CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S
N.

A PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K.9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

POŠTOM NA GODINU K 6.

 

 

IZLAZI SVAKE SUROTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

 

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNE
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJUPO! POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE;

 

 

 

Br. 482.

 

U DUBROVNIKU, 18. JULA 1914.

 

 

 

 

mm
God. X.

 

 

Krv pravedna.

Od dobro osnovane zavjere i majstor-
ski izvedenog atentata prolivena je u Sara-
jevu krv dvaju pravednika, dvaju nevinih
žrtava.

1 ta krv pravedna mora da ima svo-
jih posljedica koli za Monarhiju, toli za o-
ne, pod egidom kojih je razbojnička ruka
bila oboružana. Te su posljedice sasvim ra-
zličite i oprečne,

Zavjerenici su se nadali, da će ovim
zlodjelom, ako ne zadati smrtni udarac Mo-
narhiji, a ono svakako nanijeti ogromne šte-
te i prouzročiti valjda pobune. | štete su
joj doista nanijeli i to neprocjenjive. Oteli
su joj naime odlučna, iskusna budućeg vla-
dara, ali će, ako svi znaci ne varaju, ova
pravedna krv prolivena donijeti i koristi,
vise nego li bi se ko i nadao.

Ubiveni je prijestolonasljednik učinio
mrtav, što nije mogao da učini živ, Složio
je sve narode Monarhije u iskazima oda-

Ovim atentatom, koji je njezino djelo,
proigrala je kod hrvatskog 'naroda sve sim-
patije, koje je za balkanskih pobjeda ste-
kla, a navukla na se mržnju i prezir.

I u vanjskom su svijetu i srpski  agi-
tatori, a i Srbija sama ovim zločinom pu-
no od stečenih simpatija izgubili. Sve što
je dobra i plemenita s gnušanjem se od-
vraća od tako nemilog krvoprolića, svako-
mu se i nehote u pamet povraćaju crne
stranice srpske povjesti, i svak se čudom
pita, zar je tomu narodu već u krv ušlo,
da ubija kraljeve.

Ali zločinstvima se sreća naroda ne
postiza, pa ni Srbima pravedno prolivena
kv blagoslova donijeti neće.

 

Posljednji dogagjaji u Kotoru.

Zadnje se je sedmice ovdje u »naprednim«
srpsko-hrvatskim krugovima opažala silna uzru-
janost. Glas, da će hrvatska društva iz grada i

nosti: i: privrženosti. vladarskom Bome! okolice držati dne 12. o. mj. svečane zadušnice

pako je srca svih pravomislećih ogorčenjem
prema izvršiteljima zlodjela i njihovim na-
ručiteljima, rastvorio je oči mnogim i mno-
gim Hrvatima, koji su valjda i nehote bili
zastrinilii: ku SNAn NAN

 

Nema već dvojbe, da je krvoproliće |

prijestolonasljednika i njegove supruge dje-
lo i posljedica veliko-srpske propagande,

koja je fino, a tajanstveno, znala razapeti |
svoje mreže i po Bosni i po ostalim hr-|

vatskim zemljama i u te svoje mreže skroz
nećutljivo uhvatiti mlade ugrijane duhove,
a i ne-samo mlade.

Inspiratori atentata nadali su se, da će |
njime pritegnuti k sebi i sve Hrvate, a kad
tamo dogodilo se obratno; jer su ovim ne-
djelom raspalili protiv sebe ne samo one
Hrvate, koji ne bijahu nikad istog mišlje-
nja kao i oni, već ćak i one, koji OI
simpatizirahu uz njihove nazore. |

Srpska se je dakle propaganda sasma
prevarila u računu.

 

 

 

POODLISTAK

X Fra Pasko Baletin

laik Male Braće, vrsni mehamik
(1715.-1792.)

Povjesno-opisne crtice, napisao: O. Frano Jurić,

Svrnemo li svoj pogled drevnom. zvoniku
grada Dubrovnika, ispod sahata, a na jednoj
ploči! okruglog ruba čita se ime redovnika: Fra
Paska Baletina. Punih je već 133 godine, da ime
njegovo gleda Dubrovčanin kad motri tijek dana.
Nu što on bijaš:? Skromni brat laik Male Braće,
ali od Boga nad; osobitim tal anih
Bez ikakve posebne instrukcije mnoge je meha-
nične radnje na laku ruku pravio, da mu se je
svak divio. Mirum quidem! piše O. Ambroz
Marković u Nekrologiju franjevačke provincije
pod brojem 768. lapidarno iznašajući život njegov.
Da, doista čudnovato ali istinito!

Malena Stravča prostranih Konavala rogjeno
je mjesto njegovo. Tu on godine 1715. vigje svi-
jetlo žarkog: sunca. Ocu mu bijaše ime Petar.
I dandanas u tome selu postoji ta obitelj. Željan
mladi Baletin savršenijeg življenja, stupa u red
sv, Frana, i godine 1736. kao mladić od: 21, godine
zaodjenu se prostom svitom Asiškog siromaha.

Ubavi otočić Daksa, što kao labud mora
stražu straži pri ušću gruške luke, bi mu ugod-
nim boravkom kroz godinu njegovog novicijata
(kušnje.)

 

za pokoj plemenitih žrtava poznate zločinačke
urote te da će tom prigodom manifestirati u ža-
lobnoj povorci, nemilo je usupnuo naše Srbo-
hrvate, koji su bili naučni, da prikazuju Boku w
posve drugom svijetlu nego što je.: Poboinše se
jonime, da,će.se=ovim — Somaciniem izno mota
|zati, da ima kod nas još puka, koji ne vjeruje
|tei tako razglašenoj »bratskoj« slozi,

re upliva i moći,
Srbo-hrvati se bune,

Gospoda se užurbaše te svemogući tercet
Vukotića, Radimiria i Bućina ide na c. k. Pogla-
varstvo tražeći, da se zapriječi demoliranja, ba-
canje bomba i slične izmišljotine, koje bi tobože
Hrvati spravljali protiv Srba. Na žalost protektor
Srba naš c. k. poglavar ovog puta, gdje se radi
o manifestaciji i odanosti dinastiji, ne smije da
im udovolji želji, već ih otprema uvjeravajući ih,
da će staviti vas oružnički aparat u spremu. —
Tercet se na to obraća Namjesništvu, ali opet
s negativnim uspjehom.

Sada se gospoda stadoše igrati velikih di-
plomata pa napuniše glave mjesnim Crnogorcima,
da će im Hrvati popaliti kuće i poubijati ih.

To ostrvce, po mnijenju nekojih, bi godine
1291. darovano Fianjevcima od nekog vlastelina
Sava Getaldića; a po mnijenju drugih godine 1370.

Osamljena Daksa zgodno je mjesto molitve
i razmišljanja. Mnogi pokornici grada Dubrovnika
tu bi se sakupljali, osobito kroz korizmu, da se
mole Bogu, da čine pokoru. Na ovom poetičnom
otočiću i neumrli naš pjesnik Gjivo Frano Gun-
dulić prolazio bi svake godine veliku sedmicu
— kako piše g. Vicko Adamović. Tu se skloni
godine 1437. — po kronici Restija — i ista du-
brovačka vlada za viijeme kuge, I Franjevci su
Dubrovnika već od davnih vremena imali u tome

svoj icijat sve do godine 1782.
I baš tu, kako prije spomenuli, naš fra Pasko
na dogledu onog lazurnog mora sa svom svojom
tišinom, sa svim svojim uzburkanim valovima;
u zatišju od svjetske halabuke, Bogu odano, a
starješinam na zadovoljstvo, ispuni svoju godinu
kušnje.

Skroman, pobožan, siromašan, ponizan, pe-
dantan vršitelj zavjetovanog pravila bijaše izgle-
dom mlagjim a takmacem starijim, I tog dobrog
redovnika Bog nadari osobitim darom: pozna-
vanjem mehanike, Sve što njegovo oko u toj
struci a u raznim granama vidi, to bi majstor-
skom tačnošću svojim rukama izveo. U potpu-
nom smislu svojeg doba bio je vrsni zidar, drvo-
djelac, kovač, krojač, urar, kako nas uvjerava
O, A. Marković, savremenik njegov u Nekrolo-
giju provincije, I mnogo: djelo njegovih ruku po-

Preko crnogorskog agenta zatražiše zaštitu. Di-

| pinama naoružani revolverima, sjekirama: i čibu+
plomatski odnošaji pomršeni — misle gospoda,

| cima počeli da se bližaju eminentno hrvatskom
te već vide, kako se mobilizira vojska, tresu brda, | selu Škaljari, koje je poznato radi svoje neustra-
a na koncu.... ragja mali mišić, šivosti i kremenjaštva, Na vrijeme bjehu opaže-
Laćaju se napokon sitnog sredstva, koji ih |"l te u jedan čas skoči cijelo selo, BIZeVE i Bea
najbolje karakteriše, pa nastoje spriječiti da nam | "€, starci i djeca, te ih mahom istjeraše i izle-
koji svećenik očita misu. Na njihovu žalost vre. | Maše i im Ee pe i
mena se mijenjaju, i svećenici ih ostavljaju. egjutim se u grada odma doznalo za na-
M. : 3 S | j. Oružništvo i više jakih odjela vojske po-
Uvidiše na posljetku, da ne ide nikako, pa pače E ie kuići
promijeniše. taktiku. Zaželješe da i oni prisustvuju | E a a Ši ea ro Kijev e
manifestaciji, ali da stvar predvode, te da tako le (ali bod čik) preko piu ieša
podadu sveinu posve drugi karakter. Dobro im | ue (al ega š - e
bi odgovoreno, da su naši vogje barjaci i da je| pjevajući i kličući već vraćali svojim domovirtia.

pod čijim | kralj Frano Josip i.«, »Živio hrv, narod!« -—
se cimerom nama Hrvatima otimlje sve više po- |:se je ponovilo pred zgradom vojničke oblasti,

 

slobodno svakom Hrvatu za njima stupati,
Zadušnice i manifestacija.

I zastave >Zvonimira«, »Sastanka« i »Na-
pretka« bjehu nam vogje. Usprkos svih makina-
cija, agitacija'i zastrašivanja, ova su društva uz
Hrvatsku Bokešku Glazbu korporativno sudjelo-
vala zadušnicama, dok je društvo »Sloga« za-
stupalo posebno odaslanstvo.

Svetu je misu otslužio vrijedni franjevac O.
Josip Matović u crkvi sv. Klare, Ovom prigodom
treba istaći umjetnički urešeni i sjajno rasvijet-
ljeni katafalk, te skladno pievanje >Zvonimira«,
koji je izveo »Libera me« pod ravnanjem g. A.
Paskovića,

Iza mise se je uputila impozantna žalobna |
povotka gradom do Poglavarstva, gdje je Hrv,
Bok, Glazba otsvirala Carevku i hr satsku narod-
siu Nmay. s. mesa. & S WMižitla Steva. Na
gopoxojnom prijeste & nasljedniku 1«, »Živio hrv,

Isto |

Osobito treba istaći, da za vrijeme čitava
ophoda nije pao nijedan poklik već je to bila
uprav žalobna povorka, u kojoj je narod stupao
otkrivenih glava i mirno šuteć, Nije uopće niko-
me na um palo, da demonstrira, a kamo li de-
molira, kako su bili Srbohrvati rasturili u narod,
Time su Hrvati, i ako većinom radnici i seljaci,
pokazali daleko veću kulturu od inteligentne go-
spode, koja je potajno huckala svoje gorštake
na napadaje.

Srpska rulja napada.

Čitav bi dan bio protekao u najvećem mi-
ru, te bi se time najljepše manifestirala žalost,
da taj mir nijesu narušili divlji čopori Srba Gr-
bljana, nahuckani od popa Jova Bućina i druži-
ne, Ovi su pod suton nenadano u omanjim sku-

miče, se jošter po uglovima samostana kao već
istrošena stvar. Teško je doista kritično označiti,
jer bez ikakvih natpisa, da tolika interesantna
sjedala, starinski ormari i bišava klečala, što sad
leže u raznim lokalima samostana, nijesu baš
njegovo djelo. Nenadkriljivi umjetnik za svoje
doba bijaše u radnji satova; to glavno bijaše
njegovo zanimanje, Kao spomen toga svog dara
svakom samostanu Dubrovačke stare provincije
učini po jedan satnik. U samostanu Male Braće
bio ih lijepi broj. Po pričanju starih fratara, još
sada živih, jedan je bio smješten posred hodnika,
jedan u sjemeništu, jedan u voštarni, koniuti
i t, d. Čudna lupnjava tih satnika razlijegala bi
se osobito noću po samostanu. Buduć različitih
forma i različite veličine bio im jei različiti zvuk
zvonova. Mnogi komadi tih satova mogu se i
dandanas vidjeti u Maloj Braći. Po raskomađa-
nim djelovima što leže u pohrani u jednom sta-
rom kovčegu izgleda, da ti satnici u opće bijahu
bez ikakve ornamentike ali zato veoma solidni.
Kotači su im od čvrstog željeza sa lijepo dotje-
ranim zubovima; stalci kao spojevi kotača oblo-
ženi su fino izdjelanim drvom. Njihala kao i
kazaljke su od mjedi, tezulje shodne od olova,
zvonca, svaki po sebi, ugodnog su zvuka.
Kako se u opće govori, radnja njegovih ruku
jest i onaj satnik u klaustru Male Braće, koga i
dandanas može svaki vidjeti. On je sada pokva-
ren i stoga zaustuvljen. Govorilo se — ali bez

Zaključak.

Naši su mirno manifestirali svoju žalost, a
Srbi, koji su razglašivali tobožnja ubijstva, te
time mastojali spriječiti tu manifestaciju, sami
naumiše napraviti pokolj. — To je ona prava
slika dogagjaja, koji se kod nas u zadnje vri-
jeme zbivaju, gdje nas srpski proždrljivi eleme-
nat guši, a mi Hrvati slijepo vjerovasmo nji-
hovom bratstvu.

Sin onoga puka, koji je htio da nedužne
Škaljare hajdučki napane, jedino je pomoću Hr-
vata izabran za zastupnika, a zato se njegova
rasa Hrvatima na ovaj način odužuje! Pamtite
to, bokeški Hrvati, a navlastito vi Škaljari, koji
ste opet po drugi put pokazali svoju hrabrost
ga“ janskim čibukašima. g

Ovom prigodom poručujemo Poglavarstvu,
dr_j6 imalo prilike, da se i ovoga puta uvjeri,

ne NO pršlizvaa,
Nije ni čudo, da dolazi do toga, kad im se radi
prijateljskih i rodbinskih obzira uvijek nesmetano
dopuštaju demonstracije i izazivanja. Sjetimo se
samo, Trojčindana i drugih sličnih zgoda! —
Preporiičamo mu, da im nabavi za naknadu još
kojih stotinu čibuka...., ali istodobno ističemo,
da će Hrvati znati da se drukčije ponašaju pra-
ma Srbima i zjihovim podupirateljima.

**
*

OO korračaju Svifijo doje A

Više odjela oružnika još i sada straži u se+
lu, ali do nereda nije više došlo. Megjutim po
gradu vidimo amo tamo po kojeg Škaljara; a mje-
sto štapa služi mu grbaljski! čibuk, Do. koji dan
objesit će ga na zid u svojoj kući: uz stare, ko+
ji će vječno da govore o borbi, koju su vodili
i moraju da vode sa susjednim barbarima:

sa

da ga se zaustavi, jer da se je njegov glas —
tako je jak — zamjenjivao glasom zvona satnika
sa kneževskog dvora. Stroj ovog satnika smješten
je povrh sakristije, gdje je spremište crkvene robe.
Visok je po prilici 90 cent., širok 60. Jakih
li kotača, čvrstog li, skupno govoreći, materijala!
Spojevi kotača drvom su obloženi. Okrug satnika
sa kazaljkom vidi se u klaustru ispod svodova
sa istočne strane, a na desnu od Voštarne. Ka-
zaljka je od mjedi, a naznačuje glavu sunca sa
sedam zraka, Jedna je slomljena i pohranjena.
Brojke su označene rimskim znamenkama. S jedne
strane satničkog okruga istrošena slika prikazuje
izmorenog starca sijede brade, sijedih kosa, a
do njega kleta smrt, koja izglođanim prstom po-
kazuje sat njegove smrti. Do starca je kosa i
klepsidra: znaci prolaznosti, S druge strane sat-
ničnog okruga puste su provale i gudure, izmegju
kojih hiti u nepovratak brza rijeka. Malo po dalje
razmahao se starac oštrom kosom po Pe a
pred njim pada pusto klasje kao od sebe, Statca
resi sijeda brada i s desna i slijeva razkriljena
krila. Cijela je slika apoteoza prolaznog vremena.
Povrh istočnog krila samostana lijepo se ističe
na dva stupa poklopljena kamenitim lukom zvonik
tog satnika. Na njemu je još zvono sumoroj
zvuka. To zvono moralo je nekočbiti na velikom“

zvoniku crkve, a nije bilo baš pošebno za satnik :

lijevano, budući da u unatrašnjosti' imađe

 

temelja — da ista Dubrovačka republika htjede

viticu, o kojoj je negda visio klepac. (Svršlć# se)" |