| | , mogu u ž vima; stoga PRAVA S= = j CRVENA HRVATSKA I! GIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9, KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE STOJI 10 PARA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Br. 465. I PE U DUBROVNIKU, 28. MARTA 1914. God. X. Talijanaška bahatost. Dogogiaji, što su se ovih dana zbili u Trstu, nijesu ništa nova, jer naprasitost Ta- lijana prema Hrvatima datira još od davnih davnina. | Netom su Hrvati napučili zemlje i o- toke uz obalu Jadranskoga mora, pojavi se: borba izmegju starog, latinskog i nado- šlog hrvatskog življa. — | na žalost tali- janska je ideja znala često da triumfira nad hrvatskim elementom, osobito u onim gra- dovima, koji bi spali pod vlast lava mle- tačkoga. Ali i u tim talijanska ideja ostane samo unutar gradskih zidina. I dugogodišnje mle- tačko' gospodstvo, ma koliko goropadno bilo, nije moglo, da naš seoski puk ddna- rodi; da hrvatsku svijest u njemu sasma ubije... 1..mi vidimo, kako hrvatska vila znade i pod pandžama nezasitnog lava da narodu svom: propjeva. Polovinom prošlog stoljeća stane se buditi hrvatska svijest, i narod počne tra- žiti svoja. prava: svoj jezik, svoje škole, svoje. općine, svoje urede. Ovim pokretom stane: talijanaškoj ideji izmicati tlo ispod nogu. Talijanaši, koji su bili privilegovana kasta, stadoše nemilo progoniti ' narodne buditelje, i postariji naši borci za narodna prava još se dobro sjećaju njihovog fana- tičnog. bijesa. Ali: pravica ipak pobijedi, i talijanaštvo počne po malo propadati i ustupati mjesto hrvatskoj, narodnoj ideji. — A: da se još sporadično uzdrže ostaci ostataka, ima se to pripisati lukavosti i dosjetljivosti talija- naša, kao i njihovoj požrtvovnosti. Lukavi su, pak su znali uvijek imati vlast u svojim rukama; uvijek biti proteži- rani, te se: iskazivati nm slugama prema gore. Prosti su pak puk znali zavoditi raz- nim varkama, mtazeći mu što više hrvatsko ime,. a ističući mu, da je on »pravi Dal- PODLISTAK. O probavljivosti i hranivosti kruha. Umjetnost pripravljanja kruha vrlo je stara. Potječe po svoj prilici iz Egipta, a odatle se je raširila malo po malopo cijelome svijetu. Koliko se u starome. vijeku cijenila umjetnost priprav- ljanja kruha, razabire se iz toga, što se je sma- trala božjim darom. Prva forma kruha bijaše neuskisnuto pecivo, koje bi se pokvašeno u vodu donosilo na trpezu. All već, rano se razvila umjetnost peći uskisnuto tijesto, Grci i Rimljani upotrebljavahu kao kvas smjesu od palja i masta, osušena na suncu. to, se sastavine kruha. tiče, friški i stariji kruh .puno se manje megjusobom razlikuju, nego bi se to na prvi pogled ili na okus mislilo. Jedina. je razlika u raznoj sadržini vode, Kod prosugjivanja faktične hranivosti raznih vrsti, kruha, red je držati pred očima, da ne ide u prilog, čovječjem organizmu, sve što pojede, već samo u što mu njegovi tjelesni sokovi O je u opće probavljivost neke hrane tim veća, koliko su pojedine hranive tvari, od kojih se sastoji) pristtipačnije probavnim soko- će''i kruh svakom organizmu biti hiraniviji) ukoliko: je šupljikast i dobro razabran. Osobito sa higijenskog stanovišta treba naglasiti potrebu, da kruh..ima. biti. razabran, Za. probavljivost kruha. dolaze i još. dva, momenta od, velika utjecaja, što sadržaje u sebi I matinac«, »slavo Dalmato«, »autonom«, a podnipošto i nikada Hrvat. 1 onakove su im varke gdje i gdje išle za rukom, ali naravno ne na dugo, jer i neuki narod otvori oči, a u tomu ga oso- bito pomogoše narodne škole i čitaonice. Takove doskočice sad više nemaju smisla, stvar se je izvela na čistac, ili je Talijan ili Hrvat. Žalosno je samo to, da su ti Talijani većinom domaći sinovi, koji od majke svoje talijanske riječi ni čuli ni- jesu, a sad su italianissimi! Poturica gori od Turčina. 1 kako su zadojeni fanatizmom, a ćute se na rubu propasti, to se žilavo bore i goleme žrtve znaju da pregore za svoju talijansku ideju. Njihovi doprinosi za »Legu« čovjeka osupnu. Tu inače siromašni zanat- lija znade da zasrami najbogatijeg Hrvata. I čudni su ti talijanaši! Diče se uvijek svojom kulturom, a znadu da se uprav divljački vladaju. Gdje su u manjini, tu su krotki jaganjci,.ali gdje su u većini, tu su uprav goropadni; ne trpe ni da se o hr- vatstvu pisne, niti da se hrvatsko ime spo- mene, docet Zadar i Trst. Ništa tako ne razjari njihova bijesa, kao samo ime Hrvat I zadnji dogogjaji u Trstu plod su samo njihovog fanatičnog bjesnila. Ovog su se puta prevarili u računima i već se pokajali, jer su naišli na neočekivanu reakciju i sebi pogoršali položaj. Na ovakove izazove hr- vatski će narod znati dostojno da odgovori, i da dobro zapamli, da se svojim samo mora dičit i ponosit a u tugjinca se ne uzdati, ma kako mu se slatkim prikazivao. i . : Bečki izbori. Kao da su prošli neopaženi. A ipak nijesu samo znameniti za glavni grad Austrije, niti sa- mo za Nijemce, već su i za nas poučni, a ispa- dak njihov veseli nas. Ta Beč je još uvijek i kulturna prijestolnica Monarhije, Kao što njemački narod u svjetskoj kulturi zaprema sada jedno od istaknutijih mjesta, tako i u Monarhiji vode glav- kiselosti i mekinja. Što se mekinja tiče, poznato je, da ih čovječji organizam ne može gotovo nigda probaviti. Od mekinja dakle može čovje- čjem organizmu doći samo veoma malen dio bje- lančevine. Pa stoga: i ako crni kruh nešto više bjelančevine u sebi ima, ipak donosi organizmu manje nego li jednaka količina finog raženog i pšeničnog kruha. Usporedi li se pak hranivost raznih vrsti kruha sa njihovom cijenom, nalazimo da je ra- ženi kruh najcjenji od svih drugih vrsta. Treba nadodati i to, da muogim ljudima prosti kruh bolje ide u tek, nego fini. Nakon užitka prostog kruha osjeća se i dulje vremena čuvstvo sitosti, iz čega se često, i ako neispravno, zaključuje, da prosti kruh daje više snage nego fini. Ali se pri tome izmjenjuje čuvstvo sitosti, koje prouzrokuje tvrda hrana, i osjećaj teže funkcije probavnih organa sa čuv- stvom veće snage, Poželjeti je, da se prosti kruh malo po malo zamijeni s boljim vrstima, jer je onaj teže probavljiv i po tom leže izrabiv, doti- čno hraniv, Filozof Epiktet. Rogjen rob, ovaj filozof bijaše siromah vas život. Imagjaše učiteljem Epafrodita, čovjeka su- rova, od koga pretrpi silu muka, dapače mu na- vinu i nogu, tako da ostade za uvijek šepav. Izišav iz ropstva, nakon smrti Epafroditove, u sljed Domicijanova edikta, kojim se tjerahu iz no kolo u kulturi Nijemci. I mi svi od njih uči- mo i moramo se učiti. Narodi primaju kulturu jedni od drugih. Pa upravo s toga treba da se i mi Hrvati zamislimo u te bečke izbore. Beč je velegrad od preko dva milijuna. Tu ima i židovskih milijardera i na pretek tako zva- ne napredne inteligencije ; socijalni demokrati su takogjer u velikom broju. I svi se ti nagjoše slo- žni na bojnom mezevu za ovih općinskih izbora u Beču. Štampa je u ogromnoj većini u židov- skim naprednim rukama. Pa se sve to okupilo, da potisne kršćanske socijale. Osjećali su kao sramotu, da kršćani, uvjereni kršćani upravljaju jednim velegradom, dok je u Rimu načelnikovao Natan, framasun, a u Berlinu, luteranskoj metro- poli, zastupa Postdam, gdje car njemački stanu- je, jedan socijalni demokrat. Uprli su udruženo sve sile, nu i propali su za izbora uprav porazno. Ni novac, ni tako zva- na bezvjerska znanost, uz samosilje socijal-de- mokrata sa velesilom štampe ne mogoše proti otvorenim kršćanima ništa. Nas katolike-Hrvate naročito veseli kod te pobjede, što Beč, otkad su mu na čelu kršćan- ski socijali, najbolje je upravljani grad u Euro- pi, i napreduje u svakom pogledu. Dočim čita- mo, kako u drugim velegradovima, kojim uprav- ljaju liberalci svake dlake, sve ide po zlu, javno se dobro svakako razmeće. S toga treba, da se i mi naučimo od kršć, socijala u Beču, kako se-treba za svoje ideale * | žrtvovati, kako za svoj narod raditi. Krika i vika neće nas spasiti, nego rad i ozbiljnijrad na kiš- ćaaskoj podlozi. A kad bude u nas Hrvata pravoga i istin- skoga kršćanskoga zanosa, onda će i naši hrvat- ski gradovi procvasti i napredovati, a neće nas spasiti kojekakvi naprednjački proroci, Učimo se od kršć, socijala u Beču! Arbanija. Novi arbanaški kralj Vilim I. izdao je pro- glas na narod arbanaški, u kom ga poziva na složan rad za procvat i napredak Arbanije. U Arbaniji još nema pravoga mira. General Doulis u Epiru kupi vojsku proti Arbanasima, hoteći o- snovat i slobodno kraljevstvo Epira. Ali novi kralj rek bi, da se ničesa ne boji. On dapače hoće, da i njegova djeca princesa Marij-Eleonora, koja nema još 4 godine i prijestolonasljednik Karl Viktor »Skenderbeg«, komu nema. još ni godina dana, dogju k njemu u Drač. Govori se Italije svi filozofi, morade i on poći u Epir. Vra- tivši se poslije u Rim, donese još strožu filozofiju, plod svojih dugih razmišljanja. Stanovaše u je- dnoj kući bez vrata, a pokućstvo mu bijaše tr- peza, klupa, svijeća i stara strunjača na da- skama. Epiktet imagjaše jednu krepost više nego drugi filozofi njegove sekte; bijaše čedan, i ako stoik. U jednom njegovom djelu čitaju se i ove izreke: Ako se umiješ zadovoljiti s malenim, ne diči se time; ako ne piješ već samo vodu, ne- moj lo isticati u javnosti. Malo se brinuo, da mu govor bude kićen, volio je da mu bude prost, ozbiljan i energičan, Cijela njegova nauka mogla bi se svesti na ovo načelo: ima dvije vrsti stvari, jedne ovisne o nama, a to su naša djela, druge sasvim ne- ovisne o nama, Posvetimo naše sile da popra- vimo prve: ludost je tražiti ili izbjegavati druge, jer ne stoje u našoj vlasti. Substine et abstine, kaže Epiktet; podnosite nevolje, a ostavite za- bave. Ovo je njegovo pravilo; lijepo doista, ali teško praktično provesti. Usprkos siromaštva, Epiktet postigne i za života, a još više po smrti, poštovanje u javnosti. Pripovijeda Lucijan, da je njegovu zemljanu svje- tiljku neko kupio za tri hiljade drahma, Malo je ostalo Epiktelovih spisa: od njegovih razgovora innogo je skupio Arijan, kako i Platon od So- kratovih. Da se ima pobliži pojam o Epiktetovoj fi- lozofiji, bit će shodno, ako navedemo nekoliko pak, da će se i Izmail Kemal, koji se je nadao dobit krunu Arbanije, povratit u Valonu, a kako je on muhamedanske vjere, to se je bojati, da RED mhhoriedinci pristali uza nj, a proti Vili- mu I Afera dra. Švihe. Izvijestismo o aferi češkog radikalnog za- stupnika dra. Švihe, koji je radi poznatog otkrića položio zast. mandat i došao na Rab u Dalmaciju. Sada je ova afera za češku javnost riješena. Naime, kazneni je sud dao rok dru. Švihi od 14 dana, da podnese tužbu protiv odgovornog ured- nika »Narodni Listy« zbog članaka, u kojima je opisan kao konfident državnog redarstva. Taj je rok protekao, a dr. Šviha tužbu nije podnio, i po tome se otkrića »Nar. Listy« drže istinitim. Dr. Šviha kao da se sada i svog imena stidi, jer je zamolio ministarstvo, da može pro- mijeniti ime u Karl Schwerdtner, što mu je i dozvoljeno. Jakobinski škandali u Francuskoj. Smrt urednika »Figarova«, Calmette, koji je kao žrtva svoga zvanja poginuo od ubojničke ruke žene ministra Caillaux, ne samo što je po cijeloj zemlji pobudila silnih senzacija, već je otkrila tolike nepodopštine, koji su u Francuskoj na vladi, a u prvom redu samog ministra Cail- laux. On je bio prisiljen otstupiti sa ministarske stolice, i tako je Calmette postigao svojom smr- ću ono, za čim se je neustrašivo borio za živo- ta. Vas narod listom iskazao je svoje simpatije ovom borcu za pravo i poštenje. Prigodom pak njegova pokopa došlo je do silnih demostracija i krvavih sukoba. Mnoštvo ljudi demonstriralo je proti vladi i proti Caillaux i klicalo: >Smrt ubojici!« Policija je sa golim sabljama navalila na demc i lo se krvavo kreševo. Nadošla i republikanska garda, koja je rastjerala demonstrante, a oni se razigjoše po ulicama i ci- jelu noć klicahu proti vladi. Odgoda parlamenta. Bečki je parlamenat odgogjen, jer nije mo- gao da posluje. Grof je Stilrgkh dobio punomoć Vladara, za podignuće zajma od 400 milijuna, na temelju $. 14. Na osnovu će se ovoga paragrafa sprovesti povećanje novačkog vojnog stanja, kao i još nekoje zakonske osnove, koje su imale da budu parlamentu podastrte, ulomaka iz jednog djela Arijanova, koji ima na- slov: Priručnik Epiktetov. »Ne traži, da se stvari dogode, kako ih že- liš, već ih želi, kako se dogode, i naći ćeš se uvijek sretan, Samo ono, što nije razumno, po- staje nesnosljivim razumnu čovjeku. Bolje bi bilo umrijeti od glada, nego živjeti u izobilju uz ne- mirnoću i pečal. Nema već jedno sredstvo, da se bude slobodan, a to je odreći se svih stvari, koje ne ovise o nama. Ljudi stavljaju sebe u visoku ili nisku cijenu, kako im se većma svigja, a niko ne vrijedi više, nego koliko ga se cijeni. Da budeš smatran slobodnim i robom, od sebe sama ovisi, Veličina duha ne mjeri se po: pro» stranosti, već po istinitosti nazora. Jesi li u kojoj vlasti, i kažeš se silovit: po tvojim riječima imaš prava, povlastice, Nesretniče! tvoje misli su blato: zakoni su ljudski zakoni mrtvih, čemu se ne obazireš na zakone Boga živoga? Ja nijesam nego čovjek, jedna čest cjelokupnosti, kako što i ura nije, nego čest dana. Ura dolazi i prolazi: dola- zim i prolazim i ja: što me briga. za vanjštinu u načinu prolaznosti? Ustajući, lijegajući, pri sva- kom činu morali bi ste opetovati: Bog je velik... Zar ste slijepi i nezahvalni, da ja star, siromah i nemoćan za vas to opetujem?« Iz ovih raznih ulomaka je očito, kako je pojam o Bogu, jednome i svemogućemu, uzimao maha i kod pogana. Ciceron, Anaksagora, Sokrat i Platon bijahu glasnici ove istine; a dvojica njih i pogiboše žrtve svoje odvažnosti, —