PRAVA

CRVENA HRVATSKA

s

 

Br. 474.

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6,
NA PO ILI ČETVRT. GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
IZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

POJEDINI BROJ

IZLAZI SVAKE SUBOTE

sm EEE

ŠTVU. — ZA ZAHVALE

STOJI 10 PARA. . ZA OGLASE 20 PARA PO

U DUBROVNIKU, 30. MAJA 1914.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI -UREDNI-

UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE:

1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU;
RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

.
sa

God. X.

 

 

Još o izvlaštenju - ,

morske obale u Hrvatskoj.

"Kako je poznato, proturala je svoje-
dobno magjarska vlada — na privolu hr-
vatsko-srpske koalicije — zakon, koji teško
povrijegjuje prava hrvatske izručujuć hrvat-
sku obalu na milost Magjara.

Proli toj nepravdi istupili su složno
svi oporbeni elementi, dokazujuć čim se
cilja s tim zakonom i kako su prava Hr-
vatske grubo izigrana.

Najglavnije uporište, koje je koalicija
u obrani toga protuustavnog zakona isticala,
bilo je to, da će se naredbenim putem pro-
tumačiti zakon i urediti postupak izvlašte-
nja morske obale u Hrvatskoj. Ta je na-
redba imala — po riječima koalicije — da
dokaže, kako Magjarima nije bilo do toga,
da onim zakonom zadiru u sferu hrvatske
autonomije.

I ta toliko razvikana i očekivana na-
redba, koja je po uvjeravanju koalicije imala
otstraniti sve nejasnosti i praznine zakona,
eto je napokon došla.

Ali, žalibože, ne samo što se njom
ne isključuje uplitanje magjarske vlade u
autonomne hrvatske poslove, već naprotiv,
ta se ingerencija još bolje'ovom.naredbom
razjašnjuje.

Raspolaganje s hrvatskom obalom po-
vjereno: je potpuno diskreciji ugarskog mi-
nistra trgovine, koji će o pravu razvlaštenja
odlučiti »nakon rasprave s banom«.

Što to znači »nakon rasprave«? U
stvari doista ništa. Jer ne znači, da se mora
postignuti »sporazum« izmegju jninistra tr-
govine.i bana, jer da se to misljelo, bila
bi se ta riječ i upotrebila, premda, imajuć
na umu ovisnost bana o ugarskoj vladi, ne
bi ni »sporazum« u stvari mnogo značio.

Ministar dakle trgovine, kad mu se
prohtije razvlastiti koji komad hrvatske o-
bale, ima samo »raspravljati« s hrvatskim
banom, drugim riječima; najavit: mu svoju
namjeru, a da se dalje ni ne osvrće na ba-
novu možebitnu oporbu, jer nije potrebito,
da se u stvari postigne sporazum.

Tako se eto i ovom naredbom, koju
je koalicija naviještala na obranu svoju, još

(4) PODLISTAK.

Borba za slobodu Poljske g. 1863.
(Kratki prikaz jedne periode iz novije političke povjesti Poljske)
Po Passendorferu | Rawiti priredio V. Dračevac.

Čas nije bio zgodan, jer narod jošnije bio
pripravan, a Rusija je cijelu svoju armiju imala
slobodnu. Bi odlučeno stoga odgoditi ustanak do
1865. ili do časa zapletaja Rusije u rat s kojom
evropejskom vlasti. Revolucionarni je komitet uz
to radio bez prestanka bilo oko mabavljanja oru-
žja i novaca bilo oko organiziranja obrtnika, a agi-
tacijom da se sistem dužnosti plaćanja u gotovu
uništi i zamjeni sa posvemašnjom slobodom bez
obveza sa strane seljaka, nastojaše iste privući
posve u svoje kolo. Bilo je uz to sa strane Po-
ljaka i grabeža i atentata i urota te sličnih ne-
djela, koja sredstva bijahu svakom narodu i uvi-
jek dobro: došla, da se iz nevolje izbavi i sunce
slobode ugleda.

Wielopolski, koji po strani bijaše još uvijek
uz ruku raskoj vladi, a proti slobodnjačkog po-
kreta ikod: Poljaka, želeći dići s puta ostvaranju
svojih namjera neke za revoluciju zagrijane osobe,
svjetova rusku vladu nek dade nalog vojsci i po-
liciji, da hvata redom po Varšavi svakoga, na koga

bolje vidi, kakovo je izdajstvo počinjeno na
štetu hrvatskog naroda !

 

Dogagjaji u Arbaniji
i javno mnijenje u Italiji.

Položaj je u Arbaniji postajao u zadnje vri-
jeme danomice kritičniji.

U Epiru krvavi ustanak; na sjeveru zemlje
Malisori kivnim okom gledahu nadmoć musli-
manskog elementa i Esad-paše; a k tome su u
zadnje dane pridošle alarmantne vijesti iz sre-
dišta zemlje, iz Šiaka, da se skupljaju i idu put
Drača oružane čete nezadovoljnika: sve to nije
slutilo nipošto na dobro.

I odjednom puče vijest o zarobljenju Esad-
paše, o njegovu progonu u inozemstvo, a malo
dana zatim, da su ustaše opkolili Drač i arbana-
ški se Vladar sklonio ma ratnu lagju zaštitnih
Vlasti.

I ako su svi znakovi odavali, da se nešto
teška sprema, jer je bilo očevidno, da će se u-
slijed uregjivanja državnog života, radi poreza i
obvezatnog vojništva pojaviti otpor još nezrela
pučanstva, a nenaučna na moderno državno u-
strojstvo sa svim svojim teretima, ipak vijest o
zarobljenju i izgonu Esad-paše došla je skoro
nenadano.

Energični i ovaj slavohlepni čovjek bio je
doista već od prvog početka sumnjiv. Ali nakon
njegova javnog pokorenja novome knezu i iza
kako je postao ministar rata i jedna od naju:
plivnijih i najuvaženijih ličnosti kod arbanaškog
dvora, vjerovalo se je u njegovu iskrenost.

Ali se je otkrilo, da je on, potajno, ali si-
stematski neprestano radio, kako će novog vla-
dara omraziti pred pukom, a sav ugled i vlast
usredočiti na sebi.

Pothvat Esadov bio je ma vrijeme otkrit,
on svladan i poslat u progonstvo.

Istina : Esad-paša nije svoju krivnju priznao,
šta više on je najenergičnije protestovao svoju
lojalnost i odanost vladaru Arbanije i izjavio se
žrtvom tajnih spletaka njegovih neprijatelja.

To je dalo povoda stanovitoj talijanskoj
štampi, da se opet užurba protiv Austrije doka-
zivajuć, da izgon Esad-paše ne stoji u nikakvoj
svezi sa pobunom u zemlji.

Nu dogagjaji, koji su se iza njegova izgo-
na zbili, dokazuju, da je on imao tajnih niti sa
glavama ustaša.

Prilike su se eto u tolikoj mjeri zaoštrile,
da princ Wied nije bio više siguran ni za svoj
život, Na sve strane u zemlji organizuju se u-
staške čete: prevrat bukti po cijeloj Arbaniji, a
u Kavaji se viče javno: Živio kralj Arbanije Esad!

bi i malo sumnje bilo, da pristaje uz revolucionar-
ce, Od 8000 mladeži, označene da se tad pohvata
bi ih 1000 uhvaćeno, a ostalo na objavu pre-
sjednika revolucionarnog komiteta Podlewskoga
— koji kasnije bi ustrijeljen — pobjegne iz Var-
šave. Na to se centralni revolucionarni komitet u
Varšavi proglasi Neodvisnom »Narodnom Polj-
skom Vladom« te izda proglas pozivajući Poljake
na oružje proti ilačitelja. I tako poče u noći iz-
megju 22 i 23 Siječnja 1863. ustanak Poljaka, do
danas još najzadnji pokušaj, da uskrise opet pro-
palu svoju a nekad veliku domovinu.

Bez čvrste organizacije, bez oružja i gotovo
bez sredstava ikakovih započeše Poljaci revolu-
ciju nadajući se čvrsto u energičnu intervenciju
evropskih vlasti, A Evropa?

Austrija je ostala indiferentna, Pruska pak
poticaše Rusiju, da upotrebi najoštrija sredstva,
samo da uguši ustanak, Engleska namjeravala, da
započne sa diplomatskom intervencijom, a Fran-
cuska, bojeći se da se njezini dobri odnošaji sa
Rusijom ne pogoršaju, mučala je. Tako je bilo
u početku ! Kasnije pak Pruska sklopi sa 'Rusi-
jom konvenciju, po kojoj zajednički imadjahu i-
stupifi proti Poljacima.

A ustanak se je već bio raširio po čitavoj

 

gotovo ruskoj poljskoj i poprimio odmah  hara-

 

ie to dokazuje krivnju Esada, a i da:je
njegova kazna bila preblaga.

Što se u ovom poslu čudnim prikazuje, to
je naprasit način pisanja talijanske štampe, iz
kog gdje jasno, a gdje prikrito izbija, da u pi-
tanju prestiža u Arbaniji raste sve to veći anta-
gonizam izmegju Italije i Monarhije.

Rimske novine u komentovanju zadnjih do-
gagjaja idu tako daleko te tvrde, da je svim tim
dogagjajima kriva diplomacija Austrije, kojoj da
nije bio poćudan Esad-paša, jer je on bio pri-
jatelj.Italije.

I tako se i ovom prigodom ispoljuje, na
koliko iskrenim temeljima počiva savez Italije
s Monarhijom i kako javno mnijenje Italije ne
propušta nijednu zgodu, da otvoreno i bezobzirno
istupi proti svojoj saveznici.

Ni toliko očekivana izjava ministra Di San
Giuliana u talijanskom parlamentu, i ako je sa-
stavljena u neprekornoj formi i obiluje možda i
odviše lijepim frazama, nije imala moć da uspo-

stavi ravnotežje ugrijanog dijela talijanske štampe.:

Svakako je dobro, da se je talijanska vlada i u
ovoj prigodi pokazala spremnom, držati se uglav-
ljene politike trojnog saveza, a ne dala se za-
vesti od nemirnih glava.

Ali nipošto nijesu bez značenja ove dishar-
monije u mišljenju talijanske vlade i talijanske
štampe, toliko više, što su u zadnje doba počele
bivati vrlo česte!

O ustanku u Arbaniji stižu slijedeće vijesti:

"Dok" se u petak u večer cijedilo; da će na-
stati mir, to su u subotu u jutro ustaše nastu-
pali proti Draču. Čitavo jutio trajala je žestoka
vatra izmegju predstraža ustaša i vladinih četa,
koje su imale dva topa i dvije mitraljeze. U po-
dne se je započelo pucati na prodiruće ustaše
sa baterije kaštela. U pobjed je položaj bio ta-
ko ozbiljan, da je svjetovano kneževskoj obitelji,
da se ukrca na talijanski ratni brod »Misurata«,
Ukrcali su se i Malisori na austrijske ratne bro-
dove. Zatim je pošla zasebna komisija, da pre-
govara sa ustašama. Uvjeti su ustaša odmah pri-
hvaćeni, Uslijed toga knez se je na 7 sati u ve-
čer vratio u palaču. Ustaše su ostali 2 klm. iz-
van Drača a zarobili su neke holandeške oficire
i nacijonaliste, U 9 sati iskrcala se i kneginja,
a djecu je ostavila na rečenom brodu. Na kne-
žev zahtjev ponovno su iskrcani italijanski 1nor-
nari, da mu čuvaju palaču. Sve je u pripravi,
da se u slučaju nužde hitro uzmognu ponovno
ukrcati na »Misuratu«, a jednako i za nesmeta-
no ukrcanje italijanskih mornara.

Kako se iz Drača javlja, ustaše su za obu-
stavu neprijateljstva podastrli ove zahtjeve: 1)
Ustaše žele poslati peticiju, u kojoj će putem

kter malih ustaških četica, koje su uspješno na-
predovale u zadirkivanju s bokova ruske armije,
a da im ova nije nimalo mogla škoditi; nu netom
bi se skupila gdjegod oveća četa Poljaka, to je
redovito bila od ruske vojske pobijegjena. Po-
lovicom Veljače preuze vodstvo čitave akcije polj-
ske Mieroslawski, nu pošto bijaše pobijegjen od
Rusa uskoči preko granice, a njegovo mjesto pre-
uze Langiewicz, koji se je najviše držao granica
Galicije. Ustaše poljske tješili su se sa indiferen-
tnošću Austrije, jer su im tako njihova braća
iz Galicije slobodno mogla pomagati.

Napoleon III, koji je svom silom htio da
pogje tragom strica mu Napoleona I, te se ne-
prestano namećao Evropi za posrednika u raznim
megjudržavnim sporovima, pak s time želio po-
stati nekim recimo vogjom politike evropejske i
ako za to nije posjedovao ni dosta stalnosti niti
sile, na svoju ruku sam osobno napiše list do
Petrograda zauzimajući se za Poljake, jer služ-
bena Francuska s obzira gori rečenog nije bila
poduzela nikakvog koraka i ako je francuska ja-
vnost od prvih poljskih emigranata dobro infor-
mirana o nasiljima ruske vlade, bila veoma slabo
raspoložena obzirom na Ruse,

Kad na list svoj primi Napoleon Ill nepri-
jatan odgovor, lati se drugoga sredstva. S nje-

svojih izaslanika navesti kuezu svoje zahtjeve. 2)
Zarobljeniči će biti svi postrijeljani, ako do sutra
u 8 sati ne dogje kapetan sa povoljnim kneže-
vim pismom. 3) Traže, da se nikad više protiv
njih ne upotrijebi oružje.

»Giornale d'Italia« donosi, da se je fran-
cuski član nadošle megjunarodne kontrolne ko-
misije u Drač odlučno usprotivio, da se na-
stavi vatra. Sporazumno sa poslanicima, kao i
s onim Rusije, odlučeno je poći u susret usta-
šama i postignuti, da se s obje strane odimali
obustave neprijateljstva. Izaslanici su pošli s bi-
jelim zastavama, da pregovaraju sa ustašama.

Noć je izmegju nedjelje i ponedjelnika pro-
šla mirno. Knez Vilim sa suprugom u palači ču-
van od 200 austrijskih i italijanskih mornara, s
kojim zapovijeda jedan austr. korvetni kapetan.
Čuvane su i zgrade stranih poslaništva, u koje
su se zaklonili mnogobrojni bjegunci..Svega je
iskrcano 600 austr. i italij. mornara. Ustaše još
stoje na svojim pozicijama. Uapšeni nizozemski
oficiri imali su da budu u ponedjeljak oslobo-
gjeni, jer je knez ispunio sve uvjete ustaša. Sve
pak visine oko Drača opskrbljene su baterijama.
Ratno brodovlje, koje se nalazi u luci, stoji spre-
mno na boj.

Ukrcanje kneževske obitelji na brod uslije-
dilo je na zahtjev Malisora. Kad su naime pri-
spjele prve vijesti o stupanju ustaša, odlučeno je,
da se Malisori imaju ukrcati, da se ne 'bi dao
boju vjerski karakter. Malisori nijesu htjeli đa
ostave svoga vladara, da će prije poginuti nego
li njega samog oslaviti-u pogibiji. Popustili su
pak uz uvjet, da će sei kneževska obitelj ukrcati;
i onda su otpremljeni na austrijski ratni brod.

U boju od nedjelje poginulo je 20 osoba,
a 10 ranjeno. Kako se iz Rima javlja, glasa se,
da je izaslanstvo ustaša stavilo kao glavni uvjet,
da se Esad-paša bezuvjetno imade pozvati natrag
u Arbaniju.

Iz Drača se javlja, da je knez izjavio itali-
janskom i austro-ug. poslaniku, da je spravan
odmah se zahvaliti, ako bi ustaše zatražile kao
uvjet, da se odrekne prijestolja. Voljan je odreći
se prijestolja i u slučaju, ako ustaše doduše ne
stave taj zahtjev, već ugju u Drač i grad zapo-
sjednu.

»Triester Zeitung« donosi iz Skadra, da je
tjelesni liječnik kneza, dr, Berghausen, nenadno
otpušten iz službe, jer je znao za planove Esađ:
paše.

 

Rimski »Matin« piše, da je nevjerojatno, da
|ltalija ne bi želila mirni postupak u Arbaniji, bu-
| dući da je zapletena u Libiji. Pod sadanjim okol-
| nostima imade Italija interesa, da arbanaško pi-
| tanje sačuva megjunarodni karakter i da izbjegne
|bilo koju nesuglasicu sa Austro-Ugarskom.

govim nastojanjem naime pošalje gabinet pariški
do Beča Metternicha s propozicijom, da bi Fran-
cuska i Austrija zajednički istupile u poljskom
pitanju; nu ni to ne uspije, jer.i ako se je iz
Galicije pomagalo poljske ustaše i oružjem i nov-
cem i hranom i municijom, a sve to vlađa aw
strijska sa indiferentnošću gledala, ipak se zataj >
francuski projekt Austrija nije mogla da zagrije,
jer se u tom slučaju za sigurno nebi bilo iz-
bjeglo ratu izmegju Austrije i Rusije. Dapače
Schmerling, bojeći se, da sama ta francuska -
pozicija ne izazove rat, otvoreno se je liiviš
njenom sadržaju. Osim toga energično se uspro-
protivi tome Engleska, bojeći se zbliženja Fran-
cuske k Austriji; a Austriji je ipak poljski usta- |
nak u Rusiji godio i nije željela njegovog brzog
ugušenja, jer je bila uvjerena, da bi se Rusija
tad osilila, pak da joj u tom slučaju neće biti
teško provagjati po Galiciji i jugu t. zv. pansla:
vističku propagandu za Aastriju pretežno slaven-
sku državu po svom sastavu, a germanskog ha-
raktera_ pogibeljnu. 3
Kad Francuska nije uspjela, Engleska  za-
počne sa diplomatičnom akcijom, kojoj se priluči
i Francuska, Engleska ipak nije iskreno željela
posvemašnje oslobogjenje Poljaka, s druge strane
opet nije bila ni za posvemašnje uništenje njihovo,