Br. 44.

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU
na S  -ieEDra

Naro

 

DUBROVNIK, 31. Oktobra 1929.

Broj čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.

dna Sv

a

*.

ijest

pa God. XI.

 

"\Cljena je iztu 5, Din, nijčsččno; sa Inozemstvo 10 Din. mjesečno

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU
Uredništvo 1 Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,

Izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj Din. 1:50

 

 

Vlasnik - izdavač - urednik :

za odbor »NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik,
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik

 

GIORA SSR RG
REQUIEM,

E Sedmica je misterija Kristovog Kraljevstva, —
Kristovo se Kraljevstvo proteže duž i poprijeko kroz

\cio svemir i prešav granice svemira prostire se kroz
M neizmjerne dubine, širine i visine Vječnosti.

| zabilježenih već uživaju

ll jeva, da se to opere,

dopire i do nas :

| Hvala, čast i slava Onomu, koji Jest i

»fada Sin Covjecji bude podignut sa zemlje,
vivući će sve k sebi“. Ovim je riječima Sin Božji
rorekao svoju kraljevsku moć i vlast nad svima.

E u mističnom Kraljevstvu Kristovu ne
\preostaje nego borba, da se dovinemo konačnog
sjedinjenja sa svojim Stvoriteljem i Ofkupiteljem u
koga vjerujemo, vjerujući poznajemo, ali tek »Rao u
ogledalu i slici“, kako veli Apostol, A hiljade hiljada
«gledajući licem u lice“
Onoga, koga su na“zemlji iskreno tražili, za kojim
su svim srcem čeznuli. Već mu pjevaju vječni » Glo-
ri...“ Njihovom blaženstvu nema kraja ni konca :
oni su postigli svoju konačnu svrfu.

Ali, jer Dobrota Božja ne može trpjeti, da se
išta pogana i nečista k Njoj približi, Pravda zahti-
očisti; nužna Je zadovoljština,
duše okaljane šalje u mjesto očišćenja, da pro-
čišćene u vatri postanu dostojne vječnog pogleda
Istine, vječnog uživanja Dobrote.

Milosreje vlada ovdje. Jauk onih jadnih duša
traže posrednika, traže milosrdno
srce, koje će nešto od svoga prikazati za dobro
njihovo. Njihovi vapaji dopiru do samoga Boga,
koji želi, da mjesto njih čim prije zadovoljimo
Pravdi, da ih uzmogne čim prije k sebi privući i
dati im poljubac mira.

Ljubav k Ocu i ojagjenoj braći neka nas gane,

da im isprosimo taj Requiem“, da, oslobogiene od

muka, pojačaju u Kraljevstvu Slave vječni spjev :
koji ima

ju

 

procesu. Sveta Stolica učinila je to preko svoga nun-
ija na Kvirinalu, a povodom brzojavne zamolbe beo-
gradske nuncijature, nekih hrvatskih i slovenskih bis-
kupa te raznih jugoslavenskih ženskih organizacija,
ako takogjer čujem, ne samo iz ovdješnjih, već i iz
nekih rimskih krugova, koji su blizu Mussoliniu, inten-
ija je talijanske vlade bila, da sve optužene osudi
ma smrt kao jednako krive, ali-u prvom redu zbog
intervencije Svete Stolice, a zatim i zbog toga, što je
puljski proces pobudio zgražanje i proteste ne samo
ugoslavenske štampe i javnosti nego i svjetske jav-
posti, bio je samo Vladimir Gortan osugjen na smrt,
| ida se tobože spasi prestiž režima, Svakako je karak-

teristično, da je talijanska vlada počela računati sa

em svijetskog mnijenja u pitanju svojih
narodnih manjina i da je donekle ustukla, Kampanja
jugoslavenske štampe i protesti jugoslavenske javnosti,
napose hrvatske nijesu joj išli u račun, te se može
kazati, da se fašistički režim preračunao u psihološ-
kom efektu puljskog procesa. On je računao na apa-
tičnost Hrvata, i nebrigu svjetske štampe, a da o Papi-
nom koraku ni ne govorimo, a izašlo je protivno :
i Hrvati i Srbi i Slovenci ustali su solidarno kao jedan
protiv procesa,
Istri, dok se pred svijetom ponovno dozvalo u pamet,
da u Italiji ima jakih narodnih manjina, da_one nijesu

izbrisane sa kore zemaljske i da je to težak pro-
blem ltalije,

Tim neugodniji dojam ostavio je u ovdješnjoj
rimskoj hrvatskoj koloniji onaj nekvalificirani i bezočni
napadaj zagrebačkih slobodnozidarskih »Novosti« na
samu uzvišenu osobu Svetoga Oca.

Pets Omrnih ostataka Dlagnk.Dr. A. Mahnića.

i lagopokojni krčki biskup Dr. Antun Mahnić bio
Je po svojoj smrti pokopan na zagrebačkom Mirogoju
u Kaptolskoj grobnici, u arkadama odmah na lijevo
kod glavnog ulaza, Bio je tu tek privremeno smješten,
dok se ne sagradi njegova grobnica. Nastojanjem nje-
govog nasljednika na biskupskoj stolici presvij. g.
biskupa Dr. J. Srebrniča i marnih franjevaca Trećo-
redaca njegovih saradnika na Krku, sagragjena je u
Zagrebu ma sv. Ksaveru grobnica, u kojoj će kosti
velikog pokojnika naći svoje počivalište,

Samu svečanost prenosa kostiju organizuje staro-
slavenski odsjek Hrvatske Bogoslovske Akademije i
samostan O.O. Trećoredaca,

, Program je ovaj: U Nedjelju dne 3. Studenoga
u tri sata poslije podne bit će lijes podignut iz kano-
ničke arkade i prenesen u mirogojsku kapelicu. Lijes
će proći uz špalir katoličkih društava. U mirogojskoj
kapeli bit će opijelo, dok će govor držati preč. g, O.
Ante Alfirević, rektor zagrebačkog kolegija Družbe
Isusove i dugogodišnji najbliži saradnik pok. biskupa
Mahnića. Potom vodi sprovod iz kapele sa Mirogoja
u crkvu sv, Franje Ksavera, presvij g. biskup Dr, Do-
minik Premuš. Sprovod kreće Mirogojskom i Ksaver-
skom cestom. Pred ulazom u crkvu preuzima ostanke
pokojnog biskupa uz kratki govor m. p. O. Bono Zec,
provincijal Trećoredaca. U crkvi će se lijes postaviti
na odar i obaviti zaključno opijelo.

Drugi dan u jutro bit će u 10 sati pontifikalna
sv. Misa u staroslavenskom jeziku za velikog pokoj-
nika, koju će služiti biskup krčki presvij g, Dr. Josip
Srebrnič. — Presvij. g. biskup krčki govorit će o veli-
kom pokojniku, a zatim će preuzv. g. nadbiskup zagre-
bački Dr. Ante Bauer blagosloviti biskupove ostatke
i lijes će biti pušten u grobnicu.

Kod funkcija pjeva oratorijski zbor sv.
a redatelji su gg, Popović i Perković.

Pozvani su zagrebački. katolici da u što većem
broju sudjeluju kod ove svečanosti.

Slava neumrlom biskupu Dr. Antunu Mahniću,
neustrašivom poborniku, osnivaču i vogji katoličkog
pokreta megju Hrvatima. Slava!!!

 

Marka,

Sveta Stolica se zauzela za Hrvate u *

Prije nego što
kupite pec,

pitajte Vašeg rodjaka, prijatelja, znanca, koji
već ima ZEPHIR.peć i ćete bez dvojbe
od svega o toj peći samo najbolje ćuti, jer
je loženje drvom higijenski, ugodno i sa
ZEPHIR-om najjeftinije,

 

Tražite besplatan opis!

ZEPHIR tvornica peći d. d.

Subotica

Jedino zastupstvo za Dubrovnik

Mirko M. Zec

Euharistijski kongres i smotra kulture
u Zagrebu g. .1930.

Biskupske konferencije održane mjeseca srpnja
o. g. zaključile su da se u godini 1930, kao velika
i jedinstvena priredba u Kraljevini Jugoslaviji održi
Euharistijski Kongres, a odobrile su zamisao Središnjeg
Katoličkog Narodnog Saveza da u vezi s time, ali kao
samostalna priredba priredi Smotra Kulture Katolika
Hrvata. Prve piedradnje su tada povjerene presv. bis-
kupu krčkom Dr. Josipu Srebrniću, i on je izradivši
opširan elaborat došao u Zagreb i održao niz konfe-
rencija, a preuzvišeni g. nadbiskup Dr. Ante Bauer
sazvao je za Ponedjeljak 21, o, mi. sjednicu na kojoj
je uz ostalo utvrgjeno: da će se Euharistijski Kongres
u Zagrebu održati od predvečerja_ Velike Gospe (14.
VIII.) do Nedjelje 17. VIII. 1930, Predsjednikom Šre-
dišnjeg akcionog odbora u Zagrebu imenovan je presvi.
g. Dominik Premuš, dok je priredba Smotre Kulture
definitivno . povjerena Središnjem Katoličkom Narod-
noi Savezu, koji će za pojedine skupine obrazovati
naročite odbore stručnjaka, Smotra će se održati kroz
dvije sedmice oko Euharistijskoga Kongresa. Zaključen
je takogjer osnutak naročitih odbora za crkvene pri-
redbe te za referate, pa odberi financijalni, žurnalis-
tički i za ukonačivanje i doček gostiju. Za suradnju
će se umoliti veliki broj lica, jer je priredba zamiš-
ljena u veoma velikom stilu. Odbori će odmah pris-
tupiti k najživljemu radu u Zagrebu kao i po svim
dijecezama i župama u provinciji, gdje će za velebni
pohod ovoga slavlja trebati obrazovati zasebne odbore.
Već sada se umoljavaju svakolika društva, savezi i
organizacije, da udese svoje programe i rad, računa-
jući s ovom velikom priredbom u Zagrebu od 10. do
24. kolovoza (augusta) a napose u danima 15., 16.
i 17. kolovoza godine 1930.

 

 

ITO pasta za zuhe je najbolja.

 

 

lida Bravačić.

Katoličko groblje.

lako se nalazim u tugjini, iako je od tada prošlo
mnogo godina, ipak ne mogu da zaboravim utisak
jednoga dana, nama svima svetoga dana.
| A to je dan posvećen mrtvima 2, novembra.
Kako svet i žalostan dan,

Toga dana više nego inače osjećamo da smo
isko spojeni sa mrtvima, da nema razlike izmegju nas
injih, da smo sasvim blizu, da se ovaj prolazni život
retvara u vječni san.
| Toga dana živimo samo u uspomenama, prene-
eni smo u jedno drugo carstvo, zaboravljamo sebe
| sve ono, što je trenutno oko nes.
= Svi oni lijepi vedri i sretni dani, koji su se zavr-
ji ogromnom  žalošću, vraćaju se postepeno i mi
jedeći na kamenoj ploči mislimo da sanjamo.
| Bitjeli bi da se taj san me prekine kao što se

nula u životu veza s osobom, koju smo ljubili.

i su otišli, a nas su ostavili da čeznemo za njima

i za onim čemu nema povratka,
hladna zemlja.

Polako smo koracali prema groblju.

Sunce nije bilo više toplo. Ljeto bješe davno
minulo. A jesen mirna nastupila. Boja neba bila je
svijetlo plava i prozirna, Paučinasti laki oblaci vili
su se po mebu, More se talasalo nježnim slatkim
zanosom, Jedan je čamac plovio duž obale, udarajući
jednoliko veslima po glatkoj površini. U daljini vidio
se jedan veliki brod...,

Okrenusmo na desnu stranu.

Kapija je bila širom otvorena. Cijelo groblje je
izgledalo kao jedna cvjetna poljana. Male staze bile
su čiste i dotjerane, Nigdje nepotrebne trave ili kamena,

Iznenagjeno gledala sam oko sebe, »Ovako mora
da je u raju!“ rekoh,

Išli smo od groba do groba. Kraj svakog groba
stajalo je po nekoliko osoba u crnini, oborene glave.
Čula se njihova tiha molitva.

Svi su grobovi bili ukrašeni šarenim vjencima.
Nijedan grob nije bio zaboravljen kao da ih je sve
darivala ista ruka.

dok i nas ne zagrli

 

»Niste zaboravljeni, ljube vas i iznad groba“,
to su riječi, koje sam izgovorila, zagledavši se u sliku,
koju ću čini mi se vječno gledati.

Odjednom se čulo tužno malo zvono iz kapele.
I zvučilo je kao opći jecaj živih i mrtvih duša.

Ovdje su svi braća, i bogati i bijedni, i dobri
i zdravi.

Ovdje više nema razlike. Nema ni zavisti, ni pa-
kosti, ni mržnje, Tuga ih je sve obuzela, Sve se odjed-
nom smirilo i stišalo.

Kakvo blaženstvo |

Kraj kapije naslonjena uza zid kao kakav kip
stajala je cijelo vrijeme jedna starica. Njeno lijepo
staračko lice izražavalo je veliku nijemu tugu. U njenim
očima nije bilo suze. Ni riječi na usnama,

»Koji je njen grob ?“ — pitala sam starog grobara.

»Njeni su grobovi okean“, odgovori grobar mračno.
Pa tada nastavi tiše da nam priča : Jedne jesenske
noći.

Svijet je megjutim prolazio kraj nje, nije ni iz
daleka slutio šta se zbivalo u duši.te nesretne starice i
koliko je ona patila...