PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE kN ANA Br. 463. BANA Mi God. X. Balkanski vidici. Kako je poznato, ovih su se dana vo- dili izbori za bugarsko Sobranje. Prvi izbori u Bugarskoj poslije onako sjajno započetog rata sa Turskom, a opet onako nevoljno i tužno dokončanog sa sa- veznicima, nekako su ogorčeno svršili. Ni- je čuda, da je bugarski narod bio ozloje- gjen na svoju inteligenciju. Jer dok se je narod baš divski ponio, da je upravo za- panjio Europu, njegova inteligencija, naro- čito njegovi diplomati, jadno su se prikazali. Dakako da nije dosada posve jasno, zašto su bugarski diplomati bili tako zasli- jepljeni, pa se nijesu na vrijeme izmirili ni sa Rumunjskom, ni sa Srbijom a — reci- mo — ni sa Turskom. Da li ih je pobje- dnički zanos zanio tako daleko, pa se ni- jesu mogli na vrijeme natrag vratiti, ili su pak Rusi zbilja skrivili bugarsku nedaću? Svakako je tu Rusija najviše kriva, jer nije htjela pustit Bugare u Carigrad; pa će to biti poglaviti uzrok, što su Bugari po- čeli Ruskoj prkositi, a ona im uslijed toga osujetila pravodobni sporazum sa Rumunj- skom i nagodu sa Srbijom. Uvijek je te- ško, kad si komu na putu, a osobito jače- mu od sebe! Nu bilo kako bilo, narod se je kod ovih drugih izbora donekle primirio. Do- znao je, da su i diplomati bili zavedeni ne- što neočekivanim bojnim uspjesima, a ne- što zavarani obećanjima Rusije. Bugari su se i ovom prilikom poka- zali zrelim. : Teško, da bi se bio ikoji od njihovih dušmana poslije onake nesreće bio umio snaći, kako su se snašli Bugari. Sad će na- rodno Sobranje moći raditi po vlastitoj u- vigjavnosti. Ipak nije ni ruski upliv tako svemoguć, kad su inu se i maleni Bugari , mogli oduprijeti! Doduše neće sada Bugari voditi kolo na Balkanu, nego će ga neslogom — reci- mo slavenskom — voditi Rumunji. Misle neki, da bi se sala mogla Rumunjska po- vući u kolo rusko, a to naročito proti na- PODLISTAK. U radionici jednog advokata. Interesantno mora da je za neupućene opa- žati branitelja, kako radi. Ima mnogo zgoda u životu jednog branitelja, koje se neupućenim prikazuju nerazumljive, ili barem nejasne, Kako se ponaša branitelj, ako je njemu optuženik pri- znao, a pred sucem niječe? Kako brani u opće branitelj zločinca, koji je priznao učin? Ubojicu? Razbojnika? Ciničnog nasilnika? Lupeža? Potaj- nog varalicu? Kako u ovakim slučajevima može branitelj da pristupi i uloži dobru riječ za ta- kova zločinca, koji je već unaprijed zaslužio, da bude zbrisan iz popisa ljudskog društva? Polagano ću Vam sve ovo pokazati, misleć, da ću tim mešto doprinijeti, da branitelj bude pravo cijenjen, Uvođim vas dakle u svoju radi- onicu, Obična t. z. soba za gospodu sa običnim namještajem ; pisaći stol, sjedalice, slike na zi- dovima. I tu dakle dolaze slabi, smalaksali, ku- kavni, nesretni, od sudbine progonjeni i izrugani, ali i cinici, lakoumni, podrugljavci, zavodnici, mali, veliki, stari, mladi, ljudi, žene, dječaci, bludnice i kreposni. Sjednu preda me na sjeda- licu. Svjetlost pada na njihovo lice, Ja ih opa- žam, a oni počimlju, da mi pričaju. Svaki za- počme svoje povijedanje riječima: »Vama, g. poć U DUBROVNIKU, 14. MARTA (914. šoj monarhiji. Ne vjerujemo. Jer što je sa- da stiglo Bugarsku od strane Rusije, to je Rumunjska od Rusije već iskusila g. 1878. Mjesto da bude dostojno nagragjena, ote- la joj je Rusija plodnu Besarabiju! U istinu nije Rumunjima dobro u na- šoj monarhiji, ali im je daleko bolje nego onijem u Rusiji. U Rusiji nemaju ni svojih crkava ni svojih škola; i u crkvi i u školi mora se ruski govoriti. U monarhiji pak imaju i svoju crkvenu autonomiju i svoje škole, U Ugarskoj — koliko god se protiv- no tvrdilo — žilavo napreduju; pred nji- ma uzmiču i Magjari i Sasi a i Srbi. Osobito Srbima su Rumunji pogibelj- ni. S toga ne razumijemo, kako su Srbi — za časovit uspjeh — mogli poseći za Ru- munjima a proti slavenskim Bugarima. To će se doskora sigurno osvetiti. Mi Slaveni na Balkanu puno slabije stojimo sada poslije slavodobitnog rata, jer smo na svojim pobjedonosnim — nu ža- libože nesložnim — legjima uzdigli i Ru- munje i Grke i Arbanase. Dočim ko zna kako će biti s Turcima. Možda će nas ta po nas sve žalosna nesloga dozvati pame- ti. Nemojmo za tugjinom posizati; ragje bratu svomu pripomognimo, da se sjedini, pa da se onda bratskom slogom uzmogng- mo oduprijeti zajedničkim dušmanima. (a će bratska sloga više vrijediti u budućno- sti nego li ruska obećanja. Jer Rusi treba- ju danas jedne, a sutra druge; a mi sami sebi možemo najviše pomoći. Trzavice u stranci prava. Od više uglednih osoba izvan uredni- štva primili smo članaka o žalosnim razmi- ricama izmegju jedne i druge frakcije stran- ke prava u hrv. saboru. Bolnim srcem gle- damo, da se je uprav pievršila mjera i s jedne i s druge strane. I dok se ne izjav- ljujemo ni za jednu ni za drugu stranu, do- nosimo iz svih tih članaka samo glavne mi- sli, da se tako čuje odjek i iz naših kra- jeva, a dotičnike molimo, da nam ne za- mjere, što im članaka ne donosimo u cjelini. doktore, moram kazati istinu« i svaki laže, Isklju- čivo svaki. Tri četvrtine njih lažu, neznajući da lažu, a četvrtina. znajući. Ali i kod ove četvrtine nije potpuna laž, već pretjerivanje, poljepšanje, ublaženje ili slično. Ja slušam, pažljivo slušam. Riječi mi kuckaju u uho, Ali i misli, pozadinu, sve to ja takogjer slušam i — čujte od mene jedno priznanje — i ja lažem u slušanju. Ja slu- šam ne samo riječi; slušam ne onako, kako mi se kaže, slušam već sa uhom branitelja; meni se već u slušanju prikazuje cijeli učin i poprima takav oblik, da dobije razjašnjenje, opravdanje. Ja dakle slušam već obrambeni govor. Klijent dakle laže, branitelj laže. A sada dolazi sudac, Najprije istražni sudija, On ima zadaću da sasluša okrivljenika. Čuje li istražni sudija istinu? O nel Istražni je sudija treći, koji je u laži. On diktira zapisnik, Pojedini dogogjaji, koje okrivljenik pripovjeda, biti će uneseni ma- kar i ispravno u zapisnik; »što« se je dogodilo, moguće da se i unese ispravno u zapisnik, ali »kako« se je dogodilo, to ne. Istražni sudija sluša i diktira nehotično svoju predodžbu cijeloga do- gogjaja. On lje ne može drukčije već sam sebi diktirati, onako, kako je on sam sebi stvar pred- stavio, Istražni je sudiju dakle u laži i kad sluša i kad diktira, Zatim se ispituju svjedoci. Govore li svje- doci istinu? Mogu li svjedoci u opće reći istinu? ==Svi pravaši diljem domovine s vese- ljem pozdraviše složne istupe i jedne i dru- ge grupe proti srpsko-hrvatskoj ili bolje mlado-magjaronskoj koaliciji na početku sa- borskog zasjedanja. Svak se je nadao, da će pravaši i na dalje svojim jednodušnim i složnim radom paralizovati ili barem osu- jetiti pogubni rad koalicije«. »Ali što se dogodilo. Baš kad je do- šla na red adresa koalicije, kakovoj se ni- ko nadao nije, istodobno se pojavi kao na- ručena i afera Dr. Mile Starčevića. Ovaj se je već odavna grozio nečuvenim otkri- ćima, i protivnici su već nestrpljivo iščeki- vali, kad će im on priuštiti tu radost. 1 do- gje čas, kad dr. Mile započne svoj deset- satni govor — parturiunt montes. A što i- zide van? Razne trice i kučihe, šurke babe Jurke. Ipak je svak &d dr. Mile iščekivao nešto ozbiljnijega, a kad tamo on iznosi pusta naklapanja, nedostojna samog dr. Mi- le, jer pokazuju, na kako je niske grane on spao«. »Sad se istom razumije, zašto pokojni njegov stric, veliki dr. Ante, nije ostavio njega svojim nasljednikom, već dr. Franka. Znao je Stari, kakav je Mile...! Ima lju- di, koli znadu samo ometat i zanovetat, dok sami ništa ne rade. Njima je glavni posao, da druge kritiziraju. | u stranci pra- va nije nikakva novost tako zvano diplo- matiziranje. Toga je bilo već od početka. Kvaternik je bio diplomat, dočim je Stari bio više doktrinarac, Poslije Kvaternika na- došli su; Folnegović, Frank. To su bili lju- di vanredne sposobnosti i radinosti. Oni su ne samo u narodu nego svagdje, gdje su samo mogli, širili ideje stranke prava, te joj nastojali steći privrženika i zagova- ratelja. Ali niti narodu, a kamo li stran- ci, ne donaša se samostalnost i napredak na pladnju. Za to treba i truda i napora i žrtava. S toga nije čuda, da i stranka pra- va mora toliko da strada, dok vidi ostva- ren svoj program«. »Žalosno je od dr. Mile i to, što on pozivlje za sudiju stranci prava hrv.-srpsku koaliciju. Da li se to i pomisliti može, da Dopustite mi, da vam malo opišem svjedoke. Tu su najprije oni svjedoci, koji sami sebe čine važnim, koji hoće da su uvijek bili svugdje na- zočni. Ako su kojimudrago dogogjaj tek pet mi- nuta opažali, pripovjedat će vam, naravno bez svijesti da lažu, da su oni sve tačno vidjeli, jer da su najmanje uru gledali, Iza njih dolaze svje- doci, koji misle, da im se treba odjenuti u sve- čano ruho i pripraviti svečani govor, kad idu na sud da svjedoče. Zar ovi svjedoci ne lažu već u onom trenutku, kad pripravljaju svečanu besjedu? Oni bojadišu sve lijepo, fino, elegantno, stave se u pozu i tim zavaraju nehotično i same sebe i istražnog sudiju. Naipogibeljniji su pak oni svjedoci, koji ne razumiju ništa, a ne znadu da ne razumiju. Zatim oni, koji se ne umiju izraziti, te svjedoci, koji nijesu dovoljno vješti jeziku, kojim govori sudac, | napokon, pitam ja, je li u opće moguće da svjedok kaže istinu. Pomislimo na jedan dogogjaj. Sa svake strane, skoje se ovaj dogogjaj opaža, drukčije izgleda. Gledajmo jednu sliku s desne strane, pak slijeve, pak po sredini i uvijek ćemo dobiti drukčiji utisak o slici, Istražni je sudac dakle saslušao okrivljenika, ispitao svjedoke, a sad idu spisi k državnom odvjetniku. Spisi! Što znači: spisi? Drž. odvjetnik nije ni vidio, ni saslušao okrivljenika; nije ni vidio, ni saslušao svjedoke, i čita spise, Spisi su jedan Hinković i Pribičević sude pravaši ma! — Ali dr. Mile leti još dalje. On ru- ži sve i svakoga, i njemu nije pravaš, ko se njemu ne klanja. On napada čak i pre- svij. dr. Štadlera, neustrašivog borca za hr- vatsku stvar u Bosni; a radi Šegvića vri- jegja sve Dalmatince. To je ipak malo pre- više !« »Začudno je pak ponašanje koalicije prema dr. Mili. Imunitetni odbor predlaže, ga ga se izruči sudu, a u saboru se odu- staje od toga. Zašto to? Milo za drago: da dr. Mile bolje grdi pravaše, — | tako se je dr. Mile dosta približio koaliciji, a ko zna, što će vam o njemu pričat skora bu- dućnost!« »Otkrića Milina kriju u sebi ipak ne- što utješna, da naime nije u Hrvatskoj zlo, kako se misli. Talijanska poslovica kaže : Ne dolazi svako zlo, da škodi, pak ko zna; da i ovo ne bude za budućnost ne samo poučno već i korisno. U toliko svi dobro zapamtimo, da neće strauku unaprediti me- gjusobni napadaji i ocrnjivanje, već složan rap za domovinu...« Novi vladar u Arbaniji. U subotu, 7. o. mj, u 3 sata pobjed sti- gao je knez Wied kao Vilim I. arbanaški vladar u Drač. S njim je stigla i njegova supruga i uži krug njegovih dvorjanika. Kako je poznato, do- šao je na austrijskom bojnom brodu »Taurus«, u pratnji još drugih triju ratnih brodova stranih vlasti, a to Italije, Francuske i Engleske. Prije nego je ratni brod stigao u pristanište, Esad-paša je osokolio narod vatrenim riječima, kako im Eu- ropa šalje vladara i kako će on ustanoviti moćnu vladu, koja će dati zakone prikladne narodnome značaju, pred kojim će zakonima biti svi držav- ljani jednaki. Na to je italijanska glazba iz Bari zasvirala arbanašku himnu. Upalo je u oči, što na dočeku nijesu bili toliki arbanaški prvaci, kao princ Ghika, Prenk Bib-Doda, vogja Miridita, ni Toptani paša ni toliki drugi, ni svećenstvo iz sjevernoga dijela Arbanije. Kad se je oko 2 sata pobjed ukazala ratna lagja »Taurus«, ukrcao se je Esad-paša u malu talijansku parnu lagju i po- šao novome vladaru u susret. Tačno u 3 sata uljegao je ratni brod u luku i približio se pri- staništu, gdje su bili sakupljeni odjeli megjuna- rodne vojske u Skadru. Arbanaško oružništvo lažni sjegurno. On ne čita ono, što su okrivljenik i svjedoci povijedali; on čita ono, što je istražni sudija diktirao. I sad je u laži državni odvjetnik pri čitanju; ali on u laži protivno branitelju. On čita iz spisa — nehotično u najpoštenijoj i najboljoj namjeri, ali ipak sa apsolutnom sigur- nošću — ono, što je nepovoljno za okrivljenika. I tako nastaje optužba. Dolazi se do glavne rasprave. Uzmimo da se radi o porotnoj raspravi. Sjede dvanaest po- rotnika, kako zakon naregjuje, naših najodlič- nijih sugragjana; još sjede troje sudaca, jedan državni odvjetnik i jedan ili više branitelja, a obično i koji vještak. To su oficijelni funkcijoneri. Svaki od ovih funkcijonera sjedi ovdje sa razli- ćitim mišljenjima, različitim namjerama i različi- tim zadacima, Svaki opaža sa svoga stanovišta. Cita se optužnica. Na svakoga od njih čini druk- čiji utisak; ona upliva, ona vara. Rasprava je opet laž. Tu dolazi opet isti optuženik, koga se ne razumije ili ga se krivo razumije i kome se najragje vjeruje ono, što hotimično neistinito reče. Tad dolaze isti svjedoci, afektirani poseur, sla- bić, koji se ne umije izraziti, osvetni takmac i t. d,, i tu se mora pronaći istina! Ovo je doista žalosno kod ljudskih kazne- nih procesa, da je često uprav ono mjesto, koje je odregjeno, da seu njemu traži i nagje istina, mjesto laži,