HRVATSKA

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

POJEDINI BROJ

IZLAZI SVAKE SUBOTE

STOJI 10 PARA.

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

 

 

 

Br. 475.

 

U DUBROVNIKU, 6. JUNA 1914.

NED
God. X.

 

 

Pitanje južnih Slavena.

Poslije balkanskog rata položaj se je
južnih Slavena sasma promijenio. Dok ih
se je prije omalovažavalo ili proti njima
svega iznosilo, to se sada s njima ozbiljno
bavi i strani svijet, a i svjetska štampa o
njima dosta i povoljno piše. I tako pitanje
južnih Slavena postaje od sve to većeg po-
mena, a kod nas Hrvata od ne malog u-
tjecaja.

Pojavio se kod nas najednom nacijo-
nalistički, jugoslavenski pokret i osvanuli
razni listovi i časopisi u tom smjeru, a sva
se je naša omladina zagrijala za tu nacijo-
nalističku ideju.

Glavna je svrha ovom jugoslavenskom
pokretu kulturno ujedinjenje ili »narodno
jedinstvo« svih južnih Slavena, poimence
Srba, Hrvata i Slovenaca. Tako vele svi
otgani nacijonalističkog pokreta.

Ovaj pokret nije kod nas nikakova no-
vost. Mi smo već imali i ilirski i jugosla-
venski pokret, za koji su se zagrijavali i
naši velikani Gaj, Strossmayer i drugi.

Da se je sličan pokret opet sada po-
javio, nije tomu čuda. Kad se uzme u ob-
zir stanje stvari, onda se vidi, da je taj po-
kret plod prilika, u kojima se nalazimo.
Naše su ga dakle prilike stvorile.

Hrvatska pritisnuta od Madžara, mora-
la je gledati, kako se krnje njezina prava,
i dosta pretrpjeti osobito u eri Khuena
Cuvaja. U toj nevolji upirala je svoj po-
gled i na Beč, nadajući se od tamo pomo-
ći i zaštiti. Ali osim izraza simpatije ne po-
stigne ništa, pak joj i ta nada iščezne. A
i njemačka štampa znala je i ter kako, da
udara po Hrvatima i po Slavenima uopće.
Tako su Madžari i Nijemci odbijali od se-
be Hrvate, koji su tražili svoje pravo i ni-
šta drugo.

U to su nadošle pobjede srpske voj-
ske na Balkanu i ratna slava opoji sva ju-
mačka srca, a ponajvećma mladenačka. | tu

4 PODLISTAK.

Historija opere i glazbene drame.
Napisao kapelnik Vjekoslav Raha.

Ako koji pisac karakteristično obradi kakav
historični ozbiljni dogogjaj bilo koje god vrsti
i udesi ga za kazalište, tada se ovakovo djelo na-
zivlje dramom ili pak, ako je fakat potresan,
tragedijom. Nadoda li se ovakovoj drami ili tra-
gediji glazbena pratnja t. j. ako se u dotičnoj
drami ili tragediji ono, što se inače glumi, pjeva
uz glazbeno udešenu pratnju tako, da glazba
efektira dramatski fakat, tada ovakovu dramu
nazivljemo operom ili glazbenom dramom.

Stari su Grci u Kimu (na obali male Azije)
još prije Isukrsta imali već neku vrst slobodnog
govora, što bi zvali operom ili tragedijom.
Za vrijeme bi se Aeschyla i Sophokla dekla-
mirala ili recitirala kakova tragična pripovijest
ma jednom pozitivnom ljudskom glasu, glas bi
se tog deklamatora izmjenično — prama karak-
teru tragičnog fakta — podizao ili padao. Jedan
takav deklamator bi deklamirao, dok bi na odre-
gjenim mjestima te dotične tragedije zbor u zvu-
čnim razmaciina glasa upadao, ali svi jedno-
glasno bez ikakove ritmične forme ili kakove
glazbene pratnje. Ovako je potrajalo kroz neko-
liko stoljeća, dok se napokon megju narodima
ne pokaže uzgojniji duh i bolji pojam u pogled
ovakovog načina opere ili tragedije.

Koncem 16. stoljeća u krugu Florentinskoga

treba tražit izvor ponovnom jugoslavenskom
pokretu.

Izgleda dakle da je taj pokret dobra i do-
nekle naravna i prirodna stvar. Nu mi smo
Hrvati uvijek zagrijani za velike ideje, ali
na žalost malo se osvrćemo na praktičnu
stranu, pak nas drugi znadu i ter kako da
izigravaju.|

A ne samo da nije isključena mogu-
ćnost, već je i opravdana bojazan, da se
tako ne dogodiisa novim nacijonalističkim
pokretom. Jer dok je ova ideja iz Srbije
došla, i dok Srbija u Hrvatskoj podržava
ovaj pokret, dotle se sami Srbi u Srbiji za
takov pokret puno ne zagrijavaju. Zar bi
Srbi pristali na to, da žrtvuju svoje ime,
svoju povjest, svoju književnost, a da se
stope u novi jugoslavenski narod? Nijesu
o tom htjeli da čuju ni za ilirskog, ni za
jugoslavenskog pokreta, a kamo li će sada,
kada su opojeni ratnom slavom!

Nacijonalistički dakle pokret ide za ne-
mogućim, a njegov bi konačni uspjeh bio
taj, da nestane hrvatskoga naroda, da se
ne spominje više hrvatsko ime, da ne bu-
de.više ni hrvatskog jezika, ni hrvatske po-
vjesti, ni hrvatske književnosti. A do toga,
ufamo-se, da neće nikada doći, jer je hr-
vatski narod 'svijestan prošlosti svoje i znao
je_da odoli i jačim kušnjama.

Hrvatska državna ideja, za koju se bo-
ri stranka prava, i koja je nikla iz duše i
srca hrvatskoga naroda, znati će da odoli
i ovom novom pokretu,. i neće nepromiš-
ljeno nikomu pasti na lijepak, a skora će
budućnost pokazati, da je nacijonalistički
pokret — kako se i kod drugih naroda
pokazalo — velika utopija!

 

Iz delegacija.

Vijećanja u delegacijama dovršila su sasvim
po programu u prošli petak, i ako su delegati željeli,
da se vijećanja produlje. Ali vlada nije bila sklona
na produljenje i to, kako se govorka, uprav je grof
Bechtold radi dogogjaja u Albaniji želio, da de-

grofa G. Bardia,*) pjevale su se već neke drame
uz glazbenu pratnju, koja je bila naročito za
dotičnu dramu udešena, samo ne više na način
slobodnog govora starih Grka, nego već u nekoj
ritmičnoj glazbenoj formi, t. j. u formi više-
glasnoga Mađrigala.

Madrigal je neka vrst glazbene kompozicije
kao n. pr. svakome dobro poznati pjevački Quarteti,
Quinteti i t. d. Takav operni Madrigal bio je u
16. stoljeću po Italiji jako obljubljen, — Tadašnji
su kompozitori dosta nastojali oko napretka ova-
kovih a i boljih opernih načina, nu manjkala su im
glazbena znanstvena sredstva, (nije bilo glazbenih
škola.) Ovakav operni način u formi Mađdrigala
u svom glazbenom cvijetu i moći prokrči naskoro
sebi put i dalje, naročito u crkovnoj glazbenoj
umjetnosti kod starih Nizozemaca.-Ali Palestrina
i Lassus, tadašnji glavni auktoriteti na polju
crkvene glazbe, videći da bi se ovakova madri-
galna forma mogla lako u crkvi i udomiti, usta-
doše energično proliva tom neumjetnom načinu
i uvedoše u crkovnu glazbu posvema drugi bolji
i ozbiljniji stil,

Iza ovakovog opernog načina u formi Ma-
drigala neki su kompozitori kao Peri, Caccini,
i Galilei udesili jedan novi način, tako zvanu
Monodiju ili solo-pjev, kojemu bi se još nado-
dala neka instrumentalna pratnja. Takovu mono-
diju upotrebljavali su samo u pojedinim scenama
te tadašnje opere.

*) Giovanni Bardi, conte Vernio, bijaše glazbenik i

 

pjesnik,

 

legačije redovito svrše, a to očevidno iz razloga,
da mu bude za čas odložena dužnost izražavati
se i dalje javno ob onome, što se u Arbaniji do-
gagja.

Zaključna sjednica delegacija nije bila bez
važnosti i to radi izjava zajedničkog ministra fi-
nancija Dr. Bilinskoga o Bosni i odsječnog šefa
u ministarstvu vanjskih posala, grofa Wickenbur-
ga, vrhu Arbanije.

U svome duljemu govoru u austrijskoj de-
legaciji, ministar se je Bilinski još jednom osvr-
nuo na sve kulturne i privredne uspjehe zaje-
dničke vlade u Bosni obećavši još i bolji rad za
budućnost. U pogledu državopravnog položaja Bo-
snei Hercegovine ministar je izjavio, da se još nije
ništa odlučilo. Ali je ministar prešutio ono, što
je glavno, i što je svakako morao reći: kako će
i u kome pogledu ovo pitanje privesti kraju.

U ugarsko-hrvatskoj delegaciji postavio se
je grof Wickenburg na stajalište, da je neprija-
telj austro-ugarske Monarhije svak, ko je protiv
nezavisnosti Arbanije. Bilo je više i 'vrijeme, da
se čuje odlučna riječ u tom pravcu, e da se zna
prosuditi arbanašku politiku monarhije. Ova o-
dlučna besjeda sa strane zastupnika vanjskog
ministarstva imala je valjda dvojaku svrhu: s
jedne strane htjelo se upozoriti delegate na sve
daljnje posljedice arbanaske politike monarhije, a
s druge strane staviti usteg skorašnjim riječima
ministra Di San Giuliana u talijanskom parla-
mentu. U potonjem smislu imaju se možda shva-
titi i riječi grofa Wickenburga, da Monarhija ne-
će-dopustiti nikakvu promjenu ravnotežja na ja-
dranskom moru. s

 

Vladina izborna reforma
i pravaši.

Obećali smo, da ćemo se opet na ovu tako
važnu stvar povratiti, iza kako vidimo, koji će
ispadak imati konferencije megjustranačkog sa-
borskog odbora vrhu nacrta vladine izborne re-
forme.

Te su se konferencije držale na Namjesni-
štvu puna tri dana, ali se još nije postigao ni-
kakav konkretni sporazum, te su vijećanja po-
novno bila odgogjena u svrhu, da se dobave ne-
ki detaljirani podatci od poreznih ureda.

Interesantno je megjutim usporediti ovu
vladinu osnovu sa osnovama, koje su u svoje
doba bili sastavili Prodan i Dr, Smodlaka.

Tom usporedbom vidi se očito, da se je
vladina osnova u glavnom naslonila na Smodla-

Ovakovi pokušaji sa ovim novim opernim na-
činom bili su već po svojoj naravi glazbene drame,
samo što takove drame u cjelini nijesu imale nika-
kav umjetni princip, jer je manjkao jošte glazbeni
razvitak, a melodična su glazbena čuvstva tako-
gjer bila daleko od svoje zadaće, pa se je tako
upotrebljavala većinom samo recitirana forma, sa-
mo govor bez melodije, Jedan bolji način ope-
re u kasnijem smislu riječi bila je opera imenom
»Daphne«, Tekst bijaše od nekog Rinuccini, a
maestri lacopo Peri i Giulio Caccini su istu ugla-
zbili. Ova se je opera izvagjala u Firenci god.
1594. privatno te je pobudila sveopće veselje,
Godine 1600, slijedili su neki slični operni poku-
šaji sa spomenutim monodičnim solo-pjevanjem
u raznim. opernim prizorima i to uz glazbenu
pratnju kakove jednostavne instrumentacije glazbila,

Velika je poteškoća bila takogjer i to, što
nije bilo u ono vrijeme nikakovih za operu ure-
gjenih kazališta, pa su se radi toga prve opere
izvagjale samo privatno, i to kod kakovih veli-
kaša, knezova, grofova i t. d., koji su imali za
taku opernu prestavu zgodne prostorije; ali buduć
i to bilo skopčano sa dosta velikim troškovima,
stoga su se i ovakove operne prestave činile
samo prigodom kakove velike svečanosti, ili pak
u vrijeme pokladno. Takovih prestava nalazimo
samo u Firenzi, i to sa dvije opere, jednom već
spomenutom »Daphne«, a drugom »Euridice«,
obim od maestra Peri, od kojih je ta druga do-
živjela i drugo izdanje g, 1608. Dakle prva o-
pera u kasnijem smislu riječi bila je »Daphne«,

 

kinu osnovu, uz jedinu glavnu razliku, što je
Smodlakina osnova zajamčivala Talijanima šest
mandata, dočim bi po vladinoj osnovi dobili se-
dam mandata.

Naprotiv vrhu svih promjena toliko važnih
i nužnih prema savremenim načelima, koje je
predvigjula Prodanova osnova, vladina je osno-
va prešla; tako: obvezatnost glasovanja, granicu
poreza u kuriji veleporeznika, granicu poreza iz-
megju pučke kurije i kurije srednjeg poreza itd.

U opće iz cijelog nacrta vladine izborne re-
forme, a osobito pregledajuć dublje izbornu geo-
metriju, proizlazi da se je htjelo, što više mogu-
će, ograničiti broj pravaških mandata.

Po ovome nacrtu od 56 mandata, pravaši
bi dobili jedva 14 ili 15 mandata, dakle manje,
nego bi ih imali po nacrtu Smodlakinu -ili :Me-
dinovu, jer bi po Smodlakinu nacrlu od 57 man-
data otpalo na pravaše 23, a po Medinovu na-
crtu od 54 mandata, otpalo bi na pravaše 21.

Naprotiv po vladinoj osnovi, Srbi bi dobili
9 mandata, a Talijani 7, Kad se uvaži ida srp-
skog pučanstva ima u Dalmaciji oko 81 hiljada,
a Talijanaša manje od 15 hiljada, dočim prama
glasovanju pri zadnjim izborima za carevinsko
vijeće zna se, da je za pravaše glasovalo ' skoro
dvije trećine svih izbornika Dalmacije, onda se
najbolje može vidjeti, da vladina osnova nije ni
najmanje u prilog naše stranke, kako to neki
predbacuju.

 

Prevrat u Arbaniji.

Pronosi se vijest, da će vladar Arbanije knez
Vilim do skora odstupiti sa arbanaškog prijes-
tolja. To donose berlinski i pariški listovi, U
tome je poslu otišao u Njemačku njegov dvorski
maršal Trota, da megju odlučujućim čimbenicima
pripravi što bude nužno za povratak Vilimov iz
Arbanije. Ostati će pak na prijestolju sve dok se
Trota ne povrati. Pariški »Journal« donosi, da
je u Draču već sve spravno za njegov odlazak,
I sav namještaj i pokućstvo da je već zatvoreno
u sanduke. Ali moglo bi bit, da se knez Vilim
u mjesto odstupa sprema, da prenese svoje pri-
jestolje u Skadar, Dakle, sve te vijesti treba pri-
mati velikom reservom.

Gledom na pregovore izmegju Vilima i
ustaša, izbija vijest, da je Vilim otpustio iz službe
glavare svoje kancelarije, austrijanca Buchbergera
i talijana Castoldia. To se tumači tako, da bi se
knez Vilim htio približiti Arnautima.

|a prvi operni kompozitori maestri Peri i Caccini,

(oba ilalijanci.) Iza ovih slijedila je opet jedna
nova pastoral-opera, imenom »Eumelio« od Ago-
stina Agarazzi, a davala se je u Rimu g. 1606. u
Seminario-Romano. Godine 1608. slijedile su opet

| dvije nove opere i to novo udešena pregjašnja

opera »Daphne« od Marca Gagliana i opera
»Arianna« od Claudia Monteverdi, i to već sa
uvedenim recitativima. Recitative je udesio I, Peri.
Do polovice 17. stoljeća davale su se opere sa-
mo u gradovima Bologni, Ferrari, Parmi i u
Milanu, nu ipak su ostale kao icentrum Firenca
i Mantova, dok napokon nije bilo sagragjeno u
Mlecima g. 1637. javno operno kazalište pod
naslovom »Sar Casslano«.

Mletačka je opera u brzo preobrazila te
stare Florentinske i Mantuanske tragedije, kojim
nije bilo više mjesta na Mletačkoj pozornici,
buduć se počelo sa skladanjem boljih vrsta oper-
nog fakta, jer je Mletačka odlična publika željela,
da bude operni sadržaj zanimiviji i značajniji,
t, j. kakav junački, kraljevski, ljubavni, li ratni
dogogjaj. Dosta se je takogjer nastojalo oko pje-
vačke tehnike, e da se pjevači bolje usavrše za
modernije operno pjevanje.

Ovakovim nastojanjem bješe ustrojena g.
1649. u Napulju prva glazbena škola pod. ma-
estrom Alessandrom Scarlatti. U toj se je školi
gojila ponajviše pjevačka operna tehnika i spret-
nost, Do skora je ltalija počela i u ovome nasto-
janju dosta napredovati. (Nastavit će se.)

E DDT AA