CRVENA HRVATSKA

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI $ POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ

ŠTVU. — ZA ZAHVALE
ZA OGLASE 20 PARA PO

STOJI 10 PARA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-

UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

 

Br. 483.

 

U DUBROVNIKU, 25. JULA 1914.

NL L NL AAS ALLO

 

 

Narodno jedinstvo.

Odmah nakon strašnih dogagjaja u
Sarajevu stala se je nadimati sva srbijan-
ska, srpska i srbofilska štampa, i nastojala
dokazati, kako je ono zlodjelo čin pojedi-
nih samo; osoba, zavedenih, pokvarenih i
neodgovornih mladića, a da ga u to ni
najmanje .ne ulazi ni Srbija,  ni.srpski vo-
gje, niti ikakva organizacija, premda su se
atentatori prije kobnog čina prošetali i do
Beograda.

Pisala je i piše tako pomenuta štam-
pa, ali za koga? Za svoje ne zaista! Ali ne
niza nas, Hrvate, pravaše. Mi, koji pozna-
mo svu tu našu braću i njihove težnje, ma-
lo smo drukčije o svemu tomu mislili i
mislimo.

Sve, što_je poslije sarajevske tragedije
izišlo na javu, bez onoga što će se još te-
kom istrage otkriti, . pokazuje dosta jasno
već sada, kako sarajevski atentat nije nego

jedna tačka programa koji se krije pod i- |

menom »narodnog jedinstva« Srba i
Hrvata, nije nego jedan uspjeh »zavjetne
misli« srpske, jedan kret wveliko-srpske or-
ganizacije, kojoj je centrala u Beogradu i
koja je čobralno pustila žile po svim na:
šim zemljama, a sve dakako pod zviičnom
egidom »narodnog jedinstva«.

Na čelo tog nacijonalističkog pokreta
u Zagrebu stavio se u zadnje doba Milan
Marjanović, prije toga aktivni činovnik beo-
gradskog; presbiroa, te nakanio, da najprije
u masi hrvatskog naroda, a u hrv. mla-
deži naročito, provede duševnu revoluciju,
da ih otcijepi od svih hrvatskih narodnih,
kulturnih i historijskih tradicija, od Hrvata
napravi Jugoslavene, a po tom postepeno
Velikosrbe. Nakon takovog duševnog »na-
rodnog jedinstva« lako je poći i do poli-
tičkog jedinstva, do ostvarenja Velike Srbije.

I njegovi su ga učenici dobro razu-
mjeli! Evo tome, megju ostalim, i ovoga
dokaza.

PODLISTAK.

Fra Pasko Baletin
laik Male Braće, vrsni mehanik
(1715.-1792.) *
(2 i Povjesno-opisne crtice, napisao: O. Frano Jurić.

Kao svakome  gragjaninu, tako i Dubrov-
čaninu. svete su i časne 'sve redom one stvari,
koje ga spajaju sjenom  pragjedova svojih, koje
mu_ napominju slavu, ponos, kulturu njegova
grada. I kao. onaj kneževski dvor, divona, crkva
sv. Vlaha, miri sa tvrgjavama, Orlandov stup sa
bijelom zastavom slobode, te sve redom isčez-
nule reliquiae do nestašno letećeg goluba, tako
i drevni zvonik grada živo i živo govori srcu
Dubrovčanina! Tko bi, pak, rekd, da ta draga
uspomena, drevni, a sada osakaćeni zvonik, usko
je spojen sa imenom skromnog redovnika, brata
laika Fra Paska od Male Braće! O tom nas uvje-

. tava; povjest. interesantnim. dokumentima potvr-

gjena; o tom nam kroz vjekove jamči natpis po-
sred, zvonika. Tek ;sad lapidarno iznašam datume
zvonika, zvona i kipova, koje su skupno sa sa-
hatom, Fra ,Paska bili na službu, grada, a zatim

ću. iznijeti Mistorijat istog sahata.

Zvonik grada Dubrovnika bi sagragjen god.
1480, kako. piše .i Skurla,;i baš zbog sahata.
Zvono, koje se sada nalazi u atriumu: općinske
polače, datira: od god. 1506. a bi saliveno u lje-
vaonici majstora Giovanni B, della Tolle u Du-

Ovih je dana proglašena u zagrebu
optužnica proti Jakovu Schšfferu i Rudolfu
Hercegonji. Tu se izmegju drugih gravamina
čita, da je »Hercigonja u Zagrebu ispred
više ljudi opetovano govorio i razlagao i-
deje nasilnoga ostvarivanja sjedinjenja kralje-
vina Hrvatske-Slavonije sa kraljevinom Sr-
bijom, naročito, da u roku od par godina
mora već po naravnom razvitku doći do
sjedinjenja Hrvatske i Hrvata sa Srbijom
pa da je naša patriotska dužnost, da se za
taj veliki momenat sjedinjenja pripravi te-
rain, izvagjajući atentate na pojedine vi-
soko stojeće državne dostojanstvenike i
prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, a
ti atentati, da bi se imali izvesti i na Tiszi,
Hedervaryu i svakom banu itd.... Pri-
jestolonasljednik Franjo Ferdinand da mrzi
Hrvate, da je naš neprijatelj, pa da uslijed
toga imade razloga, da se proti njemu iz-
vede atentat, jer ako zasjede na prijestolje,
da će vladati apsolutistički . . .«

Nadalje da je Hercigonja govorio i
propagirao jedinstvo Hrvata i Srba, da bi
Hrvati i Srbi sačinjavali jednu državu i to
repupliku, a kraljević Aleksandar dabi; se
odrekao prijestolja. Atentati bi imali da bu-
dui“ sredstvo, 288 otvori ti zemlji buna,
a onda bi došla u Hrvatsku srpska vojska,
a sa sjevera da bi Austriju napala Rusija itd.

Ovim i ovakim idejama zadojeni su u
suštini i potajno propagatori i učenici tog
»narodnog jedinstva«, i ako uvijek znadu
da javno te ideje i prikriju ili ublaže. Srp-
ski su agitatori osobito megju bosanskim
Srbima duboko zasadili ideje o Velikoj Sr-
biji, pa je — kako se čuje — Bosna već
za aneksije ne samo bila za takovu idejit
oduševljena, već dobrahno bila i snabdje-
vena bombama i srbijanskim oružjem a za
balkanskog rata još puno više.

Ideja »narodnog jedinstva« — dakako
za sada samo »kulturnog« — htjela se je
baš ove godine nekako javno manifestirati
i iskazati, pa se u tu svrhu odabrala pri-

brovniku. Kako piše neumorni čuvaoc i sakupljač
domorodnog muzeja, dični starina Baldo Kosić
u svojoj brošurici: »Zvono i kipovi — Zvonika —
u Dubrovniku«, radnja je zvona sasvim izvrsna,
gledao je sa umjetne ili'sa tehničke strane, a
pokazuje majstora prvoga reda kao i visoki stepen
kulture starih Dubrovčana.

Kipovi, dva rimska- vojnika, ili kako ih u
Dubrovniku obično zovu Mori, radnja je — kako
piše g. Kosić — istoga majstora Batiste, pozicija
im je sasma naravna. Nalaze se u domorodnome
muzeju. Zvono i kipovi bijahu skinuti sa zvonika
nazad malo godina (g. 1906.) buduć je zvonik
prijetio, da će se srušiti,

Za načelništva g. Rafa Pozze bi skinut sa
zvonika i sahat Fra Paska te smješten povrh
Divone, gdje je sada Sokolana. Radi malenog
prostora — kako kaže g. Kosić — bi raškomađan
od nekoga u komađe a s vremenom prodan kao
prosto gvožgje. Ljubitelj starina, g. Ivo pl. Sa-
raca, kupi ga potroškom 300 kruna: i darova
domorodnome muzeju grada Dubrovnika. On sada
stoji do vratiju na desnu stranu ulaza u onoj
dvorani, gdje se sakupljaju starine Dubrovnika,
a pod brojem Zapisnika 1284, Lijepo je načinjen
da može. funkcionirati. Na njemu se čita u hrvat-
skom i talijanskom jeziku:

Prastari dobnik »Zvonika« preragjen od
Fratra. Malobraćanina Paska Baletina (1781)
Uredio i sastavio god, 1907. kand. ing. g. T.
Zore. Darovao muzeju g. plemić Ivo Saraca,

 

Mjesto  preragjen, bolje bi stalo »učinjen«, jer

goda otkrivenja Dositijeva spomenika u
Beogradu. Na proslavu su bili pozvani
načelnici zagrebački Holjac i dubrovački
Čingrija, koji su svojom prisutnosti i svo-
jim besjedama htjeli dati toj proslavi neki
dubiji i prostraniji značaj. Zagrebačka »Hr-
vatska« donosi i fotografiju ove dvojice
načelnika glavnog grada Hrvatske i »srpske
Atine«, Dubrovnika, a u sredini im načel-
nik (presednik opštine) beogradski Nesto-
rović.

Ovaj je beogradski načelnik o toj ma-
nifestaciji »narodnog jedinstva«, kojoj je ku-
movao i naš načelnik, rekao — kako piše
»Hrvatska« — jednom Hrvatu :

»Nije bila ovaj put glavno kulturna sla-
va, već nam je bila svrha, da se sa pre-
stavnicima hrvatskih i slovenskih krajeva
upoznamo, dogovorimo za akciju narodnog
jedinstva, da se jače svežemo«.

A za to kumovanje dobio je dubro-
vački načelnik Čingrija od srpskog kralja

svojoj nedavno objelodanjenoj knjizi: »/z mojih
političkih zapisaka«. Ovaj bivši političar pripo-
vijeda, da je izradio neki naputak za predkon-
ferenciju. koja je imala raspravljati na Rijeci s
magjarskim političarima u veljači 1905. On do-
slovno na str. 68. piše:

»Elaborat izručio sam presjedniku koalicije
dr. B. Medakoviću.

Drugi dan u uredništvu »Srbobrana«, gdje
se u potonje doba obično, bolje rekući redovno
sastajasmo, kazao mi je dr, Medaković, da je
elaborat pročitao, pa da se s njime slaže i u o-
brazlošbi u postavljenim zahtjevima, ali da pod-
nipošto ne odobrava pasus u 4. alineji od
kraja, gdje se govori o zemljama, u kojima ži-
vi narod istovjetan sa narodom hrvatskim i
srpskim, a koje se ili nalaze u definitivnome
sklopu ove monarhije ili će u nj ući, (Razumije
se, da se tu govori o Bosni i Hercegovini.)

»Tom prigodom« — nastavlja dr. Potočnjak
— »pročitan je moj elaborat pred prisutnim čla-
novima uredništva Sv. Pribičevićem, Jov. Banja-
ninom i Budom Budisavljevićem. Dok su za či-
tanja elaborata ili šutili ili odobravali, kod po-
menutoga pasusa skočili su na me sva _troji-

 

posebnim ukazom orden sv. Save III. kla-
se, a zagrebački načelnik Holjac orden bi-
jelog orla.

| zaslužili su; jer poslije Dositijeve pro-
slave — piše »Hrv.« — držali su načelnici

i ičoižničte.-s
ia iGVIĆ, 1 1Gijač .

 

Gingnja jećuau aju

roidnom jedinstvu, i to u onome smi-
slu, kakć Srbija razumijeva to jedinstvo!
| ; Zatim su se oduševljeni načelnici Ne-
itorović, Holjac i Čingrija dali zajednički i
fotografisati — na uspomenu konferencije
;0 »narodnom jedinstvu«|

A kakvo bi to »narodno jedinstvo«
postepeno imalo da bude, može se raza-
brati iz svega onoga, što smo gore rekli.

 

 

Srbobranovci žele, da se Bosna
i Hercegovina dadu Srbiji !

Zagrepska »Hrvatska« u broju od 14, ov.
mj. donosi: »Kakvih žalosnih političara imade u
mladomagjaronskoj srpsko-hrvatskoj koaliciji, to
megju inim potvrgjuje i dr. Franko Potočnjak u

republika dubrovačka godine 1780. na 1. Kolo-
vozi odredi, da riačini novi sahat, kao što se čita
u Arhivu grada Dubrovliika;-a u knjizi: »Consi-
lium Rogatorum« N. 189, Za tu svrhu naredi E.
Zamanji, da pozove sve urare grada, te da se
od njih dobro obavijesti, koji bi se za to potro-
šak htio. Oni dogjoše, nacrt (pianta) bi učinjen
te poslat u Pariz glas. Rugji Boškoviću, sa pi-
smom, eda se on tamo pobrine za dotični sahat.
To pismo pisano je 19. Kolovoza 1780. Bošković
odijbvori na ovo pismo i predoči republici po-
trošak za to. I posao ne uspije, jer republika na

više za sahat, Stoga se u knjizi »Consilium Ro-
gatorum« doslovce čita na 9. Veljače 1781. ova
odluka : La prima parte č di accommettere all' Ecc.
Minor, Consilio, che per fare il nuovo Pub.co
Orologio da 12 in 12 ore, si servano del noto
Fr. Pasquale dei Min. Oss., e di provedere Zec-
chini cinquanta per le spese dei denari proveduti
per la fabrica del detto Orologio. (U prvome
djelu ima se naložiti Pres. Mal. Vijeću, eda se
posluže za gradnju novog sahata od 12 u 12
sati, sa poznatim Fr. Paskom od Male Braće, te
nek se providi za potrošak za gradnju dotičnog
sahata 50 cekina.)

Pogrješno je stoga kod svih redom povjes-
ničara, koji tvrde, da je Fra Pasko samo popravio
preinačio sahat grada. Gori označena svota,
regbi, nije bila dostatna za potrošak, jer u istoj
knjizi čitamo, da je na 11. Srpnja iste godine
za gradnju sahata odregjeno jošter 30 cekina.

 

konferenciju, u kojoj se vijećalo o na- |

11, 1, god. 1781. piše Boškoviću, da se ne misli |

ca, kan da sam Bog zna kakav zločin počinio,
|To ne smije ući u naputak, tu se Bosna i
| Hercegovina izručuju Austriji, to je izdaja
| zavjetne misli (!l); ja sam im se razotkrio da
nijesam bolji od Josefa Franka, stekliš sam i
| sau moj rad oko narodnoga jedinstva (t!) do-
vlazi u drugo svijetlo, nije iskren, dvoličan je,
|it. d, Bio sam, moram iskreno priznati, iznena-
gjen goropadnošću, kojom se na me navalilo, a
invektive, koje su mi nabacivane i ljuto stt.me
zapekle«.

Ovo je odlomak iz knjige dra, Potočnjaka,
koji baca jako svijetlo na politiku vogja srpsko-
hrvatske koalicije u hrvatskom saboru, To su
nepobitne činjenice, iz kojih se vidi, o kakvom
narodnom jedinstvu rade t, zv. jugoslavenski na-
cijonalisti sa svojim »Narodnim Jedinstvom« i
drugim organima. Tu se vidi, što je za pravo
ta »zavjetna misao« srpska i za čim ona ide,

Tu se vidi, da Srbi ne rade iskreno'o na-
rodnom jedinstvu Hrvata i Srba, već samo za
velikosrpsku misao, koja hoće da hrvatski ele-
menat absorbira, potopi i uništi u svemoći srp-
stval Tu se vidi, da političari a la Svetozar Pri-
bičević rade proti monarhiji, a za Srbiju. Tu se
vidi podjelba braće Pribičevića fanatičnih bo-
rioca za zavjetnu misao. Tu se vidi, da jedan
| unapregjuje srpske težnje u Srbiji, a braća mu

 

Na osobito zadovoljstvo republike dokrajči
| Fra Pasko svoju radnju. O tome nas uvjerava
| dodijeljena mu nadarbina kao i slijedeći natpis,
| koga imože i danas svatko čitati posred zvonika:

A. D.
MDCCLXXXI.
OPVS. F. PASCHALIS BALETIN.
A. CANALIBVS.
O, M. S, FRAN.CI.
Po natpisu odskače činjenica, da Fra Pasko zbilja
|učini sasma novi sahat, jer inače ne bi pisalo
Opus (djelo). 1 lijepu nadarbinu dodijeli republika
|vrsnom Fra Pasku. Odmah pri svršetku radnje
poda mu 300 škuda, eda se načini balaustra
(ograda sa stupcima) oko velikog oltara: u crkvi
Male Braće; a 20 pak svake godine, dokle bude
on živ. Pogrješna je i ova činjenica kod mnogih
povjesničara, koji govore, da ovom nadarbinom,
koja mu bi dodijeljena za života, načini se bala-
ustra. Za potvrdu ovoga donašamo doslovce iz
knjige »Consilium Rogatorum« karta 5, ovu od-
luku, koja datira 8, Siječnja god. 1782. La prima
parte & di rimmunerare il Fra Pasquale di Stravča
di Canali dei M. Os. con i trecento S. in ajuto
della Balustrata d' innanzi I altare . Maggiore
nella loro Chiesa qui in Citta, e cid ;per il di
lui travaglio prestato al Pub,co servizio nella
fabrica del Pub.co Orologio, e di servirci in pre-
deta somma dei denari della Cassa dei.Consoli
di Levante e di pih assegnarli venti all' anno
vita sua durante per i di lui bisogni personali
e che si debba dare ogni anno anticipatamente

 

34