— PRAVA CIJENA JE LISTU SA, DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6 NR NA PO ILI ČETVRT. GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9, “.4l.,KO.NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN "M 1.za DOŠASTO. POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO- U DUBROVNIKU, IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. ZA OGLASE 20 PARA PO PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, 'UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI U DUBROVNIKU, 28. FEBRUARA 1914. MEDA nn God. X. Na uvaženje. :Uslijed spora izmegju tipografske orga- nizacije i vlasnika tiskara bilo je skoro svim novinama u Dalmaciji, kao i u drugim austr, pokrajinama, onemogućeno da izlaze, pa tako | našem listu. g 00, s a , Povodom ovog spora sve su tiskare u "Austriji dogovorno i obvezatno povisile cije- “nik za 25%. Naravno, da su prama tome i listovi morali, da svoju predbrojbu povise. Našem je listu i do sada godišnja cijena bila sasvim umjerena, pa uza sve to, eto se toliko žrtvujemo, da pridržajemo i unaprijed istu cijenu — samih Kr. 6 na cijelu godinu — takogjer pojedini broj kao i do sada po 10 para —, i još čemo nastojati, da gradivo bude što moguće više obilato, raz- novrsno i zanimljivo; do prigode izdavaćemo priloge a u osobitoj zgodi i izvanredna iz- danja. Osim toga pobrinuli smo se, da bu- demo koliko iz pokrajine, toliko iz sviju naših važnijih mjestija dobijati izvješća i vijesti o svim interesantnijiim dogagjajima. Sve to stoji nas mnogo žrtvovanja, briga I-troška, a do g.g. predbrojnika je samo, da budu 'tačni u plaćanju tako preumjerene cijene. Svuda se u svijetu predbrojba unapri- jed plaća, pa molimo sve one, koji nam još za prošlu godinu duguju, da kretom pošte izvole' podmiiriti, odnosno da obnove pred- +rojbu za ovu godinu. EO Svim našim predbrojnicima, sumišljeni- cirta i prijateljima stavljamo na srce, da na- stoje što više list proširiti: u kafanama, čita- onicama i svim javnim lokalima, gđje ga nema, meka traže,. da. se, predbroje, Što: više bude razgranjen, biće.sve to bolje novostima opskr- bljen, a uz to dala bi nam se mogućnost, da i prostor podvostručimo, odnosno da list dva puta sedmično izdajemo. Dubrovnik, 28. Februara 1914, “Poslije pauze od puna dva i po mje- seca evo, opet naš list izlazi, Kroz. ovo raz- mjerno: kratko vrijeme mnogo se je toga dogodilo i u stranom i u našem svijetu. —zwRrošla «je,i, stara, as nadošla, nova_go- dina...Naš list nije mogao, da se po: 'svom abičaju u pravo doba na staru osvrne, a u novu pogleda. Već su stari govorili doba, kad ;,sve leti munjevitom. brzinom. Zato nije čuda, da se dan : danas i prilike PODLISTAK. NAŠIM ZAGORJEM. i (Impresije.) Jedne oklobarske noći na obali pred po- štunskim uredom nizale se koloslanice, Grad je počivao mirno i spokojno, samo škripanje kolo- lura na jarboru broda i mrmor mornarskih ter- mina pri iskrcavanju materijala bijaše duša i ži- Vat“bne tjeskdtine mhkešnioći; “+ > #* Ponoćni rad bijednih ljudi, gorkost i očaj što izbijaše'iz kišne atmosfere, ojadili mi dušu pak koracah nemilosno po vječnom glibu na o- noj obali; gledajući čas radnike, čas opet vele- bne palače, što su se kočile predamnom. — Sa- milost: i sućuvstvo . prama bijednini stvorovima sililo me i razmišljah dugo o nejednakosti sud- bine«.., osjetih: neku antipatiju, odvratnost pra- ma kapitalistima, sjaju i udobnosti i dogogjaji. brzo izmjenjuju. — Što se je dogodilo u stranom, što u našem narodu, to će cijenjeni čitatelji jamačno već u glav- nom znati. | naša stranka prava doživjela je u ovo posljednje doba raznih zgoda, bolje nez- goda. Nastalo. i u njoj cjepanje duhova, porodile se razne frakcije u prije toli jakoj stranci. Iza vremena općenite sloge, došlo se je na žalost još do veće nesloge. — Naš je list sa zebnjom u srcu gledao to trvenje, i nijednoj frakciji pridružiti se nije htio, već željno. vapio za slogom. »Crvena' je Hrvatska« od postanka svoga budila zapretano hrvatstvo u našim stranama, jačila pravašku svijest i borila se za velike ideje Ante Starčevića, Bila je uvi- jek list hrvatski, list.pravaški..Radi toga je i osnovana bila, pak je za te ideje i živjela i borila se. — Ali i ona morala;je da progje kroz mnoge klance jadikovce, da u svojoj kronaci zabilježi mnogo žalosnih stranica, dok napokon silom “prilika ne dogje i do toga, da se morala osnovati »Prava Crvena Hrvatska«, koja da se neustrašivo bori za čisto pravašku ideju i za uzvišena kršćan- ska načela. A Razne pak prilike, nesregjenost ideja, slaba financijalna potpora od pretplatnika, a često put i nepažnja bile su uzrokom, da je moglo izgledati u ovo najnovije doba, kao da će i »Pravu« zahvatiti val novog kursa, pak da bi i ona mogla skrenuti od svog pravca, i popustiti od svojih načela, za koja se je od svog postanka borila. — Ali te se slutnje ispunile nijesu, a čvrsto se nadamo, da se ni u buduće ispuniti neće. »Prava« će :kročiti: neustrašivo svojom sta- rom stazom, ostat će pravaška, kako je uvi- jek bila. U tom pravcu nastavlja ona svoj politički i 'svoj kulturni rad. \ ul a UI ki Naš politički položaj. : »tempus_ruit«, |se i u Monarhiji a to kud i kamo više vrijedi u današnje | baviti s n Poslije - balkanskih dogogjaja moraju mjerodavni krugovi. više ama na jugu. A kako mi Hrvati i Slovenci držimo u svojim rukama najva- žniju poziciju naše Monarhije, t0 će nam čala našim zagorjem, — a ja te ostavih, mrki Dioklecijanov grade, pod mrkim ponoćnim jese- njim nebom. Stisniita “u "kutu Koloslatrice, “sltopljenih ve- gla zaronih mislima u moj budući idilični ži- vot. Ne imajući pojma o njem, sad mi se pri- kazivaše blag i mio, kao što ga slika Šapčanin u svojim pjesmama, Veselinović u _pripovijesti- ma, — sad opet crn, jadan... prosjački... kao što ga Novak opisa u »Podgorskim pripovijetka- ma«. Osjetih pri tom, da mi je duša silno klo- nula, — ali ideali naše profesije, Branka i Gjur- gjica Agićeva tješile me — i govorile: 14 svug- dje je Bog i ljudi sa srcem ..., Koloslanica je lijeno: išla drmajući. Moje suputniče spavahu, samo mali suputnik nepre- stano čavrljao o teiki i Žrnovnici. — Noć je bi- la još uvijek mrka, kadšto bi sijevnulo, jedva da su se opažale pudarnice gdje i gdje po pro- njihovih*palača, koje premda u realnosti lijepe, za mene, u onoj dispoziciji duha, imagjahu an- tipatični — 'Odurni aspekt. Rekoh sebi: možda krivo sudim — i htjedoh misliti o koripensaciji naravi; — ali glas dužnosti zapriječi mi tu me- ditaciju; — napustili problem pruvđe i neprav- de, , . Bile su dvije i p6, koloslanica je zakri- t polju. Prošavši Spljetsko Polje, di do Omiša, prenu me neka sma — bijaše: himna valovn, slušam, — da je vidim, — i ondu u duhu suza pjenušaste male valove, čarobnom melodijom, -— uz cestu koja vo- poznata stara pje- Digoh se da je — to bje samo za čas moja strasno ljubljaše što me improvizirahu A sada? U carstvo geo- 6 33 IRARODNA REPUBLIKA HRVATSKA Muči PITLIOTEKA, DUBROVNIK A već i sama ta pozicija pripomoći k ostva- renju našeg ideala: slobodne i ujedinjene Hrvatske pod habs. dinastijom. Samo i mi Hrvati nesmijemo zabora- viti na povjesničku činjenicu: da se vlast ne daje iz ruke mirno, nego primorano. Ne bi se Magjati nagagjali ni s nama Hr- vatima ni s Rumunjima, kad ne bi morali. Ne bi popuštali ni Poljaci ' Rusinima, da nije, potreba. S toga će i, hrvatsko pilanje sve: više zanimati javnost Monarhije. "Nu treba da smo na čistu. Slovenci su pristali uz nas Hrvate; to isto treba da učine. i Srbi u, hrv. krajevi- | ma. Neka i oni za rogjenu grudu svoje hw. domovine osjećaju, i nek su i njima svete! tradicije. hrvatske, pak ćemo: jedni drugima na taj način najviše koristiti. Dočim. upravo sada izbija na površinu žalosna činjenica, da ne samo Srbi, već i mnogi Hrvati, obuzeti, kako ga oni zovu, | nekim naprednjačkim duhom, kao da se | stide! svoje: hrvatske domovine i svog hrv. | imena. Iskustvo nas doista uči, da se ne mo-| žemo 'odviše' izdati ni u koga. Nu, ako je kod nas Hrvata austrofilstvo na slabu glasu, nije ni malo na boljem glasu ni rusofilstvo. I Rusija se zna poigrati, i te kako, sa Sla- venima: kako.se/ nedavno, i te kako nesla- venski, poigrala s Bugarima! A što radi sa Poljacima, žalosno je i spominjati. Kako danas s Bugarskom, tako bi moglo sutra biti i sa Srbijom; jer se je i to već do- gagjalo. Ovo bi baš mnogim moralo otvoriti oči. Mi možemo kao Hrvati, i jedino kao Hrvati, koristiti i sebi i Slavenstvu; dočim radeći poput nekih, koji pometnuše i vjeru i ime i ponos hrvatski, ne bi bili ni sebi ni, drugome .na_ korist, nego bi nas. i "narod hrvatski odbio od sebe, jer narod hrvatski hoće da živi svojim hrv. životom. Trebat će, vidimo, još mnogo truda i napora, dok se sjedinimo u monarhiji. Ne znamo, kad će to biti. Samo jedno znamo, da bez muke i naših žrtava neće biti. Nu, makar koliko nas žrtava stalo, ustrajat ćemo! — otiči logije! '— Crne, sure stijene, a iz njih čitah : »Per me si ma nella citta dolente..,« Pričini mi se, da me preko Alieronta vozi Haron u pod- zemni svijet — i usnuh. O samim furijama sa- njah,;o Hekati, kraljici vječnoga plača, o erini- jama, njezinim dvorkinjamia, Megeri, Alekti, Te- sifoni. — Doskora probudi me poštanski rog i mali Jerko, koji me potezao za suknju, tepajući slatkim djetinjim glusom: gospogjice, evo Žr- novnice ! Sve je još drijemalo u nježnom. seocu, sa- mo poštar svijećom ko s:bakljom:u ruci, došao da primi poštu i tetka svoga Jerka. — Oprosti- smo se s Jerkom, digosmo se iz diligjence da vidimo Žrnovnicu. — Kad spazihi: izmegju gu- stog granja male stanove, ;sa slabom svjetlosti, spokojstvo, tišinu, blagu sjetu, koja je prirogje- na seoskim kućicama i potleušicama, obuze me silno čustvo bolne rezignacije za gradskim živo- tom. Korih sebe, otkud ta malodušnost, ali na- jednom stekoh krila, — osokolih se, kad se sje- tih riječi Mantegazzea; »La creatura che si sa- crifica al proprio dovere & il vero santo dell u- manitd, e chi ne risente il contatto e ne aspira U alito rimane santificato«, Gledah na nebo, crne se oblačine razgoni- Češko-njemački pregovori. Poslije prekinuća pregovora i kao neuspjeha, čuje se, da njemački agrarci i radikali namjera- vaju nastaviti pregovore s Česima i s vladom. I vodstvo njem. nacionalnog saveza na svojoj sjednici od ponedjeljka odlučilo je, da pregovore treba bezuvjetno dalje voditi. Po daljnim vijestima iz Praga, kao da će vlada tražiti jasan položaj za radnu sposobnost carev. vijeća za početak Marča, i to iz razloga novčanog tržišta. Kad bi odluka bila negativna, da bi vlada povukla posljedice. Grof je Sliirgh izjavio presjedniku zast. kuće, da će se ova sazvati za 5. Marča. Misli se, da pretresanju i glasovanju zamašnih osnova neće biti poteškoća, a to bi u prvom pogledu bilo pitanje zajma, obranbenog zakona i bosan- skih željeznica. Arbanaški vladar. Princ Wied, vladar Arbanije, iza kako je primio arbanašku krunu, poći će i u Petro- grad, da tijem dovrši posjete kod velevlasti, Po- sjetiće ruskog cara i političare, a prvih dana na- stajnog mjeseca otputovaće preko Trsta za Ar- baniju. Kao naša Monarhija tako i Italija pozdrav- ljaju ovu odluku princa Wieda, ističući, da je taj posjet potvrdom, da su sve velevlasti potpu- no složne u pogledu Arbanije. 105 milijona za jedan pokušaj! Rusija hoće da izvede pokusnu mobilizaci- ju, koja bi imala početi na 15, dojdućeg mjese- ca. U tom je pogledu podnešena Dumi zak. o- snova ministra finansija, kojom se traži 105 mi- lijona rubalja za pokriće troškova ove pokusne mobilizacije, I za sami jedan takav pokušaj baciti 105 milijona ! Uz ostalo valjda je i ovo jedna iro- nična potvrda svim onim lijepim riječima i že- ljama na — mirovnom kongresu u Haagu!!...: GRILL ISILEISSA DLA Strašan dogagjaj. Grčko-katoličkome biskupu Miklossyu u De- brecinu u Ugarskoj prispjela je u ponedjeljak pred podne jedna pošiljka iz Černovica. Tri da- na je prije zasebnim pismom najavljena, da će poslati za crkve 100 Kr., srebreni svijećnjak. i skupocjeni sag. Pismo nosi potpis »Ana Kovacs, Černovice«. Otvarajući pošiljku, najednom esplo- dira, uz užasnu detonaciju, i na mjestu usmiti biskupova zamjenika, vikara Jaczkovicza, tajnika Slepkovszky i biskupova poslužnika i suprugu mu. Biskupov odvjetnik Csatth, smrtonosno ra- svoj pult stari kondukter, te prislonjen na pro- zoru koloslanice pričao nam po koju epizodu iz njegova života, Znajući da zamire jedna važna perioda za nj, na posljetku razgovora, uzdahnu onako ko što starci znadu, kaza nam da će kon- cem oktobra stići poštanski automobil i tako da on ostavlja lineu Spljet-Imotski. Za čas opet je na svom prijestolju, odakle češće zagrmi: »He- ktor... Miško... hijal.,.« Za planinama rodi se čedo i svoje zlatne prame razasu po prahu nekadanje slobodne po- ljičke župe. Tu je »Mosor vilinski -— gomila od ametista« (Tresić-Pavičić) a pod njim selo Tu- gari. Tek prvi pijevci navijeste zoru, život je u selu budan i svugdje »modre hlače, bijela ko- šuljica i još k tome crvena kapica«. — Gledam 18 boje, taj simbol hrvatstva. uvsivo se patri- jotsko onda javlja, hoće da nadvlada sva ostala i veli: ljubi tu zemlju, to je svetinja naša, — ljubi taj narod, žrtvuj se za nj: to su potomci mučenika naših. Pritisnuh te relikvije na srce svoje — i bilo mi je slatko pomisliti, da sam i ja jedna od onih, kojoj je zadaća, da širi pro- svjetu u našem milom narodu. Približavajući se selu Gata, na strmom i golom brijegu iznad Omiša, ruševine su zapu- le, vedrilo se, Kud put bijaše strm, ostavio bi Međe/igit štene tvrgjave, — ja ih gledah ponosno i divih