|
|

 

, mogu u

ž vima; stoga

PRAVA

S= =

j

CRVENA HRVATSKA

 

I! GIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9,
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

POJEDINI BROJ

IZLAZI SVAKE SUBOTE

STOJI 10 PARA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

Br. 465.

 

I PE
U DUBROVNIKU, 28. MARTA 1914.

God. X.

 

 

Talijanaška bahatost.

Dogogiaji, što su se ovih dana zbili u
Trstu, nijesu ništa nova, jer naprasitost Ta-
lijana prema Hrvatima datira još od davnih
davnina.

| Netom su Hrvati napučili zemlje i o-
toke uz obalu Jadranskoga mora, pojavi
se: borba izmegju starog, latinskog i nado-
šlog hrvatskog življa. — | na žalost tali-
janska je ideja znala često da triumfira nad
hrvatskim elementom, osobito u onim gra-
dovima, koji bi spali pod vlast lava mle-
tačkoga.

Ali i u tim talijanska ideja ostane samo
unutar gradskih zidina. I dugogodišnje mle-
tačko' gospodstvo, ma koliko goropadno
bilo, nije moglo, da naš seoski puk ddna-
rodi; da hrvatsku svijest u njemu sasma
ubije... 1..mi vidimo, kako hrvatska vila znade
i pod pandžama nezasitnog lava da narodu
svom: propjeva.

Polovinom prošlog stoljeća stane se
buditi hrvatska svijest, i narod počne tra-
žiti svoja. prava: svoj jezik, svoje škole,
svoje. općine, svoje urede. Ovim pokretom
stane: talijanaškoj ideji izmicati tlo ispod
nogu. Talijanaši, koji su bili privilegovana
kasta, stadoše nemilo progoniti ' narodne
buditelje, i postariji naši borci za narodna
prava još se dobro sjećaju njihovog fana-
tičnog. bijesa.

Ali: pravica ipak pobijedi, i talijanaštvo
počne po malo propadati i ustupati mjesto
hrvatskoj, narodnoj ideji. — A: da se još
sporadično uzdrže ostaci ostataka, ima se
to pripisati lukavosti i dosjetljivosti talija-
naša, kao i njihovoj požrtvovnosti.

Lukavi su, pak su znali uvijek imati
vlast u svojim rukama; uvijek biti proteži-
rani, te se: iskazivati nm slugama
prema gore.

Prosti su pak puk znali zavoditi raz-
nim varkama, mtazeći mu što više hrvatsko
ime,. a ističući mu, da je on »pravi Dal-

PODLISTAK.
O probavljivosti i hranivosti kruha.

Umjetnost pripravljanja kruha vrlo je stara.
Potječe po svoj prilici iz Egipta, a odatle se je
raširila malo po malopo cijelome svijetu. Koliko
se u starome. vijeku cijenila umjetnost priprav-
ljanja kruha, razabire se iz toga, što se je sma-
trala božjim darom.

Prva forma kruha bijaše neuskisnuto pecivo,
koje bi se pokvašeno u vodu donosilo na trpezu.
All već, rano se razvila umjetnost peći uskisnuto
tijesto, Grci i Rimljani upotrebljavahu kao kvas
smjesu od palja i masta, osušena na suncu.

to, se sastavine kruha. tiče, friški i stariji
kruh .puno se manje megjusobom razlikuju, nego
bi se to na prvi pogled ili na okus mislilo.
Jedina. je razlika u raznoj sadržini vode,

Kod prosugjivanja faktične hranivosti raznih
vrsti, kruha, red je držati pred očima, da ne ide
u prilog, čovječjem organizmu, sve što pojede,
već samo u što mu njegovi tjelesni sokovi

O je u opće probavljivost neke hrane
tim veća, koliko su pojedine hranive tvari, od
kojih se sastoji) pristtipačnije probavnim soko-
će''i kruh svakom organizmu biti
hiraniviji) ukoliko: je šupljikast i dobro razabran.
Osobito sa higijenskog stanovišta treba naglasiti
potrebu, da kruh..ima. biti. razabran,

Za. probavljivost kruha. dolaze i još. dva,
momenta od, velika utjecaja, što sadržaje u sebi

I

 

matinac«, »slavo Dalmato«, »autonom«, a
podnipošto i nikada Hrvat.

1 onakove su im varke gdje i gdje išle
za rukom, ali naravno ne na dugo, jer i
neuki narod otvori oči, a u tomu ga oso-
bito pomogoše narodne škole i čitaonice.

Takove doskočice sad više nemaju
smisla, stvar se je izvela na čistac, ili je
Talijan ili Hrvat. Žalosno je samo to, da
su ti Talijani većinom domaći sinovi, koji
od majke svoje talijanske riječi ni čuli ni-
jesu, a sad su italianissimi! Poturica gori
od Turčina.

1 kako su zadojeni fanatizmom, a ćute
se na rubu propasti, to se žilavo bore i
goleme žrtve znaju da pregore za svoju
talijansku ideju. Njihovi doprinosi za »Legu«
čovjeka osupnu. Tu inače siromašni zanat-
lija znade da zasrami najbogatijeg Hrvata.

I čudni su ti talijanaši! Diče se uvijek
svojom kulturom, a znadu da se uprav
divljački vladaju. Gdje su u manjini, tu su
krotki jaganjci,.ali gdje su u većini, tu su
uprav goropadni; ne trpe ni da se o hr-
vatstvu pisne, niti da se hrvatsko ime spo-
mene, docet Zadar i Trst. Ništa tako ne
razjari njihova bijesa, kao samo ime Hrvat

I zadnji dogogjaji u Trstu plod su samo
njihovog fanatičnog bjesnila. Ovog su se
puta prevarili u računima i već se pokajali,
jer su naišli na neočekivanu reakciju i sebi
pogoršali položaj. Na ovakove izazove hr-
vatski će narod znati dostojno da odgovori,
i da dobro zapamli, da se svojim samo
mora dičit i ponosit a u tugjinca se ne
uzdati, ma kako mu se slatkim prikazivao.

 

i . :
Bečki izbori.

Kao da su prošli neopaženi. A ipak nijesu
samo znameniti za glavni grad Austrije, niti sa-
mo za Nijemce, već su i za nas poučni, a ispa-
dak njihov veseli nas. Ta Beč je još uvijek i
kulturna prijestolnica Monarhije, Kao što njemački
narod u svjetskoj kulturi zaprema sada jedno od
istaknutijih mjesta, tako i u Monarhiji vode glav-

kiselosti i mekinja. Što se mekinja tiče, poznato

je, da ih čovječji organizam ne može gotovo
nigda probaviti. Od mekinja dakle može čovje-
čjem organizmu doći samo veoma malen dio bje-
lančevine. Pa stoga: i ako crni kruh nešto više
bjelančevine u sebi ima, ipak donosi organizmu
manje nego li jednaka količina finog raženog i
pšeničnog kruha.

Usporedi li se pak hranivost raznih vrsti
kruha sa njihovom cijenom, nalazimo da je ra-
ženi kruh najcjenji od svih drugih vrsta.

Treba nadodati i to, da muogim ljudima
prosti kruh bolje ide u tek, nego fini.

Nakon užitka prostog kruha osjeća se i
dulje vremena čuvstvo sitosti, iz čega se često,
i ako neispravno, zaključuje, da prosti kruh daje
više snage nego fini. Ali se pri tome izmjenjuje
čuvstvo sitosti, koje prouzrokuje tvrda hrana, i
osjećaj teže funkcije probavnih organa sa čuv-
stvom veće snage, Poželjeti je, da se prosti kruh
malo po malo zamijeni s boljim vrstima, jer je
onaj teže probavljiv i po tom leže izrabiv, doti-
čno hraniv,

Filozof Epiktet.

Rogjen rob, ovaj filozof bijaše siromah vas
život. Imagjaše učiteljem Epafrodita, čovjeka su-
rova, od koga pretrpi silu muka, dapače mu na-
vinu i nogu, tako da ostade za uvijek šepav.
Izišav iz ropstva, nakon smrti Epafroditove, u
sljed Domicijanova edikta, kojim se tjerahu iz

 

no kolo u kulturi Nijemci. I mi svi od njih uči-
mo i moramo se učiti. Narodi primaju kulturu
jedni od drugih. Pa upravo s toga treba da se
i mi Hrvati zamislimo u te bečke izbore.

Beč je velegrad od preko dva milijuna. Tu
ima i židovskih milijardera i na pretek tako zva-
ne napredne inteligencije ; socijalni demokrati su
takogjer u velikom broju. I svi se ti nagjoše slo-
žni na bojnom mezevu za ovih općinskih izbora
u Beču. Štampa je u ogromnoj većini u židov-
skim naprednim rukama. Pa se sve to okupilo,
da potisne kršćanske socijale. Osjećali su kao
sramotu, da kršćani, uvjereni kršćani upravljaju
jednim velegradom, dok je u Rimu načelnikovao
Natan, framasun, a u Berlinu, luteranskoj metro-
poli, zastupa Postdam, gdje car njemački stanu-
je, jedan socijalni demokrat.

Uprli su udruženo sve sile, nu i propali su
za izbora uprav porazno. Ni novac, ni tako zva-
na bezvjerska znanost, uz samosilje socijal-de-
mokrata sa velesilom štampe ne mogoše proti
otvorenim kršćanima ništa.

Nas katolike-Hrvate naročito veseli kod te
pobjede, što Beč, otkad su mu na čelu kršćan-
ski socijali, najbolje je upravljani grad u Euro-
pi, i napreduje u svakom pogledu. Dočim čita-
mo, kako u drugim velegradovima, kojim uprav-
ljaju liberalci svake dlake, sve ide po zlu, javno
se dobro svakako razmeće.

S toga treba, da se i mi naučimo od kršć,
socijala u Beču, kako se-treba za svoje ideale

* | žrtvovati, kako za svoj narod raditi. Krika i vika

neće nas spasiti, nego rad i ozbiljnijrad na kiš-
ćaaskoj podlozi.

A kad bude u nas Hrvata pravoga i istin-
skoga kršćanskoga zanosa, onda će i naši hrvat-
ski gradovi procvasti i napredovati, a neće nas
spasiti kojekakvi naprednjački proroci,

Učimo se od kršć, socijala u Beču!

Arbanija.
Novi arbanaški kralj Vilim I. izdao je pro-

glas na narod arbanaški, u kom ga poziva na
složan rad za procvat i napredak Arbanije. U
Arbaniji još nema pravoga mira. General Doulis
u Epiru kupi vojsku proti Arbanasima, hoteći o-
snovat i slobodno kraljevstvo Epira. Ali novi
kralj rek bi, da se ničesa ne boji. On dapače
hoće, da i njegova djeca princesa Marij-Eleonora,
koja nema još 4 godine i prijestolonasljednik
Karl Viktor »Skenderbeg«, komu nema. još ni
godina dana, dogju k njemu u Drač. Govori se

Italije svi filozofi, morade i on poći u Epir. Vra-
tivši se poslije u Rim, donese još strožu filozofiju,
plod svojih dugih razmišljanja. Stanovaše u je-
dnoj kući bez vrata, a pokućstvo mu bijaše tr-
peza, klupa, svijeća i stara strunjača na  da-
skama.

Epiktet imagjaše jednu krepost više nego
drugi filozofi njegove sekte; bijaše čedan, i ako
stoik. U jednom njegovom djelu čitaju se i ove
izreke: Ako se umiješ zadovoljiti s malenim, ne
diči se time; ako ne piješ već samo vodu, ne-
moj lo isticati u javnosti. Malo se brinuo, da mu
govor bude kićen, volio je da mu bude prost,
ozbiljan i energičan,

Cijela njegova nauka mogla bi se svesti na
ovo načelo: ima dvije vrsti stvari, jedne ovisne
o nama, a to su naša djela, druge sasvim ne-
ovisne o nama, Posvetimo naše sile da popra-
vimo prve: ludost je tražiti ili izbjegavati druge,
jer ne stoje u našoj vlasti. Substine et abstine,
kaže Epiktet; podnosite nevolje, a ostavite za-
bave. Ovo je njegovo pravilo; lijepo doista, ali
teško praktično provesti.

Usprkos siromaštva, Epiktet postigne i za
života, a još više po smrti, poštovanje u javnosti.
Pripovijeda Lucijan, da je njegovu zemljanu svje-
tiljku neko kupio za tri hiljade drahma, Malo je
ostalo Epiktelovih spisa: od njegovih razgovora
innogo je skupio Arijan, kako i Platon od So-
kratovih.

Da se ima pobliži pojam o Epiktetovoj fi-
lozofiji, bit će shodno, ako navedemo nekoliko

pak, da će se i Izmail Kemal, koji se je nadao
dobit krunu Arbanije, povratit u Valonu, a kako
je on muhamedanske vjere, to se je bojati, da
RED mhhoriedinci pristali uza nj, a proti Vili-
mu I

Afera dra. Švihe.

Izvijestismo o aferi češkog radikalnog za-
stupnika dra. Švihe, koji je radi poznatog otkrića
položio zast. mandat i došao na Rab u Dalmaciju.

Sada je ova afera za češku javnost riješena.
Naime, kazneni je sud dao rok dru. Švihi od 14
dana, da podnese tužbu protiv odgovornog ured-
nika »Narodni Listy« zbog članaka, u kojima je
opisan kao konfident državnog redarstva. Taj je
rok protekao, a dr. Šviha tužbu nije podnio, i
po tome se otkrića »Nar. Listy« drže istinitim.

Dr. Šviha kao da se sada i svog imena
stidi, jer je zamolio ministarstvo, da može pro-
mijeniti ime u Karl Schwerdtner, što mu je i
dozvoljeno.

 

 

Jakobinski škandali u Francuskoj.

Smrt urednika »Figarova«, Calmette, koji je
kao žrtva svoga zvanja poginuo od ubojničke
ruke žene ministra Caillaux, ne samo što je po
cijeloj zemlji pobudila silnih senzacija, već je
otkrila tolike nepodopštine, koji su u Francuskoj
na vladi, a u prvom redu samog ministra Cail-
laux. On je bio prisiljen otstupiti sa ministarske
stolice, i tako je Calmette postigao svojom smr-
ću ono, za čim se je neustrašivo borio za živo-
ta. Vas narod listom iskazao je svoje simpatije
ovom borcu za pravo i poštenje. Prigodom pak
njegova pokopa došlo je do silnih demostracija
i krvavih sukoba. Mnoštvo ljudi demonstriralo
je proti vladi i proti Caillaux i klicalo: >Smrt
ubojici!« Policija je sa golim sabljama navalila
na demc i lo se krvavo kreševo.
Nadošla i republikanska garda, koja je rastjerala
demonstrante, a oni se razigjoše po ulicama i ci-
jelu noć klicahu proti vladi.

 

Odgoda parlamenta.

Bečki je parlamenat odgogjen, jer nije mo-
gao da posluje. Grof je Stilrgkh dobio punomoć
Vladara, za podignuće zajma od 400 milijuna, na
temelju $. 14. Na osnovu će se ovoga paragrafa
sprovesti povećanje novačkog vojnog stanja, kao
i još nekoje zakonske osnove, koje su imale da
budu parlamentu podastrte,

ulomaka iz jednog djela Arijanova, koji ima na-
slov: Priručnik Epiktetov.

»Ne traži, da se stvari dogode, kako ih že-
liš, već ih želi, kako se dogode, i naći ćeš se
uvijek sretan, Samo ono, što nije razumno, po-
staje nesnosljivim razumnu čovjeku. Bolje bi bilo
umrijeti od glada, nego živjeti u izobilju uz ne-
mirnoću i pečal. Nema već jedno sredstvo, da se
bude slobodan, a to je odreći se svih stvari,
koje ne ovise o nama. Ljudi stavljaju sebe u
visoku ili nisku cijenu, kako im se većma svigja,
a niko ne vrijedi više, nego koliko ga se cijeni.
Da budeš smatran slobodnim i robom, od sebe
sama ovisi, Veličina duha ne mjeri se po: pro»
stranosti, već po istinitosti nazora. Jesi li u kojoj
vlasti, i kažeš se silovit: po tvojim riječima imaš
prava, povlastice, Nesretniče! tvoje misli su blato:
zakoni su ljudski zakoni mrtvih, čemu se ne
obazireš na zakone Boga živoga? Ja nijesam nego
čovjek, jedna čest cjelokupnosti, kako što i ura
nije, nego čest dana. Ura dolazi i prolazi: dola-
zim i prolazim i ja: što me briga. za vanjštinu
u načinu prolaznosti? Ustajući, lijegajući, pri sva-
kom činu morali bi ste opetovati: Bog je velik...
Zar ste slijepi i nezahvalni, da ja star, siromah
i nemoćan za vas to opetujem?«

Iz ovih raznih ulomaka je očito, kako je
pojam o Bogu, jednome i svemogućemu, uzimao
maha i kod pogana. Ciceron, Anaksagora, Sokrat
i Platon bijahu glasnici ove istine; a dvojica njih
i pogiboše žrtve svoje odvažnosti,

 

—