k PRAVA. HRVATSKA (CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. “|| KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. ŠTVU. — ZA ZAHVALE ZA OGLASE 20 PARA PO iBr. 489. Po svemu katoličkom i kulturnom svijetu jučer se je raznio željno očekivani glas, da je novi sv. O. Papa izabran. | Kardinalski Zbor, nakon nekoliko ne- uspjelih glasovanja, povjerio je svoje gla- sove mladom doista svome članu po kar- dinalskoj + časti, ali dosta staru obzirom na njegovo dosadašnje iskustvo, vještinu i sposobnost, kao višegodišnji zamjenik državnog tajnika i za b. u. Leona XIII i za Pija X. Vrhovnim glavarom Crkve Isukrstove izabran je uzoriti Kardinal Jakov marquis Della Chiesa, nadbiskup u Bologni, koji je sebi uzeo ime Benedikta XV. 'Novi sv. Otac rodio se u Genovi 21 novembra 1854 od oca Josipa marquisa Della Chiesa i Ivanke mq. Migliorati. Stekavši laureu u pravu g. 1875 bi zaregjen .21 dec. 1878, pa pribavivši i drugu laureu u teologiji, stupi u rimsku Akademiju ,,dei nobili Ecclesiastici“, da se još bolje posveti kanonskom pravu. Zatim je služio kao prislušnik u tajništvu ,pro negotiis ecclesiasticis“. God. 1885 pogje u Madrid kao tajnik ondješnjeg Nuncija, kard. M. Rampolle, a kad je ovaj bio g. 1887 imenovan kardinalom, povrati se i Mons. Della Chiesa u Rim, i stupi u službu državnog tajništva, gdje je g. 1895 bio imenovan prvim zamjenikom državnog tajnika, koju je važnu službu obnašao i uz b. u. .kard. Rampollu i poslije uz kard. Mery del Vala, sve do g. 1907. Ove godine bi imenovan Nadbisku- pom u Bologni, a sam ga Sv. O. Pijo X. zaredi' biskupom. "Na čast kardinal- sku bio je podignut u zadnjem konsisto- riju dne 25. maja o. g., nazad sama tri mjeseca. Ovom prigodom rimsko novinsko najvi- še je isticalo imenovanje kard. Della Chiesa iznad gotovo svih drugih deset imeno- vanih dostojanstvenika, i o njemu se vrlo laskavo izražavalo. Mons. Della Chiesa — pisale su no- vine — čovjek je vrlo zgodan za upravu, odlučan, vješt svakoj vrsti poslova, čvr- sta karaktera, gospodskog trakta, diplo- matskog postupanja. Odlikuje se bistrim umom, prostra- nom kulturom, neumornom radinošću i upravo kreposnim životom. I ako zapo- slen delikatnim poslovima, nije zapuštio obične svećeničke dužnosti: propovijeda- nje, dvorbu bolesnika, crkvene funkcije i ost. On je jedan od onih neobičnih du- hova, koji svojim neutrudivim radom po- - stiže sve što hoće da učini, i to u pod- punom redu do .skrupoloznosti, bilo u poslovima «svog svećeničkog zvanja bilo u onim svoje službe. U njemu — zaključivali su pome- nuti listovi — nalaziš potpuna diplomata, oštroumna i razborita, koliko i brižna Pastira. i “ Doista nij6su ti listovi predvigjali, da će ga tako brzo vidjeti na Petrovoj Stolici. U DUBROVNIKU, 5. SEPTEMBRA 1914. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- | 1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, | RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI | UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. | A NIN DAN ALINA NAN NOV ALLANA ANN AO | God. x. | I eto ovakav erkovnjak stupa na|ćanstvo« uvjerivši se, da su Srbi vjero-| noj. Srbiji preteški, te Austriji sibilinskim “| kormilo Crkve Isukrstove, postaje Na- | mjesnik Isukrstov na zemlji, vrhovni gla- var milijuna katolika. Kao katolici i mi se radujemo sa Crkvom na ovakom izboru, i želimo no- vom Poglavici ,ad multos annos!“ — »Gospodin ga poživio i uzdržao, i učinio sretna na ovoj zemlji i ne predao ga u ruke neprijatelja njegovih !“ Živio Sv. Otac Papa Benedikt XV.! EdRTESNIME »Du sublime au ridicule ce n' est que un pas“. Često se puta zgodi čovjeku, da radi nepromišljenog jednog čina sa visine slave pane u duboki ponor prijezira ili sažaljenja. Povijest »magistra vitae« pruža nam tako- vih bezbroj primjera. Za drugog triumvirata slavni vogja Marko Antonije zadobivši iza bitke kod Filipa 42 god. pr. Is. pri razdiobi provin- \cija istok, začaran ljepotom Kleopatre, po- stade njezin rob, te njoj i njezinoj djeci darova rimske provincije. lstjeravši zatim Oktaviju svoju ženu, a sestru Oktavijana, plane rat izmegju njega i Oktavijana, te svladan u bitci kod Aleksandrije baci se na svoj mač, izdan od same Kleopatre, za koju bijaše sve žrtvovao pak i samu čast. Napoleon, pred kim drhtaše cijela Eu- ropa, koji obaraše kraljevstva gazeći ljudska i božanska prava, nije mogao trpjeti u svo- joj obijesti, da u Europi može opstojati ogromno neodvisno carstvo, koje ne bi pripoznavalo njegovo suverenstvo i za to spravi vojnu na bijelog Medvjeda, veliku Rusiju. Uzmak njegove vojske 26-29 Nov. 1812 preko Berezine zapečati njegov du- boki pad, i ako je poslije poput meteora za čas opet zablistao. Pogrješni taj korak zbaci sa visine slave Napoleona, pred kim stojaše pokunjena gotovo cijela Evropa, u zatočje otoka Elbe a zatim ma otok sv. Jelene. Kao što se dogagja pojedincima, da sjedne ili druge strasti učine za života koje nerazborito djelo, koje ih zbaci s vrhunca slave u dubinu potištenosti, tako se doga- gja i pojedinim narodima. Opijena slavom Kumanova malena Sr- lomni i nepouzdani poput Piemonteza, o odgovorom na svaku tačku odgovori. Au- kojim reče njekad Eugen Savojski: »Pie- strija videć podmuklost, lukavost i nijednu montezi su nevjerni, možda nijesu ni sami dobru volju za izvršenje postavljenih za- toliko krivi, koliko njihova geografija«. htjeva, navijesti Srbiji rat. Obijesna Srbija radi tih pobjeda i fanati-| zovana nasilnim svojim Pretorijancima, voj- srpskih Pretorijanaca i zaštitnice Rusije rek ničkom naime strankom, nije bila zado- pi, da će za srpski narod. bit onaj pogrješni voljna dično pobranim lovorikama na Ku-| korak, koji će ga zbaciti svisine u prah i Odbačenje memoranduma na poticanje manovu i nedično pobranim na Bregalnici. Sovinizam srpski dopre do ekcesa. Oko bacaju Srbi na zapad, ljudi ih na vladi so- kole, podražuju, njete njihovu divlju po- hlepu za nespašenim tobože srpskim zem- | spravit mu drugo »Kosovo«; stom samo razlikom, da dok se prvog »Kosova« svaki | Slaven bolno sjeća, za drugim »Kosovom« |neće zacijelo nijedan Slaven, a najmanje | Hrvat žaliti osim Rusije, radi svog interesa i re O DEE | jedino. Rat je već u punom jeku te po i i. Slavonijom. & jednoj | svim znakovima sudeći, rek bi, da se pri- vorani ratnog ministarstva u Biogradu bližuje »dies irae« za Srbiju, kad će bit slo- bija nije mogla trpjeti Bugarsku, slavensku zemlju, saveznicu svoju, moćnijom od sebe. | Bugari, čiji je prestiž na Balkanu bio osi- | guran sjajnim pobjedama Kirklisa, Liile- Burgasa, Čorlu i Jedrene, čije se junaštvo slavilo već po cijelom svijetu, navlastito ono kod Kirklisa, morali su pasti žrtvom te neustrašive srpske zavisti. lntrigama i nevjerom navališe Srbi i Grci na iscrpljenu već Bugarsku, koja slomi glavnu silu Tur- ske, te joj oteše junačkom krvlju osvojenu Macedoniju. Vjerolomnost Srba učinila je, da su junaci Bugari uzmakli pred ne Sla- venima : Rumunjima i Grcima. U tom he- rostratskom djelu pomagaše sama Rusija Srbe, jer se pokazaše ropskije ćudi prema njoj. Bugari brzo uvidješe, da je samo pusta fraza »Slavenska uzajamnost« i »balk. krš- nalazi se slika, koja predstavlja Srbiju, a oko nje nespašene zemlje srpske, koje va- lja pošto poto pripojiti što prije k materi zemlji, jer su od izmoždene tobože i već trule Austrije progonjena i mučena njihova braća. Žurba je velika, štampa bijesni i lu- duje, hučka se masa proti Austriji, sramo- teć je najsramotnijim epitetima. »Narodna Obrana« stvara osnove, čete: se dobrovo- ljaca sakupljaju vježbajuć ih u bacanju kra- gujevačkih bomba i u pucanju Brownig-re- volvera. Emisari »Narodne Obrane» po vi- sokim školama izvan Srbije zavagjaju ne spašene tobože patnike Srbe po Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj i Slavoniji, po- najviše akademičare i nevještu gimnazijalnu hrvatsku mladež. Svuda uporno »fervet opus.« Idea »nacijonalizma«, u koju mrežu sputiše mnogu nevještu hrvatsku mladež, ne otkrivši im lukavo cilj iste, imala je pri- pravit put za revoluciju. Atentatima se je imalo započeti, da-se izazove Austrija na rat sa svemoćnom Srbijom, uz koju su se imali borit po njihovom računu svi Hrvati u ime nacijonalne ideje i gorda Rusija. Kako se ljuto prevariše! Atentat na prijestolonasljednika Ferdinanda je prevršio svu mjeru te pošto je istraga u Sarajevu otkrila revolucijonarni pokret Srba, koji ide za otcijepljenjem južnih pokrajina Monar- hije, radi svoje sigurnosti i časti zahtjevaše Austrija takovu zadovoljštinu i takove mjere proti krivcima, koje će biti kadre, da uduše unaprijed svaki neprijateljski pokret u Sr- biji proti njoj. To zahtjevaše samoobrana, to zahtjevaše čast Monarhije. Zahtjevi sa- držani u memorandumu pričiniše se obijes- mljena njezina bahatost i silovitost i poni- |žena njezina gorda oholost, Strašna ona | riječ: »quem Deus perdere cult, dementat« | rek bi, da se izvršuje nad Srbijom. Za nas je utješljivo, što se posvuda rado i veselo odazvao hrvatski narod, koji je najteže bio pogogjen izdajničkim umor- stvom nadv. Ferdinanda, njegove nade. Srčika hrvatskog naroda, koji nije ioš bio | zaveden tom revolucijonarnom nacijonalis- tičkom idejom, listom ustaje, da osveti ne- vinu krv, ljubimca svoga i nesugjenog svoga budućeg usrećitelja. Mlaz nevine krvi, koji je briznuo kod latinskoga mosta u Sarajevu, ustalasao je cijelo more one tople hrvatske krvi, da sva isteče, ako ustreba za hrvatski Habsburg. Već iskušana i tradicijonalna vi- |jernost Hrvata i njihovo lavsko junaštvo | raznosi se Evropom u borbi proti zaslijep- ljenim neprijateljima hrvatskog naroda, jer Hrvat inače blage i janjeće ćudi .strahovit je samo, kad brani dom i kralja. Ovim po- stupanjem pokazao je hrvatski narod onima | jadnim zavedenim svojim sinovima, da on nije voljan ni pod kakvu cijenu odreći se | svoje slavne povijesti, svoje kulture, svoje vjere i svoje individualnosti, da zadovolji šovinističkom ludovanju i političkom fana- |tizmu opijenog srpstva, gdje ki ga ćekali |dani kušnje, muka i veriga, kao što kuša |Poljački narod, narod dakle slavenski pod |moćnom Rusijom, slavenskom državom, | pokroviteljicom Srbije, koja bi ropski da- |kako vršila volju svoje zaštitnice na Bal- |kanu u kulturnom i vierškom pogledu, |kao što je sada vrši u političkom. X. Sjajni uspjesi naše Sa ruskog ratišta. Živimo u veliko doba dogagjaja, koji se ne mogu ni naslućivati i koji će ispuniti nov, iz- vanredno bogat svezak u svjetskoj povijesti. Već će prva poglavlja ovoga sveska objavljivati poz- nijim naraštajima slavna djela naših i njemačkih vojnika, što ne samo dostižu, već još nadkriljuju najsvjellije uzore klasičkih junačkih epoha, Pri- tajena daha i uzbugjena srca isčekuju narodi monarhije vijesti, što nam dopiru s krvavih boj- i savezničke vojske. | većoj bitki povijesti, koja je sad u toku izmegju | Visle i Dnjestra, ponavlja se bitka, koja se je | bila u godini 1683. pred Bečom. Kao onda, tako | je Providnost takogjer danas odabrala habsburšku | monarhiju za to, da bude branič Europe protiv | obijesnih Azijata, Nebrojene vojske su se suko- |bile, a kod neizmjerne veličine bojišta. — Ob |ovom historičkom (boju stizale su ove vijesti : Dne 26. pr. mj. razvila se borba megju našim i ruskim četama. Naše lijevo krilo postupa ofen- nih poljana sa sjeveroistoka. Na golemom pros. | Šivno i pobjedonosno prodire, toru izmegju Visle i Dnjestra zametnula se je | Službeno saopćenje zapovjedništva vojske, bitka, tako gigantska, kakove još ne poznaje | koje je izdano 29/8 kaže: Na ruskom bojištu svjetska povijest, pa je u toku najveći boj, što | biju se od nekoliko dana odlučni bojevi. Dok se je još ikada bio. Bitka, u kojoj se radi o | naše čete, koje su pobijedile kod Krasnika, pro- najvišim dobrima čovječanstva. To je historička | gone Ruse do Lublina, i dok je jedna susjedna misija naše države, da brani evropsku kulturu i | grupa, izmegju Buga i Wieprza isto tako po- civilizaciju protiv nasrtaja s istoka. U ovoj naj- |bjednički prodirući na neprijateljsko zemljište za-