PRAVA. CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. a Br. 495. U DUBROVNIKU, 17. OKTOBRA 1914. Žrtve veliko-srpske propagande. Novi srbofilski kurs, koji se je toliko razmahao bio po našim zemljama, doživio je napokon strašan poraz, pravo razočara- nje, a sada nam izbijaju na površinu nje- govi užasni plodovi i sudbonosne poslje- dice. Početkom ovog mjeseca zagrebački je sud izrekao dvije osude, kojima su teško 'pogogjena, a možda i za sav život izgu- bljena dva hrvatska mladića — Schaffer i Hercigonja — prave žrtve veliko-srpske propagande. Istraga je naime iznijela na vidjelo, da su obojica ne samo bili zado- jeni srbofilskim duhom i zagrijani za t. z. »narodno jedinstvo«, nego da su dapače bili veliki i revni apostoli te veliko-srpske ideje. Oni su često hodočastili u Beograd, dolazili u doticaj sa mnogim srpskim zane- šenjacima, izmegju tih i sa poznatim Mi- lanom _Pribičevićem. Na žalost nijesu ovo ni prve, ni je- dine žrtve veliko-srpske propagande, jer onaj otrov, koji je njih zarazio, zahvatio je još mnogo drugih mladih duša i po- mutio im njihovo duševno ravnovjesje. Nekoliko godina te ustrajne , propa- gande stvorilo je nesnosne odnošaje u na- šem društvu. Ideja »narodnog jedinstva« sa Srbima uvlačila se je u književnost, u politiku i u cijeli društveni život, Našom javnošću za- gospodovala je struja, koja je tu ideju u- svojila. Ali nitko nije dublje zavirivao u unutarnju vrijednost i u pravi sadržaj te| ideje, i nitko se nije pitao, kamo konačno vodi to jedinstvo. Sva politika srpsko-hrvatske koalicije vodila se je pod znakom ideje »narodnog jedinstva«, pak je i donijela čudne plodove: zbrku mišljenja i čustvovanja; u mladeži pak neku revolucijonarnu groznicu, neki duh prkosa, otpornosti, prezira autoriteta, neposluha i svojeglavosti. Bili smo svje- doci raznih burnih i često tragikomičnih pri- zora, neponjatnih demonstracija i štrajkova. Neka nevidljiva ruka ravnala je svim tim pojavama! Pjevala se je slava Srbiji, upriličivala su se hodočašća u Beograd, PODLISTAK. Pismo sa crnogorske granice. Gosp. Andrija Rakić, načelnik u Topuskom, primio je sa crnogorske granice ovo klasično pismo, koje štampamo u cijelosti, ostavljajući mu i značajnu karakteristiku crnogorskoga dijalekta. Blagorodni g. načelniče ! Na odlasku obećao sam Vam pisati, te evo sjedoh na jelovu klupu i uzeh pero u svoju des- nu ruku, da Vam napišem par riječi. Ja sam fala dragomu Bogu živ i zdrav, koje i Vama želim od gospodina Boga i srca moga. Dragi gospodine ! Vama su ovi krajevi poznati, ovdje nam je dobro kao i u raju: — konj do konja, junak do junaka, bio šator jedan do drugoga, vito koplje kao šuma crna, nad na- ma se viju carevi barjaci kao ma nebu oblaci, svaki jedva čeka da zubima škrine i da luntu previne, pa komu Bog odvoli ili nama ili Gori Crnoj. Crnogorski narod nije za rat. Prije par dana došao je na Cetinje stari vojvoda Lazo Dekalo- vić iz Kuča sa više hiljada žena i djece, te po- gdje su se držali govori, koji su ispunili maštu hrvatske mladeži nekakvim osobitim nadama, a srca njezina zadojili nepriro- dnom mržnjom na ideale i težnje hrvat- skoga naroda. Mjesto da se hrvatska omladina, kako bi i prirodno i opravdano bilo, zagrijava za prava hrvatskoga naroda, da slavno starodrevno hrvatsko kraljevstvo učini je- dnim od važnih i ravnopravnih faktora u monarhiji, za čim ide i program stranke prava, ona je pomamno srtala u tabor maglovitog »narodnog jedinstva«. /A_veli- ko-srpska propaganda nastojala je na sve moguće načine, da hrvatsku omladinu o- daleči od stranke prava, i zato je po do- bro promišljenoj osnovi sipala iz nebrojenih svojih listova, koji su nicali sad ovdje sad ondje, strašne klevete i na cijelu stranku i na pojedine vigjenije pravaše. I to je sve propaganda neumoljivom i bezdušnom ustrajnošću činila i time sla- bila otpornu snagu hrvatstva. Išla je u to- me tako daleko, da je borbu za čistu hr- vatsku misao smatrala grijehom, zločinstvom i ludošću, te je proti čistoj hrvatskoj misli stvarala savez svih protuhrvatskih elemenata. Neiskusna pako, a zanosna omladina zavagjala se je zvučnim (frazama, impor- tiranim po saveznicima beogradske politike, te je najozbiljnije vjerovala, da prestavnici veliko-srpske propagande žele nama dobro! Tome je dokaz cijeli niz tajnih orga- nizacija, koje su zahvatile srednjoškolsku omladinu po svim hrvatskim zemljama, pak u cijelom nizu pojava prkosa, neposluha i kršenja dišipline. Osobitom žestinom izbili su ti pojavi na bosanskim srednjim zavo- dima, gdje su hrvatski profesori bili tvorno zlostavljani po nezrelim prestavnicima to- božnjeg narodnog jedinstva, a uistinu pre- stavnicima veliko-srpske propagande. U raboš te propagande padaju svi ti pojavi i zločinstva, pak i ono strašno sa- rajevsko zločinstvo. Na njezin raboš mora se dobrim. dijelom upisati i sadašnji euro- pejski rat. Vazda smo slutili, da će ova propaganda uroditi zlim posljedicama, i da će konačno od nje trpjeti i oni, koji su je širili, kao i oni, koji su zavedeni služili — Je li istina, kralju? Ti pokupi naše si- nove, da se tuku s bečkim ćesarom. A zašio to? Nama je bečki ćesar bio dobar i štitio nas je. Ti si sam pripovijeda, kako te je lijepo dočekiva u Beču i naše knjezove Danila, Mirka i svu cr- nogorsku gospodu redom, pa zašto sada da se s bečkim ćesarom tučemo ? To ne valja, Kralj odgovori : — Vojvodo, tako mora da bude, stariji zapovijeda. Vojvoda će na to: — Božje ti vjere tvrde, ko je u Crnoj Gori stariji od tebe ? Kralj odgovori :_, — Tako zapovijeda Veliki car Nikolaja Moškov ! Vojvoda će onda: — Piši ti tomu caru Nikolaji, ako on što- god ima s bečkim ćesarom, neka tamo podijele perje bez našega zla, a ti pušti naše sinove kući, da igju ovu sirotinju hraniti i od zla braniti. Amaneta mi božjeg, mi sutra svi igjemo listom u Kotor; mi bez Kotora živjeti ne možemo ! — Ne smijete u Kotor, prihvati kralj, po- bit će vas Švabo. tražio kralja, a kad ga je našao, upita ga: — Mi se sa Švabom nismo dosada tukli, +, njezinim ciljevima. I sama Srbija toliko trpi od nje, da je uvigjavniji Srbi proglasuju dana$ ludom maštanijom, i izvorom nesreće svojoj kraljevini. Sad se je počistio ovaj kužni zrak i hrvatska će se omladina listom povratiti pravim i čistim hrvatskim idealima, te će svoje mlade sile posvetiti na čast i korist naroda svoga. Ovakove je zdrave refleksije učinila tu skoro zagrebačka ,,Hrvatska“, to glavno glasilo stranke prava za sve hrvatske zem- lje, a mi poznajući zamašitost same stvari, i shodnost ovakovih opazaka i za naše prilike, ne mogosmo na ino, a da ih go- tovo u cjelosti ne prenesemo, te ih tako pred oči stavimo i uzgojiteljima i roditeljima i samoj omladini. Veliko-srpska propaganda i sarajevski zločin. Svakome su poznati užasni plodovi i sud- bonosne posljedice veliko-srpske propagande kod nas na jugu. O tome se bavi i naš današnji u- vodnik. Plod te propagande je bila razbojnička smrt nadvojvode prijestolonasljednika i njegove supruge u Sarajevu, kao i današnje užasno ratno stanje. Protiva materijalnim izvršiteljima sarajev- skog zločina i njegovim pripomagačima zapo- čela je u ponedjeljak kaznena rasprava. U opsežnoj optužnici nanizana su vanre- dnom tačnošću sva fakta, što terete optuženike, ali je istodobno naveden tu takogjer osobitom bistrinom i cijeli tok veliko-srpske propagande i način, kako se je ista razvila u našim zemljama. Mi ćemo, koji smo više puta, od nekoliko vremena natrag, uprli prstom u ovakove pojave, prenijeti našim čitateljima iz te optužnice naj- glavnije općenite misli o veliko-srpskoj propa- gandi. U optužnici se megju ostalim veli: »Ovaj atentat nije dakle samo lična trage- dija, nego je jedan politički dogagjaj prvoga re- da. On nije potekao iz motiva lične mržnje, nego je djelo, kojim se htjela da postigne poli- tička svrha, Ovim strašnim djelom imala se je provesti ideja veliko-srpske zavjetne misli, i o- stvariti veliko-srpske aspiracije, naime pokret, koji ide za tim, da se politički svi Srbi, a i svi Jugoslaveni ujedine i pripoje kraljevini Srbiji, Atentat je autentičan tumač ove srpske zavjetne misli. Prestolonasljednik nadvojvoda Franjo Fer- dinand nije upravljao državom, a znalo se, :da će to biti u budućnosti, znalo se, da je njegov državni program morao učiniti kraj velikosrp- pa Švabo nama neće ništa.... Nego reci mi, kralju, je li istina, da si navijestio rat i caru u Brlinu ? — Istina je, vojvodo ! — Pa kaži mi, tvrde ti božje vjere, kako ćeš se sa brlinskim carom tući, da li po suncu ili po mjesecu ? Ala velike bruke za našu Crnu Goru ! Kralju, dobro spromozgaj, da nam ne za- kuka crna kukavica na ognjištu ! Za sada dragi gospodine načelniče, ništa drugo, nego primite pozdrav i pozdravite moga oca! Ako živ budem, drugi ću vam put pisati s visokog Lovćena. Vaš Janko. Topovi i naboji. Svaki dan se čita po brojnim listovima o djelovanjn sviju vrsti topova, ali velika većina onih, koji o tom čitaju, ne znađu pravo, kako ti topovi izgledaju, niti poznaju djelovanje raz- nih šrapnela, granata i sličnih tomu strašnih stvari, koje svaki dan možemo reći hiljade ljudi ubijaju i šalju na drugi svijet, Evo kratkoga pri- kaza topova i njihovih naboja. Uredaj se topova ravna prema zadaći, koju skim aspiracijama i stoga ga je trebalo maknuti s puta i ne dati mu vremena, da izvede svoje osnove. Prirodna snaga i ekspanzivnost srpskog naroda kraljevine Srbije nije se zadovoljila us- kim granicama kraljevine, nego je težila za pro- širenjem i najzad za uspostavom carstva Dušana Silnoga, koje je obuhvaćalo ne samo sa- dašnju balkanskim ratom proširenu kraljevinu Srbiju, nego i dio Austro-Ugarske Monarhije na jugu. Sadašnja je srpska generacija čvrsto odlu- čila, da svim silama i sredstvima oživotvori tu ideju i razvila je pokret, koji je smjerao za tim, da se uspostavi »Velika Srbija«, da se otrgnu od carevine Turske i NAERIJE srpskim i uopće jugoslavenskim narodnostima mastanjeni dijelovi i spoje u jedinstvenu državu pod vod- stvom i hegemonijom kraljevine Srbije, pod že- zlom dinastije Karagjorgjevića«. »Ova velikosrpska propaganda postoji već odavna, a istupila je intenzivnije i otvoreno od vremena aneksije Bosne i Hercegovine po našoj Monarhiji«. »Aneksija je prikazivana, i prikazuje se još i danas, kao na Srbiji počinjena otimačina, koju valja poništiti. Od tog vremena počelo se je u Srbiji otvoreno pozivati na prezir i na mržnju protiv Monarhije, počelo se prijetiti ratom, oru- žanim sukobom i stalo se sistematski i svim si- lama i sredstvima raditi na utvrgjenju puta, ka- ko bi taj rat, koji se nije mogao mimoići, po- voljno po Srbijju ispao. Ova je propaganda ob- vezala srpsku štampu, koja je jednoglasno na nizak način počela da napada našu dinastiju i Monarhiju, čiji se ugled i dostojanstvo ništilo na sve moguće načine. Austro-Ugarska gi vala se kao najveći neprijatelj i ugnjetač Slavena, a napose srpskoga naroda. Prikazivala se kao unutra slaba, nemoćna i rastrovana, da je treba uništiti i podijeliti, kako bi se time donijela slo- boda slavenskim narodima, koji su u sklopu Monarhije, Srpska je štampa vatreno i neobuz- dano pozivala na rat i raspaljivala na omalova- ženje i na ljutu mržnju protiv Monarhije. Napa- daji su bili upereni i na c. i kr, vojsku. Osim toga osnivala su se društva, koja su pripravljala na borbu. Svima se sredstvima radilo, da pro- paganda oži i svoje ji koje se jasno očituju u revolucionarnom štatutu Milana Pribi- čevića. Megju ovim društvima isticala se je ka- šnje «Narodna Odbrana«, koja je potekla iz je- dnog revolucijonarnog odbora«. »Najglavnija i poglavita svrha tog društva bila je: ustrojenje i oprema komidžija za rat s Monarhijom.« »,Narodna Obrana“ ima doduše u svome programu i kulturno nastojanje, kome je na umu duševni i tjelesni razvoj srpskoga naroda i nje- govo jačanje, no ovo je samo izlika, da se orga- nizira i odgaja narod za borbu do uništenja pro- tiv Monarhije i time tobože oslobodi i ujedini podjarmljeni srpski narod. Agitacijom u svim slojevima naroda podržava ,,Narodna Obrana“ u kraljevini Srbiji nepomirljivu mržnju protiv Mo- narhije i stupila je u svezu sa sokolskim save- zom ,Dušan Silni“ u Kragujevcu i s dragim društvima, koja su radila u njenom duhu. Ona je preotela sebi sve, što je pristupačao njenim idejama,« »Ovaj_veliko-srpski pokret, osobito se je razmahao iza balkanskoga rata, zahvatio naše ima pojedina vrsta topa, U glavnom se ražli- kuju oni, koji bacaju ravno, i oni, koji bacaju okomito svoje naboje. Oni prvi imadu velike i dugačke cijevi i to su topovi, koje obično vidimo, a oni drugi su haubice ili »mer- zeri«, koji imadu kratke cijevi, ali za to velik kalibar. 'Topove upotrebljavaju protiv kolona neprijateljskih vojnika i za takve ciljeve, koje treba sprijeda pogoditi. Megjutim ako se nepri- jatelj nalazi dobro ukopan, ili je pod zemljom čak utvrgjen, ili je sakriven u dobroj tvrgji, ne može mu se ništa naškoditi s takvim nabojima, koji udaraju ravno u njega. Za ovo treba ba- citi naboj odozgora u njega, a tome služe hau- bice ili >merzeri«, Oni poradi toga bacaju daleko teže naboje, nego li su oni od topova, i zato im je i kalibar veći. Megjutim moderna tehnika već nastoji, kako bi jedan top mogla upotrijebiti i i u'jednoj i u drugoj potrebi, pak već ima do- sta haubica, koje upotrebljavaju tako, i to s ve- likim uspjehom. »Merzeri« su megjutim samo za tvrgjave i za ubacivanje odozgora. \, U prijašnja su vremena upotrebljavali samo masivne kugle kano naboje za topove, ali tih već danas nigdje nema, nego su svuda uvedeni dugački naboji. Kako je pogibao, da se takav