CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU Ke NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- | ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI | UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. IZLAZI SVAKE SUBOTE : POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. e God. X. Br. 488. m | | ++ Sv. Otac Papa PIJO X. Sred zveketa bojnoga oružja čitave Europe i sred opće napetosti burnih dana, zaklopio je svoje samrtne oči časni vati- kanski starac; brižni Otac svega Kršćan- stva, budni čuvar mira, sv. Otac Papa Pijo X. Zaklopio je svoje samrtne oči, da ne gleda opustošenje zemalja, da ne gleda krv, što već počela potokom teći, a On ju hotio obustaviti. Zadnja Njegova želja i zadnje Njegovo nastojanje bijaše — mir. On ga je i za cijelog svoga pa- pinstva promicao i naglasivao i isticao sredstva, kako da se trajni mir uzdrži. Isticao je blagi Pijo, baš kao i Njegov predšastnik slavni Lav XIII, da svijet ima postati kršćanski, da se ima skupiti pod mirni stijeg Isukrsta, da ima izmijeniti duh zavisti i raskoši sa duhom dobro- tvornosti i žrtve, pa će zadobiti socijalni mir, pravi trajni mir i pravo blagostanje. Nije u Njem bilo energije Grgura Vii, ni strogosti Siksta V, ni dugog vla- danja Pija IX, ni oštromnosti Lava XIII, ali se ipak ubraja megju velike Pape: bio je velik po dobroti svojega srca, ve- lik u skromnosti i pobožnosti svojoj, ve- lik u svome refomatornom radu, u veli- koj svojoj namisli, da sve obnovi u Kri- stu. Već u poodmakloj dobi izabran Pa- pom djelovao je Pijo X punih 11 godina časno i blagoslovljeno na korist crkve i naroda; pun prosvijetljene duševne revnosti, pun razboritosti i mudrosti, pun pobožnosti i umjerenosti, a po- imence blagosti i skromnosti. No kraj te blagosti i samilosti prema svakome bi- jaše slavni Papa do prigode i silno ener- gičan u obrani svetih ideja, u pobijanju razvratnih nauka, u izvšivanju dobrih odluka. Njegova okružnica o modernizmu časni je nastavak dubokoumnih okružnica slavnoga Lava XIII; dokaz visoke filo- zofske i bogoslovne naobrazbe Pijeve i finog inteligentnog duha, kojim je znao prodrijeti u tajne varavih nauk4, koje pod plaštem znanosti skrivaju otrov neistine i napadaj na božanstvo katoličke nauke; a s druge strane Njegovi ,motuproprio“ protiv modernista po svojoj snazi slični su strijelama, što ih je silni Grgur VII sipao protiv tlačitelja Crkve i Papinstva. Ne samo radi uzvišene časti, koju je obnašao, ne samo radi vanrednih vrlina, kojima je urešen bio, nego i svojom vanj- štinom, svojom blagom simpatičnom po- javom bio je Pijo X predmetom sveop- ćeg štovanja i osvajao je na prvi mah srca onih, koji su imali sreću, da ga o- sobno vide. A vidjeli su ga mnogi, jer nije sebe štedio, pa i kad se slabo ćutio, i često se imalo prigode, da ga se vidi: u privatnim i javnim audiencijama, pri svečanostima u velebnoj bazilici sv. Pe- tra, a napose pri mnogobrojnim hodoča- šćima, koja su godimice iz raznih strana razni narodi — pa i naš hrvatski — pri- regjivali, da iskažu počast Isusovu Na- mjesniku na zemlji, da ugledaju blago i milo lice Oca svega Kršćanstva, da čuju Njegovu utješljivu riječ. A On je rado svakoga primao i očinsku riječ svakom kazivao i nad svakim podizao svoju po- svećenu desnicu, da udijeli pastirski bla- goslov. Blagoga, dobroga, pobožnoga Pija X nema više megju živima na zemlji; ali Njegova blaga pojava lebdjeti će za dugo svježa megju kršćanskim narodima, a Nje- govo ime blistati će u sjaju tolikih svi- jetlih imena u nizu Petrovih Namjesnika. Vječna mu slava! * * * Pijo X rodio se u selu Riese (megju Vin- cenzom i Trevisom) 2. lipnja g. 1835. Otac mu se zvao Giovanni Batt. Sarto, a mati Margarita Sanson. Na krštenju dobi ime Josip. U kući Sar- tovoj bilo još sedmero djece: jedan brat i šest sestara, a imanje. maleno, te sei po. siromašku živjelo. Mali Giuseppe bio je najprije u svom rodnom mjestu Riesu poslan u školu k župniku Titu Tusarniju, kod kojega se uputio u vjero- nauku i u drugim osnovnim naucima. Onda, na- govoren od župnika, pogje u gimnaziju u Ca- steliranco. Nije mogao stanovati u Castelirancu, pa mu je valjalo svaki dan pješke ići iz Riesa do gimnazija. Radi njegove dobrote i izvrsna napredovanja u nauku priskrbi mu treviški biskup Farina mjesto u sjemeništu u Padovi. Tu je g. 1850 prvi put obukao duhovničko odijeto. U Pa- dovi je svršio Giuseppe Sarto i svoje bogoslovne nauke, u kojima se takogjer veoma odlikovao. Dne 18. rujna 7858. bio je regjen za sve- ćenika u stolnoj crkvi u Castelfrancu. Biskup treviški htjede, da ga uzme u svoje bogoslovno sjemenište za profesora, no Sarto se radije odluči za dušobrižništvo. Makar da je bio mlad, po- stade don Sarto župnikom u Tombolu, gdje je djelovao sedam godina. Iza bura ratnih godina 1859. i 1866. bi g. 1867. premješten u važnu župu Salzano. U jednoj propovjedi reče jedanput Sarto: »Svim ću sve biti«. I držao se toga obe- ćanja. Njegovo djelovanje kao seoskog župnika trajalo je do g. 1875. Biskup treviški upoznade brzo djelatnu silu Sartovu te ga g. 1875 imenova kanonikom svoje stolne Crkve. Novi kanonik bio je unišao tada u svoju 40 god. Od sada se brzo sve na više penjao; najprije postade dekanom kapitola, onda biskupski kancelar; osim toga još duhovnik u bogosl. sjemeništu i prosinodalni eksaminator, te napokon biskupov generalni Vika. Sve je svoje službe vršio zdušno na svačije udivljenje, Godina 1884 donese odlučan preokret u Sartovom životu, Te godine bi imenovan dne 10 ruj. čiskupom u Mantovi. U tom svom no- te je pod njegovim vodstvom katolička ideja za- hvatala u mletačkoj provinciji duboka korjena. Najvažniji momenat života Sartova bio je dan 4. Aug. 1903. Toga naime dana bi izabran vrhovnim poglavarom sviju kršćana — Papom. Dobio je (u sedmom skrutiniju) 8 glasova preko tražene dvije trećine. Kad je broj glasova u pre- gjašnjim skrutinijima za njega sve više rastao, opetovno je i vruće molio, neka njega ne biraju. Poslije izbora, kad ga je kardinal Oreglia upitao, prima li izbor, odvrati duboko ganut: »Ako me | taj kalež ne može da mimoigje, budi volja Božja«, I preuzeo je krmilo Petrove lagje. Okrunjen je najsvečanije u nedjelju dne 9. Aug. 1903. u sv. Petru pred više od 50.000 ljudi. Nije moguće u ovako tijesuom prostoru na- šeg lista potanko opisati široku djelatnost bla- gopokojnoga Pape. Ta nije bilo znatnijeg pitanja u Crkvi, kome On nije posvetio posebnu pažnju i gledao ga sretno riješiti. Bio je skroz i skroz religijozan, pa je htio, da religijozni duh obu- hvati svakoga i zato je toli često promicao, pre- poručivao razne pobožnosti, nadasve pobožnost prama Presv. Euharistiji i čestu, pače svagdanju sv. Pričest znajući, da će se time najbolje njetiti i uzdržati vjerski duh. Uočivši zablude nemilo ih je otkrivao i iskorjenjivao, kao poimence za- bluđe modernista i njima sličnih. Istodobno pro- vodio je razne reforme u Crkvi, kod svećenstva, u svetkovanju blagdana, u liturgiji, u glazbi i pjevanju i t. d. — reforme koje su učinjene prema potrebama današnjega vremena. Karakteristika njegova života i kao Pape, jest skromnost i neka naravna dobrota, što je još više ugleda i privlačivosti doprinašala nje- govom uzvišenom dostojanstvu. Zato je od sva- koga bio općenito štovan i ljubljen, kao malo koji Papa. Vječna mu slava! Le extremes se touchent". Današnji evropski rat predstavlja nam pravu sliku starog Babilona, kako je. opi- sana u sv. Pismu. Uz veliko bogatstvo i skrajnu raska- lašenost bila je zavladala pomutnja svih pojmova, religioznih i znanstvenih: mješte se klanjati pravom Bogu, božansku čast iskazivahu kumirima, a na mjesto zdravog znanja stupi isprazna astrologija. Osim to- nihilizam u pravcu djelovanja. U današnjem teškom ratu vidimo združene Rusiju, Francusku i Englesku proti Njemačkoj i Austro-Ugarskoj. Što ih je združilo, buduć tako razrožne glede ćudi naroda, glede državnog sustava, svo- jih glavnih političkih težnja a napose gledeć na oprečnu kulturu? Kod prve istočna azijatska, kod drugih zapadna. Rusiji je pred očima, kako sam Car vom položaju teškom već po sebi, a još težem radi ondašnjih nesregjenih prilika, pokaza bi- skup Sarto takt i širok pogled; on doskora za- dobi u Mantovi simpatije i kod onih, koji ne- prijateljski osjećahu prema Crkvi. Kad je g. 1893 bilo popuniti patrijaršku stolicu u Mletcima, podiže Lav XIll u konsi- storiju od 12 lipnja 1893 zaslužnoga i revnoga biskupa Sarta za kardinala i patrijara mlela- čkoga. | on je bio vrijedan te nove velike časti. Bio je praktično-socijalni kardinal dobrotvor za siromahe, posrednik izmegju radnika i gospo- dara u njihovim razmiricam; bio je razboriti kardinal, koji je osigurao red i državi i Crkvi u mletačkim krajevima; bio je ustrajni organizator u proglasu kaže, da brani vjeru svoje braće, da brani pravoslavlje — religijozni fanatizam. Francuskoj. lebdi pred očima samo riječ »revanche« još od god,. 1870, a Engleskoj njezini materijalni. interesi i isključiva hegemonija na moru. Rusijom vlada religijozno sujevjerje uz fanatizam malo naobraženog svećenstva ; Francuskom, osobito kod klike koja danas vlada, praktični ateizam; Engleskom pako spekulatizam. Što ih je dakle moglo zdru- žiti u jedno kolo? Sotonska zavist proti Njemačkoj i paklena mržnja proti katoli- cima Austrije. Isto sve je bilo razrožno u * Od ugledne osobe izvan Uredništva, ga ne bješe nikakva pravca u praktičnom, | |etičkom životu, nihilizam u pojmovima, |starom Babilonu: u tom samo bijaše slo- žan, u mržnji proti Bogu i puku Njegovu. Red je istaknuti, u čemu uprav teme- ljie svoju vjetru, svoje pravoslavlje koliko Rusi toliko Srbi, za koje, kako sam Car | kaže, današnji rat ratuju. Navesti ću neka |fakta, po kojim se vidi, da njihova vjera, |daj-budi kod puka, sastoji u njekim vanj- \ skim formalnostima. | Neki današnji pisac u svojem djelu o | »Poglavarstvu sv. Petra« navagja ovaj slu- |čaj; »Kad sam bio dušobrižnikom u Erce- govini u Popovu-polju, razgovarajuć se sa jednim trgovcem rišćanskim — tako pra- voslavne puk naziva — reče mi: zašto se ne bi mogli združiti u vjeri? Pustite vi nekoliko dana a nekoliko mi, tako da božićujemo zajedno, i eto nas združenih«. To je bio jedan od otmenijih i pametnijih, koji je dakle cijelu razliku vjere polagao u kalendaru. Slijedeći je fakat još karakterističniji. Bilo je dne 28. augusta 1893. Putovao je |iz Spiča u Kotor autokefalni Metropolit | Getitija Ban. Na parobrodu je zapodjeo |govor sa kat. svećenikom o vjeri. Došlo |se ma pitanje kalendara te preosvešteni |stisnuvši šaku reče: »Julijanski je koledar ugalni kamen naše pravoslavne vjere«. Ovo isto potvrdi preosv. Dr. Milaš, je- |dnom _ profesor pravoslavne bogoslovije u | Zadru,: koji ovako odgovori jednom kat, |svjetovnjaku, koji ga bijaše upitao, za št |ne prime i oni novi kalendar, kad su ga | primili svi naobraženi narodi, »Ako ga | primimo, reče, narod će nam reći, da smo | se polatinili, Poznat je u Dubrovniku pok. vladika |niški historiograf Ružičić. On se je pred | jednim kat, svećenikom tekstualno izrazio : |»Naši ti ne vjeruju ni u lsukrsta, ali su za svoje pravoslavlje pripravni i umrijeti«. Eto, za što se bori Car velike Rusije, Car »mira«: bori se, kako sam kaže, za pravoslavlje, koje po Cetinjskom Metropo- litu počiva na Julijanskom koledaru, koji bijaše uregjen od poganina Julija Cezara još god. 46 prije Isukrsta; bori se za kr- šćansku ortodoksiju, a po Ružičiću, ne vjeruju ni u Isukrsta. Nijesu ni svi pravoslavni jednaki, jer i kod njih ima pametnih i razboritih, koji silom logike i ustrajnim učenjem pregješe u krilo katol. Crkve ili zagovaraju sjedi- njenje sa kat. Crkvom iz ljubavi prama svojoj domovini. Poznati su knezovi Ga- garini, Martinovi i Šuvalovi, koji u svo- jem djelu »Ma conversion et ma vocation« navješta svojoj domovini veliku misiju u svijetu, ali jedino u jedinstvu sa katol. Crkvom. Poznat je glasoviti teolog i hi- storičar = Solovjev, knez Mešćerski, članak arcisvećenika Svetlova u »Vjesniku teolo- škom«, govor Ivana od Kronstadta, članak u >»Novoje Vremja« 1905. napisan od Menčikova, koji svi spas Rusije navije- štaju jedino u jedinstvu sa kat.' Crkvom, priznavši tako opravdanu dilemu, što je knez Gagarin u svojem djelu »La Russie serat elle catholique« Rusiji na razmišljanje stavio »Catholicisme ou revolution«. Ali njihovo svećenstvo drži puk u glupom neznanju, da ga lakše fanatizuju. S druge