PRAVA.

CRVENA HRVATSKA

S Po *
i oN
: +)
R j

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6

[ NA PO ILI.ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.

KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
j I:ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

POJEDINI BROJ

IZLAZI SVAKE SUBOTE

STOJI 10 PARA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

 

 

 

 

 

 

NN S

4. APRILA 1914.

God. X.

 

 

Irci za svoja prava.

Već je odavna Irska zaslužila naziv
»zemlja mučenika«, a to radi silnih i krva-

i vih: progona, što no ih je irski narod mo-
rao da pretrpi kroz više stoljeća od pro-
testantske Engleške. U toj ljutoj borbi Irci
su se junački držali: uvijek bili pripravni,
da sve žrtvuju za vjeru svetu svoju i za
domovinu milu. Teško da je ikoji drugi
narod takovih progonstava izdržao, kao
mukotrpni Irci.

i * A ta borba dugo je trajala, gotovo za
puna četiri vijeka, ali im katoličke vjere iz
srca iščupati ne mogoše.

Koncem prošlog stoljeća započne dru-
ga. borba, ne više vjerska, već političke pri-
rode, borba za samostalnost Irske.

Tu borbu odvažno još i danas vode.
U londonskom parlamentu dvije su stran-
ke; jedna konservativna, zvana unionistička,
a druga liberalna. Obe gotovo jednake bro-

i jem zastupnika, tako da Irski zastupnici o-

dlučuju, gdje će biti većina. Oni se pridru-

žiše liberalnoj stranci, uvjetom da se izvo-
juje samostalnost Irskoj, to jest sva prava
kao autonomnoj Engleškoj pokrajini. | taj
zakon, nažvati »Home-rule«, poprimi narodni
parlamenat, ali mu se usprotivi gornja ku-

: ća, parlamenat lordova.

i Nagje se i tomu lijeka. Ako ovaj za-

kon triput bude poprimljen u donjoj kući,

onda već postaje krepostan i pravovaljan,

i a da ga i ne primi kuća lordova. Uprav
ovih dana imalo je da slijedi treće čitanje
»Home-rule«.

Ali sad nastadoše u Engleškoj čudni

s dogogjaji, kadri da podrmaju cijelom dr-

žavom.

4 Zakleti neprijatelji Irske slobode, angli-

kanski protestanti, učiniše šve samo da za-

priječe proglašenje tog zakona.

U Ulsteru, sjevernoj pokrajini Irske,
živi uz katoličke Irce i polovina protestant-
skih Škota. I ovi podigoše bunu, spremiše
čitavu vojsku dobrovoljaca, a ovoj vojsci
su na čelu engleški generali.

Engleška vlada hoće da otpremi 'voj-
sku, da ustanak uguši, i da red i mir u Ir-
skoj uzdrži, ali časnici otkazuju poslušnost
i istupaju iz službe.

Vlada je tim došla u nemalu nepriliku,
ali poznata ilegma Engleza i njihov hladni
razbor ne dadu, da se prenagle. Vlada ne
prima-odreke časnika, vojske ne šalje u
Ulster, i »Home-rule«, ne dolazi još na tre-
će čitanje.

Ali.što će sada Irci? Ako sei oni po-
bune, eto gragjanskog rata!

Regbi ipak, da će se spor mirno rije-
šiti i to na korist Irske, koju prate simpa-
tije cijeloga svijeta. A kako i ne bi, kad je
taj narod krvlju svojom kupio slobodu svoju.

I naš hrvatski narod u mnogočem sli-
či Ircima. 1Hrvati su. potlačeni u kući svo-
joj.: neprijatelj hoće, da im otme komad po
komad i. od zemlje i od mora. : Financije,
pošte, željeznice i šume u magjarskim su
rukama, Ali na žalost zastupnici hrvatskog
naroda ne slijede ni iz daleka politiku ir-
skih zastupnika, Većina njih nije pripravna
ni na najmanje žrtve, nego gramzi, da do-
gle na vladu, da se dočepa jasala i korita.

 

 

I sadašnja većina hrvatskog sabora, srpsko-
hrvatska koalicija, spravna je, da u svemu
ugodi Madžarima, mjesto da im se poput
Iraca junački opre i poradi kako bi i mu-
kotrpnom hrvatskom narodu osvanuli ljepši
dani, nezavisnost i sloboda.

Borba će lraca prije ili poslije biti o-
krunjena željenim uspjehom.

E da li i mi Hrvati ne budemo u do-
gledno vrijeme ugledali i naše nade ostva-
rene. Dao Bog!

 

Preokret rumunjske politike.

Najnovijim balkanskim ratom najviše se je
okoristila Rumunjska, koja nije ni jedne puške
ispalila, ni jednog vojnika izgubila. Balkanski
savez nije na nju ni računao na početku rata, ali
na svrsi najbolje je njoj sreća poslužila na uštrb
Bugarske.

U balkanskom se je ratu prolilo najviše
slavenske krvi, bugarske, srpske i crnogorske, a
najbolje su se osilile neslavenske države Grčka
i Rumunjska, a do tu skoro ignorisana Arbanija
dapače domogla se autonomije.

Ova nenadana sreća Rumunjske proizvela
je i jedan drugi preokret, činila je naime, da ona
promjeni dojakošnje svoje odnošaje prema našoj
monarhiji.

Da se_je Rumunjska svojedobno otresla tur-
skoga jarma i postigla svoju slobodu, ima u pr-
vom ređu da zahvali našoj monarhiji i Rusiji.
Ali joj Rusija i odnese bolji dio zemlje, plodnu
Besarabiju, i zato je Rumunjska jedino u Austro-
Ugarskoj uvijek gledala svoju zaštitnicu, pak je
s njome i podržavala prijateljske odnošaje.

Nego, kako je za drugog balkanskog rata
Austrija bila za Bugarsku pri sklapljanju mira,
želeći da ova junačka država uz najsjajnije po-
bjede i najveće žrtve što manji gubitak pretrpi,
to se Rumunjska uteče Rusiji, a njezini odnošaji
prema Austriji postadoše sve hladniji.

Čuteći se pak: Rumunjska sada ojačana i
uzdajući se u sadašnje prijateljstvo Rusije kao i
na diplomatskim kombinacijama zasnovanih za-
ruka izmegju kćeri cara ruskoga i sina rumunj-
skog prestolonasljednika, to ona kroči i dalje.
Misli naime, kako bi u svoje krilo dobila i one
Rumunje, koji su sada izvan Rumunjske, a oso-
bito one, koji se nalaze u Ugarskoj, kao što i
Rusija baca oko na Rusine. Ide zatim da oživo-
tvori političko ujedinjenje svih Rumunja bili oni
u Austriji, ili u ruskoj Besarabiji ili u srpskoj
krajini, a tih ima veliki broj.

I tako bi megju južnim Slavenima silno o-
jačala jedna čisto neslavenska država, koja bi i-
mala prevlast na Balkanu. A da bi ovo ujedi-
njenje i tako ojačanje Rumunjske silno škodilo
svim Jugoslavenima u opće, a po gotovu Srbiji,
o tome ne treba dvojiti. Jasno je, da ovakove
kombinacije nijesu u prilog ni probicima Austro-
Ugarske monarhije na južnim njezinim granicama.

S toga se uslijed ovog preokreta rumunj-
ske politike i prilike na Balkanu sama po sebi
sad nameće dužnost političarima monarhije, da
razumno urede unutrnju politiku na jugu, oso-
bito da udovolje pravednim željama Hrvata i ne-
magjarskih narodnosti u Ugarskoj,'ne dajući ta-
ko maha ni magjarskim imperijalističkim težnja-
ma, ni talijanaškom šovinizmu. Tako će i sebi
napraviti najjači bedem proti susjednim država-
ma i državicama.

 

Povod najnovijeg naoružanja
na ruskoj granici.

Rusija se opet upadno naoružava na au-
strijskoj granici,
to je sad opet povod tome? Izgleda malo
čudno, ali ipak je tako: povod tog demonstra-
tivnog naoružanja je udovoljenje rutenskih naci-
jonalnih zahtjeva u Monarhiji.

 

 

a
Stvar u ostalom nije ni najmanje neobična ža

onoga, te prati tok novije političke povijesti Rusije.

Kad je od prilike otrag pedeset godina
Auerspergovo ministarstvo zavelo uspješne kora-
ke oko uvedenja autonomije austrijskih Poljaka,
Rusija.to smatraše provokacijom, a ondašnji do-
glavnik cara Aleksandra, Goršakov, dade _izrije-
kom razumjeti, kako Rusija u udovoljenju naci-
jonalnih pitanja Poljaka u Austriji uvigja pogibao
velikopoljske agitacije i dosljedno ugroženje svo-
jih državnih interesa. Do većih mapetosti izme-
gju Rusije i Austrije onda ipak ne bijaše došlo.
Nu, sasvim tim bijaše uspjelo Rusiji, da osujeti
ondašnje naumljeno svečano putovanje Cesara
Franja Josipa u Lavov.

Da pak Rusija nije prestala smatrati austrij-
ske Poljake — koji usljed svoje autonomije po-
stadoše danas glavnim faktorom austrijske poli-
tike — središtem gravitacije ruskih Poljaka, naj-
bolje se mogaše zaključiti iz njezina ponašanja
za nedavnih dogogjaja. Jer, koliko za krize na-
stale usljed aneksije Bosne i Hercegovine, toliko
za balkanskog rata prošle godine sve poljske re-
gimente iz ruske Poljske bjehu zgodno poraz-
mještene daleko u središtu zemlje, a zamjenute
drugim ruskim trupama. A to mnogo znači.

U Galiciji — kako je poznato — osim Po-
ljaka ima i Rutena. Borili su se kroz decenije
za postignuće preduvjeta svom narodnom razvitku.

Sad su eto i Rutenima zakonom date ta-
kove podloge, koje će im biti i jamstvo za nji-
hovu narodnu egzistenciju i za siguran daljni
kulturni i narodni razvitak. Ne samo to, već ima
i sigurna izgleda, da će u skorom razmaku vre-
mena biti osnovano u Lavovu i rutensko sve-
učilište, koje će naravno, kaonoti jedino sveuči-
lište na tom jeziku postati kulturnim središtem
i privlačivom tačkom ne samo Rutena u Monar-

 

 

hiji, već i onih u Rusiji.

Rusija, koja u svoje doba ne mogaše mirno
progutati podijeljenje autonomije austrijskim Po-
ljacima, toliko manje može sada da hladnokrvno
posmatra ovo udovoljenje zahtjevima Rutena.

Jer Ruteni su uz to i pripadnici pravoslav-
ne vjere, a pod plaštem religije znalo se i te
kako izrabiti nezadovoljnost Rutena u Austriji,
predočujuć im spas u združenju sa svojom or-
todoksnom braćom preko granice.

Sad su se prilike izmjenule. Rutenima je
u Monarhiji bilo udovoljeno; naprotiv Ruteni u
Rusiji još uvijek — i ko zna do kada — traže
svoja potlačena prava. Mješte rusofilskih Rutena
u Austriji mogao bi nastati austrofilski pokret
Ukrajinaca u Rusili. Najnovije domonstracije u
Kijevu daju to već i naslutiti.

Otud prevelika zabrinutost Rusiji, koja se
ispoljuje u njenim najnovijim demonstrativnim
oružanim pripremama uzduž austrijske granice, i
ako se oficijelno nastoji ali uzalud dignuti tim
pripremama svaki demonstrativni značaj.

 

Promjena na vladi u Bosni.

Hrvatski je narod u Bosni i Hercegovini
veseljem i zadovoljstvom pozdravio vijest, da je
na čelo gragjanske uprave Bosne i Hercegovine
postavljen domaći 'sin, rogjeni bosanac, čovjek
iz narodne sredine, uman i sposoban. Riješenjem
Njeg. Velič. 24 ožujka imenovan je dosađanji
narodni zastupnik i saborski podpresjednik Dr.
Nikola Mandić, zamjenikom zemaljskog po-
glavice za Bosnu i Hercegovinu i kao takav
preuzimlje najviše mjesto unutarnje uprave u svo-
joj domovini. Hrvati se raduju ne samo, što se
je ovim imenovanjem prekinulo već jednom do-
sadanjom uredbom da ovako važno mjesto za-
premaju tugji ljudi, bili Nijemci ili Madžari, ne-
go su ponosni i što je to zapalo vrsna Hrvata,
čovjeka iskusna i darovita, poštovana u svoj
zemlji, koji prožet narodnim osjećajem znati će
na tom mjestu učiniti dobra zemlji, i kao stari
narodni borac — velikim povjerenjem poglavice
Fzm. Potioreka — doći u susret prestavnicima
naroda i dati bosanskoj upravi onaj smjer, koji
je u skladu sa interesima naroda.

Ovim važnim činom ispunila se vruća želja
naroda; prestalo se je domaće sinove smatrati
inferiornim naprama tugjincima. Bio ovo poče-
tak novog doba u upravi Bosne i Hercegovine!

x

Dr. N. Mandić riješio se je advokature i
položio zastupnički mandat, a saborskim podpre-
sjednikom imenovan je Dr. Sunarić.

Dosadanji zamjenik zem. poglavice, Dr. J.
Rohonyi, imenovan je presjednikom novoustroje-
nog računarskog Dvora.

 

Iz Arbanije.

U okolici Dibre pronosi se vijest, da .će Sr-
bija prepustiti Dibru Arbaniji. Do sada je došlo
u Arbaniju, da se nastane, oko deset hiljada Ar-
banasa iz Srbije i Grčke. Megju ovim ima i
Bugara.

U utorak je iz Trsta otputovao odred austro-
ug. vojnika za Arbaniju, da pomognu megjuna-
rodnoj komisiji, koja ima da odregjuje sjeverne
i sjevernoistočne granice Arbanije. Odred. se sa-
stoji od 60 vojnika. Iz Dubrovnika im se pri-
družio odred traina. Rad komisije trajaće do
jeseni.

Iz Skadra je nenadno otputovao ondješnji
generalni italijanski konsuo Galli, te se više neće
vratiti. Spominje se kao uzrokom, što je musli-
manske Arnaute u Skadru nagovarao, da ne poz-
drave arbanaškog princa Wieda, prigodom njego-
va dolaska u Skadar.

Princ Wied upravio je brzojavni pozdrav
njem. caru Vilimu, prigodom prolaska mimo Ar-
baniju. Car je Vilim zahvalio se srdačnim otpo-
zdravom.

Iz Drača odlučno oprovrgavaju vijest aten-
skog ,Tempsa“, da u Draču vlada anarhija i op-
sadno stanje, te da princ ne smije iz konaka.

Bečki listovi donose, da su velevlasti pri-
stale, da se knez Wied proglasi kraljem Arbanije.

 

Po Italiji radi ,,Revoltelle““.

Zbog poznatih dogagjaja u tršćanskom za-
vodu »Revoltella«, italijanski su djaci priredili
po ltaliji više skupština, tako u Veroni, Mlecima,
Milanu i t, d. Svukud su kao dogovorno. zago-
varali, da Talijanci moraju biti skupa s Nijem-
cima, u borbi proti Slavenima. lsticali su i pri-
godnu posjetu njemačkog cara u Mlecima,

Vidi se i po ovome, kako ova mlagjarija
shvaća i »zdravo« mislil... Nijemci su im eto
»dobri prijatelji«, o. kojim bi im isti italijanski
stari borci mogli dati mnogo pouke i dokazal...
Mislimo, da bi im ovi i sve one proteste, makar
i krijući, uputili na svoje miljenike u tršć, »Re-
voltelli«, da su se. s onim i onakim postupkom
istakli protiv pravice i zakona, kao ljaga talijan-
ske kulture.

 

Magjari i Mandićevo imenovanje.

Skoro sva magjarska štampa udarila. je u
proteste protiv imenovanja zastupnika dra. Niko-
le Mandića za zamjenika zemaljskog poglavice
Herceg-Bosne. Ističu njegov najveći grijeh, nai-
me da je trijalističkih težnja, pa kako da bude
s njime ugarska vlada složnal

Raspust općina.

Već je dakle odlučeno o raspustu općine
Metkovića, Izmegju načelnika Dominikovića i vi-
jeća nastale su takove oprijeke, da je bila one-
mogućena svaka djelatnost vijeća i uprave.

Poslije pak općine Biograda kod Zadra,
čuje se da je odregjeno i o raspustu općine Klisa,
gdje je vijeće načelniku glasovalo nepovjerenje.
U Biogradu je nakon odreke nač. Borellia_nastao
metež i borba za načelništvo. ,

Sve su pak ove tri općine »hrvatske stranke«,
koja uz sve ostale poraze i rasulo može da i
gornje pridruži k svojim »uspjesima« 1...

 

nee