CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6, NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE ŠTVU. — ZA ZAHVALE I ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. STOJI 10 PARA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU, Br. 473. m 23. MAJA 1914. NEŠ LALI LL pal a SL At E GESČ God. X. Obični i neobični pojavi. Bili smo više nego uvjereni, da će naš članak »Čudne pojave« u živo peknuti i Srbe i Srbofile, i nijesmo se prevarili. — Već smo se nadali i običnim, već zastar- jelim, spočitnicama na stranku prava radi austrijanštine i inih sličnih epiteta, kojih je kolekciju u zadnje :doba umnožila šiben- ska »Hrvatska Riječ«. Razlozi i dokazi iz povjesti, iz iskustva za naše srbofile ne vrijede. Njihov je naj- jači argumenat, nabacit se spočitnicama, i kada to reku, misle da su protivnike srušili. Mjesto da oprovrgne činjenice, koje smo u spomenulom članku nanizali, mjesni »Dubrovnik« hvata se solisterije, tog svog naspretnijeg šarca od megdana, i izvodi sa- mo igru riječi od »običnih« i »neobičnih« pojava. A i druge srbofilske novine uda- raju na pravaše, što tobož nijesu za »na- rodno jedinstvo Srba i Hrvata«, da ih je milota slušati. Po njima je najveći grijeh pravaša, što brane hrvatsko ime, što drže budnu naro- dnu svijest, i ne dadu se vući za nos od lukavštine. Sloga; to je dobro, ali kad od nje ima koristi u jednakoj mjeri svaki od učesnika. Koliko se je puta dolazilo kod nas do sloge sa Srbima, pak koje su Hrvati oda- tle imali za sebe koristi? Hrvati u ogrom- noj većini, u svojoj kući, prvi idu molit Srbe za slogu, a Srbi uvijek nešto traže, dok dobro osiguraju svoje pozicije. A gdje oni :dogju do vlasti, tu je hrvatskom imenu i spomena teško naći. Ne treba za dokaz tomu ići u Srbi- ju. Pogledajmo samo u našoj domovini one krajeve i općine, gdje su oni u veći- ni, da li se:tu hrvatsko ime i čuje! A gdje su u manjini — kao u našem gra- du, — kako žilavo rade, kako su udru- ženi svi za jednoga, kako hoće uvijek da imadu svoja »čisto srpska« društva, »čisto srpske« škole, »čiste srpske« ustanove, »či- sto «srpske banke«, a sloge se prihvaćaju (3) POIDLISTAK. Borba za slobodu Poljske g. 1863. (Kratki prikaz jedne periode iz novije političke povjesti Poljske) Po Passendorferu i Rawiti priredio V. Dračevac. Taj «strašni čas narodne nesreće imao je najdublji i najvjerniji odražaj u ondašnjoj poeziji. Kada je rad oko obnovljenja i povećanja narod- nih sila: postao težak, dapače nemoguć, kada je očaj zaokupio bio sve slojeve naroda, jedne držeći u tmici i neznanju, a druge u prisilno) bezpo- slici, kada je luč znanja i nade posvuda trnula, Poezija je raspalila baklju vjere i nade i nije dozvoljavala odreći se ljepše budućnosti. Duboko osjećajući mučenje otačbine svoje poljski pjesnici, istodobno i smajveći geniji ljudstva kao Mickie- wicz, Krasinski, Slowacki, Gaszezynski zvali:su Poljsku;imučenu i šibanu od dušmana »Kristom narodal«iiVjerovali su oni i širili tu vjeru -megju druge, ida (će: se |Bog napokon smilovati na muke i nevolje poljskog naroda; te ida će ga osloboditi od ropstva. I pod utjecajem te poezije, stala se je širiti: winarodu: vjera. u: izbavljenje, koje se je imalo dogoditi kakvim čudom. / Davalo je to vjerovanje nešto: snage slabima, /ali istodobno i oslabljivalo «narodne : sile, i zatvaralo ih u -očeki- vanju i držaloitih u religioznoj napetosti. Bilo ih je mnogo, ikoji su vjerovali, da će s križem u toliko, koliko im dobro dolazi. Jesu li se ikad naši Srbi i najmanje žrtvovali — za Hrvatsku ideju, je su li se ikada izložili za hrvatska prava, jesu li ikad i igdje spome- nuli samo hrvatsko ime ? Jedno je pjevati pjesme slozi i jedin- stvu, a drugo je imati š njima posla. Pi- tajte one, koji su ih kušali ičuti ćete, kako je ta sloga »slatka« i kako se u djelima očituje njihova bratska ljubav. Spomenuli smo, kako su lani učinili pomen Dr. A. Starčeviću i Srbi i Sibolili, a ljetos? Lani zajednička akademija »Srpske Zore« i »Družbe Ćirila i Metoda«, a ove godine o tom ni spomena. To je proljetni snijeg; lani bilo, a ljetos se tek spominjalo! Ali ove se je godine udrilo u talam- base za proslavu Zrinskih-Frankopana. Što će biti do godine, ne znamo. Svakako, ako se ova proslava bude uzdržati kao zaje- dnička, dvojimo da li će to biti samo radi hrvatskih mučenika. Moglo bi ih se zapitati, gdje su bili za punih trista ljeta, pak da se još nikad do sada ovih hrvatskih mučenika sjetili ni- jesu. Kako će se radi toga opravdati? Zar ignorancijom ? Pošto je sada »narodno jedinstvo« Srba i Hrvata postalo dnevno i goruće pi- tanje, radi kojeg se troši toliko ustrpljiva papira a da hrvatskoj stvari odatle nikakove koristi nema, nego što se to većma zapo- stavlja hrvatsko ime, to bi trebalo zapasati malo dalje i upitati povjest tolikih vijekova, neka nam ona iznese to »narodno jedin- stvo« u pravom svijetlu. I taj sud bit će za nas, i za svakog misaonog čovjeka, kud i kamo mjerodavniji, nego li jednog »omi- krona« i Milana Marjanovića, tog »lučo- noše« narodnog jedinstva. Konflikt izmegju vojničke i civilne vlasti u Srbiji, U zadnje doba izbile su na površinu neke divergencije izmegju vojske i vlade u Srbiji, te je dapače u povodu toga došlo i do žestokih ruci biti moguće pobijediti .silnijeg neprijatelja. interpelacija u narodnoj skupštini. Vjera u to, da su Poljaci ipak od Boga izabra- nim narodom, koji će izvršiti još neke velike zadaće i uzrokovati u svijetu ogroman nekakav prevrat, prelazila je iz poezije u život, osvijet- ljujući ga neznanim sjajem, budeći uzvišena čustva i davajući im premoć nad životom realnim. Ustanak 1830.-31. bijaše odgovor ruskim šikana- cijama, pred kojim cijela Evropa ostane prenera- žena, a Rusija osupnuta. Nu uzalud — iz nedo- statka jakoga vodstva i taj pokušaj bi slomjen, A Rusija u osveti zalije čitavu zemlju potocima krvi, Deportacije bile na dnevnom redu, zatvo- reno Varšavsko sveučiliste i sve preostale još polj- ske institucije, Počeo je još strašniji progon na- rodni i religijozni. Progonilo se je jezik i vjeru, a rodoljube, koji su i malo imali namjere pokazati se otpornim, odmah se je uzimalo u vojsku i tek bi se nakon 10 godina vraćali ubijeni mo- ralno i fizično.: Premoć je triumfirala! Vlada Ni- kolaja I. bijaše strašna i za Rusiju, jer je ovaj vladar htio, da vlada po uzoru Ivana groznoga ili Petra I. Zato su sve tamnice bile prenapunjene, a Sibirija se napučila, dok je seljak koli ruski toli poljski ječao u robstvu.: God. 1854. baci se on na Tursku. Nu susrete se u tome sa protestom čitave Evrope, a čitavu tu akciju predvodio je Napo- leon Ill. koji istupaše svukud na obranu slobode naroda i na: čiju su pomoć i sami Poljaci računali, Po smrti /Nikolaja I, naslijedi ga sin mu Aleksandar' Il. kojega pretekoše glasovi za libe- = Uzrok sukobu dala je težnja vlade da uzdrži | prvenstvo gragjanskih vlasti nad vojničkim. Početkom ožujka ove godine u Bitolju je izmegju tamošnjeg komandanta divizije i okružnog načel- nika došlo do sukoba: ko je od njih dvojice prestavnik države u zvaničnim svečanim prili- kama. Kako je bilo bojazni, da će slični sukobi izbiti i u ostalim mjestima Nove Srbije, vlada je smatrala za potrebno da reguliše taj odnos. I to je učinjeno uredbom o proslavljanju državnih praznika, kojim je regulisano, da upravni organi, šefovi pojedinih oblasti, predstavljaju državu u svečanim i zvaničnim prilikama i danima. Olficiri su ovu uredbu o prvenstvu gragjan- skih vlasti shvatili kao napadaj vlade protiv ofi- cira. General Damjan Popović, komandant trupa Nove Srbije, javio je raportom vojnom ministru da se neće pokoriti toj uredbi. I bio je ončas penzioniran. Ovo je penzioniranje razdražilo još više oficire, koji su bili uz to uzbugjeni još i s odredbom vlade da se obavi pregled vojničke ekonomske institucije poznate pod imenom Ofi- cirska Zadruga. Ovaj pregled Zadruge bio je odregjen usljed obavijesti, da novčano stanje u Zadruzi nije u redu i da postoji u istoj raznih nepravilnosti. Komisija, koja je pregled obavila, pronašla je zbilja neurednosti i zloupotreba. Nu ipak vlada tim nije postigla željeni uspjeh. Jer na ovih dana obavljenoj skupštini za izbor upravnog i nadzornog Odbora u Oficirskoj Zadruzi bijahu izabrani gotovo sve isti dosadašnji članovi, a tim nadodat, kao za protest, penzio- nirani general Damjan Popović. Ovaj se izbor i očekivao, jer se znalo da su velika većina izbornika pristalice mišljenja protiva vladi, Usljed svega ovoga došlo je do burnih i žestokih upadica proti vlade sa strane mlado- radikala i nacijonalista. Zast. Timotijević iznio je proti vladi takovih osvada glede postupka civilnih vlasti u novoosvojenim krajevima, koje su ostavile dubok dojam u skupštini, te i ako je vlada pro- drla preko interpelacija sa dnevnim redom, to se ipak njezina pobjeda ne može označiti potpunom, Glasa se, da će doći do ublaženja konflikta svojskom stim, što će vlada svoju uredbu o prvenstvn civilnih vlasti glede novoosvojenih kra- jeva djelomično preudesiti i tim djelomično uzeti u obzir stanovište oficirskog zbora. Kraljeva bolest. Službeni buletini o zdravlju Nj. Veličanstva donose, da nema nikakove promjene u njegovom ralnoga čovjeka i koji je svoju državu nastojao još više evropeizovati u svakom pravcu. Osim nekih izmjena na bolje u upravi i sudstvu na- mjeravao je u cijeloj Rusiji riješiti seljačko pi- tanje — odvisnost naime seljaka od zemlje, pluga i gospode, a koje u ostaloj Evropi već davno bijaše riješeno. Nu što se tiče državnog politič- kog ustrojstva nije ni govora bilo, »Na nebu Bog a na zemlji car« bijaše voditeljica ideja unutrašnje politike Rusije, A Poljacima, koji su na Aleksan- dra Il. dosta računali, odgovorio je u vrijeme svoga boravka u Varšavi: »Sve što je moj otac učinio, dobro je učinio«, Kud sada? Krimski je rat bio blizu svrhe, Koalicija država s Francuskom na čelu, bojeći se preve- likog osilenja Rusije, stupila je otvoreno protiv nje i istodobno kao protuteža veličanju Rusije izigje na površinu poljsko pitanje. God. 1855, naime naglasila je Francuska obvezu izvršenja i uzdržavanja od Rusije točaka Bečkog kongresa, Gabinet je engleski držao tu intervenciju Fran- cuske za nepolitičnu u ono vrijeme, jer je lasno mogla da izazove evropejski rat, Poraz Rusije u krimskom ratu donese ipak malo olakšica polj- skom narodu, Prije svega vlada se odluči, da će riješiti seljačko pitanje, koje je bilo os javnog života i napretka u čitavoj Rusiji. Osim toga krimski je rat odalečio Austriju od Rusije, a Ru- siji približio Francusku. I to je oživjelo malo nada kod Poljaka, jer je liberalni gabinet fran- stanju. U privatnim se pak liječničkim krugo- vima govori, da je ova zadnja bolest kraljeva bila pogibeljnija, nego li ijedna dosađašnja. — Pojave se katara još uvijek ne gube i češće ga muči suhi kašalj. Najbolje sredstvo, da katara i kašlja posvema nestane, to je toplo podneblje, sunce i šetnje na svježem morskom zraku. Zato liječnici sada savjetuju promjenu zraka i da bi otišao na jug u Meran ili u Miramar, da se tamo što bolje oporavi. Još nije poznato, hoće li se kralj pokoriti tomu savjetu i koje će mjesto oda- brati za svoj oporavak. Stogodišnjica Pape Pija VII. Napoleon Veliki hotio je ne samo da uni- šti papinu državu, već da samog glavara kršćan- ske Crkve učini svojim podložnikom, Ali u tom nije uspio. Blagi ali energični Papa Pijo VII. po- kazao se je pravim herojem prema Velikom Ca- tu. Mogao ga je Napoleon zasužnjiti, i svega li- šiti i š njim kojekako postupati, ali njegove čvr- ste volje nije nikako mogao slomiti. Smrtno bo- lestan primivši sakramente umirućih morao je Pijo VII. da putuje u Fontainebleau. Ali i sužanj- stvo od punih pet godina progje, i Napoleon je prisiljen, da potpiše odreku na prijestolje i da ide na otok sv. Jelene, a Papa Pijo VII. svečano se vraća u svoj Rim, dočekan neopisivim slav- ljem. Na 34. o. mj. vrši se ravno 100 godina od tog za Crkvu radosnog dogogjaja. U vječnom se gradu pripravljaju, da ovu stotu obljetnicu što svečanije proslave. Pokolj bugarskih vojnika u Macedoniji. U novo osvojenim krajevima Srbije ima sva sila Bugara, koji neće nikako da prisegnu vjernost ni srpskoj zastavi, ni kralju Petru. l rad toga došlo je neki dan kod Štipa — kako razne novine javljaju — do nečovječnog prizora. Ci- jeli jedan bataljun Macedonskih rekruta bugar- ske narodnosti u Ristovcu dadoše Srbi redom po- strijeljati, Slične se stvari dogagjaju i po drugim mjestima Macedonije, te je srpska vlada u strahu, da se to ne dogodi i kod svih bugarskih četa, poslala onamo nekoliko strojnih pušaka da njima trijebi Bugare. Radi toga zavladalo je u narodu silno ogor- čenje i bojati se je, da ne dogje do većih nemira. Srpska vlada dementira sve te vijesti, te ve- li, da su ti masakri neistiniti, dok su Bugari u cuski uživao dosta veliki auktoritet u Petrogradu. Francuska se je ipak više ustazala, da energično izigje sa kvestijom poljskom bojeći se, da nebi došlo do razvrgnuća dobrih odnošaja sa Rusijom, čije je pomoći trebovala pri namjeravanoj inter- venciji u kvestiji izvojštenja neodvisnosti i njedi- njenja Italije. S druge je strane Rusiji bilo stalo do prijateljstva 's Francuskom za slučaj rata s Austrijom. Riješenje seljačkog pitanja ' ostane samo varavo obećanje; tako Poljaci ostadoše na staromu. Riječi Aleksandra II, odjeknuše tužno po čitavoj Poljskoj te izazvaše očaj kod čitavog poljskog naroda. 1860. god. na 29, Studenoga slavila je mla- dež uspomenu na ustanak iz 1830.,-31, god. Na toj za Varšavu nezaboravnoj godišnjici bi po prvi put preko službe božje za polegle rodoljube zapjevana stara poljska pjesma: Rože, coš Polske przez tak dlugie wieki Otaczal blaskiem potegi i ohwaly.., Przed twe oltarze zanosim blaganie Ojezyzne, wolnošć raoz nam wroćić Panie! (Bože, koji si Poljsku za dugo vjekova zaokruživao sjajem moći i slave; Pred tvoje ti otare prinosimo molbe; slobodu, dom vrati nam molimo te Gospode.) U razbugjenju i manifestiranju narodnih osjećaja, Varšava je, kao najviše sijelo Poljaka prednjačila svim ostalim gradovima i pokraji ama po ruskoj Poljskoj. Iz Varšave su proishodili glavni poticaji za sve, i zrake velikih osjećaja sa