CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POJEDINI BROJ Br. 476. IZLAZI SVAKE SUBOTE 'STOJI 10 PARA. ARION ALL ALA. O NL S LALI LANE ANAL ANA U DUBROVNIKU, 13. JUNA 1914. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30. PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. God. X. Političke metamorfo3e u Dalmaciji Već smo se u više navrata osvrnuli na naše političke prilike, a nužda nas je izazvala, jer se nikad kao ove godine ne dogagjaju takovi preokreti u našoj provin- cijalnoj politici, da se čak napuštaju ili pro- mjenjuju programi, kako se zbilo pred par dana kod »Hrvatske (narodne) stranke« i kod »pučke napredne demokratske«. Pra- vaška se stranka naprotiv nepokolebivo dr- ži svoga programa i prema onoj »frangar non flectar«, pripravna je i dalje, da sva- ku žrtvu doprinese, ali od načela svojih da ni za pedalj ne odstupi. Izbori na Muću više su nego jasno dokazali, da se ruši kula, koju su demago- gi na pijesku sazidali, pak i narodnjaci i demokrati uvigješe, da im tlo ispod nogu izmiče, i stadoše se mučiti na sve moguće načine, kako da svoj položaj bolje sondi- raju i učvrste. Najprije je prigodom prošlih izbora za catevinsko vijeće nastao »kom promis« iz- megju »hrvatske« i »demokratske« stranke, pak ni tako udruženi, i služeći se svim mo- gućim sredstvima zavaravanja ne mogoše o- doljeti na mnogim pozicijama probugjenoj pravaškoj svijesti. Iza ovog kompromisa stadoše se obe stranke sve to više zbližati, a porazi i neu- spjesi dovedoše ih do namisli, da bi bilo bolje da se fuzioniraju, e da se tako na po- prištu održe. Nazad dva mjeseca već se je radilo o tome, da se obe stranke u jednu novu stope. Ali ni tada do potpune fuzije nije došlo, jer su još pristaše jedne i dru- ge svojski branili svoje interese, koji su u mnogočem različiti. Nakon dva mjeseca proučavanja sasta- doše se opet o Duhovima u Spljetu pre- stavnici otjiju, stranaka, pak »nakon duga i ni PODLISTAK., O. Petar Vlašić: ,,Savremena bihblij- ska pitanja““, Rijeka 1914. Tiskarski umjetnički zavod ,,Miriam“, cijena 2 K 20 para. Danas se raspravlja o svemu i svačemu sa većim ili manjim poznavanjem predmeta; nu malo se o čemu tako lakomisleno sudi, kao o Bibliji. Tu svak hoće da bude kritičar, osobito ako je letimično pročitao nekoliko nabačenih fraza o modernim otkrićima, koja bajagi obaraju vjerodostojnost i autentičnost svetih knjiga ili se površno pozabavio sa nedokazanim navodima, koji im niječa božanski izvor i nadahnuće, Sa- vremena pak skepsa, koja štedi mnoge nekritične novotarije, nekom se zlobnom nasladom obara na ovu svetinju, ne bi li je istrgla iz srca vijer- nika i uništila joj ugled, kojim ona kroz vjekove osvaja velike umove i duboke mislioce. Nu dok i naša domaća javnost nije ostala bez takovih površnili i meosnovamih nabacivanjA, osjeća se kod nas već odavna prijeka potreba priručne knjige, koja bi na temelju stručnih navoda i ozbiljnih proučavanja pretresla sva glavna savre- mena biblijska pitanja i prikazala ih u svijetlu istine i zdravog shvaćanja. Zadnjih je godina bilo. doduše objelodanjeno nekoliko specijalnih rasprava u ovome smislu;*) ali pregledne knjige nijesmo dosada imali. *) Spominjem : O. U. Talija: ,Erroros solentifci ot lilstorici u knjigama nadahnutim 1 citatlonos tačitae“, Zagreb 1908:; 1, Dujmušić: , Biblija i znanost“, Safa- jovo 1909.; 0. U. Talija: ,Mit i povijest, kritika i svestrana razmatranja« objelodaniše komu- nikč svog vijećanja, što su ga gotovo sve naše novine u cijelosti donijele. Glavna mu je tačka ta, da su obe stranke priznale potrebu stalne »kooperacije«. Ovaj novi politički akt od velike je zamašitosti ne samo za stranke, koje su ga sklopile, već i za daljnju politiku pokrajine uopće. Do potpune fuzije narodne i demo- kratske stranke nije bilo dakle moguće još ni ovaj put da dogje, pak eto se je po- stigla kooperacija. A koji su uslovi toj kooperaciji? BĐemokratska će stranka izostaviti iz svog programa »tačke, koje se tumače, kao protivne vjeri«, dok će narodna stranka po- puniti svoj program »unoseći izrijekom fa- kultativni otkup kmetstva, ukinuće redovi- | ne, i osiguranje uzdržavanja dušobrižnika«. Više je nego znamenito ovo izmjenično klaštrenje i popunjivanje programa. Stojeći na komunikeju demokratska stranka odriče 'se ne samo svog protuvjerskog programa, nego i svake sjenke, koja bi se dala iuma- čiti proti vjeri. Stvar bi u sebi bila dobra, ali je ovaj salto mortale nenadan i nepri- rodan pa i veoma loš znak za samu stran- ku. Nije li to njezin bankrot?! Zar se ni-, jesu demokrati najviše i možemo reći jedi- no u tom isticali, da su navaljivali na vje- ru i svećenstvo. I nije li jedini uspjeh nji- hova rada, da su nastojali otugjiti puk od crkve i zavaditi ga sa svećenstvom. A sad se svega toga odriču i od Sau- la najednom postaju svi Pavli, Hvale vri- | jedno, kad bi bilo iskreno! Ali ko će uto da vjeruje? Zar oni sami? Ne, jer izvještaji liberalnih i stranih, osobito srpskih, listova, donose vijest, da su se ove stranke samo udružile tim paktom proti klerikalizmu.+ A zar da im vjeruje dalmatinsko sve- ćenstvo i da se tomu veseli? Ni najmanje, Ono listom mora da ustane proti toj no- Toj je potrebi doskočio vrijedni naš fra- njevac O. Petar Vlašić, lektor nal franjevačkom bogoslovnom učilištu u Dubrovniku, lijepom i 2godnom knjigom, koja je ovih dana objeloda- njena pod gornjim naslovom. Učeni je pisac raz- dijelio svoje djelo u tri glavna dijela: I, Biblija uopće. li. O nekojim knjigama napose, III, Novo- vijeki nazori o Isusu Kristu. Prvi dio nabraja sve biblijske knjige po definiciji sabora tridentinskoga i vatikanskoga, baveći se izvornikom i prijevodima; zatim doka- zuje njihovu vjerodostojnost, nadahnuće i nepo- grješivost, pa suglasje megju biblijom i znanosti, U daljnim se navodima prispodablja biblija i povijest, njezina hronologija i hronologija istoč- nih naroda i riješavaju se prigovori proti tobož- njim kontradikcijama i nedosljednostima; a na- pokon se raspravlja o ćudorednosti i religiji bi- blije, prispodablja se starinsko shvaćanje božan- stva i ono u bibliji, te se raspreda o utjecaju babilonske kulture na izraelsku povijest i reli- giju; iznose se asirske, babilonske, egipatske, grčke i rimske priče u bibliji i prikazuje se bi- blija pri svijetlu modernih otkrića, Drugi se dio specijalno bavi najprije pen- tateuhom i oprovrgava modernu racijonalističku kritiku proti njemu; zatim pjesmom nad pjes- hiperkritika u ovangjeoskoj povijesti“, pKatolički List“, Zagreb 1907.-1908.; ,Moderna kritika i Evangjelje“, »Hrvatska Straža“, 1909,-1910.; odnosni članci u Ka. talinićeyom prijevodu Devlvierove »Apologatike“, Spljet 1909.:1910.; O. P. Vlašić: ,Osvrt na prošlogodišnju propirku o Isusu“, , Hrvatska Straža“, 1911-1919. | nSorafinski Porivoj“ 1011. 1 0, P.-Vlašić: ,Sin Božji 1 Sin čovječji“, ,Rogoslovna Smotra“ I. 4. god. 1910. vojtžamki, jer nije toliko naivno, da nebi | odmah uočilo, kamo to smijera i na što se teži. Demokrati i narodnjaci našli su se bez svećenstva u svojim redovima, jer su ih i najvjerniji pristaše ostavili, i sad vide, da im bez njega nije nikako moguće imati na- rod uza se i mudro se domislili ovom no- vom pokušaju, kako bi bar dio svećenstva primamili opet k sebi ili ga barem razdvo- jili. Ljuto se boje dojdućih izbora bude li svećenstvo složno, kako što ufamo da ho- će, u redovima stranke prava, ali se i va- raju ako misle da će im ikoji svećenik | pasti na lijepak i nasjesti njihovim ispra- znim obećanjima. Ovaj krah demokratske stranke najljep- ša je svjedočba s jedne strane za svećen- stvo, a s druge strane za pravašku stranku i dokaz više nego jasan na kako je labavim teineljima oslonjena demokratska stranka. Slab je to znak i za narodnu stranku. | Ugled su joj najvećma podigli svećenici, a | ona se dala zavesti u liberalno kolo, i tim | odalečila od sebe svećenike, pak se nemi- novno približa propasti svojoj. Sve ove trzavice i koprcanja bez stal- nih. načela plod su raznih advokatskih kan- celarija u Spljetu i drugovdje, koji imaju samo na ustima dobro naroda, a u srcu i pred očima jedino — svoj interes. + Prof. Tade Smičiklas. U ponedjeljak je u Zagrebu preminuo, po- slije dužeg bolovanja, ovaj naš zaslužni nauče- njak, glasoviti hrvatski historičar i presjednik jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Neprežaljeni je pokojnik stekao neprocjenjivih zasluga svojim neumornim dugogodišnjim radom za hrvatski narod, svojim divnim djelima, te sil- nim mnoštvom radova, megju kojim blista »Po- vjest Hrvatske«, koji su objelodanjeni izdanjima Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Umro je u dobi od 71 godine. mama, problemom zla u Jobovoj knjizi, prigo- vorima o materijalizmu, skepticizmu i epikure- jizmu u knjizi Propovjednika, pa dokazuje auten- tičnost i historijsku istinitost Evangjelja, razglaba sinoptičko pitanje, gnostičke nazore i nauku o Logosu u četvrtom Evangjelju, te obara Straus- sove tvrdnje o istočnim pričama u Evangjelju. Na koncu se oprovrgavaju navodi o budhističnim nazorima u Evangjelju i zaključuje se prikazujuć evangjeoske knjige vrelom kulturnog napretka i prispodabljajuć ih sa libanonskim cedrima, kojim sve bure i oluje zatornih elemenat& ne mogu da naškode, Treći dio pobija moderne krive nazore o Isusovoj osobi. Osobito su zanimivi članci: »Pro- ročanstva o Mesiji«, »Djevičansko rogjenje u istočnim pričama i u Evangjelju«, »Božićna vijest i racijonalna kritika«, »Isusovo Uskrsnuće«, »Na- uka Isusova u sebi i isporegjena sa koranom«, »Čudesa Isusova« i »Pravi Bog i pravi čovjek«. Vlašićeva se knjiga odlikuje mnogim vrli- nama. Prije svega opsežna literatura, koju učeni pisac navodi u predgovoru i pod naslovom sva- koga pojedinoga članka, dokazuje ne samo nje- govu svestranu stručnu spremu, nego i potpunu orijentaciju u svim modernim pitanjima, koja za- sijecaju u predmet, Način njegova raspravljanja, dokazivanja i zaključivanja odaje ne kakvog di- letanta ili običnog poznavaoca sv, Pisma, nego pravog stručnjaka, koji čitatelja potpuno uvjerava strogom logikom dedukcija. Stil mu je koncizan i odmjeren, a ipak gibiv ilak; ozbiljan i snažan, a ipak zanimiv i ugodan; znanstven i dotjeran, a ipak shvatljiv i poletan. Osobito je zgodna Pred nekoliko godina bavio se je i politikom. Radi svojih nazora pristojao je uz t. zv. obzoraše;, pače je bio jedan od prvih njihovih pobornika, dok se nije od njih počeo odalečivati. Zadnjih se je godina dao na izdavanje hi- storijskih naših spomenika, U tu je svrhu češće dolazio i u Dalmaciju, da proučava javne i pri- vatne arhive. Nekoliko je puta bic u Dubrovniku. Kao nagrada i osobita počast za njegov nepro- cijenjevi rad, znastveni i rodoljubni, bio je jedno- glasno biran počasnim gragjaninom mnogih gra- dova u Hrvatskoj, počasnim članom jugoslaven- skih akademija i drugih kulturnih ustanova i za- voda. U prisutnosti svojte i članova akademije otvorena je njegova oporuka, nadnevka 14/IlI. 1913. Bogatu svoju knjižnicu ostavio je knjižnici historičkog odjela zagrebačkog sveučilišta; više legata rodbini, a ostali imetak jugoslavenskoj akademiji za zakladu, kojim će se kamatama na- gragjivati hrvatski povjesničari, koji će istraživati hrvatsku povjest, I po tome se vidi, koliko je bio privržen radom za našu povjest i ljubavlju prama akademiji. Ustrojiće se zaklada pod nje- govim imenom, istom svrhom kao što je i Ra- čkijeva zaklada. U srijedu po podne bio mu je priregjen veo- ma veličanstven sprovod. Sahranjen je u poča- snom grobu u arkadama. Održali su oproštajne govore, u ime jugosl. akademije, dr. Vladimir Mažuranić, u ime akademije i sveučilišta prof, i akademik dr. Ferdo Šišić, te prof, Krsto Pa- vletić u'ime »Matice Hrvatske«, i ostali. Svečane je zadušnice u prvostolnoj crkvi odslužio nad- biskup dr. Antun Bauer. Jučer su pak otslužene zadušnice u grčko-katoličkoj crkvi sv. Ćirila i Metoda. Vječni mu pokoj i trajan spomen u oda- nom hrvatskom narodu! Slava mul Dogagjaji na gimnaziji u Mostaru, (Dopis iz Mostara.) Prošlih dana odigrali su se na mostarskoj gimnaziji dogagjaji, preko kojih se ne smije mukom proći, Djaci šestog ra- zreda napali su riječima i tvorno dva profesora, a dan iza toga jedan maturant Srbin udario je upravitelja ćuškom po licu s riječima: To vam je za srpstvo! Iz ovih riječi daje se najbolje iz- vesti, koji su razlozi, te su poticalom svih. ne- članke, što čini djelo preglednim i privlači čita- telja, jer ga duljinom ne umara. Malo će tko, ako rije baš zapriječeu kakvim vanrednim poslom, uzeti ovu knjigu u ruke, a da je neće na dušak pročitati; nu kad bi i to bilo, predočba jedin- stvenosti ne bi trpjela, jer je svaki članak za sebe samostalan, a svi skupa pružaju siiglasnu cjelinu. Ne mala je vrlina i to, što je auktor svuda pot- puno sačuvao znanstveni kolorit, a ipak se lako- ćom raspravljanja približio i onomu dijelu čita- teljstva, kojemu nedostaje predtečne spreme; pa tako pružio ugodne i korisne duševne hrane i upućenim i neupućenim u predmet, Jezik je čist, pravilan i prost od znanstvene ukočenosti, a to znači mnogo. Tehnički su izrazi shvatljivi, a do- brim su dijelom zamijenjeni zgodnom sinorimi- kom. Prigovor, da su pojedini članci kratki, ne držim opravdanim; prvo, jer se knjiga nema sma- trati zbirkom rasprava, nego preglednom cjeli- nom, a drugo, jer sam uvjeren, da će baš ta kratkoća sviše razloga doprinijeti, da se ona rasprostrani megju najšire slojeve inteligencije. — U meritornu pak kritiku ne zalazim; to pre- puštam stručnjacima. Izdanje nije sjajno, ali je lijepo i solidno; papir je tvrd, slova dovoljno velika, slog razgo- vjetan, a i cijena je umjerena. Grehota je samo, što je — bez ikakve krivnje pisca, koji nije lično mogao da vodi korekturu — ostao priličan broj štamparskih pogrješaka. Ovako uspjelu radnju baš od srca prepo- ručam našoj inteligenciji, osobito mladeži; a ci- jenim, da bi sve učeničke knjižnice naših sred- razdioba pojedinih glavnih djelova knjige u kraće njih zavoda imale nabaviti po nekoliko egzem- plara, Prof. K. K. m