CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

POJEDINI BROJ

 

 

 

Br. 476.

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

'STOJI 10 PARA.

ARION ALL ALA. O NL S LALI LANE ANAL

ANA
U DUBROVNIKU, 13. JUNA 1914.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30. PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

God. X.

 

 

Političke metamorfo3e u Dalmaciji

Već smo se u više navrata osvrnuli
na naše političke prilike, a nužda nas je
izazvala, jer se nikad kao ove godine ne
dogagjaju takovi preokreti u našoj provin-
cijalnoj politici, da se čak napuštaju ili pro-
mjenjuju programi, kako se zbilo pred par
dana kod »Hrvatske (narodne) stranke« i
kod »pučke napredne demokratske«. Pra-
vaška se stranka naprotiv nepokolebivo dr-
ži svoga programa i prema onoj »frangar
non flectar«, pripravna je i dalje, da sva-
ku žrtvu doprinese, ali od načela svojih da
ni za pedalj ne odstupi.

Izbori na Muću više su nego jasno
dokazali, da se ruši kula, koju su demago-
gi na pijesku sazidali, pak i narodnjaci i
demokrati uvigješe, da im tlo ispod nogu
izmiče, i stadoše se mučiti na sve moguće
načine, kako da svoj položaj bolje sondi-
raju i učvrste.

Najprije je prigodom prošlih izbora za
catevinsko vijeće nastao »kom promis« iz-
megju »hrvatske« i »demokratske« stranke,
pak ni tako udruženi, i služeći se svim mo-
gućim sredstvima zavaravanja ne mogoše o-
doljeti na mnogim pozicijama probugjenoj
pravaškoj svijesti.

Iza ovog kompromisa stadoše se obe
stranke sve to više zbližati, a porazi i neu-
spjesi dovedoše ih do namisli, da bi bilo
bolje da se fuzioniraju, e da se tako na po-
prištu održe. Nazad dva mjeseca već se je
radilo o tome, da se obe stranke u jednu
novu stope. Ali ni tada do potpune fuzije
nije došlo, jer su još pristaše jedne i dru-
ge svojski branili svoje interese, koji su u
mnogočem različiti.

Nakon dva mjeseca proučavanja sasta-
doše se opet o Duhovima u Spljetu pre-
stavnici otjiju, stranaka, pak »nakon duga i

ni

PODLISTAK.,

O. Petar Vlašić: ,,Savremena bihblij-
ska pitanja““, Rijeka 1914. Tiskarski
umjetnički zavod ,,Miriam“,
cijena 2 K 20 para.

Danas se raspravlja o svemu i svačemu sa
većim ili manjim poznavanjem predmeta; nu
malo se o čemu tako lakomisleno sudi, kao o
Bibliji. Tu svak hoće da bude kritičar, osobito
ako je letimično pročitao nekoliko nabačenih
fraza o modernim otkrićima, koja bajagi obaraju
vjerodostojnost i autentičnost svetih knjiga ili se
površno pozabavio sa nedokazanim navodima,
koji im niječa božanski izvor i nadahnuće, Sa-
vremena pak skepsa, koja štedi mnoge nekritične
novotarije, nekom se zlobnom nasladom obara
na ovu svetinju, ne bi li je istrgla iz srca vijer-
nika i uništila joj ugled, kojim ona kroz vjekove
osvaja velike umove i duboke mislioce. Nu dok
i naša domaća javnost nije ostala bez takovih
površnili i meosnovamih nabacivanjA, osjeća se
kod nas već odavna prijeka potreba priručne
knjige, koja bi na temelju stručnih navoda i
ozbiljnih proučavanja pretresla sva glavna savre-
mena biblijska pitanja i prikazala ih u svijetlu
istine i zdravog shvaćanja. Zadnjih je godina
bilo. doduše objelodanjeno nekoliko specijalnih
rasprava u ovome smislu;*) ali pregledne knjige
nijesmo dosada imali.

*) Spominjem : O. U. Talija: ,Erroros solentifci
ot lilstorici u knjigama nadahnutim 1 citatlonos tačitae“,
Zagreb 1908:; 1, Dujmušić: , Biblija i znanost“, Safa-
jovo 1909.; 0. U. Talija: ,Mit i povijest, kritika i

svestrana razmatranja« objelodaniše komu-
nikč svog vijećanja, što su ga gotovo sve
naše novine u cijelosti donijele. Glavna
mu je tačka ta, da su obe stranke priznale
potrebu stalne »kooperacije«.

Ovaj novi politički akt od velike je
zamašitosti ne samo za stranke, koje su ga
sklopile, već i za daljnju politiku pokrajine
uopće. Do potpune fuzije narodne i demo-
kratske stranke nije bilo dakle moguće još
ni ovaj put da dogje, pak eto se je po-
stigla kooperacija.

A koji su uslovi toj kooperaciji?

BĐemokratska će stranka izostaviti iz
svog programa »tačke, koje se tumače, kao
protivne vjeri«, dok će narodna stranka po-
puniti svoj program »unoseći izrijekom fa-

kultativni otkup kmetstva, ukinuće redovi- |

ne, i osiguranje uzdržavanja dušobrižnika«.

Više je nego znamenito ovo izmjenično
klaštrenje i popunjivanje programa. Stojeći
na komunikeju demokratska stranka odriče
'se ne samo svog protuvjerskog programa,
nego i svake sjenke, koja bi se dala iuma-
čiti proti vjeri. Stvar bi u sebi bila dobra,
ali je ovaj salto mortale nenadan i nepri-
rodan pa i veoma loš znak za samu stran-

ku. Nije li to njezin bankrot?! Zar se ni-,

jesu demokrati najviše i možemo reći jedi-
no u tom isticali, da su navaljivali na vje-
ru i svećenstvo. I nije li jedini uspjeh nji-
hova rada, da su nastojali otugjiti puk od
crkve i zavaditi ga sa svećenstvom.

A sad se svega toga odriču i od Sau-

la najednom postaju svi Pavli, Hvale vri- |

jedno, kad bi bilo iskreno! Ali ko će uto
da vjeruje? Zar oni sami? Ne, jer izvještaji
liberalnih i stranih, osobito srpskih, listova,
donose vijest, da su se ove stranke samo
udružile tim paktom proti klerikalizmu.+

A zar da im vjeruje dalmatinsko sve-
ćenstvo i da se tomu veseli? Ni najmanje,
Ono listom mora da ustane proti toj no-

Toj je potrebi doskočio vrijedni naš  fra-
njevac O. Petar Vlašić, lektor nal franjevačkom
bogoslovnom učilištu u Dubrovniku, lijepom i
2godnom knjigom, koja je ovih dana objeloda-
njena pod gornjim naslovom. Učeni je pisac raz-
dijelio svoje djelo u tri glavna dijela: I, Biblija
uopće. li. O nekojim knjigama napose, III, Novo-
vijeki nazori o Isusu Kristu.

Prvi dio nabraja sve biblijske knjige po
definiciji sabora tridentinskoga i vatikanskoga,
baveći se izvornikom i prijevodima; zatim doka-
zuje njihovu vjerodostojnost, nadahnuće i nepo-
grješivost, pa suglasje megju biblijom i znanosti,
U daljnim se navodima prispodablja biblija i
povijest, njezina hronologija i hronologija istoč-
nih naroda i riješavaju se prigovori proti tobož-
njim kontradikcijama i nedosljednostima; a na-
pokon se raspravlja o ćudorednosti i religiji bi-
blije, prispodablja se starinsko shvaćanje božan-
stva i ono u bibliji, te se raspreda o utjecaju
babilonske kulture na izraelsku povijest i reli-
giju; iznose se asirske, babilonske, egipatske,
grčke i rimske priče u bibliji i prikazuje se bi-
blija pri svijetlu modernih otkrića,

Drugi se dio specijalno bavi najprije pen-
tateuhom i oprovrgava modernu racijonalističku
kritiku proti njemu; zatim pjesmom nad pjes-

 

hiperkritika u ovangjeoskoj povijesti“, pKatolički List“,
Zagreb 1907.-1908.; ,Moderna kritika i Evangjelje“,
»Hrvatska Straža“, 1909,-1910.; odnosni članci u Ka.
talinićeyom prijevodu Devlvierove »Apologatike“, Spljet
1909.:1910.; O. P. Vlašić: ,Osvrt na prošlogodišnju
propirku o Isusu“, , Hrvatska Straža“, 1911-1919. |
nSorafinski Porivoj“ 1011. 1 0, P.-Vlašić: ,Sin Božji

 

1 Sin čovječji“, ,Rogoslovna Smotra“ I. 4. god. 1910.

 

vojtžamki, jer nije toliko naivno, da nebi |
odmah uočilo, kamo to smijera i na što se
teži.

Demokrati i narodnjaci našli su se bez
svećenstva u svojim redovima, jer su ih i
najvjerniji pristaše ostavili, i sad vide, da
im bez njega nije nikako moguće imati na-
rod uza se i mudro se domislili ovom no-
vom pokušaju, kako bi bar dio svećenstva
primamili opet k sebi ili ga barem razdvo-
jili. Ljuto se boje dojdućih izbora bude li
svećenstvo složno, kako što ufamo da ho-
će, u redovima stranke prava, ali se i va-
raju ako misle da će im ikoji svećenik |
pasti na lijepak i nasjesti njihovim  ispra-
znim obećanjima.

Ovaj krah demokratske stranke najljep-
ša je svjedočba s jedne strane za svećen-
stvo, a s druge strane za pravašku stranku
i dokaz više nego jasan na kako je labavim
teineljima oslonjena demokratska stranka.

Slab je to znak i za narodnu stranku. |
Ugled su joj najvećma podigli svećenici, a |
ona se dala zavesti u liberalno kolo, i tim |
odalečila od sebe svećenike, pak se nemi-
novno približa propasti svojoj.

Sve ove trzavice i koprcanja bez stal-
nih. načela plod su raznih advokatskih kan-
celarija u Spljetu i drugovdje, koji imaju
samo na ustima dobro naroda, a u srcu i
pred očima jedino — svoj interes.

 

+ Prof. Tade Smičiklas.

U ponedjeljak je u Zagrebu preminuo, po-
slije dužeg bolovanja, ovaj naš zaslužni nauče-
njak, glasoviti hrvatski historičar i presjednik
jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,
Neprežaljeni je pokojnik stekao neprocjenjivih
zasluga svojim neumornim dugogodišnjim radom
za hrvatski narod, svojim divnim djelima, te sil-
nim mnoštvom radova, megju kojim blista »Po-
vjest Hrvatske«, koji su objelodanjeni izdanjima
Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Umro je u
dobi od 71 godine.

mama, problemom zla u Jobovoj knjizi, prigo-
vorima o materijalizmu, skepticizmu i epikure-
jizmu u knjizi Propovjednika, pa dokazuje auten-
tičnost i historijsku istinitost Evangjelja, razglaba
sinoptičko pitanje, gnostičke nazore i nauku o
Logosu u četvrtom Evangjelju, te obara Straus-
sove tvrdnje o istočnim pričama u Evangjelju.
Na koncu se oprovrgavaju navodi o budhističnim
nazorima u Evangjelju i zaključuje se prikazujuć
evangjeoske knjige vrelom kulturnog napretka i
prispodabljajuć ih sa libanonskim cedrima, kojim
sve bure i oluje zatornih elemenat& ne mogu da
naškode,

Treći dio pobija moderne krive nazore o
Isusovoj osobi. Osobito su zanimivi članci: »Pro-
ročanstva o  Mesiji«, »Djevičansko rogjenje u
istočnim pričama i u Evangjelju«, »Božićna vijest
i racijonalna kritika«, »Isusovo Uskrsnuće«, »Na-
uka Isusova u sebi i isporegjena sa koranom«,
»Čudesa Isusova« i »Pravi Bog i pravi čovjek«.

Vlašićeva se knjiga odlikuje mnogim vrli-
nama. Prije svega opsežna literatura, koju učeni
pisac navodi u predgovoru i pod naslovom sva-
koga pojedinoga članka, dokazuje ne samo nje-
govu svestranu stručnu spremu, nego i potpunu
orijentaciju u svim modernim pitanjima, koja za-
sijecaju u predmet, Način njegova raspravljanja,
dokazivanja i zaključivanja odaje ne kakvog di-
letanta ili običnog poznavaoca sv, Pisma, nego
pravog stručnjaka, koji čitatelja potpuno uvjerava
strogom logikom dedukcija. Stil mu je koncizan
i odmjeren, a ipak gibiv ilak; ozbiljan i snažan,
a ipak zanimiv i ugodan; znanstven i dotjeran,
a ipak shvatljiv i poletan. Osobito je zgodna

Pred nekoliko godina bavio se je i politikom.
Radi svojih nazora pristojao je uz t. zv. obzoraše;,
pače je bio jedan od prvih njihovih pobornika,
dok se nije od njih počeo odalečivati.

Zadnjih se je godina dao na izdavanje hi-
storijskih naših spomenika, U tu je svrhu češće
dolazio i u Dalmaciju, da proučava javne i pri-
vatne arhive. Nekoliko je puta bic u Dubrovniku.
Kao nagrada i osobita počast za njegov nepro-
cijenjevi rad, znastveni i rodoljubni, bio je jedno-
glasno biran počasnim gragjaninom mnogih gra-
dova u Hrvatskoj, počasnim članom jugoslaven-
skih akademija i drugih kulturnih ustanova i za-
voda.

U prisutnosti svojte i članova akademije
otvorena je njegova oporuka, nadnevka 14/IlI.
1913. Bogatu svoju knjižnicu ostavio je knjižnici
historičkog odjela zagrebačkog sveučilišta; više
legata rodbini, a ostali imetak jugoslavenskoj
akademiji za zakladu, kojim će se kamatama na-
gragjivati hrvatski povjesničari, koji će istraživati
hrvatsku povjest, I po tome se vidi, koliko je
bio privržen radom za našu povjest i ljubavlju
prama akademiji. Ustrojiće se zaklada pod nje-
govim imenom, istom svrhom kao što je i Ra-
čkijeva zaklada.

U srijedu po podne bio mu je priregjen veo-
ma veličanstven sprovod. Sahranjen je u poča-
snom grobu u arkadama. Održali su oproštajne
govore, u ime jugosl. akademije, dr. Vladimir
Mažuranić, u ime akademije i sveučilišta prof,
i akademik dr. Ferdo Šišić, te prof, Krsto Pa-
vletić u'ime »Matice Hrvatske«, i ostali. Svečane
je zadušnice u prvostolnoj crkvi odslužio nad-
biskup dr. Antun Bauer. Jučer su pak otslužene
zadušnice u grčko-katoličkoj crkvi sv. Ćirila i
Metoda.

Vječni mu pokoj i trajan spomen u oda-
nom hrvatskom narodu! Slava mul

Dogagjaji na gimnaziji u Mostaru,

(Dopis iz Mostara.) Prošlih dana odigrali
su se na mostarskoj gimnaziji dogagjaji, preko
kojih se ne smije mukom proći, Djaci šestog ra-
zreda napali su riječima i tvorno dva profesora,
a dan iza toga jedan maturant Srbin udario je
upravitelja ćuškom po licu s riječima: To vam
je za srpstvo! Iz ovih riječi daje se najbolje iz-
vesti, koji su razlozi, te su poticalom svih. ne-

članke, što čini djelo preglednim i privlači čita-
telja, jer ga duljinom ne umara. Malo će tko,
ako rije baš zapriječeu kakvim vanrednim poslom,
uzeti ovu knjigu u ruke, a da je neće na dušak
pročitati; nu kad bi i to bilo, predočba jedin-
stvenosti ne bi trpjela, jer je svaki članak za sebe
samostalan, a svi skupa pružaju siiglasnu cjelinu.
Ne mala je vrlina i to, što je auktor svuda pot-
puno sačuvao znanstveni kolorit, a ipak se lako-
ćom raspravljanja približio i onomu dijelu čita-
teljstva, kojemu nedostaje predtečne spreme; pa
tako pružio ugodne i korisne duševne hrane i
upućenim i neupućenim u predmet, Jezik je čist,
pravilan i prost od znanstvene ukočenosti, a to
znači mnogo. Tehnički su izrazi shvatljivi, a do-
brim su dijelom zamijenjeni zgodnom sinorimi-
kom. Prigovor, da su pojedini članci kratki, ne
držim opravdanim; prvo, jer se knjiga nema sma-
trati zbirkom rasprava, nego preglednom cjeli-
nom, a drugo, jer sam uvjeren, da će baš ta
kratkoća sviše razloga doprinijeti, da se ona
rasprostrani megju najšire slojeve inteligencije.
— U meritornu pak kritiku ne zalazim; to pre-
puštam stručnjacima.

Izdanje nije sjajno, ali je lijepo i solidno;
papir je tvrd, slova dovoljno velika, slog razgo-
vjetan, a i cijena je umjerena. Grehota je samo,
što je — bez ikakve krivnje pisca, koji nije lično
mogao da vodi korekturu — ostao priličan broj
štamparskih pogrješaka.

Ovako uspjelu radnju baš od srca prepo-
ručam našoj inteligenciji, osobito mladeži; a ci-
jenim, da bi sve učeničke knjižnice naših sred-

 

 

razdioba pojedinih glavnih djelova knjige u kraće

njih zavoda imale nabaviti po nekoliko egzem-
plara, Prof. K. K.

m