenjanin obnovi u Splitu
biskupiju (dotično naslovnu nadbiskupiju) kao nasljed-
nicu stare solinske nadbiskupije. U Zadru, Krku, Osoru
i Rabu takogjer su postojale u doba Tomislavovo bis-
kupije. Vlast svih tih latinskih biskupa prostirala se je
samo unutar gradova i otoka. Izvan tog malenog op-
sega prestajala je naime bizantinska vlast; tu se je
dalje širila hrvatska država, i na čitavom tom držav-
nom teritoriju hrvatska biskupija sa sjedištem u Ninu,
koja je najprije bila podvrgnuta akvilejskom patrijarhu
a kasnije direktno papi. Kad su dakle došli pod vlast
Tomislava sjeverni dalmatinski gradovi i otoci, splitski
nadbiskup je htio, da raširi, u duhu tradicija solinske
crkve svoju metropolitansku vlast nad čitavim terito-
rijem hrvatske države. Da se riješi to važno pitanje i

neka druga kao n. pr. pitanje crkvenog jezika u služb
božjoj, sazvan je bio crkveni sabor u Splitu g. 925.,
na koji su izmegju ostalih. ličnosti došli dalmatinski
biskupi, hrvatski biskup Grgur i sam glavom kralj
Tomislav. Naravno da je na tom saboru splitski nad-
biskup Ivan zastupao svoje gledište, ali tome se je
žestoko suprotstavio Grgur ne htijući da se ninska
crkva podvrgoe spiitskoj, već je tražio da i dalje bude
podvrgnuta direktno papi, ili kako prof. Grgo Novak
tumači, da ninski biskup postavši sam metropolitom
stekne primat nad dalmatinskim biskupima. No Grgur
Ninski ne uspije, te splitski sabor zaključi, da se vlast
splitskog nadbiskupa protegne na čitav teritorij hrvat-
ske države, i da se prema tome hrvatski biskup
njemu podvrgne.

Drugi članak pak glasi: ,U svim crkvama, o
kojima se znade, da su u njima stolovali biskupi, a
sada ima dosta klera i naroda unutar njihovih granica,
neka se postavi biskup. U smislu kanonskih propisa
ne mogu se biskupi postavljati u malim gradovima ili
u selima, kako ne bi dostojanstvo biskupa bilo pre-
zreno; zato, ostane li koji biskup bez biskupije, neka
primi ispražnjenu (to jest nekoć postojalu biskupiju)
u sporazumu s metropolitom i u suglasju s ostalim
biskupima“. Treći članak odregjuje, da biskupi vrše
vlast samo u svojim biskupijama, i zabranjuje im da
zadiru na teritorij drugih. Ova dva zaključka ciljaju
na Grgura i mali gradić Nin te uistinu znače načelno
ukinuće ninske biskupije; Grgur pak imao bi da dobije
jednu od starih biskupija, koje bi se imale da obnove.