PRAVA CRVENA HRVATSKA ki RAM Br. 481. CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. U DUBROVNIKU, Ill. JULA 1914. PRETPLATA I OGLAŠI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. God. x. Narod je progovorio! Diljem cijele naše Monarhije, a oso- bito po našim hrvatskim zemljama, nemila vijest o ubojstvu našeg budućeg Vladara proizvela je i na naš puk duboki dojam. Narod je naš, ranjen usred srca svoga, pro- plakao i dao oduška svojoj boli veličan- stvenim manifestacijama, a gdje-gdje i de- mostracijama proti srpskoj propagandi u ovim stranama. Narod je ovom zgodom progovorio i sudio. Duša narodna ogorčena dala je izli- jeva svojim čuvstvima. A ta hrvatska du- ša od vijekova poznaje dGbro Srbe, tu svo- ju bližnju braću. I vrijedno je istaknuti, da se hrvatski narod, kao takav, nije mogao nigdje i nikada sa Srbima da sjedini ili ćak da se s njima identifikuje. Naši narodni kolovogje, naime oni, kojima je mjerodavna Beogradska politika, i koji su se napunili tolikim srpskim zada- hom, da ćak napuštaju i svoje ime i svoj jezik za volju Srba, tisu kolovogje sklopili doista slogu sa Srbima, ali mimo i pre- ko volje naroda. To se je sada najbolje pokazalo. Jer ako je narod onda mučao, sad se vidi, da pristao nije. Pa kad je eto došao prvi čas, da se narod izjavi, on se je o- drješito i bez obzira izjavio. A što i kako narod misli o Srbima, i koliko drži do takove sloge s njima, to je narod u ostalom očitovao odavna i u svo- jim poslovicama, u toj najdubljoj svojoj fi- lozofiji. Tu je naš hrvatski narod podučen dugim iskustvom najbolje karakterizovao Sr- be, njihovu vjernost i njihovu goropadnost. I sada, kad se je narod nenadnim slu- čajem probudio, bi li se sada usudili kolo- vogje srbohrvatstva, jugoslavenstva i sličnih mješavina stupiti pred narod s nekim ide- jama, i kako bi ih narod pričekao ? Narod je progovorio i po Bosni i Her- cegovini, po Hrvatskoj i po Slavoniji, po Istri i po Dalmaciji, po gradovima i po se- lima, i taj govor pun je jada i čemera. Puk je ogorčen do dna duše svoje, pak nije ču- da, ako je u ižlijevima boli svoje i prevr- šio žalibože: mjeru, te ustao i nasiljem, ko- je se odobriti nipošto ne može, proti sve- mu, što je srpsko. U pok. prijestolonasljedniku narod vi- di pokošenu nadu, prijatelja a i branitelja svoga, vidi još oskvrnuto od vijekova sve- to pravo gostoljublja. Toliko zlodjelo mo- ralo je da razdraži i ovaj narod, inače go- lubinje ćudi, Uz ovake prilike uzrujanost naroda može se dakle i shvatiti, te ogorčenje i o- pravdati. Ali sve naravno do neke mjere. U koliko su pak ti iskazi ogorčenja | prevršili granice dopuštenog izlijeva osjeća- ja tuge, a prešli u neumjesne bučne iska- ze i nanasanje štete tugjemu vlasništvu, mo- \ ra ih se ne samo ne odobriti, već i poku- \ diti, kad se mirno i trijezno misli, Kad neko izvjesno novinstvo nastoji, da: zabašuri spontanost narodne manifesta- cije tim što veli, da su »franko-furtimaši« razdražili narod, nama takove tvrdnje izgle- daju. nedosljedne. 'Jer do jučer je isto no- vinstvo govorilo, da je narod uz njih, da su oni pravi prestavnici naroda, da oni ra- de u njegovo ime, a kako to, da su danas »franko-furtimaši« postali toli moćni, i da je ogromni dio naroda listom uz njih? Nije, nč, narod niko razdražio, nego on reagira, kad vidi, kamo se sve cilja sa srpskom propagandom i do kojih poslje- dica dovodi. Toga naš narod ne trpi i on je progovorio, da toga dalje neće. Kraljevo ručno pismo svojim narodima. Dragi grofe Stiirgkhu ! : Buboko potresen, stojim pod utisko kobnoga čina, koji je istrgao Moga od sr- ca ljubljenoga sinovca iz sredine njegova djelovanja, posvećenoga ozbiljnome ispu- njavanju dužnosti, a uz njegovu velikodu- šnu suprugu, koja je vjerno uza nj ustra- jala u času opasnosti, i koji je bacio me- ne i Moju Kuću u prebolnu žalost. Ako Mi može biti koje utjehe u ovoj ljutoj boli, to su nebrojeni dokazi tople naklonosti i iskrenog saosjećanja, koji su Mi ovijeh prošlih dana stigli iz svijeh kru- gova pučanstva. Zločinačka ruka otela je Meni milog rogjaka i vjernog saradnika, djeci, koja tre- baju zaštite i koja su tek prevalila najnje- žnije godine, sve što im je na svijetu bilo milo i navalila je na njihove nevine glave neiskazanih jada. Ali bezumnost jedne male šake zave- denjaka nije kadra da uzdrma osvećenih veza, što spajaju Mene i Moje narode; ona ne može da se dotakne osjećaja srdačne ljubavi, koji su Meni i naslijegjenoj Vla- dalačkoj Kući bili iznovice tako dirljivim načinom izraženi iz sviju krajeva Monarhije. Šesdeset i pet godina dijelio sam žalost i radost sa Svojim narodima, imajući uvijek i u najtežim časovima na umu Moje uzvi- šene dužnosti i odgovornost za udese mi- lijuna duša, o kojima moram položiti račun Svevišnjemu. Novo bolno iskušenje, koje je neispi- tana Bažja volja poslala na Mene i na Moje, učvrstiće u Meni odluku, da do zadnjega daha ustrajem na putu, koji sam upoznao pravim, na dobro Mojih naroda. I uzmognem li jednom ostaviti Mome nasljedniku zalog njihove ljubavi kao naj- dragocjeniji zavještaj, to će biti najljepša nagrada Mome očinskome staranju. Nalažem Vam, da objavite Moju du- boku osjećanu zahvalnost svima, koji su se ovih dana punih jada okupili sa okušanom vjernosti i odanosti oko Moga prijestola. U Beču, 4. jula 1914. FRANO JOSIP, s. r. Sturgkh s. r. REDE ANE JASENA Poslije tragičnog atentata. U zadnjem smo broju izvijestili, kako su mrtva tjelesa (visokih blagopokoji prij nasljednika Frana Ferdinanda i vojvotkinje Sofije Hohenberške bila sprovedena — na putu put Beča — do Trsta. Danas donosimo, kako je sli- jedilo iz Trsta do Beča i do vječnog počivališta : Mrtva tjelesa u Trstu. Smrtni su ostatci prijestolonasljednika i supruge mu prenešeni sa ratnog broda »Viribus Unitis« na obalu a odatle na južni kolodvor. Ovome su sprovodu prisustvovali svi slojevi pu- čanstva. Već od ranog jutra na ulici se je počela kupiti silna svjetina, koje je bilo nekoliko hiljada, da prisustvuje impozantnoj žalobnoj povorci i da dadne oduška nad groznim atentatom. Veliki trg na obali Svetoga Karla ostao je prazan. Na sredini njegovoj namještena su dva katafalka za- motana u zlatno-crnu čohu. Lijevo od katafalka postavio se je generalitet, admiralitet i časnički zbor a na čelu im zapovjednik mornarice admiral Haus. S desne strane katafalka postavio se je namjesnik knez Hohenlohe, prestavnici državnih oblasti, načelnik sa gradskim zastupstvom, ostali civilni funkcioneri sa cijelim činovništvom i str- govačkom komorom. Sa obadvije strane obale skupio se je nepregledan broj korporacija i dru- štava, onda deputacije industrije, trgovine, po- morstva i financije. Za katafalkom skupilo se cijelo tršćansko katoličko svećenstvo, a isto tako i svećenstvo drugih konfesija, koje žive u Trstu, Svećenstvu su na čelu stajali biskupi iz Trsta i Poreča, Karlin i Pederzolli. Iza toga je stajala jedna mornarska počasna kumpanija. Čitav trg opkolili su gjaci iz tršćanskih srednjih škola. Iza 7! sati ujutro, prenešeni su mrtvački lije- sovi, koji su bili zavijeni u ratne barjake, sa ratnog broda na dva čamca zavijena u crno. Za to su vrijeme pucali topovi s ratnih lagja, a sva su gradska zvona zvonila. Uz grobni muk sakupljene svjetine iznijeli su mornarski pod- časnici lijesove i položili ih na katafalke. Kata- |fateimu je pristupila pratnja pokojnikova. Počasne kumpanije, a i ostale čete pozdravljale su. Iza toga je uz pucnjavu topova sratnih lagja i uz veliku asistenciju svećenstva biskup Karlin bla- goslovio smrtne ostatke, Zatim se duga povorka poredala. Lijesove smjestiše u dvoja mrtvačka gala-kola, na sva- kome od kojih bilo je upregnuto šest konja. Osim toga bijaše još sedam kola, punih krcatih cvijeća, za kojima je stupalo čitavo svećenstvo. Za svećenstvom dolazila su kola sa lijesom voj- wotkinje Hohenberg, zatim ona sa lijesom mad- vojvode Frana Ferdinanda. Iza ovih dvorska pratnja nadvojvode i vojvotkinje, pak tršćanski namjesnik, zapovjednik vojne mornarice, načelnik Trsta, admirali, generali, pa onda u nepreglednoj povorci ostale korporacije i mnoštvo svijeta. Na koncu povorke stupale su dvije kumpanije vojnika. Povorka je prolazila kroz gustu gomilu ljudi, koja _se po svim ulicama bijaše poredala za špalirom, što (ga je pravila pješadija, vojna mornarica, financijska straža, državna policija, općinska policija i vatrogaci. I vas je taj silan svijet mukom mučao, pa je duboko ganut i go- loglav suznim očima gledao impozantnu povorku. Po ulicama su gorjele velike i male električne sijalice, zavijene crnom koprenom. Svi su dućani bili zatvoreni. U 9Ya sati povorka je stigla u stanicu južne željeznice, koja je svakolika bila zastrta crninom, Podoficiri mornarice digoše lije- sove na pleća i odniješe ih na peron. Jedna počasna kompanija bosansko-hercegovačke regi- mente podala je mrtvim tjelesima počast. Zatim preniješe lijesove u zasebna željeznička kola, pretvorena u mrtvačku kapelu, te ih postaviše na katafalk, Biskup Pederzolli blagoslovi opet mrtva tjelesa, a poslije toga plombiraše vrata željezničkih kola. Pratnja blagopokojnika ugje u voz, koji u 9%, smjemo pozdravljen od čitavog prisutnog naroda, krenu put Beča, gdje stigne u 10 sati u veče. Sprovod od Trsta do Beča. Pri prolazu naročitog voza sa tjelesima nad- Jjvode Frana Ferdinanda i vojvotkinje Hohen- berg na putu iz Trsta u Beč izišli su na svim većim stanicama na kolodvore državne, zemaljske i općinske vlasti, časnički zborovi, mnogobrojna društva i korporacije i silna publika, da odadu blagopokojnima tihu počast. Takogjer i u naj- manjim stanicama sakupljao se je na kolodvo- tima narod, koji je u bezglasnoj tronutosti stojao dok je voz prolazio, Mrtva tjelesa u Beču. — Dirijivi iskazi bečkog stanovništva. U 10 sati na večer prišpio je posebiii voz sa mrtvačkim sanducima pokojnog |prijestolo- nasljednika i vojvotkinje Sotije. Na južriomi'kolo- dvoru, koji je bio zavijen u črno, i na kojem se bijahu sakupili u dubokoj žalosti nadvojvoda Karlo Frano Josip, ministar rata, ministar domo- branstva, šef generalnog stožeta, tiajviši dvorski dostojanstvenici, cjelokupni getiefalitst i 1mtidgo gospogja, pristupio je nadvojvoda Karlo Frdno Josip k vagonu i odao mrtvima posljedriju počast. Glasno jecanje je zaorilo kolodvorom, kada su uz muklo udaranje bubnja sanduci izveženi iz željezničkih kola. Žalobna povorka, na čelu sa svećenstvom i sa pratnjom tjelesne straže, kre- nula je u dvorsku čekaonu, koja je bila pretvo- rena u kapelu. Poslije tihog svečanog posvećenja mrtvih tjelesa, odnešeni su mrtvački sanduci u mrtvačka kola. Pred kolodvorom je nepr o sakupljeno mnoštvo kleklo i prekrstilo se. bna je povorka poređana po štaroj čeremoniji prolazila kroz gradske ulice i kroz svjetinu od nekoliko stotina hiljada ljudi, koja se svrstala u špalir i koja je u najsvečanijem miru slala zadnji pozdrav Mrtvima. Kod dvotske župne črkve po- svećena su ponovno mrtva tjelesa. Ovdje je bila i nadvojvotkinja Zita i Marija Anuncijata, koje su duboko ganute i potresene učestvovale u čere- moniju. Sa predajom ključeva od mrtvačkih san- duka prvom dvorskom vrhovnorti meštrii dovršena je žalobna ceremonija onog daria. Dirijivi 1 tronući iskazi duboke i žalosti bečkog stanovništva bili su tij svečaniji dokaz ljubavi i privrženosti stanovništva Njegovom Veličanstvu i vladažskoj kući. Pogrebna svečanost u Beču. U petak na 4 sata po podne održana je u dvorskoj župnoj crkvi pogrebna svečanost za bla- gopokojnog prijestoldnasljednika: i vojvofkihju, kojoj je prišustvovalo Njegovo Veličaristvo, car i kralj, nadvojvode i nadvojvotkinje; cijeli: dvor i rodbina pokojnika, koja je stigla u Beč, austro- ugarski zajednički ministri, predsjednici austrij- skog i ugarskog parlamenta sa deputacijama, papin Nuntij, svi poslanici u ime njihovih su- verena, mttoge vojničke deputacije; brojni državni i dvorski doštojanstvenici, generalitet;: načelnik Beča i Budimpešte sa deputacijama. Ng: visokom katafalku počivaju dva srebrena, sa zlatom ute- šeria lijesa u savršenoj crnini. Unutarfijost crkve, u koju prodire jedva slabo svijetlo, djeluje ste- čano — tužio. Dvostruki red zapaljenitr svijeća opkoljuje katafalk. Duboki dojam zavladao je mirnom crkvom, kada se pojavilo u oratorijumu Njegovo Veličanstvo, ptaćeno članovima prejasne kuće, Uz veliku aststehčiju blago4lević je“kardinal knez nadbiskup Piffl smrthe ostatke velikih kojnika. Neopišivom tugoti' i b&lli' dubotdm dirljivošću pratili su žalobni gosti, koji su jedva mogli zadržati suze, svečatiti crkveriti ceremoniju, nakon koje je crkva zatvorena. Giisti špafir ljud- stva zaposjeo je ulice gračla do dvotu, gdje je publika priregjivala burne, oduševljehe ovacije. Nadvojvoda Karlo Frano Jošip je od publike živo i burno aklamitan. Dolazak Prljestolonasjednikove dječe. Djeca. blagopokojnog prijestolonastjednika nadvojvode Frana Ferdinanda i vojvotkinje Sofije Hohenberg došla su u petak u 4/3 sata poslije podne u pratnji grofice Henriette:Ghoteg.q2 Chlu- metza na sprovod premilih roditelja, te su u 7a sati na veče otišla u dvorsku župnu crkvu; đa še nad odrima tako nemilo im otrgnutih roditelja pomole Bogu. Djeca su tako plakala i jadala, da bi i najtvrgje srce proplakalo. : Sprovod u Beču. Sprovod nadvojvode Frana Ferdinanda: i Njegove supruge na zapadni kolodvor bio je ne samo vidan znak: velikog patriotskog. osjećaja, koji vlada miegju Bečanima, nego:i megju voj- nicima čitavog bečkog gamigona; koji su (po Pre- višnjoj zapovijedi činili špalir na čitavom putu