k

 

 

 

 

PRAVA.

 

HRVATSKA

 

(CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
“|| KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

ŠTVU. — ZA ZAHVALE
ZA OGLASE 20 PARA PO

 

iBr. 489.

 

 

Po svemu katoličkom i kulturnom
svijetu jučer se je raznio željno očekivani
glas, da je novi sv. O. Papa izabran.
| Kardinalski Zbor, nakon nekoliko ne-
uspjelih glasovanja, povjerio je svoje gla-
sove mladom doista svome članu po kar-
dinalskoj + časti, ali dosta staru obzirom
na njegovo dosadašnje iskustvo, vještinu
i sposobnost, kao višegodišnji zamjenik
državnog tajnika i za b. u. Leona XIII i
za Pija X.

Vrhovnim glavarom Crkve Isukrstove
izabran je uzoriti Kardinal Jakov marquis
Della Chiesa, nadbiskup u Bologni, koji
je sebi uzeo ime Benedikta XV.

'Novi sv. Otac rodio se u Genovi 21
novembra 1854 od oca Josipa marquisa
Della Chiesa i Ivanke mq. Migliorati.

Stekavši laureu u pravu g. 1875 bi
zaregjen .21 dec. 1878, pa pribavivši i
drugu laureu u teologiji, stupi u rimsku
Akademiju ,,dei nobili Ecclesiastici“, da se
još bolje posveti kanonskom pravu. Zatim
je služio kao prislušnik u tajništvu ,pro
negotiis ecclesiasticis“. God. 1885 pogje
u Madrid kao tajnik ondješnjeg Nuncija,
kard. M. Rampolle, a kad je ovaj bio g.
1887 imenovan kardinalom, povrati se i
Mons. Della Chiesa u Rim, i stupi u službu
državnog tajništva, gdje je g. 1895 bio
imenovan prvim zamjenikom državnog
tajnika, koju je važnu službu obnašao i
uz b. u. .kard. Rampollu i poslije uz kard.
Mery del Vala, sve do g. 1907.

Ove godine bi imenovan Nadbisku-
pom u Bologni, a sam ga Sv. O. Pijo
X. zaredi' biskupom. "Na čast kardinal-
sku bio je podignut u zadnjem konsisto-
riju dne 25. maja o. g., nazad sama tri
mjeseca.

Ovom prigodom rimsko novinsko najvi-
še je isticalo imenovanje kard. Della Chiesa
iznad gotovo svih drugih deset imeno-
vanih dostojanstvenika, i o njemu se vrlo
laskavo izražavalo.

Mons. Della Chiesa — pisale su no-
vine — čovjek je vrlo zgodan za upravu,
odlučan, vješt svakoj vrsti poslova, čvr-
sta karaktera, gospodskog trakta, diplo-
matskog postupanja.

Odlikuje se bistrim umom, prostra-
nom kulturom, neumornom radinošću i
upravo kreposnim životom. I ako zapo-
slen delikatnim poslovima, nije zapuštio
obične svećeničke dužnosti: propovijeda-
nje, dvorbu bolesnika, crkvene funkcije
i ost. On je jedan od onih neobičnih du-
hova, koji svojim neutrudivim radom po-

- stiže sve što hoće da učini, i to u pod-

punom redu do .skrupoloznosti, bilo u
poslovima «svog svećeničkog zvanja bilo
u onim svoje službe.

U njemu — zaključivali su pome-
nuti listovi — nalaziš potpuna diplomata,
oštroumna i razborita, koliko i brižna
Pastira. i

“ Doista nij6su ti listovi predvigjali, da
će ga tako brzo vidjeti na Petrovoj Stolici.

U DUBROVNIKU, 5. SEPTEMBRA 1914.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- |

1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, |
RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI |

UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. |

A NIN DAN ALINA NAN NOV ALLANA ANN AO |

God. x. |

I eto ovakav erkovnjak stupa na|ćanstvo« uvjerivši se, da su Srbi vjero-| noj. Srbiji  preteški, te Austriji sibilinskim

“| kormilo Crkve Isukrstove, postaje Na- |

mjesnik Isukrstov na zemlji, vrhovni gla-
var milijuna katolika.

Kao katolici i mi se radujemo sa
Crkvom na ovakom izboru, i želimo no-
vom Poglavici ,ad multos annos!“ —
»Gospodin ga poživio i uzdržao, i učinio
sretna na ovoj zemlji i ne predao ga u
ruke neprijatelja njegovih !“

Živio Sv. Otac Papa Benedikt XV.!

EdRTESNIME

»Du sublime au ridicule
ce n' est que un pas“.

Često se puta zgodi čovjeku, da radi
nepromišljenog jednog čina sa visine slave
pane u duboki ponor prijezira ili sažaljenja.
Povijest »magistra vitae« pruža nam tako-
vih bezbroj primjera.

Za drugog triumvirata slavni vogja
Marko Antonije zadobivši iza bitke kod
Filipa 42 god. pr. Is. pri razdiobi provin-

\cija istok, začaran ljepotom Kleopatre, po-

stade njezin rob, te njoj i njezinoj djeci
darova rimske provincije. lstjeravši zatim
Oktaviju svoju ženu, a sestru Oktavijana,
plane rat izmegju njega i Oktavijana, te
svladan u bitci kod Aleksandrije baci se
na svoj mač, izdan od same Kleopatre, za
koju bijaše sve žrtvovao pak i samu čast.

Napoleon, pred kim drhtaše cijela Eu-
ropa, koji obaraše kraljevstva gazeći ljudska
i božanska prava, nije mogao trpjeti u svo-
joj obijesti, da u Europi može opstojati
ogromno neodvisno carstvo, koje ne bi
pripoznavalo njegovo suverenstvo i za to
spravi vojnu na bijelog Medvjeda, veliku
Rusiju. Uzmak njegove vojske 26-29 Nov.
1812 preko Berezine zapečati njegov du-
boki pad, i ako je poslije poput meteora
za čas opet zablistao. Pogrješni taj korak
zbaci sa visine slave Napoleona, pred kim
stojaše pokunjena gotovo cijela Evropa, u
zatočje otoka Elbe a zatim ma otok sv.
Jelene.

Kao što se dogagja pojedincima, da
sjedne ili druge strasti učine za života koje
nerazborito djelo, koje ih zbaci s vrhunca
slave u dubinu potištenosti, tako se doga-
gja i pojedinim narodima.

Opijena slavom Kumanova malena Sr-

lomni i nepouzdani poput Piemonteza, o odgovorom na svaku tačku odgovori. Au-
kojim reče njekad Eugen Savojski: »Pie- strija videć podmuklost, lukavost i nijednu
montezi su nevjerni, možda nijesu ni sami dobru volju za izvršenje postavljenih za-
toliko krivi, koliko njihova  geografija«. htjeva, navijesti Srbiji rat.

Obijesna Srbija radi tih pobjeda i fanati-|
zovana nasilnim svojim Pretorijancima, voj- srpskih Pretorijanaca i zaštitnice Rusije rek

ničkom naime strankom, nije bila zado- pi, da će za srpski narod. bit onaj pogrješni
voljna dično pobranim lovorikama na Ku-| korak, koji će ga zbaciti svisine u prah i

Odbačenje memoranduma na poticanje

manovu i nedično pobranim na Bregalnici.
Sovinizam srpski dopre do ekcesa. Oko
bacaju Srbi na zapad, ljudi ih na vladi so-
kole, podražuju, njete njihovu divlju po-
hlepu za nespašenim tobože srpskim zem-

| spravit mu drugo »Kosovo«; stom samo

razlikom, da dok se prvog »Kosova« svaki
| Slaven bolno sjeća, za drugim »Kosovom«
|neće zacijelo nijedan Slaven, a najmanje
| Hrvat žaliti osim Rusije, radi svog interesa

i re O DEE | jedino. Rat je već u punom jeku te po
i i. Slavonijom. & jednoj | svim znakovima sudeći, rek bi, da se pri-
vorani ratnog ministarstva u Biogradu bližuje »dies irae« za Srbiju, kad će bit slo-

 

bija nije mogla trpjeti Bugarsku, slavensku
zemlju, saveznicu svoju, moćnijom od sebe. |
Bugari, čiji je prestiž na Balkanu bio osi- |
guran sjajnim pobjedama  Kirklisa, Liile-
Burgasa, Čorlu i Jedrene, čije se junaštvo
slavilo već po cijelom svijetu, navlastito
ono kod Kirklisa, morali su pasti žrtvom
te neustrašive srpske zavisti. lntrigama i
nevjerom navališe Srbi i Grci na iscrpljenu
već Bugarsku, koja slomi glavnu silu Tur-
ske, te joj oteše junačkom krvlju osvojenu
Macedoniju. Vjerolomnost Srba učinila je,
da su junaci Bugari uzmakli pred ne Sla-
venima : Rumunjima i Grcima. U tom he-
rostratskom djelu pomagaše sama Rusija
Srbe, jer se pokazaše ropskije ćudi prema
njoj. Bugari brzo uvidješe, da je samo pusta

 

 

fraza »Slavenska uzajamnost« i »balk. krš-

nalazi se slika, koja predstavlja Srbiju, a
oko nje nespašene zemlje srpske, koje va-
lja pošto poto pripojiti što prije k materi
zemlji, jer su od izmoždene tobože i već
trule Austrije progonjena i mučena njihova
braća. Žurba je velika, štampa bijesni i lu-
duje, hučka se masa proti Austriji, sramo-
teć je najsramotnijim epitetima. »Narodna
Obrana« stvara osnove, čete: se dobrovo-
ljaca sakupljaju vježbajuć ih u bacanju kra-
gujevačkih bomba i u pucanju Brownig-re-
volvera. Emisari »Narodne Obrane» po vi-
sokim školama izvan Srbije zavagjaju ne
spašene tobože patnike Srbe po Dalmaciji,
Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj i Slavoniji, po-
najviše akademičare i nevještu gimnazijalnu
hrvatsku mladež. Svuda uporno »fervet
opus.« Idea »nacijonalizma«, u koju mrežu
sputiše mnogu nevještu hrvatsku mladež, ne
otkrivši im lukavo cilj iste, imala je pri-
pravit put za revoluciju. Atentatima se je
imalo započeti, da-se izazove Austrija na
rat sa svemoćnom Srbijom, uz koju su se
imali borit po njihovom računu svi Hrvati
u ime nacijonalne ideje i gorda Rusija.
Kako se ljuto prevariše! Atentat na
prijestolonasljednika Ferdinanda je prevršio
svu mjeru te pošto je istraga u Sarajevu
otkrila revolucijonarni pokret Srba, koji ide
za otcijepljenjem južnih pokrajina Monar-
hije, radi svoje sigurnosti i časti zahtjevaše
Austrija takovu zadovoljštinu i takove mjere
proti krivcima, koje će biti kadre, da uduše
unaprijed svaki neprijateljski pokret u Sr-
biji proti njoj. To zahtjevaše samoobrana,
to zahtjevaše čast Monarhije. Zahtjevi sa-
držani u memorandumu pričiniše se obijes-

mljena njezina bahatost i silovitost i poni-
|žena njezina gorda oholost, Strašna ona
| riječ: »quem Deus perdere cult, dementat«

| rek bi, da se izvršuje nad Srbijom.

Za nas je utješljivo, što se posvuda
rado i veselo odazvao hrvatski narod, koji
je najteže bio pogogjen izdajničkim umor-
stvom nadv. Ferdinanda, njegove nade.
Srčika hrvatskog naroda, koji nije ioš bio
| zaveden tom revolucijonarnom nacijonalis-
tičkom idejom, listom ustaje, da osveti ne-
vinu krv, ljubimca svoga i nesugjenog svoga
budućeg usrećitelja. Mlaz nevine krvi, koji
je briznuo kod latinskoga mosta u Sarajevu,
ustalasao je cijelo more one tople hrvatske
krvi, da sva isteče, ako ustreba za hrvatski
Habsburg. Već iskušana i tradicijonalna vi-
|jernost Hrvata i njihovo lavsko junaštvo
| raznosi se Evropom u borbi proti zaslijep-
ljenim neprijateljima hrvatskog naroda, jer
Hrvat inače blage i janjeće ćudi .strahovit
je samo, kad brani dom i kralja. Ovim po-
stupanjem pokazao je hrvatski narod onima
| jadnim zavedenim svojim sinovima, da on
nije voljan ni pod kakvu cijenu odreći se
| svoje slavne povijesti, svoje kulture, svoje
vjere i svoje individualnosti, da zadovolji
šovinističkom ludovanju i političkom fana-
|tizmu opijenog  srpstva, gdje ki ga ćekali
|dani kušnje, muka i veriga, kao što kuša
|Poljački narod, narod dakle slavenski pod
|moćnom Rusijom, slavenskom državom,
| pokroviteljicom Srbije, koja bi ropski da-
|kako vršila volju svoje zaštitnice na Bal-
|kanu u kulturnom i  vierškom pogledu,
|kao što je sada vrši u političkom. X.

 

Sjajni uspjesi naše
Sa ruskog ratišta.

Živimo u veliko doba dogagjaja, koji se ne
mogu ni naslućivati i koji će ispuniti nov, iz-
vanredno bogat svezak u svjetskoj povijesti. Već
će prva poglavlja ovoga sveska objavljivati poz-
nijim naraštajima slavna djela naših i njemačkih
vojnika, što ne samo dostižu, već još nadkriljuju
najsvjellije uzore klasičkih junačkih epoha, Pri-
tajena daha i uzbugjena srca isčekuju narodi
monarhije vijesti, što nam dopiru s krvavih boj-

i savezničke vojske.

| većoj bitki povijesti, koja je sad u toku izmegju
| Visle i Dnjestra, ponavlja se bitka, koja se je
| bila u godini 1683. pred Bečom. Kao onda, tako
| je Providnost takogjer danas odabrala habsburšku
| monarhiju za to, da bude branič Europe protiv
| obijesnih Azijata, Nebrojene vojske su se suko-
|bile, a kod neizmjerne veličine bojišta. — Ob
|ovom historičkom (boju stizale su ove vijesti :

Dne 26. pr. mj. razvila se borba megju našim

i ruskim četama. Naše lijevo krilo postupa ofen-

nih poljana sa sjeveroistoka. Na golemom pros. | Šivno i pobjedonosno prodire,

toru izmegju Visle i Dnjestra zametnula se je | Službeno saopćenje zapovjedništva vojske,
bitka, tako gigantska, kakove još ne poznaje | koje je izdano 29/8 kaže: Na ruskom bojištu
svjetska povijest, pa je u toku najveći boj, što | biju se od nekoliko dana odlučni bojevi. Dok
se je još ikada bio. Bitka, u kojoj se radi o | naše čete, koje su pobijedile kod Krasnika, pro-
najvišim dobrima čovječanstva. To je historička | gone Ruse do Lublina, i dok je jedna susjedna
misija naše države, da brani evropsku kulturu i | grupa, izmegju Buga i Wieprza isto tako po-
civilizaciju protiv nasrtaja s istoka. U ovoj naj- |bjednički prodirući na neprijateljsko zemljište za-