PRAVA CRVENA HRVATSKA s Br. 474. CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6, NA PO ILI ČETVRT. GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN IZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE sm EEE ŠTVU. — ZA ZAHVALE STOJI 10 PARA. . ZA OGLASE 20 PARA PO U DUBROVNIKU, 30. MAJA 1914. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI -UREDNI- UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE: 1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU; RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI . sa God. X. Još o izvlaštenju - , morske obale u Hrvatskoj. "Kako je poznato, proturala je svoje- dobno magjarska vlada — na privolu hr- vatsko-srpske koalicije — zakon, koji teško povrijegjuje prava hrvatske izručujuć hrvat- sku obalu na milost Magjara. Proli toj nepravdi istupili su složno svi oporbeni elementi, dokazujuć čim se cilja s tim zakonom i kako su prava Hr- vatske grubo izigrana. Najglavnije uporište, koje je koalicija u obrani toga protuustavnog zakona isticala, bilo je to, da će se naredbenim putem pro- tumačiti zakon i urediti postupak izvlašte- nja morske obale u Hrvatskoj. Ta je na- redba imala — po riječima koalicije — da dokaže, kako Magjarima nije bilo do toga, da onim zakonom zadiru u sferu hrvatske autonomije. I ta toliko razvikana i očekivana na- redba, koja je po uvjeravanju koalicije imala otstraniti sve nejasnosti i praznine zakona, eto je napokon došla. Ali, žalibože, ne samo što se njom ne isključuje uplitanje magjarske vlade u autonomne hrvatske poslove, već naprotiv, ta se ingerencija još bolje'ovom.naredbom razjašnjuje. Raspolaganje s hrvatskom obalom po- vjereno: je potpuno diskreciji ugarskog mi- nistra trgovine, koji će o pravu razvlaštenja odlučiti »nakon rasprave s banom«. Što to znači »nakon rasprave«? U stvari doista ništa. Jer ne znači, da se mora postignuti »sporazum« izmegju jninistra tr- govine.i bana, jer da se to misljelo, bila bi se ta riječ i upotrebila, premda, imajuć na umu ovisnost bana o ugarskoj vladi, ne bi ni »sporazum« u stvari mnogo značio. Ministar dakle trgovine, kad mu se prohtije razvlastiti koji komad hrvatske o- bale, ima samo »raspravljati« s hrvatskim banom, drugim riječima; najavit: mu svoju namjeru, a da se dalje ni ne osvrće na ba- novu možebitnu oporbu, jer nije potrebito, da se u stvari postigne sporazum. Tako se eto i ovom naredbom, koju je koalicija naviještala na obranu svoju, još (4) PODLISTAK. Borba za slobodu Poljske g. 1863. (Kratki prikaz jedne periode iz novije političke povjesti Poljske) Po Passendorferu | Rawiti priredio V. Dračevac. Čas nije bio zgodan, jer narod jošnije bio pripravan, a Rusija je cijelu svoju armiju imala slobodnu. Bi odlučeno stoga odgoditi ustanak do 1865. ili do časa zapletaja Rusije u rat s kojom evropejskom vlasti. Revolucionarni je komitet uz to radio bez prestanka bilo oko mabavljanja oru- žja i novaca bilo oko organiziranja obrtnika, a agi- tacijom da se sistem dužnosti plaćanja u gotovu uništi i zamjeni sa posvemašnjom slobodom bez obveza sa strane seljaka, nastojaše iste privući posve u svoje kolo. Bilo je uz to sa strane Po- ljaka i grabeža i atentata i urota te sličnih ne- djela, koja sredstva bijahu svakom narodu i uvi- jek dobro: došla, da se iz nevolje izbavi i sunce slobode ugleda. Wielopolski, koji po strani bijaše još uvijek uz ruku raskoj vladi, a proti slobodnjačkog po- kreta ikod: Poljaka, želeći dići s puta ostvaranju svojih namjera neke za revoluciju zagrijane osobe, svjetova rusku vladu nek dade nalog vojsci i po- liciji, da hvata redom po Varšavi svakoga, na koga bolje vidi, kakovo je izdajstvo počinjeno na štetu hrvatskog naroda ! Dogagjaji u Arbaniji i javno mnijenje u Italiji. Položaj je u Arbaniji postajao u zadnje vri- jeme danomice kritičniji. U Epiru krvavi ustanak; na sjeveru zemlje Malisori kivnim okom gledahu nadmoć musli- manskog elementa i Esad-paše; a k tome su u zadnje dane pridošle alarmantne vijesti iz sre- dišta zemlje, iz Šiaka, da se skupljaju i idu put Drača oružane čete nezadovoljnika: sve to nije slutilo nipošto na dobro. I odjednom puče vijest o zarobljenju Esad- paše, o njegovu progonu u inozemstvo, a malo dana zatim, da su ustaše opkolili Drač i arbana- ški se Vladar sklonio ma ratnu lagju zaštitnih Vlasti. I ako su svi znakovi odavali, da se nešto teška sprema, jer je bilo očevidno, da će se u- slijed uregjivanja državnog života, radi poreza i obvezatnog vojništva pojaviti otpor još nezrela pučanstva, a nenaučna na moderno državno u- strojstvo sa svim svojim teretima, ipak vijest o zarobljenju i izgonu Esad-paše došla je skoro nenadano. Energični i ovaj slavohlepni čovjek bio je doista već od prvog početka sumnjiv. Ali nakon njegova javnog pokorenja novome knezu i iza kako je postao ministar rata i jedna od naju: plivnijih i najuvaženijih ličnosti kod arbanaškog dvora, vjerovalo se je u njegovu iskrenost. Ali se je otkrilo, da je on, potajno, ali si- stematski neprestano radio, kako će novog vla- dara omraziti pred pukom, a sav ugled i vlast usredočiti na sebi. Pothvat Esadov bio je ma vrijeme otkrit, on svladan i poslat u progonstvo. Istina : Esad-paša nije svoju krivnju priznao, šta više on je najenergičnije protestovao svoju lojalnost i odanost vladaru Arbanije i izjavio se žrtvom tajnih spletaka njegovih neprijatelja. To je dalo povoda stanovitoj talijanskoj štampi, da se opet užurba protiv Austrije doka- zivajuć, da izgon Esad-paše ne stoji u nikakvoj svezi sa pobunom u zemlji. Nu dogagjaji, koji su se iza njegova izgo- na zbili, dokazuju, da je on imao tajnih niti sa glavama ustaša. Prilike su se eto u tolikoj mjeri zaoštrile, da princ Wied nije bio više siguran ni za svoj život, Na sve strane u zemlji organizuju se u- staške čete: prevrat bukti po cijeloj Arbaniji, a u Kavaji se viče javno: Živio kralj Arbanije Esad! bi i malo sumnje bilo, da pristaje uz revolucionar- ce, Od 8000 mladeži, označene da se tad pohvata bi ih 1000 uhvaćeno, a ostalo na objavu pre- sjednika revolucionarnog komiteta Podlewskoga — koji kasnije bi ustrijeljen — pobjegne iz Var- šave. Na to se centralni revolucionarni komitet u Varšavi proglasi Neodvisnom »Narodnom Polj- skom Vladom« te izda proglas pozivajući Poljake na oružje proti ilačitelja. I tako poče u noći iz- megju 22 i 23 Siječnja 1863. ustanak Poljaka, do danas još najzadnji pokušaj, da uskrise opet pro- palu svoju a nekad veliku domovinu. Bez čvrste organizacije, bez oružja i gotovo bez sredstava ikakovih započeše Poljaci revolu- ciju nadajući se čvrsto u energičnu intervenciju evropskih vlasti, A Evropa? Austrija je ostala indiferentna, Pruska pak poticaše Rusiju, da upotrebi najoštrija sredstva, samo da uguši ustanak, Engleska namjeravala, da započne sa diplomatskom intervencijom, a Fran- cuska, bojeći se da se njezini dobri odnošaji sa Rusijom ne pogoršaju, mučala je. Tako je bilo u početku ! Kasnije pak Pruska sklopi sa 'Rusi- jom konvenciju, po kojoj zajednički imadjahu i- stupifi proti Poljacima. A ustanak se je već bio raširio po čitavoj gotovo ruskoj poljskoj i poprimio odmah hara- ie to dokazuje krivnju Esada, a i da:je njegova kazna bila preblaga. Što se u ovom poslu čudnim prikazuje, to je naprasit način pisanja talijanske štampe, iz kog gdje jasno, a gdje prikrito izbija, da u pi- tanju prestiža u Arbaniji raste sve to veći anta- gonizam izmegju Italije i Monarhije. Rimske novine u komentovanju zadnjih do- gagjaja idu tako daleko te tvrde, da je svim tim dogagjajima kriva diplomacija Austrije, kojoj da nije bio poćudan Esad-paša, jer je on bio pri- jatelj.Italije. I tako se i ovom prigodom ispoljuje, na koliko iskrenim temeljima počiva savez Italije s Monarhijom i kako javno mnijenje Italije ne propušta nijednu zgodu, da otvoreno i bezobzirno istupi proti svojoj saveznici. Ni toliko očekivana izjava ministra Di San Giuliana u talijanskom parlamentu, i ako je sa- stavljena u neprekornoj formi i obiluje možda i odviše lijepim frazama, nije imala moć da uspo- stavi ravnotežje ugrijanog dijela talijanske štampe.: Svakako je dobro, da se je talijanska vlada i u ovoj prigodi pokazala spremnom, držati se uglav- ljene politike trojnog saveza, a ne dala se za- vesti od nemirnih glava. Ali nipošto nijesu bez značenja ove dishar- monije u mišljenju talijanske vlade i talijanske štampe, toliko više, što su u zadnje doba počele bivati vrlo česte! O ustanku u Arbaniji stižu slijedeće vijesti: "Dok" se u petak u večer cijedilo; da će na- stati mir, to su u subotu u jutro ustaše nastu- pali proti Draču. Čitavo jutio trajala je žestoka vatra izmegju predstraža ustaša i vladinih četa, koje su imale dva topa i dvije mitraljeze. U po- dne se je započelo pucati na prodiruće ustaše sa baterije kaštela. U pobjed je položaj bio ta- ko ozbiljan, da je svjetovano kneževskoj obitelji, da se ukrca na talijanski ratni brod »Misurata«, Ukrcali su se i Malisori na austrijske ratne bro- dove. Zatim je pošla zasebna komisija, da pre- govara sa ustašama. Uvjeti su ustaša odmah pri- hvaćeni, Uslijed toga knez se je na 7 sati u ve- čer vratio u palaču. Ustaše su ostali 2 klm. iz- van Drača a zarobili su neke holandeške oficire i nacijonaliste, U 9 sati iskrcala se i kneginja, a djecu je ostavila na rečenom brodu. Na kne- žev zahtjev ponovno su iskrcani italijanski 1nor- nari, da mu čuvaju palaču. Sve je u pripravi, da se u slučaju nužde hitro uzmognu ponovno ukrcati na »Misuratu«, a jednako i za nesmeta- no ukrcanje italijanskih mornara. Kako se iz Drača javlja, ustaše su za obu- stavu neprijateljstva podastrli ove zahtjeve: 1) Ustaše žele poslati peticiju, u kojoj će putem kter malih ustaških četica, koje su uspješno na- predovale u zadirkivanju s bokova ruske armije, a da im ova nije nimalo mogla škoditi; nu netom bi se skupila gdjegod oveća četa Poljaka, to je redovito bila od ruske vojske pobijegjena. Po- lovicom Veljače preuze vodstvo čitave akcije polj- ske Mieroslawski, nu pošto bijaše pobijegjen od Rusa uskoči preko granice, a njegovo mjesto pre- uze Langiewicz, koji se je najviše držao granica Galicije. Ustaše poljske tješili su se sa indiferen- tnošću Austrije, jer su im tako njihova braća iz Galicije slobodno mogla pomagati. Napoleon III, koji je svom silom htio da pogje tragom strica mu Napoleona I, te se ne- prestano namećao Evropi za posrednika u raznim megjudržavnim sporovima, pak s time želio po- stati nekim recimo vogjom politike evropejske i ako za to nije posjedovao ni dosta stalnosti niti sile, na svoju ruku sam osobno napiše list do Petrograda zauzimajući se za Poljake, jer služ- bena Francuska s obzira gori rečenog nije bila poduzela nikakvog koraka i ako je francuska ja- vnost od prvih poljskih emigranata dobro infor- mirana o nasiljima ruske vlade, bila veoma slabo raspoložena obzirom na Ruse, Kad na list svoj primi Napoleon Ill nepri- jatan odgovor, lati se drugoga sredstva. S nje- svojih izaslanika navesti kuezu svoje zahtjeve. 2) Zarobljeniči će biti svi postrijeljani, ako do sutra u 8 sati ne dogje kapetan sa povoljnim kneže- vim pismom. 3) Traže, da se nikad više protiv njih ne upotrijebi oružje. »Giornale d'Italia« donosi, da se je fran- cuski član nadošle megjunarodne kontrolne ko- misije u Drač odlučno usprotivio, da se na- stavi vatra. Sporazumno sa poslanicima, kao i s onim Rusije, odlučeno je poći u susret usta- šama i postignuti, da se s obje strane odimali obustave neprijateljstva. Izaslanici su pošli s bi- jelim zastavama, da pregovaraju sa ustašama. Noć je izmegju nedjelje i ponedjelnika pro- šla mirno. Knez Vilim sa suprugom u palači ču- van od 200 austrijskih i italijanskih mornara, s kojim zapovijeda jedan austr. korvetni kapetan. Čuvane su i zgrade stranih poslaništva, u koje su se zaklonili mnogobrojni bjegunci..Svega je iskrcano 600 austr. i italij. mornara. Ustaše još stoje na svojim pozicijama. Uapšeni nizozemski oficiri imali su da budu u ponedjeljak oslobo- gjeni, jer je knez ispunio sve uvjete ustaša. Sve pak visine oko Drača opskrbljene su baterijama. Ratno brodovlje, koje se nalazi u luci, stoji spre- mno na boj. Ukrcanje kneževske obitelji na brod uslije- dilo je na zahtjev Malisora. Kad su naime pri- spjele prve vijesti o stupanju ustaša, odlučeno je, da se Malisori imaju ukrcati, da se ne 'bi dao boju vjerski karakter. Malisori nijesu htjeli đa ostave svoga vladara, da će prije poginuti nego li njega samog oslaviti-u pogibiji. Popustili su pak uz uvjet, da će sei kneževska obitelj ukrcati; i onda su otpremljeni na austrijski ratni brod. U boju od nedjelje poginulo je 20 osoba, a 10 ranjeno. Kako se iz Rima javlja, glasa se, da je izaslanstvo ustaša stavilo kao glavni uvjet, da se Esad-paša bezuvjetno imade pozvati natrag u Arbaniju. Iz Drača se javlja, da je knez izjavio itali- janskom i austro-ug. poslaniku, da je spravan odmah se zahvaliti, ako bi ustaše zatražile kao uvjet, da se odrekne prijestolja. Voljan je odreći se prijestolja i u slučaju, ako ustaše doduše ne stave taj zahtjev, već ugju u Drač i grad zapo- sjednu. »Triester Zeitung« donosi iz Skadra, da je tjelesni liječnik kneza, dr, Berghausen, nenadno otpušten iz službe, jer je znao za planove Esađ: paše. Rimski »Matin« piše, da je nevjerojatno, da |ltalija ne bi želila mirni postupak u Arbaniji, bu- | dući da je zapletena u Libiji. Pod sadanjim okol- | nostima imade Italija interesa, da arbanaško pi- | tanje sačuva megjunarodni karakter i da izbjegne |bilo koju nesuglasicu sa Austro-Ugarskom. govim nastojanjem naime pošalje gabinet pariški do Beča Metternicha s propozicijom, da bi Fran- cuska i Austrija zajednički istupile u poljskom pitanju; nu ni to ne uspije, jer.i ako se je iz Galicije pomagalo poljske ustaše i oružjem i nov- cem i hranom i municijom, a sve to vlađa aw strijska sa indiferentnošću gledala, ipak se zataj > francuski projekt Austrija nije mogla da zagrije, jer se u tom slučaju za sigurno nebi bilo iz- bjeglo ratu izmegju Austrije i Rusije. Dapače Schmerling, bojeći se, da sama ta francuska - pozicija ne izazove rat, otvoreno se je liiviš njenom sadržaju. Osim toga energično se uspro- protivi tome Engleska, bojeći se zbliženja Fran- cuske k Austriji; a Austriji je ipak poljski usta- | nak u Rusiji godio i nije željela njegovog brzog ugušenja, jer je bila uvjerena, da bi se Rusija tad osilila, pak da joj u tom slučaju neće biti teško provagjati po Galiciji i jugu t. zv. pansla: vističku propagandu za Aastriju pretežno slaven- sku državu po svom sastavu, a germanskog ha- raktera_ pogibeljnu. 3 Kad Francuska nije uspjela, Engleska za- počne sa diplomatičnom akcijom, kojoj se priluči i Francuska, Engleska ipak nije iskreno željela posvemašnje oslobogjenje Poljaka, s druge strane opet nije bila ni za posvemašnje uništenje njihovo,