PRAV A 5 HRU NA CIJENA JE: LISTU'SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. A PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9, KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Br. 480; AN U DUBROVNIKU, 4. JULA 1914. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA“+ DOPISH'iRebniH Ul ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA iPO PETITRETKU, ||: ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO |POGODBI:;U: UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE:PRIMAJUSE. .||. A God. .X. | Poslije tragičnog atentata. Crni dani; Danitsu ove sedmice pravom prozva+ ni »crni dani«:Crni su to dani: ne samo zato, 'što 'su se vanjskim načinom: naša se- la i gradovi u crno zavili, što se sve na- še zastave, sa crnom vrpcom na po koplja tužno. viju, što :zvona turobno. klecaju, što novine naše.crninom ovite izlaze, već .su to crnivdanii poglavito + zato, što «ije < zloči- načko 'bijesno oružje ranilo. svačije srce i taklo svačiju dušu, a osobito dušu i srce hrvatskog.nam naroda. Tužni povratak. Visoki gosti došli su u naše zemlje vedra i vesela lica, radosna srca, a vraćaju se hladni, nijemi, mrtvi. Što je mogao da učini. onaj jedan sudbonosni čas, onaj hip?! Svuradost okrenu u žalost, veselje i odu- ševljenjesu tugu i u ogorčenje ... . . I dokeje povodom grozne tragedije s jedne strarie svakome izbijala tuga i žalost na licu, a bol i jad u duši, dotle se je s druge strane_svačije srce napunjalo dužnim. ogor- čenjem i svetom srdžbom proti tako stra- šnom zločinu. Naslućivanje,.o. ubojicama. Netom se je pročula: potresna crna vi- jest,. prije još nego li se išta potanje mo- glo, doznati, svak je već naslućivao, s koje bi se. strane-imao.-tražiti izvršitelj. toli__zlo- činačkogidjela: Sa svijwstrana se je :govo- rilos) »Zavštalno to ima'biti)'kogod: od Sr- ba«. I pravedni gnjev počeo se javljati, a na mnogim mjestima i javno se to ogor- čenje. iskazalo... Taj grozni; čin iviše.je. nego tragičan! Pogubili*su masljednika: prijestolja, jer_je valjda Bio 'na putu čijim: političkim ciljevi- ma, 'ali svak se je pitao: što im je. neu- godna. učinila jedna plemenita žena, slaven- ske krvi, što im je skrivila naša blagopokoj- nicai? «Zašto» siročadi oteti uz dobrog oca i milu majku?: Ovoipak niko nije mogao, da razumije'i nad ovim svak se je još više zgražao. + »Neodgovorni pojedinac“. Nekoji su s početka primjećivali, da će to biti počinio »koji neodgovorni pojedi- nac«,;| držeći se one .»jedna lasta ne čini proljeća«; nijesu. radi. toga okrivljivali . na- rod;iiz kogosu: zločinci: potekli. Ali kad se je doznalo, da je atentat: bio fino: organi- zovan» kad: 'se je dovelo u savez držanje Srbi 'prije dolaska nadvojvode u Bosnu,. kad; suse čule riječi atentatorove, kad, se je ašla, kod Srba :u. Sarajevu sva sila bom- ba, onda bislijep; kod: očiju :morao je da uvidi;ida je! ovo plod poznatog svesrpskog vaspitanja “rase ili < kako bi oni voljeli kazati — »nacijonalizma« u našim strana- ma, ko 'što je iskazao i sam atentator, a oso- bito plod tog duha u Bosni. Ovo su dakle samo nužne konsekvencije onog nepojmlji- vog i neprirodnog isticanja srpstva nad hr- vatstvom. Upadno je i to, da se je ovaj zločin dogodio na srpski Vidov-dan, koji oni zovu dan osvete. Samo malo dana pred dolaskom prestolonasljednika, sarajev- ski je »Hrv. Dnevnik« ovako o tome pi- sao: »Sistematska organizacija, što su je 'pokrenuli neki srpski narodni: zastupnici, i njihova štampa proti vlastima, našla je do- voljnog odaziva u srpskoj masi i kod srp- ske mladeži. Vogje su srpski htjeli, da i- zazovu u zemlji nemire, i da potaknu srp- ski elemenat na otvorenu bunu; htjeli su da od Bosne stvore drugu Maćedoniju, u kojoj će odlučivati ubojito oružje«, Ali još srditije od ovoga je pisanje i samih srpskih »Večernjih Novosti« iz Beo- grada, i to cigla dva dana pred atentatom, koje se reasumira u ovim značajnim riječi- ma: ,Neka nadvojvoda Frano Ferdinand dobro promotri Bosnu i Hercegovinu, jer je ovo zadnji put, što će je moći da vi- di“. To se je na žalost evo i obistinilo, a premetačinama i istragama poslije izvršenog alentata u Sarajevu već se i do sada ispo- stavilo, a kašnje će se valjda još bjelodanije dokazati, da ovo nije nipošto djelo neod- govornih pojedinaca, već čitavog komplota; plod zastranjenih i prevratnih ideja, poslje- dica svesrpskog odgoja stanovitih novina, koje dobivaju direktivu i inspiracije iz Beo- grada. Hoće li sad ovo mnogim služiti ško- lom i otvoriti oči, kamo vodi neumjereni i arogantni srbofilizam, idemo da vidimo. Ne može se, ne, bacati krivicu na po- jedince, nego na onu ideju, pod dojmom koje su ti pojedinci zanešeno radili. Zaključak. O ovim i ovakim čudnim pojavama mi smo više puta govorili, i: proti tim za- stranim idejama ustali uprijevši prstom, kamo vode, i eto, žalibože, prem brzo, fakta su nam potvrdili, da smo ispravno mislili. Nijesu li baš Srbi uvijek bili oni, koji su u hrvatskim zemljama pomagali tlačite- lje hrvatskih pravica? Ne brane li oni i sa- da madžarske »Julijanske« škole u Hrvat- skoj? I dok neki Hrvati i stanovite hrvat- ske novine svagdje uz hrvatsko svoje ime ističu i srpsko, za volju tobožnje sloge sla- beć u narodu ljubav svog imena, dotle »Srpske Zore« i »srpsko-pravoslavne op- štine« uzdržavaju u hrvatskim zemljama stro- (go srpske škole iz bojazni, da njihova djeca ne bi izgovorila ili samo čula hrvatsko ime. Sva nam se ova hladna ali žalosna, razmatranja sad ponovno vrze po pameti, sad, kad je od ruke fanatičnog i bijesnog zločinca, koji je po svom vlastitom prizna- nju bio odgojen u duhu srpskog eksklu- zivizma, ubijen Onaj, u koga su se s te- meljem polagale nade, kao branitelja Slave- na u Monarhiji, a Hrvata po napose. Sofija Hohenberg — tužno cvile »Ri- ječke Novine« — prva Slavenka, krv naše krvi, koja je poslije toliko vijekova imala, da zasjedne na hrvatski prijesto, izdahnula je svoju plemenitu dušu od zločinačke ru- ke. A ta ruka, nadodajemo mi, bila je o- na, koja se uvijek najvećim slavenofilstvom hvasta, a najmanje slavenski osjeća! MDI Bi Zadnji časovi nadvojvode. Jedna vojnička ličnost, koja je nepre- kidno bila u blizini prestolonasljednika, pripovijeda i slijedeće: Vojvotkinja Sofija Hohenberška klonula je od prve kugle, koja ju je pogodila u desnu stranu tijela. »Što ti je?«, poviče nadvojvoda, po- digavši se napola, ali u taj čas, raširivši ruke, klone i sam natrag u automobil. Vratna“ žila "kucavica bje presječena, mlaz krvi briznu iz male rane, i bluza mu je na prsima za čas bila krvlju polivena. Poslije desetak koračaja automobil stade. Zemaljski poglavica, koji je s njima zajedno bio u automobilu, raskopča mu bluzu, a u to priskoči više obližnjih oficira. Sve se je to dogodilo strjelovitom brzinom. Nadvoj- votkinja se pridigne i posegne drščućim prstima za okrvavljenim vratom svoga muža. Činilo se, kao da hoće malenu, ali groznu ranu na vratu, iz koje je krv neprestano brizgala, rukama da zatvori, Uz poklik: »moj Bože! moj Bože!...« klone natrag... Upravo je nemoguće pisati o potanko- stima ovog groznog časa. Mi 'smo svi bili slomljeni od užasa u grozničavoj uzrujano- sti nad smrću svoga gospodara. Vidjeli smo, da je ovdje ljudska po- moć upravo nemoguća. Nadvojvoda i nje- gova gospogja ležali su teško krvareći : o- ni su obojica u brzo svijest izgubili. Preko nekoliko stuba nosili smo dvoje umirućih u desni turski salon u parteru. Nadvojvo- da je nekoliko puta otvorio oči, a njegove ruke posegoše više puta u zrak, kao da nešto traže. Mihačević je franjevački pro- vincijal dohrlio iz susjednog samostana, te podijelio apsoluciju obojici umirućih. Liječnička pomoć, koja je stigla van- redno brzo — bilo je šest liječnika — već je bila suvišna. Nadvojvodi je bio grkljan probušen, a nadvojvotkinja je zadobila te- ške nutarnje ozlijede. — Pred nama je le- žalo dvoje umirućih ..... Je li atentat djelo neodgovornih individua! »Kako izbija iz cijelog tečaja ovog strahotnog dogogjaja, — piše »Hrvatska Zajednica« iz Sarajeva — potekao je o- vaj atentat očito iz jedne zavjere, iz su- slavno udešenog plana. Ničega nema, čim bi se ovo uvjerenje dalo oboriti. Sve je bilo udešeno tako, da kad bi se atentat izjalovio na jednom mjestu;i'\imao“je da .4e izvede na drugom. Otkuda “ta užasnašta: vjera? Javnost može da sudi 'samo “po či: njenicama. Pred faktima se ne mogu“zatva: rati oči, a činjenica je da su atentatori stp- ske narodnosti. No sigurno “je, da su t' žalosni individui podlegli - jednoj agitaciji“ izvana, da su fanatizovani jednom“ idejom; koja bi se imala 'akcentuirati' Ovako 'straš“- nim nedjelima. 1 za to odgovornost pada“ na one bezdušne agitatore, koji našu zemlju * uvaljuju u onako tešku priliku i obrukavaju'“ je pred čitavim: civilizovanim svijetom«.““ Kraljeve riječi:o atčntatuvc Kad je Njegovo Veličanstvosstaraci:Fraev no Josip I. bio obaviješten: u Išlwio ateniši tatu, odmah netom se je ustanovilovo:(gross znom činu, a vijest mu je priopćio .novi« prestolonasljedniki nadvojvoda Karlo;FranoX Josip, bolno je uzdahnuo::»Strašnosli je, s što sve još moram doživjeti)... Ni ovaoi gorka čaša nije me mogla \mimoićil«:/Qdas mah je izdao nalog, da se odredivsve: po-a trebito za povratak 'u Beč! isduboko potresi sen povukao se u svoju sobu.:o Kako je smrt bila objavljena djeci, Troje djece blagopok. Frana Ferdinan- “ da nalazilo se je u Karlovim Varima u Če-. skoj. Njihova ih je dobra majka imala u- vijek na pameti. I baš u Sarajevu nakupo- , vala je toliko orijentalnih predmeta i naki-. ta, kojima će na povratku. razveseliti djecu_. svoju. Kad mjesto svega toga doleti im crni glas. Grof Wutenau ujak njihov veoma im je oprezno kazao u ponedjeljak prije podne ža- losnu' smrt njihovih+ roditeljasi:Kadi isu rto i djeca razumjela, :briznula::su usgorki plač io zakukala poput: sinjih: kukavica; te. se. nika- ko utješiti nijesu mogla. :A kako:icne bi?si Izgubili su najveće dobro, i! najbolje blago*t svoje; izgubila su ono, što više fia ovom'“ svijetu naći ne mogu, izgubili su dobrog ., oca i milu majku. Oporuka blagopok.: prestolonasljednika'* Kao pravi. kršćanin blagopokojni _je nadvojvoda imao već pripravljen...svoj.i te- stamenat, i netom je ustanovljena. \njegova ii smrt, dr. Tondew, advokat u Pragu «bosa. v vjetnik u financijskim poslovima prestolana+ sljednika, primio je oporuku.od uprave“ Živ: nostenske banke. U Beču šu očekivali. ve- likim interesom, kad.će testamenat «biti. 0+ , tvoren, i bio je otvoren odmah«inetom:su + mrtvi ostanci stigli u Beč. Oporuku je otvorio sam '\Vladan'sw Oporuka je starijeg nadnevka; te o: dregjuje, da sveukupno pokretno i nepo- kretno imanje ima.,pripasti.djeci. ,.Za voj votkinju suprugu Sofiju \Hohenbergobilo je, ustariovljeno: samo pravo \luživatija, »Djeet“\ postavlja skrbnikom kneza “Jaroslava Thu: na. Dvorac »Belvedere« povraća natrag Habsburškoj Kući, a imanje Est&. ostavlja, sadanjem. nasljedniku prijestolja... s.