e (ic #41
f | : )
izo S So

si GSRC

CRVENA

HRV

  

 

pe
m

 

 

 

AA mn

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

 

Br. 470.

 

U DUBROVNIKU, 2. MAJA (914.

O NENADA LA LAOSA m
God. X.

 

Političke prilike u Dalmaciji.

Naša pokrajina doživljava u ovo po-
sljednje doba ovećih promjena na politič-
kom polju. Red je ne samo, da te promje-
ne kod pojedinih stranaka i strančica kon-
statujemo, već da iz toga i praktične izvo-
de učinimo, te tako u budućnost pogled
bacimo.

Stranka prava doživjela je otpad Drin-
kovićeve i Krsteljeve grupe, (koja će, kako
se glasa, do brzo u narodno-naprednjački
tabor), ali prema vani doživjela je naša
stranka i veselih zgoda, kao pobjede na
Muću i u drugim općinama. | tako se po-
kazuje jedrina i jakost te stranke, koju u-
nutrnje razmirice samo pročiste, da ona bo-
lje ojača i bujnije uspjeva.

Sve je protivno sa napredno-demokrat-
skom strankom. Poput oluje digla se i sta-
la sve da ruši, i kad se je činilo e će ci-
jela pokrajina u njezin tabor, eto se pojave
najednom i unutrnje razmirice, a porazi pre-
ma vani. Narod uvidio njihova načela i i-
sprazna obećanja i odbacio ih. I tako je ta
stranka doživjela teški udarac, koji će za
dugo osjećati, a izgubila prestiž i povjerenje
i kod samih svojih pristaša.

Stranka »većine« bivša »narodna stran-
ka« a kasnije »hrvatska stranka« osjećajući
se kod prošlih izbora za Carevinsko Vijeće
na rubu propasti, hotjela je, da se osnaži
kompromisom sa naprednjacima, e da tako
održi glavne svoje pozicije. Ali je tim či-
nom izgubila dosta svojih uglednijih pri-
staša, a naprednjaci su znali, da je izigra-
vaju i da se njezinim ugledom i položajem
što bolje okoriste.

Već se je tada proricalo, da će naro-
dne stranke nestati u naprednjačkom moru
i poznavajući bahatost naprednjaka, svak
se je bojao, hoće li se o njoj moći reći
»sepeliatur cum honore«, ili će netragom
isčeznuti kao da je nikada ni bilo nije.

PODLISTAK.

i ===

Borba za slobodu Poljske g. 1863.

(Kratki prikaz jedne periode iz novije političke povjesti Poljske)
Po Possendorferu i Rawilti, priredio V. Dračevac.

3 Bilo je to jednog popodneva mjeseca Jula
prošle g. u Krakovu, Veleuč. g. Dr, Leopold Lenard
— slovenski književnik i puplicista a dobar po-
znavac Poljaka — pokuca na vratima moje sobe
i blagohotno me pozove, da pogjemo pohoditi
stare poljske »veterane«, koji su se 1863. junački
borili za slobodu mile im otačbine. U društvu
nekoliko g.ca zavoda ,sv. Obitelji«, u kojemu je
on baš bio duhovnikom, uljegosmo u lijepu novu
zgradu, koju poljski narod iz zahvalnosti prama
ispaćenim svojim junacima podigne kao uspo-
menu i opomenu svojemu pokoljenju. Već stara
i ispaćena lica tih boraca, od kojih je veća po-
lovica kušala za nekoliko godina one strašne
šetnje po dalekoj i mraznoj Sibiriji, dočekaše nas
sa svom onom usrdnošću, koju može samo pravi
Poljak strancu da iskaže, Pričajući nam jedni
sjedahu na stolicama, drugi ležahu u krevetima,
treći se upirahu o štake, a svi se naprezahu, da
nam u što ljep obliku prik svoja junačk
djela i što jasnije osvijetle dogagjaje 1863. god.
A one se baš god. t. j. prošle 1913. navršavalo
50 god. od tog zadnjeg pokušaja poljskih rodo-
ljuba, da bi po mogu ćnosti opet na noge podi-
gli nekad veliko svoje kraljevstvo. I Poljaci se u
Galiciji latiše da tu slavnu &0-godišnjicu dostoj-

/ Da do toga nije ipak odmah došlo,
ima se pripisati tomu, što su naprednjačke
akcije već tada počele padati, inače bi smo
bili već odavna pred svršenim činom.

No što se nije dogodilo tada, dogagja
se evo sada: fuzija narodne i naprednjačke
stranke, Kako će se službeno zvati ova no-
va stianka, ovaj mixtum compositum, još
smrtnicima nije poznato.

Da je time odzvonilo slavi narodne
stranke, više je nego jasno. Naprednjaci će
zauzeti njezina mjesta — dobre položaje,
oko kojih se najvećma vrti današnja politi-
ka te stranke, kako nas uče nazdravice na-
mjesniku u Sinju. — Da je tako, uvjerava
nas i pokušaj, da se ukine ćak i »glasilo
za interese«, njezin organ »Narodni List«,
koji je sa životom stranke tako srastao, da
se bez njega narodna stranka ni pomisliti
ne može.

»Hrvatska Misao« iz Šibenika javlja,
da bi »Narodni List« imao preći iz Zadra
u Spljet i ondje izlaziti kao dnevnik, dočim
»Riječke Novine« i »Naše Jedinstvo« izvje-
šćuju, da će »Sloboda« postati zajedničkim
glasilom fuzionisanih stranaka i da će od
sada dnevno izlaziti. Biankini će pak uzdr-
žati svoj »Narodni List«.

Bilo što bilo, nešto se velika iza brda
valja i ovaj čin od velike je zamašitosti na
nasem političkom p_lju. A ko ga je proiz-
veo? Da li narod preko svojih izaslanika?
Da li opća skupština pristaša dotičnih stra-
naka? Ništa od svega toga. To radi sve sa-
mo nekoliko odvjetnika u Spljetu, koji —
kakd zgodno primjećuje »Naše Jedinstvo«
— već treći put bankrotiraju u politici, pak
brišu dvije stranke, da stvore novu, a da
za sve to nikoga ne pitaju. Njima je pri
svemu tome samo do reklame i do toga,
da se održe na položajima, da ne bi mo-
rali poslije kolosalnih neuspjeha i katastro-
falnih poraza povući posljedice i napustiti
svoja mjesta.

Da se osvrnemo još na manje stranke.

no proslave. U Lavovu bijaše kroz čitavu god.
otvorena izložba predmeta iz ustanka 63.će, a
listovi se, prosvjetna društva i institucije natje-
cahu, ho će ljepše da prikaže historijat i znače-
nja 1863. godine.

Starcima se jasnije krijesile oči a srce kao
da im je življe u grudima udaralo sjećajući se
sada nakon 50 god. onih kobnih dana, kada su
život svoj i sve svoje polagali na otar domovini
i potomstvu. Mi smo ih pomnjivo slušali a dje-
vojčice bilježnicom u ruci svaka za se bilježile
dojmove, i opaske, da kasnije djeci svojoj budu
pričati junaštva svojih pregja is odgojem im za-
jedno ulijevale u duše poštovanje prama istima jer

urod bo samo, koji mrtve štuje
na prošasti budućnost si snuje“,

Taj dan na poticaj spomenutog gosp. Dra.
Lčnarda odlučih, da našoj javnosti malo pobliže
osvijetlim poljsku revoluciju od 1863. god. Novo
pak »Slavensko društvo« u Krakovu, utemeljeno
sa svrhom megjusobnog poznavanja i zbliženja
svih Slavena, kojemu pripadaju sve najvigjenije
ličnosti krakovske inteligence, a ma čija sijela i
predavanja — po sadržaju sve samo prikazi iz
bilo kulturnog bilo političkog života pojedinih
slavenskih plemena — bijah pozivan uvijek za
svoga boravka u Krakovu, učvrsti me još više u
toj odluci.

I ne spominjući dobre odnošaje Dubrovačke
repuplike sa poljskim kraljevima, mi Hrvati naime
imamo sa Poljacima najviše dodirnih tačaka od
svih ostalih Slavena, kat. vjera, zapadna evrop-

 

ska kultura, pismo, sve su to svojstva, koja nas

 

ka

U srpskoj stranci rcgbi da nema pot-
pune sloge, ni čvrste discipline, ali njima
je glavno, da se oni financijalno osnaže i
da iz svega izvuku korist, a za'sve drugo
deveta im je "briga.

Talijanaši pak sa svom vikom i boj-
kotom ostaju pri svome, a i po novoj iz-
bornoj reformi proći će dobro — hvala
napredno-narodnoj većini, ili mržnji na sve,
što diše pravaškim duhom.

Ovaj prikaz ne bi bio potpun, kad ne
bi spomenuli i novo-niklu »nacijonalističku«
stranku. Naša. omladina odavna već vrluda
sad simo, sad tamo i svake godine mora
nešto nova i u politici da iznese. Do go-
dine valjda bit će već zatrcala fraza, da se
još ko bude »nacijonalom« zvao.

Sve ove promjene nijesu najutješljjvi-
je, jer se kod njih nema pred očima osvje-
šćivanje naroda i korist zemlje, već su sa-
mo u egoistične svrhe. Zdrava i prirodna
načela stranke prava mogu da kod ovako
nezdravih pojava zauzmu većih dimensija,
i da ta stranka bude i u buduće još bolje
cvala i napredovala!

 

Sukob izmegju sjev.-amer.
Sjedinjenih Država i Mehika.

Izmegju sjevero-američkih Sjedinjenih Dr-
žava i Mehikanske republike došlo je do oruža-
nog sukoba. Da zadobije zadovoljštinu za neis-
kazanu počast zastavi sjev.-amer, Sjedinjenih Dr-
žava u Tampicu, vlada je Sjedinjenih Država,
povjerivši komandu admiralu Bagderu, otposlala
flotu u Mehikanske vode, da u ime »mirne blo-
kade« zaposjedne luku Veracruz.

Eda se uzima pojam o položaju u Mehiku,
treba naglasiti, da je Mehiko, jednako kao i sje-
vero-američka Unija, savezna republika, koja sa-
stoji od više manjih republika, a ima ukupno
oko 15 milijuna stanovnika. Od tih su po prilici
8 milijuna indijanci, 6 milijuna miješana pasmi-
na, poznata pod imenom mestizos, a samo jel
milijun bijelih. Ovi potonji sa nešto mestizosa
sačinjavaju višu klasu i uživaju sve koristi, a
snose malene ili nikakove terete, te naravno gle-

na neki način megjusobno spajaju. Pak to su i |

naši stari uvigjeli te upirali svoje oči u Poljsku
kao voditeljicu svih Slavena, napose nas Hrvata
i Srba na jugu, što nam najbolje svijedoče naši
najvrsniji pjesnici kao Gundulić, koji pjeva :
» Poljsko sunce sini, sini Goni mjesec k* noćnoj tmini,
U vedrini od istoka; Dan da svane s'tvoga oka“,
I ako je onda Poljska bil jaka, te za one
turske najezde lako mogla inspirirati slične sti-
hove, mi ipak ne smijemo zaboraviti, da, poljski
narod od preko 25 milijuna duša te njegova ve-
lika kultura još i danas žive. Nemoćan doista,

ali zato ipak dostojan, da se za nj zainteresuje- |

mo, da ga pobliže nastojimo upoznati, A poljsko
pitanje ipak još visi u evropskoj politici pak zar
bi bilo čudo, i ako se čini naivno rečeno, kad
bi najednom pored današnjih slobodnih Albanija
uskrsnula i Velika Slobodna Poljska? Paki bez
toga maleni narodi uvijek imadu potrebe od ve-
ćih i kulturnijih,

Sa živom željom, da bar nešto doprinesem
upoznavanju kod nas tog velikog i najkulturni-
jeg slavenskog plemena, napisah ovaj izvadak iz
njegove političke povijesti.

*

* #

Davno je bilo — 1795. god., — kad je Polj-
ska, kao samostalna Evropejska vlast, prestala
bitisati. Razdijelio se je tada posvema i defini-
tivno njezin teritorij, a narod, koji se je iza du-
gog drijemeža najednom bio lecnuo i stao kročiti
stazom napredka željan svijetlosti, bi slomljen.

U vrijeme naime megju prvom i drugom
diobom radilo se je energično oko reformacije

 

 

+ ko

daju, da se grčevito održe na svojim pozicijama'
Ostali dio naroda, koji snaša sve terete, a da ne
crpi nikad nikakove koristi, nezadovoljan je i bu-
ni se proti nepravednim soćijalnim, ekonomskim
i političkim prilikama. Na čelu je države od g.
1913. presjednik general V. Huerta, čovjek od-
važan i ambicijozan. Proti Huerti stoji general
Caranza na čelu konstitucijonalne stranke, koja
stoji na štanovistu, da se u Mehiku uspostavi
ustavna vlada. I tako Mehiko proživljuje unutrnju
krizu, koja daje prigode razrovanosti i raznim tr-
venjima u zemlji.

Na ova nutrnja trvenja i nemire u zemlji,
uprav je računala sjev.-američka Unija, kad se
je u svojoj velikoj pohlepi za apsolutnom nad-
moći u cijeloj Americi, dala navesti, da radi fu-
tilnog uzroka, nepripravna svestrano za rat, na-
padne Mehikansku republiku.

Ali izgleda, da se je u svojim računima pre-

varila.
Bješe naime zaboravila sjevero-američka U-
nija računati i na patriotizam  Mehikanaca. Jer,
po najnovijim vijestima iz onih krajeva, Mehi-
kanci pred silovitim nasrtajem tugje države na
svoju domovinu potpuno zaboraviše na megju-
sobne razmirice, te se spravljaju, da se zajedni-
čkim silama opru zajedničkom neprijatelju. Po-
gibao, koja im prijeti, da stranac zaposjeduje u
njihovoj domovini, probudila je i u onome puku,
koji je kroz dugi niz godina bio rascijepan u
razne stranke i mučen mnutrnjim borbama, osje-
ćaj domovinske ljubavi.

Presjednik Huerta, koji je dosle bio mno-
gima simbol nasilništva, okrenuo se je u simbol
borca proti najezdi tugjina. On osjeća, da mu je
pozicija sada jača no igda.

Pred neočekivanim otporom Mehikanaca po-
tresli su se malko i diplomate sjevero-američke
Unije, te kako nam vijesti kažu, prihvatiše dra-
govoljno skupnu ponudu svih južno-američkih
vlada za posredovanje oko mirnog riješenja spo-
ra izmegju Unije i Mehika. Kakov će uspjeh to
posredovanje imati, dok ovo pišemo, još ne znamo.

Ali da se onako odrješita čovjeka, kakov
je Huerta, za kojega se veli, da je na zahtjev za-
stupnika sjevero-američkih država za javnu zado-
voljštinu, kazao, u njihovoj prisutnosti, svome
ministru vanjskih posala: Kažite im, da idu k
vragu, ali im samo nastojte to kazati u diplo-
matskoj formi, neće moći skloniti na velike po-
puste, a najmanje na poniženje, to se može već
sada predviditi.

čitavog školstva. Nu ne samo na tom polju već
i oko podignuća nižih slojeva rad je ondašnjih
rodoljuba kao svećenika Huga Kolladaja i dru-
žine bio velik. I čedo toga nastojanja bijaše ve-
lebna »Konstitucija trećega Maja« zadnji tračak
sunca nad strovaljujučim se u propast poljskim
kraljevstvom.

Obijesna naime i degenerirana šlahta marila
je samo za to, kako će u svoje ruke prikupiti
čim više bogatstva, pak se zaslijepljena tom že-
ljom nije žacala ni najogavnijih djela. Ona je
imala samo prava, a dužnosti prama nikomu, naj-
manje pak prama vlastitoj domovini, Niži slojevi
pučanstva bijahu u groznom stanju. Ubijeni mo-
ralno, poniženi do očajnosti sred rastrovanog
općeg života ljudi, koji su u prvom redu morali
imati brige za spas domovine, nijesu ni pomi-
šljali na kakovo podignuće ili spas. Amerikanac
Dickinsom piše negdje, da je sudbina robova
crnaca u njegovoj domovini ljepša nego li polj-
skih seljaka, a poljski historik Jezierski pišući o
odnošajima izmegju plemića, gragjanina i seljaka
kaže : »gragjanin je bio posrednikom megju čo-
vjekom plemićem i nečovjekom seljakom«. U ta-
kovim prilikama, gdje se nitko nije starao za
opće dobro, nije ni čuda, da su po prvoj diobi
Poljske tugje čete zauzele dosugjeni im teritorij
bez ikakvog pokušaja i ma bilo kakvog otpora.
Rodoljubi, koji su pripravljali »Konstituciju tre-
ćega maja« željeli su podignućem nižih, a ora-
zumljenjem viših, da spase što se još spasiti dade;
I doista ta je konstitucija: bila ideal državnog u-
regjenja; djelo ljudi, koji su s prevelikom re«