Đ 1 1 ka zori re MAE h CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU [LI S POŠTOM NA GODINU K 6 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1.ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | .UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POJEDINI BROJ Br. 468. vn U DUBROVNIKU, IZLAZI SVAKE SUBOTE STOJI 10 PARA. PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE 18. APRILA 1914. AIARA MA Dubrovnik, 17. aprila 1914. Dok ovo pišemo, u Opatiji je u Ho- telu »Stefanie« diplomatski entrevue. Nakon skorog posjeta cara Vilima caru i kralju Franu Josipu u Schonbrunn«u, te nasljedniku prijestola nadvojvodi Franu Ferdinandu u Miramaru i kralju Viktoru Emanuelu u Mletcima, ovaj današnji susret u Opatiji izmegju ministara spoljašnjih djela Austrije i Italije, grofa Berchtolda i markiza di San Giuliano, imao bi da ponovno svi- jetu dokaže pouzdanost i toliko razvikanu srdačnost odnošaja izmegju vladalačkih do- mova i vlada trojnoga saveza. I tako eto u razmaku od deset godina Opatija je pu drugi put odabrata za stje- cište važnih dogovora megju državnicima Austrije i Italije. Jer 9. Aprila 1904., dakle uprav pred 10 godina, bjehu se sastali u villi »Flora« u Opatiji ministri grof Golu- chowski i Tittoni. Govorilo se, i govori se, da su baš onda izmegju ova dva državnika bili po- stavljeni prvi temelji za sporazumno djelo- vanje Austrije i Italije u Albaniji. O čemu će sada raspravljati i što li utanačiti grof Berchtold i markiz di San: Giuliano, teško je i nagagjati, a kamo li sa sigurnošću predviditi. Za cijelo ni ovaj novi sastanak ministara neće biti za austro-italski sporazum od neznatne vrijednosti. To već slijedi iz toga, što u internacijonalnom po- gledu dogovori izmegju glava država i nji- hovih ministara vanjskih posala zauzimlju u opće znatno mjesto. Da će pak u ovom dogovoru mini- stara biti uzeta u pretres možda u prvom redu, ako ne isključivo, razna »balkanska pitanja«, mora se naslutiti već iz toga, što je svaki od ministara doveo u pratnji sa so- bom ljude, koji slove kao vrsni poznava- oci balkanskih prilika. Idemo li u susret kojem novom spo- razumu za zajedničko djelovanje Austrije i Italije ili se radi samo o učvršćenju već uglavljenog sporazuma, dokazat će nam bu- dućnost, i to možda skora. Nas ta sporazumljenja sa Italijom, pra- ma dosadašnjem iskustvu, ništa ne vesele i ne mogu zagrijati. Današnja politika Italije počiva na im- perijalističkim težnjama. Svaki njezin poli- tički korak zadnjih godina to dokazuje. Osiguranje gospodstva na Jadranskom moru, to već nije nikakova tajna italijanskih poli- tičara: Kako se s italijanske strane podupire taljanaštvo uzduž cijele jadranske obale od Trsta do Albanije, to svi znamo, a osni- vanje Leginih škola, koje je u zadnje doba tako učestalo, o tome nas najbolje uvjerava. S toga s nepouzdanjem gledamo i na sastanak u Opatiji, toliko više što nas obu- zimlje bojazan, da će se na njemu, makar mimogred, dotaknuti i nas Hrvata na Pri- morju. Pisanje stanovite talijanske štampe zadnjih dana daje nam povoda, da o tome slutimo. Jer, i ako je poznato načelo, da se pri sastancima: ministara vanjskih posala iz- mjenjuju jedino misli vrhu vanjske politike, dočim ispada iz kruga pregovora svaki do- ticaj sa nutrnjom politikom, ipak se stano- vita talijanska štampa nateže, da dovede u svezu današnji sastanak u Opatiji sa naci- jonalnim zahtjevima Talijana u Monarhiji, poglavito s pitanjem osnutka talijanskog pravnog fakulteta u Trstu. Zato se bojimo, da talijanska lukavost ne bude upotrijebiti i ovu prigodu, kako će što bolje i brže prodrijeti sa svojim ekspan- zivnim težnjama na očitu štetu nas Jugo- slavena! Skupština Zadarskih pravaša. Svrhom prošlog mjeseca obdržavali su pravaši Zadra i okolice svoju skupštinu, na kojoj su pretresali sva aktuelna pitanja, ko- ja zasijecaju ili u samu stranku prava, ili se tiču općih zajedničkih interesa hrv. na- roda. Bilo je prisutno preko stotine vrlih pristaša stranke prava iz svih slojeva — kako izvješćuje »Hrv. Kruna«, a utješljivo je bilo vidjeti i lijepu kitu seljaka iz Za- darske okolice. Glavnu su riječ vodili vič. Don Ivo Prodan, vogja stranke, i potpre- sjednik Dr. M. Škvrce. Raspravljalo se tu o nevoljama hrvat- skog naroda, kako mu Madžari hoće da otmu sinje more, i kako vlada neće još da prizna ispite Zagrebačkog Sveučilišta, a on- da.o pokrajinskim. pitanjima, osobito.o.no- voj izbornoj reformi za dalmatinski sabor, kao i o Zadarskom pitanju. VIč. je Prodan u svom govoru prika- zao jaku svijest i otpornu snagu hrvatskog naroda na temelju povjesničkih činjenica. »Najslavniji i najveći narodi nadvladani su silom oružja, samo to nije hrvatski narod. Nad Zagrebom nikad ne zaleprša neprija- teljska zastava«. Kad neprijatelji nijesu mo- gli, da nas unište silom, neće lje ni luka- vošću. —.Osvrćući se zatim na prigovore zastupnika Pribičevića na hrv. saboru, da bi stranka prava bila vladinovačka, zgodno odgovara: »Nigdje nije stranka prava uz vladu, a svi Srbi u Monarkiji naprotiv sto- je uz vladu. U Banovini Pribičević i dru- govi, u Bosni Dimović, a kod nas u Dal- maciji poznato je vladanje Srba i njihovih zastupnika i u Beču i u Zadru«. Dr. Škvrce prikazao je borbu stranke prava za slobodu hrv. naroda, ona je je- dina stranka slobode. Zgodno je i on u svom govoru istaknuo: »Kao zatočnici hr-, vatstva udaramo na Srbe, ne zato što se zovu Srbi, nego zato, što rade proti hrvat- skim pravicama kao u Banovini i u Bosni«. Milo nam je, da se je na ovoj skup- štini' ovako jasno pokazala svijest i snaga zadarskih pravaša. Sporazum pravaša sa seljačkom strankom. Mnoge su novine razglasile, da je na skup- štini u Bjelovaru 5 tek. mjeseca sklopljen pot- puni pakt izmegju pravaša oko »Hrvatske« i se- ljačke stranke. Protupravaške novine već su htjele, da iz toga izbiju za sebe kapital na račun pra- vaša, Ali »Hrvatska« izjavljuje naprotiv, da nije sklopljen nikakav pakt sa seljačkom strankom. »Ove vijesti — piše »Hrvatska« — moramo opro- vrgnuti, ne da bi se stidili tobože seljačke stran- ke, već naprosto zato, jer sve ove vijesti ne od- govaraju činjenicam, Mi nismo krivi, da je sla- vosrpska družba slijepa kod zdravih očiju. Iz govora Dr, Horvata može se svatko uvjeriti, da o kakvom paktu ni spomena nema, već se je jedua i druga stranka založila za poštenu sivar, & za borbu proti tiranije i nasilja, te za prava Hr- vatske. Dr. Horvat je izrično naglasio, da su se obe stranke našle ne za zelenim stolom, već na poštenom radu za narod«. Potčasnička škola ratne mornarice u Šibeniku." Novom naredbom ratnog ministarstva do- sadašnja škola »muc4« pretvorila se je u c. k. potčasničku školu, i tim dobila novo značenje i mnogo veću važnost. Školu »muca« mi smo bili naučni sasvim omalovaživati, i najgora prijetnja djeci je bila: »Ići ćeš u muce«. To je bilo za mnoge pravo strašilo. Dok naprotiv Magjari i Nijemci davali su veliku važnost ovoj školi, i ako bi koje nji- hovo dijete bilo odbiveno, to bi protestirali kod samog ministra ratne mornarice, i znameniti nji- hovi ljudi kao Wekerle i Lueger znali su se u velike zanimati za ovu školu. Sad je ova škola tako uregjena, da dava u glavnom učeniku općenitu kulturu, kao naše gradjanske škole, te pučke gimnazije. Tu se uče razni jezici, a poimence hrvatski i talijanski, dok je nastavni jezik njemački. Ta je škola dobila sada i vrsne nastavnike, usposobljene učitelje za posebne struke. Gradi se već i posebna zgrada za ovu školu, u kojoj će moći stati do 700 u- čenika. Sad će Nijemci i Magjari još bolje paziti i veću pomnju posvetiti ovoj školi, a nije dobro, da je ni mi s vida pustimo. Ne smije da nam bude indiferentno, ko će pokrivati potčasnička mjesta u našoj mornarici. I drugu prednost ima ova škola: onaj, koji na- vrši 12 godina službovanja, ima pravo na svoju svjedočbu, po kojoj može da vrši praksu u svim uredima, ili da polaže ispit za pomorskog ka- petana; u jednu riječ, vrata su mu svih vlasti i ureda otvorena i budućnost osigurana, a za svu tu školu ne troši se ni prebijene pare, jer uče- nici imaju sve mukte. Najmanje učenika ima iz Dalmacije, koji su rogjeni pomorci, i koji bi sigurno najbolje us- pjeli. Bilo bi za to uputno, da i naše općine posvete pažnju ovoj školi, te upute tamo onu djecu, koja je za to sposobna, a inače su siro- mašna i zapuštena. Ova će škola u buduće igrati veliku ulogu, koli u trgovačkoj mornarici, toli kod naših javnih ureda, jer će njezini učenici pokrivati mnoga mjesta. Kod nas ima na žalost s dana na dan sve to više zapuštene i raspu- štene djece, a u ovoj bi školi mogli da nagju osiguranu svoju socijalnu egzistenciju, pak tako da budu od koristi i ljudskom društvu i svojoj domovini, Bam pate m primorje - li: koa? Poznato je, kako je svijestan narod po hr- vatskom Primorju listom ustao proti zakonu iz- vlastbe hrvatskoga mora. Veličanstvene skupštine na Sušaku, Senju i Grobniku nijesu mogle da budu mile Magjarima, jer ih prikazuju u pravom svijetlu kao otimače hrv. pravic4. I što će oni sada, da ove glasove ublaže i da pred vanjskim svijetom sebi obraz osvjetljaju? Našli su zgodan trik. Hrvatski ban barun Skerletz, exponent ma- gjarske vlade, ići će u hrvatsko Primorje u gra- dove: Sinj, Karlobag i dr. i to u službene svrhe. Tad će ga naravno dočekati službene deputacije, i magjaronski će se listovi malo razglagoljati o sjajnom dočeku bana, i kako ga narod voli, To će Magjarim baš dobro doći i oni će o tom trubit cijelom svijetu. Najžalosnije je u svemu tomu, da zastupnici srpsko hrvatske koalicije već iz petnih žila nastoje, kako bi ban bio što svečanije primljen. I da za- slijepe narod, to ga varaju ispraznim obećanjima da ban dolazi da upozna potrebe mjesta i da će *) Pod gornjim naslovom izišao je u Šibenskoj »Hr- vatskoj Misli« odulji članak, iz koga prenašamo glavne misli, od vlade odmah dobiti što traže. Dobro je, da su hrvatski listovi već raskrinkali ono licumjerje i narod upozorili na pravu svrhu banova pu- tovanja, pak tako narod neće lako pasti im na lijepak. To je regbi uvidio i sam ban i zato on neće za sada u Primorje. A hoće li kada, ito je pitanje. Ribarsko pitanje u Dalmaciji. Pred nama je V. knjižica izdanja Zadružnog Saveza u Spljetu, a tiče se za Dalmaciju vele- važne narodno-gospodarske grane: ribarskog pi- tanja. Zadatak je doista svih javnih faktora, da već jednom temeljito prouče ovo pitanje i da se zauzmu za unapregjenje ribarstva u Dalmaciji. Ko promotri našu Dalmaciju, makar na zem- ljopisnoj karti, mora odmah da stvori zaključak, kako bi jedna od poglavitih njezinih grana pri- vrede morala biti u ribarstvu. I cijenimo baš stoga da niko, ko nije u naše kukavne prilike upućen, neće htjeti i moći vje- rovati, kako smo baš u ovom pravcu zaostali. Tome je donekle kriva i činjenica, što mi u Dalmaciji nemamo ribarskog centruma, već je uprava ribarstva usredotočena u Trstu. Zadružni Savez u Spljetu uvigjajući, od ko- like je potrebe, da se već jednom uputi živi po- kret oko radikalnog uregjenja ribarskog pitanja i stvori iz našeg ribarstva izdašno vrelo narodne privrede, sazvao je dne 12 februara o. g. u Spljetu anketu predstavnika ribarskih zadruga u Dalmaciji. Na tom je sastanku savez iznio gotovu o- snovu, koja je bila jednoglasno i prihvaćena kao podloga budućeg rada oko unapregjenja ribarstva, a u prvom redu stvoreni zaključak, da ribarsko središte neima biti izvan Dalmacije. Zadružni je Savez eto učinio svoju; prvi se je makao i pokazao način, kako bi se naše ribarstvo imalo preustrojiti i finansirati. Sad o- staje na vladi, da i ona učini svoju i da osnova Zadružnog Saveza bude oživotvorena čim prije. Vijesti iz naroda. Iz Cavtata. (Razno.) Nastupom premaljeća probudio se je život ovdi. Hvala Obalnoj Plovidbi i zauzet- nom kap. Batiniću, imademo svakog dana tri lo- kalna parobroda za Dubrovnik i obratno te i po dva puta na dan, te nas mnogi stranci posjećuju nebrojeći mnogobrojne izlete, koje ti parobrodi priregjuju, tako da je na dva Uskrsna Blagdana po podne bilo na stotine izletnika, većim dijelom stranaca. Neimade pak dana, da ne bane jedan ili dva automobila iz Dubrovnika, Trebinja i Ercegnovog sa turistima, koji svi u velike hvale čistoću zraka, zaštićeni položaj i krasne vidike. Kad je Nj. V, Nadvojvoda Eugen boravio prošle korizme u Dubrovniku, i on je došavši automobilom posjetio Cavtat, zadržao še ovdi 2 sata i ovdi i doručkovao. Radnje za spomenik slavnom Bogišiću do- bro napreduju, Kip će doskora biti dovršen a Pomorska Vlada započela je već radnje za pro- širenje obale na onom mjestu, gdje će se spo- menik podignuti, Otkriće spomenika biti će po svoj prilici svrhom ljeta, Društvo za unapregjenje Cavtata počelo je graditi novi široki put na Ratu, kog misli pak izvesti naokolo sa sjeverne strane varoši, Za sada se radnja započela, a gradit će se malo po malo, kako se uzbude imati sredstava. Sve funkcije minule Velike Sedmice obav- ljene su sjajno po običaju, a nadasve Ophod u Veliki Petak u lijepoj premaljetnoj noći uz veliko saučešće pučanstva i pri sjajnoj rasvjeti ulica a osobito obale, Mješoviti zbor gospode i gospo- gjica mjesnih diletanata (koji je ove godine za prvi put stupio u crkveno pjevanje) izvršio je tačno na opće zadovoljstvo, pod upravom O. A, Jurice, uz pratnju armoniuma Mayerovo »Mise- rere« u Vel, Srijedu, Četvrtak i Petak u večer, a i ostalo pjevanje onih dana. Korizmeni propo-