CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S N. A PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K.9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POŠTOM NA GODINU K 6. IZLAZI SVAKE SUROTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNE ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJUPO! POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE; Br. 482. U DUBROVNIKU, 18. JULA 1914. mm God. X. Krv pravedna. Od dobro osnovane zavjere i majstor- ski izvedenog atentata prolivena je u Sara- jevu krv dvaju pravednika, dvaju nevinih žrtava. 1 ta krv pravedna mora da ima svo- jih posljedica koli za Monarhiju, toli za o- ne, pod egidom kojih je razbojnička ruka bila oboružana. Te su posljedice sasvim ra- zličite i oprečne, Zavjerenici su se nadali, da će ovim zlodjelom, ako ne zadati smrtni udarac Mo- narhiji, a ono svakako nanijeti ogromne šte- te i prouzročiti valjda pobune. | štete su joj doista nanijeli i to neprocjenjive. Oteli su joj naime odlučna, iskusna budućeg vla- dara, ali će, ako svi znaci ne varaju, ova pravedna krv prolivena donijeti i koristi, vise nego li bi se ko i nadao. Ubiveni je prijestolonasljednik učinio mrtav, što nije mogao da učini živ, Složio je sve narode Monarhije u iskazima oda- Ovim atentatom, koji je njezino djelo, proigrala je kod hrvatskog 'naroda sve sim- patije, koje je za balkanskih pobjeda ste- kla, a navukla na se mržnju i prezir. I u vanjskom su svijetu i srpski agi- tatori, a i Srbija sama ovim zločinom pu- no od stečenih simpatija izgubili. Sve što je dobra i plemenita s gnušanjem se od- vraća od tako nemilog krvoprolića, svako- mu se i nehote u pamet povraćaju crne stranice srpske povjesti, i svak se čudom pita, zar je tomu narodu već u krv ušlo, da ubija kraljeve. Ali zločinstvima se sreća naroda ne postiza, pa ni Srbima pravedno prolivena kv blagoslova donijeti neće. Posljednji dogagjaji u Kotoru. Zadnje se je sedmice ovdje u »naprednim« srpsko-hrvatskim krugovima opažala silna uzru- janost. Glas, da će hrvatska društva iz grada i nosti: i: privrženosti. vladarskom Bome! okolice držati dne 12. o. mj. svečane zadušnice pako je srca svih pravomislećih ogorčenjem prema izvršiteljima zlodjela i njihovim na- ručiteljima, rastvorio je oči mnogim i mno- gim Hrvatima, koji su valjda i nehote bili zastrinilii: ku SNAn NAN Nema već dvojbe, da je krvoproliće | prijestolonasljednika i njegove supruge dje- lo i posljedica veliko-srpske propagande, koja je fino, a tajanstveno, znala razapeti | svoje mreže i po Bosni i po ostalim hr-| vatskim zemljama i u te svoje mreže skroz nećutljivo uhvatiti mlade ugrijane duhove, a i ne-samo mlade. Inspiratori atentata nadali su se, da će | njime pritegnuti k sebi i sve Hrvate, a kad tamo dogodilo se obratno; jer su ovim ne- djelom raspalili protiv sebe ne samo one Hrvate, koji ne bijahu nikad istog mišlje- nja kao i oni, već ćak i one, koji OI simpatizirahu uz njihove nazore. | Srpska se je dakle propaganda sasma prevarila u računu. POODLISTAK X Fra Pasko Baletin laik Male Braće, vrsni mehamik (1715.-1792.) Povjesno-opisne crtice, napisao: O. Frano Jurić, Svrnemo li svoj pogled drevnom. zvoniku grada Dubrovnika, ispod sahata, a na jednoj ploči! okruglog ruba čita se ime redovnika: Fra Paska Baletina. Punih je već 133 godine, da ime njegovo gleda Dubrovčanin kad motri tijek dana. Nu što on bijaš:? Skromni brat laik Male Braće, ali od Boga nad; osobitim tal anih Bez ikakve posebne instrukcije mnoge je meha- nične radnje na laku ruku pravio, da mu se je svak divio. Mirum quidem! piše O. Ambroz Marković u Nekrologiju franjevačke provincije pod brojem 768. lapidarno iznašajući život njegov. Da, doista čudnovato ali istinito! Malena Stravča prostranih Konavala rogjeno je mjesto njegovo. Tu on godine 1715. vigje svi- jetlo žarkog: sunca. Ocu mu bijaše ime Petar. I dandanas u tome selu postoji ta obitelj. Željan mladi Baletin savršenijeg življenja, stupa u red sv, Frana, i godine 1736. kao mladić od: 21, godine zaodjenu se prostom svitom Asiškog siromaha. Ubavi otočić Daksa, što kao labud mora stražu straži pri ušću gruške luke, bi mu ugod- nim boravkom kroz godinu njegovog novicijata (kušnje.) za pokoj plemenitih žrtava poznate zločinačke urote te da će tom prigodom manifestirati u ža- lobnoj povorci, nemilo je usupnuo naše Srbo- hrvate, koji su bili naučni, da prikazuju Boku w posve drugom svijetlu nego što je.: Poboinše se jonime, da,će.se=ovim — Somaciniem izno mota |zati, da ima kod nas još puka, koji ne vjeruje |tei tako razglašenoj »bratskoj« slozi, re upliva i moći, Srbo-hrvati se bune, Gospoda se užurbaše te svemogući tercet Vukotića, Radimiria i Bućina ide na c. k. Pogla- varstvo tražeći, da se zapriječi demoliranja, ba- canje bomba i slične izmišljotine, koje bi tobože Hrvati spravljali protiv Srba. Na žalost protektor Srba naš c. k. poglavar ovog puta, gdje se radi o manifestaciji i odanosti dinastiji, ne smije da im udovolji želji, već ih otprema uvjeravajući ih, da će staviti vas oružnički aparat u spremu. — Tercet se na to obraća Namjesništvu, ali opet s negativnim uspjehom. Sada se gospoda stadoše igrati velikih di- plomata pa napuniše glave mjesnim Crnogorcima, da će im Hrvati popaliti kuće i poubijati ih. To ostrvce, po mnijenju nekojih, bi godine 1291. darovano Fianjevcima od nekog vlastelina Sava Getaldića; a po mnijenju drugih godine 1370. Osamljena Daksa zgodno je mjesto molitve i razmišljanja. Mnogi pokornici grada Dubrovnika tu bi se sakupljali, osobito kroz korizmu, da se mole Bogu, da čine pokoru. Na ovom poetičnom otočiću i neumrli naš pjesnik Gjivo Frano Gun- dulić prolazio bi svake godine veliku sedmicu — kako piše g. Vicko Adamović. Tu se skloni godine 1437. — po kronici Restija — i ista du- brovačka vlada za viijeme kuge, I Franjevci su Dubrovnika već od davnih vremena imali u tome svoj icijat sve do godine 1782. I baš tu, kako prije spomenuli, naš fra Pasko na dogledu onog lazurnog mora sa svom svojom tišinom, sa svim svojim uzburkanim valovima; u zatišju od svjetske halabuke, Bogu odano, a starješinam na zadovoljstvo, ispuni svoju godinu kušnje. Skroman, pobožan, siromašan, ponizan, pe- dantan vršitelj zavjetovanog pravila bijaše izgle- dom mlagjim a takmacem starijim, I tog dobrog redovnika Bog nadari osobitim darom: pozna- vanjem mehanike, Sve što njegovo oko u toj struci a u raznim granama vidi, to bi majstor- skom tačnošću svojim rukama izveo. U potpu- nom smislu svojeg doba bio je vrsni zidar, drvo- djelac, kovač, krojač, urar, kako nas uvjerava O, A. Marković, savremenik njegov u Nekrolo- giju provincije, I mnogo: djelo njegovih ruku po- Preko crnogorskog agenta zatražiše zaštitu. Di- | pinama naoružani revolverima, sjekirama: i čibu+ plomatski odnošaji pomršeni — misle gospoda, | cima počeli da se bližaju eminentno hrvatskom te već vide, kako se mobilizira vojska, tresu brda, | selu Škaljari, koje je poznato radi svoje neustra- a na koncu.... ragja mali mišić, šivosti i kremenjaštva, Na vrijeme bjehu opaže- Laćaju se napokon sitnog sredstva, koji ih |"l te u jedan čas skoči cijelo selo, BIZeVE i Bea najbolje karakteriše, pa nastoje spriječiti da nam | "€, starci i djeca, te ih mahom istjeraše i izle- koji svećenik očita misu. Na njihovu žalost vre. | Maše i im Ee pe i mena se mijenjaju, i svećenici ih ostavljaju. egjutim se u grada odma doznalo za na- M. : 3 S | j. Oružništvo i više jakih odjela vojske po- Uvidiše na posljetku, da ne ide nikako, pa pače E ie kuići promijeniše. taktiku. Zaželješe da i oni prisustvuju | E a a Ši ea ro Kijev e manifestaciji, ali da stvar predvode, te da tako le (ali bod čik) preko piu ieša podadu sveinu posve drugi karakter. Dobro im | ue (al ega š - e bi odgovoreno, da su naši vogje barjaci i da je| pjevajući i kličući već vraćali svojim domovirtia. pod čijim | kralj Frano Josip i.«, »Živio hrv, narod!« -— se cimerom nama Hrvatima otimlje sve više po- |:se je ponovilo pred zgradom vojničke oblasti, slobodno svakom Hrvatu za njima stupati, Zadušnice i manifestacija. I zastave >Zvonimira«, »Sastanka« i »Na- pretka« bjehu nam vogje. Usprkos svih makina- cija, agitacija'i zastrašivanja, ova su društva uz Hrvatsku Bokešku Glazbu korporativno sudjelo- vala zadušnicama, dok je društvo »Sloga« za- stupalo posebno odaslanstvo. Svetu je misu otslužio vrijedni franjevac O. Josip Matović u crkvi sv. Klare, Ovom prigodom treba istaći umjetnički urešeni i sjajno rasvijet- ljeni katafalk, te skladno pievanje >Zvonimira«, koji je izveo »Libera me« pod ravnanjem g. A. Paskovića, Iza mise se je uputila impozantna žalobna | povotka gradom do Poglavarstva, gdje je Hrv, Bok, Glazba otsvirala Carevku i hr satsku narod- siu Nmay. s. mesa. & S WMižitla Steva. Na gopoxojnom prijeste & nasljedniku 1«, »Živio hrv, Isto | Osobito treba istaći, da za vrijeme čitava ophoda nije pao nijedan poklik već je to bila uprav žalobna povorka, u kojoj je narod stupao otkrivenih glava i mirno šuteć, Nije uopće niko- me na um palo, da demonstrira, a kamo li de- molira, kako su bili Srbohrvati rasturili u narod, Time su Hrvati, i ako većinom radnici i seljaci, pokazali daleko veću kulturu od inteligentne go- spode, koja je potajno huckala svoje gorštake na napadaje. Srpska rulja napada. Čitav bi dan bio protekao u najvećem mi- ru, te bi se time najljepše manifestirala žalost, da taj mir nijesu narušili divlji čopori Srba Gr- bljana, nahuckani od popa Jova Bućina i druži- ne, Ovi su pod suton nenadano u omanjim sku- miče, se jošter po uglovima samostana kao već istrošena stvar. Teško je doista kritično označiti, jer bez ikakvih natpisa, da tolika interesantna sjedala, starinski ormari i bišava klečala, što sad leže u raznim lokalima samostana, nijesu baš njegovo djelo. Nenadkriljivi umjetnik za svoje doba bijaše u radnji satova; to glavno bijaše njegovo zanimanje, Kao spomen toga svog dara svakom samostanu Dubrovačke stare provincije učini po jedan satnik. U samostanu Male Braće bio ih lijepi broj. Po pričanju starih fratara, još sada živih, jedan je bio smješten posred hodnika, jedan u sjemeništu, jedan u voštarni, koniuti i t, d. Čudna lupnjava tih satnika razlijegala bi se osobito noću po samostanu. Buduć različitih forma i različite veličine bio im jei različiti zvuk zvonova. Mnogi komadi tih satova mogu se i dandanas vidjeti u Maloj Braći. Po raskomađa- nim djelovima što leže u pohrani u jednom sta- rom kovčegu izgleda, da ti satnici u opće bijahu bez ikakve ornamentike ali zato veoma solidni. Kotači su im od čvrstog željeza sa lijepo dotje- ranim zubovima; stalci kao spojevi kotača oblo- ženi su fino izdjelanim drvom. Njihala kao i kazaljke su od mjedi, tezulje shodne od olova, zvonca, svaki po sebi, ugodnog su zvuka. Kako se u opće govori, radnja njegovih ruku jest i onaj satnik u klaustru Male Braće, koga i dandanas može svaki vidjeti. On je sada pokva- ren i stoga zaustuvljen. Govorilo se — ali bez Zaključak. Naši su mirno manifestirali svoju žalost, a Srbi, koji su razglašivali tobožnja ubijstva, te time mastojali spriječiti tu manifestaciju, sami naumiše napraviti pokolj. — To je ona prava slika dogagjaja, koji se kod nas u zadnje vri- jeme zbivaju, gdje nas srpski proždrljivi eleme- nat guši, a mi Hrvati slijepo vjerovasmo nji- hovom bratstvu. Sin onoga puka, koji je htio da nedužne Škaljare hajdučki napane, jedino je pomoću Hr- vata izabran za zastupnika, a zato se njegova rasa Hrvatima na ovaj način odužuje! Pamtite to, bokeški Hrvati, a navlastito vi Škaljari, koji ste opet po drugi put pokazali svoju hrabrost ga“ janskim čibukašima. g Ovom prigodom poručujemo Poglavarstvu, dr_j6 imalo prilike, da se i ovoga puta uvjeri, ne NO pršlizvaa, Nije ni čudo, da dolazi do toga, kad im se radi prijateljskih i rodbinskih obzira uvijek nesmetano dopuštaju demonstracije i izazivanja. Sjetimo se samo, Trojčindana i drugih sličnih zgoda! — Preporiičamo mu, da im nabavi za naknadu još kojih stotinu čibuka...., ali istodobno ističemo, da će Hrvati znati da se drukčije ponašaju pra- ma Srbima i zjihovim podupirateljima. ** * OO korračaju Svifijo doje A Više odjela oružnika još i sada straži u se+ lu, ali do nereda nije više došlo. Megjutim po gradu vidimo amo tamo po kojeg Škaljara; a mje- sto štapa služi mu grbaljski! čibuk, Do. koji dan objesit će ga na zid u svojoj kući: uz stare, ko+ ji će vječno da govore o borbi, koju su vodili i moraju da vode sa susjednim barbarima: sa da ga se zaustavi, jer da se je njegov glas — tako je jak — zamjenjivao glasom zvona satnika sa kneževskog dvora. Stroj ovog satnika smješten je povrh sakristije, gdje je spremište crkvene robe. Visok je po prilici 90 cent., širok 60. Jakih li kotača, čvrstog li, skupno govoreći, materijala! Spojevi kotača drvom su obloženi. Okrug satnika sa kazaljkom vidi se u klaustru ispod svodova sa istočne strane, a na desnu od Voštarne. Ka- zaljka je od mjedi, a naznačuje glavu sunca sa sedam zraka, Jedna je slomljena i pohranjena. Brojke su označene rimskim znamenkama. S jedne strane satničkog okruga istrošena slika prikazuje izmorenog starca sijede brade, sijedih kosa, a do njega kleta smrt, koja izglođanim prstom po- kazuje sat njegove smrti. Do starca je kosa i klepsidra: znaci prolaznosti, S druge strane sat- ničnog okruga puste su provale i gudure, izmegju kojih hiti u nepovratak brza rijeka. Malo po dalje razmahao se starac oštrom kosom po Pe a pred njim pada pusto klasje kao od sebe, Statca resi sijeda brada i s desna i slijeva razkriljena krila. Cijela je slika apoteoza prolaznog vremena. Povrh istočnog krila samostana lijepo se ističe na dva stupa poklopljena kamenitim lukom zvonik tog satnika. Na njemu je još zvono sumoroj zvuka. To zvono moralo je nekočbiti na velikom“ zvoniku crkve, a nije bilo baš pošebno za satnik : lijevano, budući da u unatrašnjosti' imađe temelja — da ista Dubrovačka republika htjede viticu, o kojoj je negda visio klepac. (Svršlć# se)" |