CRVENA HRVATSKA

 

[e

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO“ I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

a

Br. 484.

 

U DUBROVNIKU, (I. AUGUSTA 1914.

atati
God. X.

 

 

U ovim sudbonosnim časo-
vima, uz ostale patriotskim
ushitom obuzete narode, gra-
gjanstvo i cjelokupno pučan-
stvo. dubrovačko, sjedinjeno
dušom i srcem u najnepoko-

lebivoj vjernosti uz svog ljub-
. ljenog i milog Vladara, prosi
Božju zaštitu i blagosov vrhu
Njegove posvećene glave, vrhu
naše ljubljene domovine i hra-
bre joj i slavne vojske, kojoj

su sada povjereni sloboda i
čast otadžbine.

 

Rat! Strahovite li riječi, koja obuzim-
lje u sebi strah i trepet, rušenje i pokolj!

A ipak zvukove, tako strašne riječi proiz-
veo je ovih dana u masama naroda ove
Monarhije, a u hrvatskom narodu napose,
ne strah i trepet, već neopisivo oduševljenje.

Vijest je o ratu, koji ipak vuče za so-
bom _ hiljahu i hiljadu briga, došla kao
odahnuće od nekog nesnosnog i tjeskob-
nog pritiska, koji nas je gušio, došla je
kao lahor čista vazduha u mutnoj atmo-
sferi, koja nas je bila obavila.

Godina i godina traje ovo užasno sta-
nje napetosti ; naš narod je bio primoran,
da dosle nekoliko puta ostavi svoje ognji-
šte i pohrli pod pušku. A zašto? Jer se
jednoj barbarskoj zemlji prohtjelo, da nas
izazivlje, napada i bocka.

Srbija, kojoj je naša Monarhija u više
prilika iskazala toliko usluga, počam od
Slivnice pa do zadnjih balkanskih ratova,
šalje nam svoje špijone i plaćenike, da
nam jamu kopaju.

Za tolike iskaze susretljivosti i blago-
hotno višeputno popuštanje našeg mirolju-
bivog premilostivog sljedog Vladara, Srbija
oružava krvnike i ubojice, da Mu dignu
dragocjeni život snažnog i značajnog ne-
ćaka, našeg prestolonasljednika, i njegove
vijerne drugarice !

Srbija, koja je usljed naklonosti i ne-
utralnosti naše države, mogla da za zad-
njih balkanskih ratova podvostruči broj svo-
jih državljana, a potrostruči svoj teritorij,
opita slavom i nezasitna, teži da ocijepi i
k sebi pripoji sastavni dio naše Monarhije,
Bosnu i Hercegovinu !

Protiva svim zakonima megjunarod-
nog prava, i protiva — u više navrata iz-
raženoj javno volji nas Jugoslavena ove
Monarhije, da smatramo našu kob spojenu
za vječita vremena s Habsburškom Dinas-
tijom, — Srbija nepozvana i nepovlasno mi-
ješa se u naše prilike u naša nutrnja pita-
nja. Razapinje tajanstvene niti još tajanstve-
nije svoje propagande megju nas, na jugu

Monarhije; nastoji da pod zvučnim dvo-
smislenim izrazom narodnog jedinstva, pro-
izvede megju nama, osobito megju mla-
gjarijom, najprije duševnu revoluciju, kako
bi nas nećutljivom mrežom cbavila za svoje
tajne spletke, a vrhunac bezobraznosti nje-
zine izbija, kad njezini ljudi, njezini viši
oficiri, snabdjevaju iz njezinog državnog
arsenala podle krvnike sa smrtonosnim oru-
žjem i bombama i uče ubojice, kako će
baratati s bombama i revolverima, te ove
iste ubojice, njezini plaćeni državni činov-
nici kriomice puštaju u Bosnu, neka izvedu
ono grozno i nečuveno ubojstvo !

Na tako gadno postupanje već u pr-
vom času svak je osupnut zastao i rekao:
dosta više! Ni koraka dalje! Ovaj grijeh
treba teška ispaštanja!

I kad je naša Monarhija prošlih dana
zatražila od Srbije energičnom notom pra-
vednu zadovoljštinu, Srbija, ta zemlja, koja
se znala hvalisati svojim tobožnjim junaš-
tvom, ponaša se i podlo i kukavički.

Podlo, jer da su pravi i značajni ljudi,
bili bi dali zadovoljštinu za tako teške
grijehe.

Ili kad su toliko otvrdnuli u grijehu,
da su barem ustrajali do kraja, a ne kao
kukavice prihvati i zahtjeve uz nekakve u-
vjete i ograde.

Čas je odmazde eto kucnuo! Snaga
naših hrabrih vojaka i naših na daleko po-
znatih vrsnih časnika dovršit će ono, što
je eto diplomacija uzalud kušala da dovrši.

Uzalud se Srbija uzda u pomoć Rusije,
jer ni ruski car, ni niko pošten i plemenita
srca ne može imat srčanosti, da istupi u
zaštitu proti svakom ljudskom ćućenstvu
proti svakoj pravici.

Naš hrvatski narod, koji je kroz vije-
kove bio stup i zaštita države, znat će i u
ovoj prigodi iskazat onu istu hrabrost, sna-
gu i srčanost, koju su mu djedovi na mno-
gim bojnim poljanama zasvjedočili u obrani
cara i domovine !

Pa i onaj maleni broj naših, koje je
huncutska tugjinska ideja kušala da zavede,
znat će sada, da u ovom odsudnom tre-
nutku pokaže podvostručeno oduševljenje
i hrabrost, da tako strese sa sebe i okaje i
samu pomisao, što je negda mogao imati
simpatije za državu, koja u sebi sakriva
leglo razbojnika, krvnika i ubojica vladara,
e da se tako uzmognemo svi Hrvati u
skoro vrijeme, nakon sretne pobjede, koju
želimo i ufamo, obnovljenim životom složni
skupiti u jedno pod slavnim žezlom hab-
sburškog Doma !

Na oružje dakle, vjerni Hrvati!

X oružje vas zove Njegovo
I kraljevsko ap Velič
milostivi Ćesar | Kralj!

Na oružje! Ruka pomazanika Gospodi-
nova pokazuje nam dušmanina!

Na oružje! Stara hrvatska vjernost ima
da opet pokaže, kako je još u staroj jakosti
svojoj! Sinovi smo onih junak4, koji su više

ćesarsko
, naš pre-

 

nego jedan put domovinu spasili!

 

Dosta je više ustrpljivosti!

Dušmanin je kroz godine i godine uz-
nemirivao granice naše; držao nas je kao
za ruglo.

Čaša se više prelila!

Dogustilo je više i tako miroljubivom
Ćesaru Kralju našemu, i njegovoj bezprimjer-
noj ustrpljivosti!

Došao je čas, kad valja da uzmemo od-
mazdu za sve ono, što smo toliko dugo tr-
pjeli, da spasimo pred čitavim svijetom davni
naš i dobri glas, o kojem naši dušmani pre-
uzetno dvoje.

Vjerni Hrvati! Kralj naš zove nas na
oružje!

Njegov glas valja nam slušati! Pod Nje-
gove se barjake skupite, jer gdje je On, tu je
i Hrvatska! Ako su za ikoga ovo ozbiljni
dani, to su za nas Hrvate, jer dobro znademo
da nam izvan granice Monarhije opstanka

nema !
Hrvati! Hrvatska je u pogibelji!

A Hrvatska je naša domovina! Za nju
smo spremni svaki čas sve žrtvovati, svoj
život dati.

Na oružje, jumaci!

Blago, život, sve za Cara,
Sve za Cara i za Dom!

 

Nakon istrage.

Više nema nagagjanja ! Sada, kada su izi-
šli na javu svi izvidi i utvrgjenja, ne može se
više dvojiti ob onomu, na što smo mi više puta
prstom uprli. Istraga kod kaznenog suda u Sa-
rajevu otkrila je mnogo toga, i puno više nego
smo mi bili i slutili.

I baš zato, jer smo mi više puta digli svoj
hrvatski glas proti nekim pojavama, bili smo pr-
stom pokazivani, bili smo nekim osobama odur-
ni, i sa njihove strane nazivani svakim  pogr-
dnim imenima; bili smo ćak i plaćenici, špijuni,
nepošteni, prodani, generalaši, crno-žuti, fran-
kovci i ost., naš pošteni i lojalni narod bio je
proglašen ,narodom, o kojemu se dobro ne go-
vori“, ,propalice“, ,tugjinski izmećari“ i slično.

I nijesmo toliko bili napadani od neprija-
telja izvanjskih, koliko od samih domaćih izro-
da, podanika ove države, potajnih njezinih ne-
prijatelja, koji su uživali sve njezine blagodati,
a kojima je Velika Srbija digla glavu. I što je
još gore, bili smo progonjeni i od istih onih,
koji su se do jučer priznavali Hrvatima, dapače
negda i pravašima, koji su se borili negda s na-
ma rame uz rame za prava naše domovine, ko-
jima je lozinka ,Bog i Hrvati“ bila alfa i ome-
ga svakog javnog rada; a koji su eto sve svoje

| prijašnje vjerovanje pogazili i stavili se u službu

tugjinske veliko-srpske propagande, bilo javno,
bilo tajno, pod egidom nacijonalizma i nazovi
narodnog jedinstva, i u službu svega onoga što,
je s tom protuhrvatskom idejom svezano; koji
su se svom snagom dali na propagiranje tih
»kulturnih* ideja, na ostvarenje srpske ,zavjetne
misli !*

Najnepojmivljije je pak to, što su uz takov
rad pristajali i potpomagali ga — potajno, što je
još pogibeljnije — i neki naši ljudi, koji su po
svojem zvanju i službi i nagradi i zakletvi bili
p i, da i joj stvari svega toga prvi stanu
na kraj a nekii da pravdu uime vladarevo kroje.

Više nema izvijanja.

Sad se vidi, ko je vjera, ko nevjera! Sad
se vidi, ko je patriot, ko li izrod !

Pravedna krv, prolivena u Sarajevu, vapi
osvetu! Nevine sarajevske žrtve ne mogu ostati
bez odmazde |

 

Na oružje, Hrvati! Vaš Kralj vas zove!

Više se ne može poreći, da ono prokleto
zlodjelo nije izlijev izdajničkog tugjinskog pot-
hvata. Nemogu nas izrodi više obmanjivati, da je
ono zlodjelo samo čin nekolicine mladića, bez
ikakve sveze sa ,žavjetnom misli“ i velikosrp-
skim idejama.

Činjenice sada govore, i potvrgjuju isprav-
nost našeg pisanja, ali ujedno pokazuju obilje-
žje vrlo opasno po državu i narod, kojemu se
mora i hoće stat na put.

Kaznena istraga, koja je povedena kod sa-
rajevskog suda proti Gavrila Principa i drugova
mu zbog umorstva iz potaje, počinjenoga 28.
juna o. g., dotično zbog sukrivnje u tome, do
sadaje dovela megju ostalijem do ovijeh utvrgjenja:

1. Osnova, da se Nadvojvoda Franjo Fer-
dinand umori za njegova boravka u. Sarajevu,
skovana je u Beogradu od Gavrila Principa, Ne-
djeljka Cabrinovića, nekoga Milana Ciganovića
i Trivka Grabeca, uz pomoć majora srpske voj-
ske Voje Tankosića.

2. Šest bomba i četiri browningska revol-
vera zajedno sa municijom, kojima su se zlo-
činci poslužili kao orugjem, pribavili su i pre-
dali Principu, Cabrinoviću i Grabecu spomenuti
Milan Ciganović i major Voja Tankosić.

3. Bombe su ručne granate, koje potječu
iz skladišta oružja srpske vojske u Kragujevcu
u Srbiji.

Da se osigura uspjeh atentatu, Ciganović
je upućivao Principa, Cabrinovića i Grabeca u
rukovanju granatama, i podučavao ih je u jed-
noj šumi blizu srpske državne topčiderske stre-
lišne poljane u pucanju browningskim revol-
verima.

5. Da omogući Principu, Cabrinoviću i Gra-
becu prelazak preko bosansko-hercegovačke gra-
nice i prokriomčarenje njihova oružja, Ciganović
je ustrojio cio taj sistem prijenosa. Ulazak zlo-
činaca zajedno sa njihovim oružjem u Bosnu i
Hercegovinu izveli su šabački pogranični kape-
tan Rade Popović i loznički carinski organ Ra-
divoj Grbić uz pomoć više drugih osoba, dakle
sve sami državni srpski činovnici,

A kamo li da zvanična Srbija nije u ništa
ulazila 11

 

Nota Austro-Ugarske Srbiji.

BEČ, 23. C. i k. poslanik u Beogradu pre-
dao je danas poslije podne u 6 sati kraljskoj
srpskoj Vladi ovu notu :

Dneva 31. marča 1909, kraljski srpski po-
slanik na bečkom dvoru učinio je, po nalogu
svoje vlade, ćesarsko-kraljskoj Vladi ovu izjavu:

»Srbija priznaje, da se gotovom činjenicom
što je stvorena u Bosni, nije u njena prava dir-
nulo i da će se po tome prilagoditi ođlukama,
što će Velike Vlasti prihvatiti glede članka 25
Berlinskog ugovora. Dok Srbija sluša savjete ve-
likijeh Vlasti, ona se obvezuje, da će napustiti
svoje protestovanje i opiranje, što je označivalo
njeno držanje prama aneksiji još od prošlog ok-
tobra. Ona se dalje obvezuje, da će promijenuti
pravac svoje današnje politike naprama Austriji,
te da će s ovom u buduće živjeti u_ prijateljskim
odnosima.«

Povijest posljednjih godina, a osobito bolni
dogagjaji od 28. juna, dokazali su da postoji u
Srbiji subversivan pokret, čija je svrha otcijepiti
od austro-ugarske Monarhije stanovite dijelove.
Ovaj pokret, koji je nastao pred očima srpske
Vlade, došao je pak s ovu stranu teritorija kra-
ljevine do izražaja djelima terorizma i čitavim
nizom atentata i ubijstava, Kraljska srpska Vlada,
niti najmanje ne mareći da ispunjava formalne