PRAVA | Za CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA [sem A Br. 494. ar Srpska razočaranja. Pošto su Srbi uz silnu agitaciju pro- veli_po svim hrvatskim zemljama veliko- * srpsku propagandu, to su oni bili više nego uvjereni, da je već sve njihovo od Dunava do Jadrana, jer da u tim zemljama sve već čisto srpski osjeća i misli, i da jedva čeka čas, da pozdravi bratiju kao svoje »oslo- | boditelje«. Služeći se lukavo slobodom i povlas- ticama, koje su u našoj državi uživali, osno- vali su bili svu silu najrazličitijih svojih in- stitucija, pak su se nadali, da će tako naj- bolje sondirati teren za daljnje svoje poli- tičke operacije. I tako su se čvrsto ušančili bili, da im je uspjelo razbiti i glasovite procese Na- stićeve i Friedjungove. Ništa im nije bilo već nemoguće. Ispraznim frazama o »bratstvu«, o dinstvu«, a pod firmom jugoslavenstva, na- cijonalizma znali su privući k sebi neke ter neke od mlagjih političara, a osobito jedan di-> naše neiskusne omladine, te joj raspaliti maštu slavom Dušanova carstva. i raznim obećanjima, i dinar-rubljima i or- denima, te su i tim uspjeli, da neke tako imena, i svoga jezika i svoje povijesti. I ovim plaćenicima Srbi su slijepo vje- NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. I »slozi«, o »uzajamnosti«, o »narodnom je-| |bima, eto ti ga u taboru najzagriženijih POŠTOM NA GODINU K 6. POJEDINI BROJ Va mam U DUBROVNIKU, | samu stranku prava i na njezine vigjenije | članove i kako su lukavim svojim intrigama znali prouzročiti razne darmare i istupe i razdore u samoj stranci, ali je na sreću hvala budnoj svijesti pravaša — srušiti ni- jesu mogli. Od tih je navala stranka prava imala mnogo da pretrpi, ali joj je ta borba | davala novih sila i nove jakosti. Na katolički su pak pokret dvojako jurišali. Direktno : raznim objedama i sum- |njičenjem te huckanjem na katoličko sve- [Ssastvo, i iadirektno: širenjem liberalnih načela, uzimajući uvijek na osobiti nišan | omladinu našu. I mi smo opažali čudnu pojavu, da je |uz srbofilstvo uvijek spojeno i liberalstvo |majgore fele, i obratno, da su svi naši li | beralci bili najvatreniji srbofili. 1 to je tako | konsekventno išlo, da nam u oči ne upade niti jedna časna iznimka. Je li najvatreniji | pravaš prigrlio liberalna načela, on je ne- minovno postao i srbofil, a je li pristaša katoličkog pokreta počeo ćutit slogu sa Sr- liberalaca. | Ova se je pojava opazila i kod poje- | dinaca, i kod raznih društava, i kod svih | | pravaških ili katoličkih frakcija. Da nam Na pojedince su pak kadkad jurišali | ovo iskustvo ima mnogo da služi za bu- |dućnost, o tom ne treba sada ni da go- | vorimo. zabliješte, e se odreknu i hrvatskog svog | Pa kad je nastupila ovako era srbofil- stva u najljepšem cvatu, Srbi su se uobra- zili, vjerujući izjavama svojih plaćenika, da rovali, da je već sav naš narod zaplovio | su već bez borbe sve hrvatske zemlje osvo- srbofilskom strujom, a kad tamo duše hr- vatskog naroda ni iz daleka poznavali ni- jesu, jer je sve te importacije narod s ne- povjerenjem gledao, i čudio se samo, kamo san su to neki njegovi vogje zabasali. Pri tom poslu širenja srbofilstva naj- tvrgja im je kost bila pravaška stranka i iza njega i katolički pokret. Oni su im stali na putu i | časa. Sad su mrsili im račune, i zato se je proti pravaštvu |ta, a kad ta i »klerikalizmu« dizala tako silna hajka. — prevarili, I sad istom razumijemo, zašto su se toliko razočaranji nabacivali svim mogućim podvalama i na |de izjalovil PODLIŠTAK. Ratna kontribucija, U redovitim ratnim izvještajima javlja se, kako je njemačka vojska nekolicini belgijskih gradova odredila, da imadu platiti ratne kontri- bucije od nekoliko milijuna. Pod ratnom kontri- bucijom razumijeva se ona novčana svola, koju mora da plati ona općina ili zemlja neprijatelj. | cusku i stupali u vojsku. skoj pobjedonosnoj vojsci, koja je zaposjela od- mnogo slučajeva 1 tu svrhu, nosne krajeve, U starim vremenima su kontri. | čini pritisak na neprijateljsku bucije bile neka vrst otkupnine od plijenjenja i | Prije konac beskorisnom ratu. jili, i već su u svoj Dušanovo carstvo. Čekali su samo zgodan čas, da se taj obistini. I u svojoj megalomaniji po- stali su nestrpljivi, pak su sami počeli pro- vocirati — i eto sarajevskog atentata, a rata, od njih toli željkovana mislili, eto uz nas svih Hrva- imo, baš su se u tome tako ljuto da je nastupilo za njih grozno e, jer su se sada sve njihove na- e, te je sva veliko-srpska ,pro- oj bujnoj mašti slikali posjednutom mjestu ili njegovom stanovništvu. U njemačio-francuskom ratu god. 1870 Njemač- ka se potonjim slučajem izdašno služila. Tim je Njemačka mislila pučanstvo odvratiti od grozo- vitosti, kojima je francusko pučanstvo za vrijeme rata bilo tako sklono. Osobito velike kontribucije ubirala je Njemačka u Alzaciji, jer su unatoč stroge odredbe mnogi muški prebjegli u Fran- Kontribucija imade u da na taj način u- vladu, da učini čim Njemačka je tako uništavanja zemlje po neprijateljskim četama. U | Svojedobno odredila kontribuciju od 25 franaka prijašnjim naime vremenima nijesu bili toga na- | na glavu. I to je djelovalo, zora, da se rat ne vodi proti stanovnicima ne- |mirilo i vlada odustala o: da se pučanstvo pri- d dalnjega ratovanja. prijateljske države i proti privatnom vlasništvu, | Uzroci najnovijih kontribucija u Belgiji čitatelju Da su pojedinci za ono doba, provaliv u nepri. |8u dovoljno poznat jateljsko zemljište, isto oplijenili, to je iz povi- jesti vrlo dobro poznato. Stanovništvo se za onda moglo osloboditi plijenjenja, ako je položilo kao | otkupninu posebnu svotu novaca, koju je već, po uvigjavnosti odredilo odregjeno povjerenstvo. | , Po sadanjem megjunarodnom pravu, koje ne po- | zna plijenjenja, kontribucije u smislu podavanja prijašnjih vremena nijesu više dozvoljene, Po da- | našnjem megjunarodnom pravu smiju se kontri- | bucije upotrijebiti samo u tri slučaja. Prvo sao neka vrsta poreza za unišlu vojsku, drugo kao nuždna potreba za održavanje vojske, a to obič. no u naturalijama, i treće kao kazan proti za- | Hijene na bojištu. Ranjeni vojnik, koji leži u nekoj bolnici u Pragu, pripovijeda: U nedjelju 13 septembra, ka- petar nam je kod raporta objavio, da su se na bojištu našla trupla, koja su bila očevidno oroblje- na, mnogim našim mrtvim drugovima bili su odre- zani prsti... Nama je prošao silan gnjev, Poručnik nam je javio, da u noći idemo na lov na hijene. U noći se doista naša kumpanija razdijelila na ma- IZLAZI SVAKE SUBOTE ŠTVU. — ZA ZAHVALE ZA OGLASE 20 PARA PO STOJI 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- 1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU, RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. 10. OKTOBRA (914. |paganda doživjela u hrvatskim zemljama | potpuni poraz. | To nam najbolje posvjedočiše skori : | ehenosni dogagjaji, a budući će i još više! nE Rmleatndm 'Sa ratišta. Prama vijestima, što sližu sa svih rališta, razabire se, da se na svim stranama približuju odlučni dogagjaji. Naša i njemačka vojska kroz dva mjeseca nije samo odoljevala brojnim ne- prijateljima na istoku, na zapadu i na jugu, ne- go ih je dovela na tačku, odakle se možemo na- dati potpunom uspjehu. Na Srpskom ratištu već se očekuje pot- puno skršenje srpske vojske. Naše su čete po- bjedonosno prodrle u unutrašnjost Srbije, tjera- juć pred sobom neprijateljsku vojsku od polo- žaja do položaja, te se tu može skoro očekivati odlučujući uspjeh. Ujedno se ide za tim, da se Bosna očisti od manjih neprijateljskih četa, koje su u nju pro- dirale. Zadnji brzojav javlja, da je bio zadat odlu- | čan udarac ovim srpskim četama, koje su bile | bez borbe provalile preko Višegrada. Njihova sje- verna kolona bila je već bačena preko Drine, te |joj:se otelo train i municijsku kolonu. — Nji- | hova glavna sila, koja je bila prešla napred na koomtnijnionue bila je nakon dvodnevne bor- be potpuno potučena. Izmakla je zarobljenju sa- [mo naglim bijegom. Stoga je samo jedan bata- | taljun bio zarobljen i više brzometnih topova zaplijenjeno. | I crnogorske čete bijahu prodrle na nekim | mjestima ju Bosnu. Nu i tamo povedena akcija | bila je već ovjenčana uspjehom: dvije Crnogorske | | brigade, i to Spuška pod zapovjedništvom gene- | rala Vukotića, a Zetska pod generalom Rajevi- | ćem bile su, poslije dvodnevne žestoke borbe, | potpuno potučene i bačene natrag na Foču; one | bježe, obuzete paničkim strahom, natrag preko | granice. Bile su prisiljene ostaviti za sobom ci- | jeli train, a s njim ne male zalihe živeža ugrab- | ljena u Bosni. I kod ove se je prilike više palih | | naših vojnika od patrulja, koje su bile poslane | naprijed, našlo zvjerski iznakaženo, izmegju njih | i jedan kadet, Na sjevernom ratištu već se živo radi, da se malo po malo potjeraju Rusi iz Galicije. Oni manji odjeli, koji su zabitnim patuljcima | bili prišli preko ugarsko-galičke granice u Ugar- sku, već su bačeni natrag. Ona jedina kolona, | što je ostala u zemlji i došla do Marmarosszi- o bila je — prema zadnjem brzojavu — ha- nje odjele, koji su oko 10 sati krenuli na bojište. Noć je bila hladna i vedra. Mjesec nam je svi- jetlio, a nama je prolazio neki nerazumljivi osje- ćaj straha, kad smo stupali kroz nepreglednu poljanu. Svaki čas nam se noga zadjela o mrtva- ca, tu i tamo pružale se neke grozne sjene, a svuda je vladala grobna tišina, Iz daleka smo opazili, kako se bojnim poljem giblje neka druga | četa. Došli smo do nje i neko vrijeme promatrali | njezin žalostan posao. Naši saniteti su sabirali i indentificirali trupla palih junaka. Upitali smo, da li su vidjeli šta sumnjivoga? Odgovorili su, da ne, ali su nas upozorili na neke niske, grmljem obraštene bregove, koji su bili prilično udaljeni. I opet smo hodali naprijed više nego jedan sat, Najednom naš nam kapral mahne rukom, te nas upozori na kup mrtvaca, koji su ležali nedaleko od nas. Gledamo i vidimo, da se nešta megju mrtvacima giblje. Moj drug šapne: To je ranje- nik, kojeg nijesu opazili i koji se sada giblje me- giu mrtvacima. Preslab je, a da bi se sam po- mogao. Možda se upravo probudio iz bezsvjestice, I drugi su bili istoga mnijenja. Približili smo se uzalud. Već smo htjeli otići. Tad prozbori naš drug: »Čujte, možda je ipak megju ovim mrtva- cima živ čovjek, koji se pritajuje. Čuo sam, da hijene tako čine, kad im prijeti opasnost.« Ove su riječi djelovale. Stali smo lješine još jednom pregledavati. Težak i žalostan je to mrtvacima i tražili . zaboravljene ranjenike, No. SSR God. X. | metom potučena. te je Sziget opet došao u naš posjed. Brzojav ujedno javlja, da još traje zako- pavanje poginulih Rusa u dvodnevnoj borbi kod | Uzocka, i da ih je do 7. ov, mj. pokopano do 8000. | Uporedo s našom vojskom započela je ak- | cija ofensive njemačke vojske, i to ne samo Hin- | denburgove, već i one u zapadnoj mnskoj-polj- skoj. Glavni napadaj njemačke vojske uperen je na prijašnju rusku armeju generala Rennenkam- |pfa, koji je sa ostatcima ruske vojske bio prešao rijeku Njemen, e da potisne Hindenburga, ali je nakon dvodnevne bitke bio potučen kod | Augustova i zarobljeno mu preko 2000 vojnika, nekoliko topova i strojnih pušaka. Ponovno rus- ko prodiranje u istočnu prusku bilo je zaustav- ljeno u gouvernementu Suwalki. U Ruskoj-Poljskoj zajedničke čete njemačke i austro-ugarske bacile su natrag neprijatelja iz Opatova i Klimontova prama Visli i zarobili 3000 vojnika. To je Ruse potpuno iznenadilo, jer su tamo prebacili jake svoje sile iz Galicije. Naše su čete zauzele još i glavu mosta s ruske strane kod Sandowicza. U malim bojevima zapadno od | Ivangoroda zarobljeno je 4800 Rusa. Na zapadu se pako svaki čas očekuje od- | tuka u bitci na Aisni, Pokušaji Francuza, da | obigju desno njemačko krilo, svršili su s potpu- |nim neuspjehom. Porazima kod Babaume-a, Al- berta i Roye-a Francuzi su potisnuti u obrani, a | njemačko desno krilo, koje je pred osam dana | stajalo po prilici na potezu Peronne-Babaume, |pomaklo se na potez Amiens-Noyon, produlju- [jući tako bojnu frontu Reims-Soissons. Jedno je | sigurno, da francuske čete, koje se nalaze na | prostoru izmegju Pariza i Amiensa, više ne mo- | gu utjecati na razvitak bojeva, koji se odigravaju | izmegju Oise i Maase, Brzojav javlja 7. o, m., da Francuzi nastav- |ijju pokušaje zaokruživanja proti desnom krilu | naše vojske, te se usljed toga bojna fronta pro- | tegla sjeverno od Arrasa, Zapadno od Lillesa i | zapadno od Lense naišli_su krajni dijelovi naše vojske na neprijateljsku kavaleriju. Pri našem | protunapadaju preko linije Arras, Albert i Roye nije došlo do odluke, Ali i u Argonima situacija sve više nago- viješta njemačku pobjedu. Njemačke su čete sa | sjevera i s istoka prodrle u Argone a svi pokusi | Francuza, da iz prostora kod Toula osujete to | prodiranje, svršili su teškim porazima. Njemač- kim je četama uslijed tih poraza Francuza slo- bodno da se sjedine i da na desno francusko krilo navale bud s boka, bud iza legja. Navale | Francuza s te strane i iz sjevero-istočnog fronta , Verduna bile su suzbijene. bio posao. Okrenuli smo i pregledali svakoga mrtvaca.., Već smo mislili, da nećemo ništa naći, kad jedan naš drug poviče; »Ovdje je živ čovjekl« Pohrlili smo do njega. Istina. Drug je ispod trupla izvukao čovjeka, koji je bio odjeven u vojničku kabanicu, a očevidno civilista, Držao se kao da je mrtav, Sunemo ga kundakom puške i on se konačno digne. Izgleda je ciganskoga. Oči mu se sjaju u smrtnom strahu, na glavi imade ukragjenu vojničku kapu, obučen je u vojničku kabanicu, koja mu je znatno prevelika, noge su mu bose, a hlače razderane. Jedva da se digao, kušao nam pobjeći. Bacimo se na njega. Grize, tuče nogama, viče. No to mu ništa ne pomaže. Bacimo ga na zemlju i svežemo. Pregledamo mu džepove: Odrezani prsti s prate- njem, ure, lanci, novčarke — io je njegov pli- jen! Upitamo ga, da li imađe drugova. Taji, veli da je sam, No mi smo ga tada lupali tako dugo, dok nije pokazao truplo, koje je ležalo u drugoj hrpi mrtvaca nedaleko od nas. To je druga hi- jena. Primimo ga, no on s bajunetom u ruci skoči na nas. Nesreća htjela i shvati mene, Du- boko u rame zadjene se njegova bajuneta. Čas poslije oborili smo ga na zemlju i čvrsto ga svezali, Odveli smo zločince u taborište i dogo- dilo im se, kako se dogodi divljim zvijerima. Ja sam pako sa svojom ranom morao u bolnicu.