4 ei # t N orasi: EEA 1 Br. 467. | CIJENA JE £ISTU Sy DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POJEDINI BROJ U DUBROVNIKU, IZLAZI SVAKE SUBOTE STOJI 10 PARA. 11. APRILA 1914. PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. keš God. X. O reformi izbornog reda za pokrajinski sabor. Postojeći izborni red za naš pokrajin- ski sabor razdijeljen je — kako je pozna- to — na podlozi zastupstva interesa soci- jalnihi, dotično ekonomskih grupa u četiri izborne kurije (veleporeznici — trg.-obrtn. komore — gradovi — seoske općine), od kojih .u prvim trim izbornici glasuju direk- tno, a u zadnjoj indirektno putem »biranih biraša«. Jednaki izborni red postojao je do god. 1896 i za carevinsko vijeće. Te go- dine bilo je pridodatkom V. izborne kuri- je, u kojoj su imali pravo glasa svi držav- ljani koji navršiše 24. godinu, za carevin- sko vijeće uvedeno djelomično opće pravo glasa: Već tada osjećala+se je inkongruent- nost izmegju izbornog reda za carevinsko vijeće i za pokrajinski sabor, Ta je pak in- kongruentnost postala još oštrijom uvede- njem sadašnjeg izbornog reda za carevin- sko: vijeće, s kojim je potpuno ukinuto bi- ranje na temelju interesa i plaćanja poreza, a uveđeno opće, jednako, izravno, tajno pravo, glasa. | doista smatra li;se — kako se sma- trati mora — carevinsko vijeće većim i va- žnijim zastupstvom, tad je jamačno grdna disharmonija u zakonodavstvu, da je veće i važnije pravo ma dohvat daleko većem Broju.birača, nego manje i neznatnije, i da je velika većina onih, koji učestvuju u sa- stavljanju važnijeg zastupstva, lišena potpu- ne (svakog prava: pri biranju manjeg za- stupstva: : Svak bi dakle mislio, jednom kad je gordijski čvor sretno riješen, te se za ca- revitisko vijeće prekinulo s privilegovanim karijamaj da pokret, koji ide za tim, da i za pokrajinske sabore, bude uvedeno: opće izborno pravo glasa, neće naići na ozbiljne zapreke.“ Nu, žalibože, nije tako. O tome da i za pokrajinski sabor bude uveđeno opće, jednako pravo: glasa :nema za sada ni go- vora. Jer izborna reforma na takovom te- melju ne bi zadobila carsku sankciju. Kad dakle nije moguće reformu pro- vesti na stanovištu općeg prava glasa, v&ć još uvijek. na podlozi poreza i razdiobe in- teresnih sfera, tad treba barem. nastojati, kako bi se u ovim granicama. proširio. što više broj izbornika, da: sabor bude zbilja odraz narodne volje: da zastupnici ne bu- du samo zastupnici imućnika, već zastup- nici puka. Megjustranački odbo, rizabran u svrhu sporazuma glede izborne reforme, nije po- stigad cilj, jer do sporazuma nije-moglo doći. sis tako imamo sada. tri. nacrta. izborne reforme: Prodanov, Smodlakin i Medinijev. Podrobnije ćemo se na svaki od ovih nacrta osvrnuti drugi put. lstakriuti ćemo sada samo, da koliko Medinijev, toliko Smodlakin nacrt izborne reforme idu u glavnom za tim, kako će o- sigurati svojim strankama što veći broj man- data smanjivši umjetno pravaške mandate. Naprotiv Prodanovu je nacrtu očevidna svr- ha, da što moguće većem dijelu puka bu- du pristupačne izborne žare. Po Prodano- vu imadrto imali bi u saboru odlučnu riječ ne prestavnici jednog malenog dijela pu- čanstva, već prestavnici velikog dijela dal- matinskog pučanstva. A jedino se ovakova izborna reforma može nazvati demokratskom u pravom smislu riječi. Prestavnici narodne i demokratske stran- ke, koji uvijek ističu jedni svoj liberalizam, a drugi svoj demokratizam, čemu se i gle- de izborne reforme ne držahu tih načela? Razlog je jasan: vide ugrožen svoj položaj, te im je ragje žrtvovat načela, nego izgu- biti vlast iz ruku. Narod to treba da upam- ti. Sa strankama i ljudima, kojim je puk sredstvo, da se održe na vlasti, mora se o- bračunati; a sigurni smo, da će narod i pre- ko volje gospode znat pronaći način da do svoga cilja dogje. Prog perioda rada hroatskog sabora. Ova je perioda saborskog rada već zaklju- čena. Poslije »velikog truda« za dobro maroda potrebit je odulji odmor ocima domovine. Bilo je ove periode u saboru puno — vike. Sav taj jalovi rad sabora proistječe iz žalosnog odnošaja prema Madžarima, koji se po nagod- benom zakonu mogu uplitati u autonomne po- slove Hrvatske, a to oni dakako i čine, Ko je iole upućen u banovinske političke prilike, mogao je lako predvigjeli to jalovo po- slovanje sabora, i biti više nego uvjeren, da se opet neće ništa dobra učiniti. Novac, taj nervus rerum, u rukama je Ma- džara, a bez novca nema ništa. A Madžari su veoma škrti prema Hrvatskoj, pak joj ne daju ni onoga, što bi je po nagodbi išlo. Srpsko-hrvatska koalicija slijepo pristaje na sve, što Madžari hoće, eda se tako održi u nji- hovoj milosti. Isprva se je hvastala, da će od Madžara isposlovati i novčanu poboljšicu za Hr- vatsku i stotinu inih blagodati, a kad tamo nije postigla a ma baš ništa tako, da se ni najvital- nije potrebe u zemlji ne mogu pokriti. S toga u zemlji ništa ne može da ljudski napreduje, već se u svemu jedva životari, prem- da je Hrvatska dosta velika i porezna joj snaga dosta jaka. Vlada u Banovini nije u stanju ni da je- dnog potoka reguliše, ni da jedne močvare isu- ši, a kamo li da se upusti u veća gospodarska poduzeća. Sve su hrvatske financije po nagodbi u ru- kama Madžara, koji ih dobro eksplotišu, dok Hr- vatska sve to više propada. A gospoda od koa- licije duboko se klanjaju nagodbi i njezinom fi- nancijalnom uregjenju i to baš tako ropski, ka- ko još nikada. Ali je za to koalicija dobro osigurala svo- je ljude i namirila svoje potrebe. »Pokret« je iz- bavila duga, a Hinkoviću omogućila; da se po- vrati u domovinu, i da njegovo staro »Sunce« opet zasja. Nego regbi ipak, da je postalo već — zimsko!! Kr Glavna zasluga većine hrvat ta, što je omogućila Madžarima, da. u izvla- stiti obale hrvatskog Primorja. 1 lji ništa ne smeta, što se je sav hrvatski narod proti iz- vlastbi listom digao; ona to dapače u ime na- rodne ljubavi još žarko brani, Jedna od glavnijih briga koalicijinoj družbi bila je ta, da se povrati srpskoj crkvi autonomi- ja, koja je za komesarijata ukinuta bila, i da bi se izabrao za karlovačkog patrijara koji od srp- skih samostalaca. Samostalci imaju naime pogled u budućnost, a bogati patrijarški fondovi mogu služiti za zaklonište, ako opet nastupe ctni dani. Od svega toga Hrvatska nema nikakve koristi, ali koalicija nije mogla nikako na ino, a da mi- loj bratiji ne priušti ove uskrsne pisanice. Ovaj prikaz saborskog rada ne bi bio pot- pun, kad ne bi napomenuli i junačka djela »ve- likog Mile«. On je svojim »otkrićima« učinio ve- liki usiuga koaliciji, a ona mu uzvratila uzda- rje, nije ga izručila sudu. Ovaj i ovakav rad hrvatskog sabora napu- nja svako pravo hrvatsko srce tugom i žalosti. Tim više, što se ovo dogagja u eri »narodnih ljudi«. Od kada su koalicijonaši »uspostavili u- stav«, Hrvatska eto na sve strane »dobiva« — kako oni kažu — ali na žalost još većeg jada i nevolje gore! Prevrat u Arbaniji. Po istočnoj Arbaniji i u Epiru nastao je i zavladao jak ustanak, oružan prevrat, koji bi mogao da proizvede neočekivanih dogagjaja i iz- nenagjenja. Neće nipošto da priznaju arbanašku vladu. Ustanici, pod imenom t. zv. svetih bata- lijuna, znatno potpomagani od redovite grčke vojske, u više su okršaja potisnuli Arnaute i zau- zeli nekoliko važnih pozicija. Knez Arbanije o- bratio se na Austro-Ugarsku i na Italiju, da in- tervenišu u Ateni u korist Arbanije. Ove su, uz privolu Njemačke, upravile na vlasti trojnog spo- razuma hitnu notu, ujedno predlažući, da se e- nergičnom porukour istupi u Grčkoj, da ne po- dupire Epiroćane i da isprazni dijelove Epira, koji su dodijeljeni Arbaniji. Vlasti trojnog spo- razuma (Rusija, Engleška i Francuska), izjavile su se kao saglasne s vlastima trojnog saveza. Epirci su se na čitavoj liniji nalazili u po- bjedonosnom napredovanju, tako, da su bili pot- puno potukli arbanašku žandarmeriju, koja je pod zapovjedništvom nizozemskih oficira, Knez je Wied na sjednici ministarskog ar- banaškog vijeća predložio, da se do potrebe stavi on na čelu vojske proti Epircima, Na oružje su pozvani i redifi od 29 do 39 godina. Ustanici su zauzeli i Koricu, a kako se iz Drača javlja, u borbu je stupilo i redovito grčko vojništvo, na zapovijed svojih oficira. Metropo- lita u Korici stajao je uz stranu ustaša. Borbe izmegju epirskih ustaša i arbanaške vojske vo- dile su se ma cijeloj liniji od Argirokastra do Korice. Kako iz Valone vijesti glase, ratuje se na divljački način i mnogo je selija od ustaša razoreno i popaljeno. Zadnje su vijesti, da su Epirci sasvim po- tučeni i da su se pokorili arbanaškim oblastima. Mnogo ih je razoružano i pozatvarano. Uapsiše i metropolitu u Korici, koji je bio uz buntovni- ke, Drže, da buna stoji pod grčkom vrhovnom upravom, U blizini Leskovika ima Grčka znatna vojena pojačanja. Arbanija hoće da digne na o- ružje 20.000 vojnika, da može epirsko pitanje što prije dokrajčiti. Zadnje pak londonske vijesti kažu, da je položaj kraj Korice vrlo kritičan. Hoće li se pak s ovim i nakon ovog pre- vrata sve svršiti i dovesti u mirnu kolotečinu, veoma je sumnjati. Poplave u Slavoniji. (Dopis iz Slavonije), Da kulturni svijet vidi sada neke predjele oko Save, čudom bi se zečudio. Sava se je ra- zlila kao čitavo more, te poplavila i pokrila hi- ljade jutara plodne zemlje, zalila je pašnjake i šume, razrušila puteve i kuće, te ljude iz domo- va protjerala, i prisilila ih, da bježe daleko, tra- žeći stan za sebe, a paše za blago svoje. Tako je mal da ne svake godine, kad sni- | jeg počne kopniti po kranjskim gorama, a voda | se slijevati Savom u Slavoniju. Jedne je godine ta voda veća, druge manja, ali ove je godine ta- ko velika, kakova nije bila od petnaest godina, I bit će to uvijek tako. Jer uprava Bosne i Hercegovine diže nasipe proti Savi u svojoj Posavini, a gdje nema umjetnog nasipa, tu je brdo prirodni nasip. Zato će slavonska, kao dlan ravna, Posavina biti izvrgnuta još većim popla- vama, jer će se sva voda po njoj slijevati, Ko nije vidio te slavonske vode, taj ne mo- že da o njima pravog pojma steče, I ta silna vo- da znade tako ležati po više tjedana, tako da o obragjivanju polja ni govora nema, Dobroćudni slavonski seljak trsi se, da i tomu zlu doskoči, i Posavac sije većinom kukuruz, koji se ;može i kasnije obraditi, pak u jeseni ipak dozrije. Ali ova velika voda znade izići iz korita svoga i u- sred ljeta, dapače i u jeseni samoj, te poplaviti i sijeno i uništiti zreli plod kukuruza. I tako ja- dan seljak u strahu je uvijek, da iz samih ruku ne izgubi plodove truda svoga. Tako znade biti glada i u sred plodne Slavonije, a po svijetu se viče: lijen. je slavonski narod, a ne znaju iomu pravog uzroka. Regulacija rijeka po nagodbi spada u. za- jedničke poslove. I u to ime Hrvatska doprinaša dobre procente, ali se sve to troši za madžarske rijeke. U Ugarskoj su i najmanji potoci reguli- sani, dok u Hrvatskoj ni najškodljivije rijeke ni- jesu nikako uregjene, već znaju činiti na miliju- ne štete i narodu i državi. A hrvatski sabor za ovakove se stvari malo ili nimalo brine! Vlada znade samo tomu da doskoči, ako pošalje narodu nekoliko vagona ku- kuruza, da se prehrani, ali i to narod opet i ter kako plati. Tim se pak radikalno ništa ne popravi. Neki je dan jedan seljak gledajući ovo sla- vonsko more, baš zgodno dometnuo: »Zašto na- ša koalicija ne dopusti Madžarima, da izviaste i ovo slavonsko more«. — Kad je dr. Prebeg, pra- vaški zastupnik, o tom zlu poveo riječ u sabo- ru, podban mu je ironično odgovorio: »Pomozi se narode sam, pak će ti i Bog pomoći«, A sla- vna koalicija, narodna prestavnica, pljeskala je na taj cinički odgovor i primila ga jednoglasno na znanje, Jao si ga narodu od.ovakove najro- doljubnije stranke, koja ima uvijek na ustima narodni boljitak, a na djelu gleda samo svoj interes! Učiteljsko pitanje u Hrvatskoj. (Dopis iz Banovine). Koliko je kod nas u Banovini neimućstvo, najbolje nam to osvjetljava učiteljsko pitanje. Na- ši koalicijonaši najaviše sigurno poboljšanje uči- teljskih plaća. I učiteljstvo je za to kao ludo ra- dilo i glasovalo za koaliciju, A: kad tamo? O to- mu sa strane koalicije ni spomena nema. A pra- vaški predlog, da se poboljšaju učiteljske plaće, koalicija odbija. Osupnuto učiteljstvo traži od koalicijonaških zastupnika, da iskupe svoju riječ, a oni im preko . »Pokreta« i »Srbobrana« poru- čuju, da se još »malo ustrpe i da moderiraju svoje zahtjeve«, Na ovakove poruke učitelji ostaju frapirani, ali:na žalost ne dosta poučeni, jer zadahnuti du- kom Davorina Trstenjaka, ne mogu da se rasta- ve od koalicije. Ovo slabo stanje našeg učiteljstva od. veli- ke je opasnosti za Hrvatsku. Učiteljice naime bježe u razne druge službe, a učitelji u Bosnu. Eto ih se je i za Srbiju javilo preko stotine. I radi p ljkanja učiteljskih sila prošle se. je go- dine moralo zatvoriti preko dvadeset i pet škola u samoj požeškoj županiii, Dočim je hrv. vlada dozvolila, da se otvori još. trideset novih madžar- skih škola a možda i dvije madžarske gimnazi- je (Zagreb i Osijek). Većima u Banovini'91 ma- džarska škola, sa ovo 30 bit će ih 121. To je preludij — kako kaže »Obzor« — parlameniari- zgcije vlade! Dolazi se i do toga, da se za učitelje. po- stavljaju i neučitelji t. j, ljudi bez učiteljske izo- brazbe, Žalostan je to znak! A uzrok je tomu, što našim financijama drugi upravljaju, i tako nam domovinu i kulturno i gospodarski upro- pašćuju. — Kod nas se već javno govori, da Madžari upravo ne dadu, da se naše školstvo pridigne, Njihov je plan, da se hrvatski učitelji razbjegnu, škole pozatvaraju, i da tako narod o- stane bez prosvjete u nepismenosti, da ga onda mogu bolje izrabljivati, a poglavito da budu i- mali tobože opravdanog razloga otvarati svoje madžarske Julijanske škole, i Žalosno je, da se većina hrvatskih zastup- nika tako nerazborito igra ovim toli važnim . pi- tanjem, i da tako dovodi do propasti narod svoj: Hoće li se u svibnju — kako, obećaju — riješiti ovo pitanje, idemo da vidimo!