e (ic #41 f | : ) izo S So si GSRC CRVENA HRV pe m AA mn CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Br. 470. U DUBROVNIKU, 2. MAJA (914. O NENADA LA LAOSA m God. X. Političke prilike u Dalmaciji. Naša pokrajina doživljava u ovo po- sljednje doba ovećih promjena na politič- kom polju. Red je ne samo, da te promje- ne kod pojedinih stranaka i strančica kon- statujemo, već da iz toga i praktične izvo- de učinimo, te tako u budućnost pogled bacimo. Stranka prava doživjela je otpad Drin- kovićeve i Krsteljeve grupe, (koja će, kako se glasa, do brzo u narodno-naprednjački tabor), ali prema vani doživjela je naša stranka i veselih zgoda, kao pobjede na Muću i u drugim općinama. | tako se po- kazuje jedrina i jakost te stranke, koju u- nutrnje razmirice samo pročiste, da ona bo- lje ojača i bujnije uspjeva. Sve je protivno sa napredno-demokrat- skom strankom. Poput oluje digla se i sta- la sve da ruši, i kad se je činilo e će ci- jela pokrajina u njezin tabor, eto se pojave najednom i unutrnje razmirice, a porazi pre- ma vani. Narod uvidio njihova načela i i- sprazna obećanja i odbacio ih. I tako je ta stranka doživjela teški udarac, koji će za dugo osjećati, a izgubila prestiž i povjerenje i kod samih svojih pristaša. Stranka »većine« bivša »narodna stran- ka« a kasnije »hrvatska stranka« osjećajući se kod prošlih izbora za Carevinsko Vijeće na rubu propasti, hotjela je, da se osnaži kompromisom sa naprednjacima, e da tako održi glavne svoje pozicije. Ali je tim či- nom izgubila dosta svojih uglednijih pri- staša, a naprednjaci su znali, da je izigra- vaju i da se njezinim ugledom i položajem što bolje okoriste. Već se je tada proricalo, da će naro- dne stranke nestati u naprednjačkom moru i poznavajući bahatost naprednjaka, svak se je bojao, hoće li se o njoj moći reći »sepeliatur cum honore«, ili će netragom isčeznuti kao da je nikada ni bilo nije. PODLISTAK. i === Borba za slobodu Poljske g. 1863. (Kratki prikaz jedne periode iz novije političke povjesti Poljske) Po Possendorferu i Rawilti, priredio V. Dračevac. 3 Bilo je to jednog popodneva mjeseca Jula prošle g. u Krakovu, Veleuč. g. Dr, Leopold Lenard — slovenski književnik i puplicista a dobar po- znavac Poljaka — pokuca na vratima moje sobe i blagohotno me pozove, da pogjemo pohoditi stare poljske »veterane«, koji su se 1863. junački borili za slobodu mile im otačbine. U društvu nekoliko g.ca zavoda ,sv. Obitelji«, u kojemu je on baš bio duhovnikom, uljegosmo u lijepu novu zgradu, koju poljski narod iz zahvalnosti prama ispaćenim svojim junacima podigne kao uspo- menu i opomenu svojemu pokoljenju. Već stara i ispaćena lica tih boraca, od kojih je veća po- lovica kušala za nekoliko godina one strašne šetnje po dalekoj i mraznoj Sibiriji, dočekaše nas sa svom onom usrdnošću, koju može samo pravi Poljak strancu da iskaže, Pričajući nam jedni sjedahu na stolicama, drugi ležahu u krevetima, treći se upirahu o štake, a svi se naprezahu, da nam u što ljep obliku prik svoja junačk djela i što jasnije osvijetle dogagjaje 1863. god. A one se baš god. t. j. prošle 1913. navršavalo 50 god. od tog zadnjeg pokušaja poljskih rodo- ljuba, da bi po mogu ćnosti opet na noge podi- gli nekad veliko svoje kraljevstvo. I Poljaci se u Galiciji latiše da tu slavnu &0-godišnjicu dostoj- / Da do toga nije ipak odmah došlo, ima se pripisati tomu, što su naprednjačke akcije već tada počele padati, inače bi smo bili već odavna pred svršenim činom. No što se nije dogodilo tada, dogagja se evo sada: fuzija narodne i naprednjačke stranke, Kako će se službeno zvati ova no- va stianka, ovaj mixtum compositum, još smrtnicima nije poznato. Da je time odzvonilo slavi narodne stranke, više je nego jasno. Naprednjaci će zauzeti njezina mjesta — dobre položaje, oko kojih se najvećma vrti današnja politi- ka te stranke, kako nas uče nazdravice na- mjesniku u Sinju. — Da je tako, uvjerava nas i pokušaj, da se ukine ćak i »glasilo za interese«, njezin organ »Narodni List«, koji je sa životom stranke tako srastao, da se bez njega narodna stranka ni pomisliti ne može. »Hrvatska Misao« iz Šibenika javlja, da bi »Narodni List« imao preći iz Zadra u Spljet i ondje izlaziti kao dnevnik, dočim »Riječke Novine« i »Naše Jedinstvo« izvje- šćuju, da će »Sloboda« postati zajedničkim glasilom fuzionisanih stranaka i da će od sada dnevno izlaziti. Biankini će pak uzdr- žati svoj »Narodni List«. Bilo što bilo, nešto se velika iza brda valja i ovaj čin od velike je zamašitosti na nasem političkom p_lju. A ko ga je proiz- veo? Da li narod preko svojih izaslanika? Da li opća skupština pristaša dotičnih stra- naka? Ništa od svega toga. To radi sve sa- mo nekoliko odvjetnika u Spljetu, koji — kakd zgodno primjećuje »Naše Jedinstvo« — već treći put bankrotiraju u politici, pak brišu dvije stranke, da stvore novu, a da za sve to nikoga ne pitaju. Njima je pri svemu tome samo do reklame i do toga, da se održe na položajima, da ne bi mo- rali poslije kolosalnih neuspjeha i katastro- falnih poraza povući posljedice i napustiti svoja mjesta. Da se osvrnemo još na manje stranke. no proslave. U Lavovu bijaše kroz čitavu god. otvorena izložba predmeta iz ustanka 63.će, a listovi se, prosvjetna društva i institucije natje- cahu, ho će ljepše da prikaže historijat i znače- nja 1863. godine. Starcima se jasnije krijesile oči a srce kao da im je življe u grudima udaralo sjećajući se sada nakon 50 god. onih kobnih dana, kada su život svoj i sve svoje polagali na otar domovini i potomstvu. Mi smo ih pomnjivo slušali a dje- vojčice bilježnicom u ruci svaka za se bilježile dojmove, i opaske, da kasnije djeci svojoj budu pričati junaštva svojih pregja is odgojem im za- jedno ulijevale u duše poštovanje prama istima jer urod bo samo, koji mrtve štuje na prošasti budućnost si snuje“, Taj dan na poticaj spomenutog gosp. Dra. Lčnarda odlučih, da našoj javnosti malo pobliže osvijetlim poljsku revoluciju od 1863. god. Novo pak »Slavensko društvo« u Krakovu, utemeljeno sa svrhom megjusobnog poznavanja i zbliženja svih Slavena, kojemu pripadaju sve najvigjenije ličnosti krakovske inteligence, a ma čija sijela i predavanja — po sadržaju sve samo prikazi iz bilo kulturnog bilo političkog života pojedinih slavenskih plemena — bijah pozivan uvijek za svoga boravka u Krakovu, učvrsti me još više u toj odluci. I ne spominjući dobre odnošaje Dubrovačke repuplike sa poljskim kraljevima, mi Hrvati naime imamo sa Poljacima najviše dodirnih tačaka od svih ostalih Slavena, kat. vjera, zapadna evrop- ska kultura, pismo, sve su to svojstva, koja nas ka U srpskoj stranci rcgbi da nema pot- pune sloge, ni čvrste discipline, ali njima je glavno, da se oni financijalno osnaže i da iz svega izvuku korist, a za'sve drugo deveta im je "briga. Talijanaši pak sa svom vikom i boj- kotom ostaju pri svome, a i po novoj iz- bornoj reformi proći će dobro — hvala napredno-narodnoj većini, ili mržnji na sve, što diše pravaškim duhom. Ovaj prikaz ne bi bio potpun, kad ne bi spomenuli i novo-niklu »nacijonalističku« stranku. Naša. omladina odavna već vrluda sad simo, sad tamo i svake godine mora nešto nova i u politici da iznese. Do go- dine valjda bit će već zatrcala fraza, da se još ko bude »nacijonalom« zvao. Sve ove promjene nijesu najutješljjvi- je, jer se kod njih nema pred očima osvje- šćivanje naroda i korist zemlje, već su sa- mo u egoistične svrhe. Zdrava i prirodna načela stranke prava mogu da kod ovako nezdravih pojava zauzmu većih dimensija, i da ta stranka bude i u buduće još bolje cvala i napredovala! Sukob izmegju sjev.-amer. Sjedinjenih Država i Mehika. Izmegju sjevero-američkih Sjedinjenih Dr- žava i Mehikanske republike došlo je do oruža- nog sukoba. Da zadobije zadovoljštinu za neis- kazanu počast zastavi sjev.-amer, Sjedinjenih Dr- žava u Tampicu, vlada je Sjedinjenih Država, povjerivši komandu admiralu Bagderu, otposlala flotu u Mehikanske vode, da u ime »mirne blo- kade« zaposjedne luku Veracruz. Eda se uzima pojam o položaju u Mehiku, treba naglasiti, da je Mehiko, jednako kao i sje- vero-američka Unija, savezna republika, koja sa- stoji od više manjih republika, a ima ukupno oko 15 milijuna stanovnika. Od tih su po prilici 8 milijuna indijanci, 6 milijuna miješana pasmi- na, poznata pod imenom mestizos, a samo jel milijun bijelih. Ovi potonji sa nešto mestizosa sačinjavaju višu klasu i uživaju sve koristi, a snose malene ili nikakove terete, te naravno gle- na neki način megjusobno spajaju. Pak to su i | naši stari uvigjeli te upirali svoje oči u Poljsku kao voditeljicu svih Slavena, napose nas Hrvata i Srba na jugu, što nam najbolje svijedoče naši najvrsniji pjesnici kao Gundulić, koji pjeva : » Poljsko sunce sini, sini Goni mjesec k* noćnoj tmini, U vedrini od istoka; Dan da svane s'tvoga oka“, I ako je onda Poljska bil jaka, te za one turske najezde lako mogla inspirirati slične sti- hove, mi ipak ne smijemo zaboraviti, da, poljski narod od preko 25 milijuna duša te njegova ve- lika kultura još i danas žive. Nemoćan doista, ali zato ipak dostojan, da se za nj zainteresuje- | mo, da ga pobliže nastojimo upoznati, A poljsko pitanje ipak još visi u evropskoj politici pak zar bi bilo čudo, i ako se čini naivno rečeno, kad bi najednom pored današnjih slobodnih Albanija uskrsnula i Velika Slobodna Poljska? Paki bez toga maleni narodi uvijek imadu potrebe od ve- ćih i kulturnijih, Sa živom željom, da bar nešto doprinesem upoznavanju kod nas tog velikog i najkulturni- jeg slavenskog plemena, napisah ovaj izvadak iz njegove političke povijesti. * * # Davno je bilo — 1795. god., — kad je Polj- ska, kao samostalna Evropejska vlast, prestala bitisati. Razdijelio se je tada posvema i defini- tivno njezin teritorij, a narod, koji se je iza du- gog drijemeža najednom bio lecnuo i stao kročiti stazom napredka željan svijetlosti, bi slomljen. U vrijeme naime megju prvom i drugom diobom radilo se je energično oko reformacije + ko daju, da se grčevito održe na svojim pozicijama' Ostali dio naroda, koji snaša sve terete, a da ne crpi nikad nikakove koristi, nezadovoljan je i bu- ni se proti nepravednim soćijalnim, ekonomskim i političkim prilikama. Na čelu je države od g. 1913. presjednik general V. Huerta, čovjek od- važan i ambicijozan. Proti Huerti stoji general Caranza na čelu konstitucijonalne stranke, koja stoji na štanovistu, da se u Mehiku uspostavi ustavna vlada. I tako Mehiko proživljuje unutrnju krizu, koja daje prigode razrovanosti i raznim tr- venjima u zemlji. Na ova nutrnja trvenja i nemire u zemlji, uprav je računala sjev.-američka Unija, kad se je u svojoj velikoj pohlepi za apsolutnom nad- moći u cijeloj Americi, dala navesti, da radi fu- tilnog uzroka, nepripravna svestrano za rat, na- padne Mehikansku republiku. Ali izgleda, da se je u svojim računima pre- varila. Bješe naime zaboravila sjevero-američka U- nija računati i na patriotizam Mehikanaca. Jer, po najnovijim vijestima iz onih krajeva, Mehi- kanci pred silovitim nasrtajem tugje države na svoju domovinu potpuno zaboraviše na megju- sobne razmirice, te se spravljaju, da se zajedni- čkim silama opru zajedničkom neprijatelju. Po- gibao, koja im prijeti, da stranac zaposjeduje u njihovoj domovini, probudila je i u onome puku, koji je kroz dugi niz godina bio rascijepan u razne stranke i mučen mnutrnjim borbama, osje- ćaj domovinske ljubavi. Presjednik Huerta, koji je dosle bio mno- gima simbol nasilništva, okrenuo se je u simbol borca proti najezdi tugjina. On osjeća, da mu je pozicija sada jača no igda. Pred neočekivanim otporom Mehikanaca po- tresli su se malko i diplomate sjevero-američke Unije, te kako nam vijesti kažu, prihvatiše dra- govoljno skupnu ponudu svih južno-američkih vlada za posredovanje oko mirnog riješenja spo- ra izmegju Unije i Mehika. Kakov će uspjeh to posredovanje imati, dok ovo pišemo, još ne znamo. Ali da se onako odrješita čovjeka, kakov je Huerta, za kojega se veli, da je na zahtjev za- stupnika sjevero-američkih država za javnu zado- voljštinu, kazao, u njihovoj prisutnosti, svome ministru vanjskih posala: Kažite im, da idu k vragu, ali im samo nastojte to kazati u diplo- matskoj formi, neće moći skloniti na velike po- puste, a najmanje na poniženje, to se može već sada predviditi. čitavog školstva. Nu ne samo na tom polju već i oko podignuća nižih slojeva rad je ondašnjih rodoljuba kao svećenika Huga Kolladaja i dru- žine bio velik. I čedo toga nastojanja bijaše ve- lebna »Konstitucija trećega Maja« zadnji tračak sunca nad strovaljujučim se u propast poljskim kraljevstvom. Obijesna naime i degenerirana šlahta marila je samo za to, kako će u svoje ruke prikupiti čim više bogatstva, pak se zaslijepljena tom že- ljom nije žacala ni najogavnijih djela. Ona je imala samo prava, a dužnosti prama nikomu, naj- manje pak prama vlastitoj domovini, Niži slojevi pučanstva bijahu u groznom stanju. Ubijeni mo- ralno, poniženi do očajnosti sred rastrovanog općeg života ljudi, koji su u prvom redu morali imati brige za spas domovine, nijesu ni pomi- šljali na kakovo podignuće ili spas. Amerikanac Dickinsom piše negdje, da je sudbina robova crnaca u njegovoj domovini ljepša nego li polj- skih seljaka, a poljski historik Jezierski pišući o odnošajima izmegju plemića, gragjanina i seljaka kaže : »gragjanin je bio posrednikom megju čo- vjekom plemićem i nečovjekom seljakom«. U ta- kovim prilikama, gdje se nitko nije starao za opće dobro, nije ni čuda, da su po prvoj diobi Poljske tugje čete zauzele dosugjeni im teritorij bez ikakvog pokušaja i ma bilo kakvog otpora. Rodoljubi, koji su pripravljali »Konstituciju tre- ćega maja« željeli su podignućem nižih, a ora- zumljenjem viših, da spase što se još spasiti dade; I doista ta je konstitucija: bila ideal državnog u- regjenja; djelo ljudi, koji su s prevelikom re«