CRVENA HRVATSKA [e CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO“ I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. a Br. 484. U DUBROVNIKU, (I. AUGUSTA 1914. atati God. X. U ovim sudbonosnim časo- vima, uz ostale patriotskim ushitom obuzete narode, gra- gjanstvo i cjelokupno pučan- stvo. dubrovačko, sjedinjeno dušom i srcem u najnepoko- lebivoj vjernosti uz svog ljub- . ljenog i milog Vladara, prosi Božju zaštitu i blagosov vrhu Njegove posvećene glave, vrhu naše ljubljene domovine i hra- bre joj i slavne vojske, kojoj su sada povjereni sloboda i čast otadžbine. Rat! Strahovite li riječi, koja obuzim- lje u sebi strah i trepet, rušenje i pokolj! A ipak zvukove, tako strašne riječi proiz- veo je ovih dana u masama naroda ove Monarhije, a u hrvatskom narodu napose, ne strah i trepet, već neopisivo oduševljenje. Vijest je o ratu, koji ipak vuče za so- bom _ hiljahu i hiljadu briga, došla kao odahnuće od nekog nesnosnog i tjeskob- nog pritiska, koji nas je gušio, došla je kao lahor čista vazduha u mutnoj atmo- sferi, koja nas je bila obavila. Godina i godina traje ovo užasno sta- nje napetosti ; naš narod je bio primoran, da dosle nekoliko puta ostavi svoje ognji- šte i pohrli pod pušku. A zašto? Jer se jednoj barbarskoj zemlji prohtjelo, da nas izazivlje, napada i bocka. Srbija, kojoj je naša Monarhija u više prilika iskazala toliko usluga, počam od Slivnice pa do zadnjih balkanskih ratova, šalje nam svoje špijone i plaćenike, da nam jamu kopaju. Za tolike iskaze susretljivosti i blago- hotno višeputno popuštanje našeg mirolju- bivog premilostivog sljedog Vladara, Srbija oružava krvnike i ubojice, da Mu dignu dragocjeni život snažnog i značajnog ne- ćaka, našeg prestolonasljednika, i njegove vijerne drugarice ! Srbija, koja je usljed naklonosti i ne- utralnosti naše države, mogla da za zad- njih balkanskih ratova podvostruči broj svo- jih državljana, a potrostruči svoj teritorij, opita slavom i nezasitna, teži da ocijepi i k sebi pripoji sastavni dio naše Monarhije, Bosnu i Hercegovinu ! Protiva svim zakonima megjunarod- nog prava, i protiva — u više navrata iz- raženoj javno volji nas Jugoslavena ove Monarhije, da smatramo našu kob spojenu za vječita vremena s Habsburškom Dinas- tijom, — Srbija nepozvana i nepovlasno mi- ješa se u naše prilike u naša nutrnja pita- nja. Razapinje tajanstvene niti još tajanstve- nije svoje propagande megju nas, na jugu Monarhije; nastoji da pod zvučnim dvo- smislenim izrazom narodnog jedinstva, pro- izvede megju nama, osobito megju mla- gjarijom, najprije duševnu revoluciju, kako bi nas nećutljivom mrežom cbavila za svoje tajne spletke, a vrhunac bezobraznosti nje- zine izbija, kad njezini ljudi, njezini viši oficiri, snabdjevaju iz njezinog državnog arsenala podle krvnike sa smrtonosnim oru- žjem i bombama i uče ubojice, kako će baratati s bombama i revolverima, te ove iste ubojice, njezini plaćeni državni činov- nici kriomice puštaju u Bosnu, neka izvedu ono grozno i nečuveno ubojstvo ! Na tako gadno postupanje već u pr- vom času svak je osupnut zastao i rekao: dosta više! Ni koraka dalje! Ovaj grijeh treba teška ispaštanja! I kad je naša Monarhija prošlih dana zatražila od Srbije energičnom notom pra- vednu zadovoljštinu, Srbija, ta zemlja, koja se znala hvalisati svojim tobožnjim junaš- tvom, ponaša se i podlo i kukavički. Podlo, jer da su pravi i značajni ljudi, bili bi dali zadovoljštinu za tako teške grijehe. Ili kad su toliko otvrdnuli u grijehu, da su barem ustrajali do kraja, a ne kao kukavice prihvati i zahtjeve uz nekakve u- vjete i ograde. Čas je odmazde eto kucnuo! Snaga naših hrabrih vojaka i naših na daleko po- znatih vrsnih časnika dovršit će ono, što je eto diplomacija uzalud kušala da dovrši. Uzalud se Srbija uzda u pomoć Rusije, jer ni ruski car, ni niko pošten i plemenita srca ne može imat srčanosti, da istupi u zaštitu proti svakom ljudskom ćućenstvu proti svakoj pravici. Naš hrvatski narod, koji je kroz vije- kove bio stup i zaštita države, znat će i u ovoj prigodi iskazat onu istu hrabrost, sna- gu i srčanost, koju su mu djedovi na mno- gim bojnim poljanama zasvjedočili u obrani cara i domovine ! Pa i onaj maleni broj naših, koje je huncutska tugjinska ideja kušala da zavede, znat će sada, da u ovom odsudnom tre- nutku pokaže podvostručeno oduševljenje i hrabrost, da tako strese sa sebe i okaje i samu pomisao, što je negda mogao imati simpatije za državu, koja u sebi sakriva leglo razbojnika, krvnika i ubojica vladara, e da se tako uzmognemo svi Hrvati u skoro vrijeme, nakon sretne pobjede, koju želimo i ufamo, obnovljenim životom složni skupiti u jedno pod slavnim žezlom hab- sburškog Doma ! Na oružje dakle, vjerni Hrvati! X oružje vas zove Njegovo I kraljevsko ap Velič milostivi Ćesar | Kralj! Na oružje! Ruka pomazanika Gospodi- nova pokazuje nam dušmanina! Na oružje! Stara hrvatska vjernost ima da opet pokaže, kako je još u staroj jakosti svojoj! Sinovi smo onih junak4, koji su više ćesarsko , naš pre- nego jedan put domovinu spasili! Dosta je više ustrpljivosti! Dušmanin je kroz godine i godine uz- nemirivao granice naše; držao nas je kao za ruglo. Čaša se više prelila! Dogustilo je više i tako miroljubivom Ćesaru Kralju našemu, i njegovoj bezprimjer- noj ustrpljivosti! Došao je čas, kad valja da uzmemo od- mazdu za sve ono, što smo toliko dugo tr- pjeli, da spasimo pred čitavim svijetom davni naš i dobri glas, o kojem naši dušmani pre- uzetno dvoje. Vjerni Hrvati! Kralj naš zove nas na oružje! Njegov glas valja nam slušati! Pod Nje- gove se barjake skupite, jer gdje je On, tu je i Hrvatska! Ako su za ikoga ovo ozbiljni dani, to su za nas Hrvate, jer dobro znademo da nam izvan granice Monarhije opstanka nema ! Hrvati! Hrvatska je u pogibelji! A Hrvatska je naša domovina! Za nju smo spremni svaki čas sve žrtvovati, svoj život dati. Na oružje, jumaci! Blago, život, sve za Cara, Sve za Cara i za Dom! Nakon istrage. Više nema nagagjanja ! Sada, kada su izi- šli na javu svi izvidi i utvrgjenja, ne može se više dvojiti ob onomu, na što smo mi više puta prstom uprli. Istraga kod kaznenog suda u Sa- rajevu otkrila je mnogo toga, i puno više nego smo mi bili i slutili. I baš zato, jer smo mi više puta digli svoj hrvatski glas proti nekim pojavama, bili smo pr- stom pokazivani, bili smo nekim osobama odur- ni, i sa njihove strane nazivani svakim pogr- dnim imenima; bili smo ćak i plaćenici, špijuni, nepošteni, prodani, generalaši, crno-žuti, fran- kovci i ost., naš pošteni i lojalni narod bio je proglašen ,narodom, o kojemu se dobro ne go- vori“, ,propalice“, ,tugjinski izmećari“ i slično. I nijesmo toliko bili napadani od neprija- telja izvanjskih, koliko od samih domaćih izro- da, podanika ove države, potajnih njezinih ne- prijatelja, koji su uživali sve njezine blagodati, a kojima je Velika Srbija digla glavu. I što je još gore, bili smo progonjeni i od istih onih, koji su se do jučer priznavali Hrvatima, dapače negda i pravašima, koji su se borili negda s na- ma rame uz rame za prava naše domovine, ko- jima je lozinka ,Bog i Hrvati“ bila alfa i ome- ga svakog javnog rada; a koji su eto sve svoje | prijašnje vjerovanje pogazili i stavili se u službu tugjinske veliko-srpske propagande, bilo javno, bilo tajno, pod egidom nacijonalizma i nazovi narodnog jedinstva, i u službu svega onoga što, je s tom protuhrvatskom idejom svezano; koji su se svom snagom dali na propagiranje tih »kulturnih* ideja, na ostvarenje srpske ,zavjetne misli !* Najnepojmivljije je pak to, što su uz takov rad pristajali i potpomagali ga — potajno, što je još pogibeljnije — i neki naši ljudi, koji su po svojem zvanju i službi i nagradi i zakletvi bili p i, da i joj stvari svega toga prvi stanu na kraj a nekii da pravdu uime vladarevo kroje. Više nema izvijanja. Sad se vidi, ko je vjera, ko nevjera! Sad se vidi, ko je patriot, ko li izrod ! Pravedna krv, prolivena u Sarajevu, vapi osvetu! Nevine sarajevske žrtve ne mogu ostati bez odmazde | Na oružje, Hrvati! Vaš Kralj vas zove! Više se ne može poreći, da ono prokleto zlodjelo nije izlijev izdajničkog tugjinskog pot- hvata. Nemogu nas izrodi više obmanjivati, da je ono zlodjelo samo čin nekolicine mladića, bez ikakve sveze sa ,žavjetnom misli“ i velikosrp- skim idejama. Činjenice sada govore, i potvrgjuju isprav- nost našeg pisanja, ali ujedno pokazuju obilje- žje vrlo opasno po državu i narod, kojemu se mora i hoće stat na put. Kaznena istraga, koja je povedena kod sa- rajevskog suda proti Gavrila Principa i drugova mu zbog umorstva iz potaje, počinjenoga 28. juna o. g., dotično zbog sukrivnje u tome, do sadaje dovela megju ostalijem do ovijeh utvrgjenja: 1. Osnova, da se Nadvojvoda Franjo Fer- dinand umori za njegova boravka u. Sarajevu, skovana je u Beogradu od Gavrila Principa, Ne- djeljka Cabrinovića, nekoga Milana Ciganovića i Trivka Grabeca, uz pomoć majora srpske voj- ske Voje Tankosića. 2. Šest bomba i četiri browningska revol- vera zajedno sa municijom, kojima su se zlo- činci poslužili kao orugjem, pribavili su i pre- dali Principu, Cabrinoviću i Grabecu spomenuti Milan Ciganović i major Voja Tankosić. 3. Bombe su ručne granate, koje potječu iz skladišta oružja srpske vojske u Kragujevcu u Srbiji. Da se osigura uspjeh atentatu, Ciganović je upućivao Principa, Cabrinovića i Grabeca u rukovanju granatama, i podučavao ih je u jed- noj šumi blizu srpske državne topčiderske stre- lišne poljane u pucanju browningskim revol- verima. 5. Da omogući Principu, Cabrinoviću i Gra- becu prelazak preko bosansko-hercegovačke gra- nice i prokriomčarenje njihova oružja, Ciganović je ustrojio cio taj sistem prijenosa. Ulazak zlo- činaca zajedno sa njihovim oružjem u Bosnu i Hercegovinu izveli su šabački pogranični kape- tan Rade Popović i loznički carinski organ Ra- divoj Grbić uz pomoć više drugih osoba, dakle sve sami državni srpski činovnici, A kamo li da zvanična Srbija nije u ništa ulazila 11 Nota Austro-Ugarske Srbiji. BEČ, 23. C. i k. poslanik u Beogradu pre- dao je danas poslije podne u 6 sati kraljskoj srpskoj Vladi ovu notu : Dneva 31. marča 1909, kraljski srpski po- slanik na bečkom dvoru učinio je, po nalogu svoje vlade, ćesarsko-kraljskoj Vladi ovu izjavu: »Srbija priznaje, da se gotovom činjenicom što je stvorena u Bosni, nije u njena prava dir- nulo i da će se po tome prilagoditi ođlukama, što će Velike Vlasti prihvatiti glede članka 25 Berlinskog ugovora. Dok Srbija sluša savjete ve- likijeh Vlasti, ona se obvezuje, da će napustiti svoje protestovanje i opiranje, što je označivalo njeno držanje prama aneksiji još od prošlog ok- tobra. Ona se dalje obvezuje, da će promijenuti pravac svoje današnje politike naprama Austriji, te da će s ovom u buduće živjeti u_ prijateljskim odnosima.« Povijest posljednjih godina, a osobito bolni dogagjaji od 28. juna, dokazali su da postoji u Srbiji subversivan pokret, čija je svrha otcijepiti od austro-ugarske Monarhije stanovite dijelove. Ovaj pokret, koji je nastao pred očima srpske Vlade, došao je pak s ovu stranu teritorija kra- ljevine do izražaja djelima terorizma i čitavim nizom atentata i ubijstava, Kraljska srpska Vlada, niti najmanje ne mareći da ispunjava formalne