PRAVA —- CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE-SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, li ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI | 'UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Br. 464. žakon 0 izološtenju morske ohede. U ugarskom saboru stvoren je tu sko- ro, preko glave hrvatskih zastupnika, zakon, koji zasijeca u prava Hrvatske i teško ih povrijegjuje. Ovaj zakon, i razlogom, uzbudio je svu hrvatsku javnost. Sva nezavisna štam- pa ustaje proti koraku Magjara i spočitava srpsko-hrvatskoj koaliciji, kako je nasjela. Zakon odregjuje, da se stanovita zem- ljišta mogu označiti kao morska obala i iz- vlastiti ih iz privatnog vlasništva. O morskoj obali vrijede u Hrvatskoj uslanove općeg austr. gragjanskog zakona. Ovaj odregjuje, da je morska obala javno dobro, te, oslanjajuć se na shvaćanje rim- skog prava, smatra morskom obalom onaj trak, dokle dopiru valovi za plime. Hrvat- ska imade dakle svoje posebne ustanove o morskoj obali; a, u koliko te ustanove e- ventualno ne zadovoljavaju, sama je Hrvat- ska pozvana da stvara nove zakone, a ne nipošto zajednički sabor u Pešti, jer se ne radi o nikakvom zajedničkom poslu u smi- slu ugarsko-hrvatske nagodbe. Ko pozna ekspanzivnu politiku Ma- gjara, zna sasvitm dobro, za čim oni teže s ovim zakonom, koji im je uspjelo evo pro- ti pravu i lukavo stvoriti. Namjera Ugarske jasno se ispoljuje iz toga, što se odregjuje, da će od sad una- prijed pomorska vlada na Rijeci raspolagati sa cijelom hrvatskom obalom, u koliko je to potrebito za svrhe parobrodarstva, Već dugo vremena nastojala je, ali u- zalud, pomorska oblast na Rijeci prenijeti pojedine djelove hrvatskog zemljišta uz o- balu na ugarski Erar. Ovim joj je zakonom sasvim lako postignuti tu svrhu. Ne treba već jednostavno da pojedina zemljišta uz obalu proglasi kao obalu i izvlastba ima slijediti. A čim bude izvlastba slijediti, po- morska će vlada reći, da je to nužno za svrhe brodarstva bez obzira, da li je to i- PODLISTAK, pHrvatska Prosvjeta“, Izlazi sredinom svakog mjeseca. Izdaje »Kolo hrv. književnika«. U velikom formatu, Str, 64, Ilustrovana, sa umjetničkim prilogom. Cijena na od. 14 Kr. Učitelji, kapelani i gjaci plaćaju 10 r. Uprava je u Zagrebu, Haulikova ul. 4. U posljednim decenijima opazio se je neki zastoj na našem književnom polju. Književnost je počela opadat sa one visine, do koje se je iza ilirskog pokreta dorinula bila. Mlagji knji- ževnici zadojeni modernim duhom i pomamni za secesijom, htjedoše da i u našu književnost za- vedu novi kurs. Starijim pak i trijeznijim to nije išlo u glavu i tako se porodi nesuglasje inegju našim književnicima. A od ovoga razdora počnu stradat i naše literarne institucije. »Vienac«, to ognjište, oko koga su se okupljali naši literati, i na kom su se zagrijevali za svoj dalnji rad, počne se sušit i vehnut, dok napokon i ne pro- padne. Razni su se pokušaji pravili, kako bi se »Vienac« opet uskrisio ili bar drugim časopisom zamijenio, ali na žalost, svi se ti pokušaji izja- loviše. Izmegju tih praznih pokušaja osobitog pomena zaslužuje Tresićev »Novi Vijek«, koji je lijepo bio procvao, ali na žalost kratka vijeka bio. — Borba izmegju »mladih« i »starih« pojavi se i u našoj najačoj instituciji »Matici Hrvatskoj«. Ta borba i njoj naškodi. Nije mogla, da se diči onako sjajnim edicijama kao prije i broj se predbrojnika dosta umanji, a interes u naro- du za »Maticu« oslabi. Sada regbi da stvar ide U DUBROVNIKU, 21. MARTA 1914. stina ili ne. Najgrgje je pri svemu tome to, što pojam morske obale nije potanje ozna čen u duljini i širini; te je po tome sasvim prepušteno uvigjavnosti Vlasti da od slu čaja do slučaja označi, do koje granice ima sizati obala u kopno, što će Vlast naravno iskoristiti u prilog magjarske ekspanzivne politike, a na štetu Hrvatske. Tako će pri je ili poslje cijela hrvatska obala zapasti u ruke Magjarima. S toga je doista nepojmljivo držanje hrvatsko-srpske koalicije u ovom poslu, ko- ja mješte da digne svoj glas na obranu pra va Hrvatske protiva zakonu, koji joj silom upušta se u grčevito dokazivanje, da ovaj zakon ne znači nikakovu povrijedu ugarsko-hrvatske i lukavošću narinuše Megjari, nagode. Krivnja dale koalicije ne leži sa mo u tome, što se njezini delegati nijesu zauzeli u Pešti, da provedenje ovako štetne za Hrvatsku zakonske osnove bude sprije čeno, već poglavito i u tome, što braneći ovu zakonsku osnovu u debati u hrvatskom saboru, tim daje povoda, da Magjari svoj pothvat vide opravdanim uprav od onih, proti kojim je taj pothvat naperen. Ogorčenje je s toga sve hrvatske ja- isto_kako što bi bila zadobila velike simpatije cijelog hr- vatskog naroda, kad bi proti ovome zako- nu bila zauzela odlučno protivno stanovi- šte, pa makar joj i ostala borba bez uspjeha. vnosti proti koaliciji veliko; , [Jer kakvi su ljudi baš na onim mjestima, koja _|su pozvana, da našim političkim životom rav- naju! Kakovi su naši političari, koji imaju da uarodne interese štite, da narod na najzgodniji način vode kroz borbu za opstanak! Moglo bi se možda pridometnuti, da pri- rodnom nuždom mora i naše političko vodstvo biti eminentno osjećajno, kao izraz stanja cjelo- . | kupnog našeg života i razvitka. Ali baš treba tu iskati poboljšice, da se spasimo. Samo trebamo ljudi za to, narodnih vogja i boraca, kakovih su drugi narodi imali i imaju, a kakove je i hrvatski narod kroz stoljeća imao, - |a koji su nažalost danas tako rijetki kod nas. Na prste bi se moglo pribrojiti naše poli- tičare: danas, koji bi bili faktično sposobni za čuvare i voditelje narodnih interesa. 7 Koliko narodnih vogja imamo, koji su spo- sobni da shvate i provedu organizaciju moder- - |noga političkog života? Manje više svim fali energija za to, a gotovo svim znanstvena podloga. Gdje su naši političari, koji su potanje za- virili u nauke socijologije, narodne ekonomije i slično, u zakone socijalnoga života i razvitka? Koliko. ih ima, koji posjeduju kritični pregled života pojedinih naroda i drugih organizama? ] Naš politički život gotovo da još i danas vode kakovi literatići, a ozbiljnih, znanstveno i visoko naobraženih ljudi, kritičnog i širokog po- gleda i jake energije mi nemamo, osim možda par iznimaka. « Zaviši :li_se u. naše sabore i ocjeni li se one elemente, od kojih se isti sastoje, vidjeti će se činjenica, koja je uprav za nas rijetka. Da li pojedine strane narodne privrede, narodnoga života bile razmjerno zastupane, o tom ni govora. Najveći dio zastupnika rekrutira i Današnji narodni vogje." Ako bi se htjelo naš cijeli sadanji život karakterizovati usporegjujuć ga s jednom histo- ričnom epohom u razvitku drugih naroda, onda bi se moglo reći, da se mi nalazimo tamo, gdje bijahu Francuzi u 17. stoljeću ili njemački narod za doba cvata romantike. Ko se bilo na koju stranu oko sebe oba- zre, uvigjeti će odmah, da je cijeli naš sadanji život, u opće život osjećaja, fantazije. Naš pak politički i nacijonalno-politički ži- vot je uprav vrhunac takvog cjelokupnog života. *) Od osobe izvan Uredništva, na bolje i ljetošnjim izdanjima može da se po. diči, Književnici novije struje okupiše se u »Dru- štvo Hrv. književnika« i počeše izdavati svoj ča- sopis »Savremenik«, Ali oko njega svih ne oku piše, niti javnosti za se predobiše. Zadahnuti naime modernim liberalnim idejama ne znadoše poštivati kršćanska načela i radi toga mnoge od sebe odvratiše. Megjutim še pojavi katolički po kret i megju omladinom i ona počne izdavanjeni omladinskih časopisa »Luči« i »Krijesa«. Vrsnim uregjivanjem i žarkom pobudom uzgoji se tu kroz ovo desetak godina nekoliko jačih književ, nika talenata. Kako su oni rasli, rasla je uspo redo i vrijednost njihovih časopisa, te se popeše nad obične gjačke listove, i sad se je stalo mi slit, kako da se pokrene književna smotra, koja će okupiti književnike katoličkog uvjerenja i krš- ćanskih načela. Napokon se udružiše u »Kolo Hrvatskih književnika« i sad evo izidoše svojom smotrom »Hrvatskom Prosvjetom«. Hoće li naći odaziva? Nadamo se da hoće, Jer i »Vienac« »Maticu Hrvatsku«, dok su se oslanjali na krš ćanskom temelju, narod je volio i ljubio, a netom su počeli ogrješivati se i vrijegjati kršćanske svetinje, narod ih je odbacio. Govorilo se što mu drago, narod naš — Bogu hvala — još nije tako pokvaren, da ne bi znao razlikovati dobro od zla, istinu od laži, svjetlost od tmine. — Bilo se je i prije pokušalo sa »Prosvjetom«, da bi ona postala katoličkom književnom smotrom, ali kako je njezin djelokrug bio ograničen kao familjarnog se iz advokata ili iz demagoga, koji narodne interese svojim privatnim interesima i strastima podregjuju, a svim fali stvarnost i teoretska spo- sobnost, uz vrlo rijetke iznimke. Ali takova je naša inteligencija uopće, iz koje i naše političko vodstvo izlazi; ograničena, površna, sićušna, bez energije, puna fantazije, a premalo ili ništa racijonalna. I za to onaj silni gubitak narodne energi- je kod nas; za to onaj kozmopolitizam, koji još nije na mjestu, ona mekušnost, popuštavanje, nesamosvjest, sve što nam život ubija i napre- dak paralizira. Mi trebamo sasma drugu inteligenciju, druk- čije narodno vodstvo. Trebamo više znanja, ma- - | lista, to se uspjelo nije. Sad je »Kolo hrv. knji- ževnika« priuzelo u svoje ruke »Prosvjetu«, pro- mjenulo joj ime u »Hrvatske Prosvjete«, pove- ćalo joj format -i djelokrug, jer će se od sada - | baviti svim granama hrv. kulture. Bit će urešena ilustracijama i umjetničkim prilozima, Da će ona literama smotra naći u javnosti jakog odaziva, jamče nam imena i starijih pjesnika i književnika: - | Arnolda, Hranilovića, Šarića, V. Deželića, Petro- a | vića, Vj. Klaića, M. Sabića, R. Horvata, M. Ko- vačeviča, F. Rožića i ostalih brčnih pera. Prvi je broj već pred nami, Sadržaj mu je - | biran i zanimiv. Mi želimo, da »Hrv. Prosvjeta« = | postane literarno središte za naš narod i u to ime najtoplije je preporučamo. Nikola Ostojić: Nade i čeznuća. Dalmacija je malena i kršna primorska zemlja, koja se je stala u najnovije vrijenie sve više i značajnije isticati na polju sveopće hrv, umjetnosti, a napose literature. Ona je bila a i i| danas je kolijevka najvećih hrv. pjesnika; kao = | što su to bili nekoć Gundulić i Palmotić, a danas Nazori Tresić, Odnjihala jei daje još čitavu kitu hrv. književnika, megju kojima i zeleni trolist, marne i dične braće Ostojića: Matu, Ivana i Nikolu. Ovaj posljednji evo već i drugu knjigu svo- jih pjesama šalje u javnost. Ima ih 56 na broju a spjevane su u vremenu od deset godina. U ovim se pjesmama vidi, kako Ostojić — usprkos vladajućem mođernom razvratnom duhu —- ostaje slobodan i nenatrunjen pjesnik staroga, a junač- pm God. X. | nje sanja, više praktičnog duha, manje čuvstve- nosti, više gojitelja znanosti, manje »pjesnika« i »umjetnika«. Trebamo ozbiljnih radnika na sva- kom polju života, koji su sposobni istrijebiti ne- zdrave pravce, a usagjivati i unaprediti zdrave energije te tako nam život osigurati i razvitak olakšati. Kamo to smjera? Tu skoro je g. namjesnik grof M. Attems obišao sinjsku krajinu, Kaštela i Trogir. Svud je bio dočekan osobitim slavljem, pravim triumfom. U Sinju je bio s njim (vozio se i u istom automo- bilu) i prisjednik Zem, Odbora Dr. M. Medini, i tu istaknuo vanredne zasluge grofa Atiemsa i u nazdravici rekao, da sve što se u zadnje doba uradilo u Dalmaciji, da je u prvom redu io za- sluga grofa Attemsa. »Hrv. Kruna« i »N. Jedinstvo« odmah su o- pazili, kako je to, da načelnici i prvaci narodne i dem. stranke priregjuju g. Attemsu onakova slavlja, dok su iste stranke bile najavile bojkot, i to ne baš sistemu koliko osobito g. Namjesniku, tako da su odbijali i pozive na objed, te hijeli da sva pokrajina pleše, kako oni sviraju. Spljetska »Slo- boda« udarila i jače te u br. 14 pod naslovom Inkopatibilnost piše: »Nijesmo vjerovali dok nismo čitali. Gosp. prisjednik Zemalj. Odbora Medini je zaista u Sinju istaknuo izvanredne zasluge grofa Attemsa i nazdravio mu! Veoma lijepo od gosp. Medina, ikoji je bio od dubrovačke frakcije poslan u Za- dar upravo da unese nešto novog i otpornijeg duha u Zemalj. Odbor, pa se je ovako lijepo aklimatizirao, To je svjedočba velikih diplomat- skih sposobuosti gosp. Medinija, samo bi ga mi u ovom slučaju upozorili na to, da je on još na žalost i zastupnik naroda, te član hrv. stranke. Ako pak i ona muči na njegov korak, onda ima pravo onaj koji se ruga, i gosp. zastupnik je mogao slobodno iči i — na objed!« »Nar, List« pak ustao je odmah na obranu Dra. Medini i njegove zdravice, i hoće da ga o- pravda po što po to. Mi ne pišemo ovo, da ističemo rad g. Na- mjesnika, već ne znamo, kako se sve ovo sla- že; ili je najavljena borba stala popuštat, ili na- rod neće više da sluša vogjs. Nama se čini, da u zadnje doba prvaci narodne i demokratske stranke skreću pomalo od najavljenog pravca, i hoće da pogjaju baš pod palaču pred sv. Šimom u Zadru. Jer nije ni ova bez neke! Da ne budu koga kova, Mnoge su pjesme u ovoj zbirci pri- godnoga značaja, te su neznatnije literalne vri- jednosti. Ostale pak osobito rodoljubne pokazuju, kako pjesnik voli listati po krvavim ali i vječno svijetlim stranicama povjesnice naše. On se divi i zanaša u one velike historičke dane, u kojima je nadljudski heroizam našega naroda branio i slavno obranio kulturni, nu neharni zapad Evrope. Mračni tome kontrast današnjih naših socijalnih i gospodarstvenih a osobito političkih prilika pjesnika dakako zabrinjuje, šta više i boli; ali ipak on ne zdvaja i ne plače poput ostalih, nego vjerujući u pravdu Svevišnjega i u snagu naroda svoga, ufa se i nada boljoj budućnosti. Ganutljivi su i uprav dirljivi do suza oni stihovi, što ih pjesnik pjeva, dok je stojao još uz bolesnu pokojnu svoju majku, koje će da se sjeća, dok je živ. Ona mu je usadila u zdravo i krepko srce čvrstu vjeru i žarku ljubav k višim idealima. A on to dvoje čuva, čuva ko najmiliji amanet majčin. To dvoje prelijeva u nevina srca svoje djece, s kojima se raduje i veseli u svom domu — tom »hramu svete ljubavi«. Preporučujemo ovu zbirku dobrih hrv. pje- sama, u kojima nema one moderne duševne ma- glušine, niti onih niskih želja pokvarena srca, već se odlikuju zdravim i vedrim mislima pje- snikove duše, zaodjenutim u birano ruho dikcije lijepe i ugodne kao zvuci s uglagjenih struna. Još bi se dakako mnogo od ovim pjesmama dalo reći, ali nam to prostor lista ne dopušta. ii