PRAVNA

VENA HRVATSKA

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD, MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

 

Br. 496.

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

 

 

 

 

 

 

ADS NINO
U DUBROVNIKU, 24. OKTOBRA 1914.

God. X.

 

Poljaci u sadašnjem ratu.

Već se odavna na poljanama Poljske
žestok boj bije: borba izmegju istočne i
zapadne kulture, te izmegju katoličke i ru-
sko-pravoslavne crkve, pak nije čuda, da
je iu sadašnjem ratu gotovo cijela Poljska
krvavim pozorištem toli velikih i tako straš-
nih bitaka, kakovih doista svijet ne pamti.

Slavna je i junačka povijest poljskoga
naroda 'kao i nas Hrvata, i u mnogočem
imamo dosta dodirnih tačaka: na megji
smo izmegju Istoka i Zapada, na udarcu
smo bili od provala divljih naroda, na bra-
niku smo bili cijele Evrope za više stoljeća
proti turskoj najezdi. Vežu nas i bratski
slavenski osjaćaji, ista vjera, ista kultura, te
izmegju svih Slavena Poljaci su nama Hr-
vatima najbliži.

Ali nažalost i ista zla sudbina, koja
je pratila nekad slavno hrvatsko kraljevstvo,
zahvatila je i nekad toli slavnu i moguću
Poljsku. Domaća nesloga obijesne i degene-
risane aristokracije, tako zvane »šlahte“,
survala je u propast poljsko kraljevstvo. 1
Poljska-je triput bila odijeljena i na troje
razdijeljena: jedan dio spade pod Prusku,
drugi pod našu Monarhiju, a treći-najveći
pod Rusiju. \

Ali i ako je poljsko kraljevstvo već
od preko sto godina propalo, a poljska
zemlja toli nemilo raskomadana bila, to
ipak poljski narod od preko 25 milijuna
duša još izginuo nije. Poljaci još uvijek
živu i poljski osjećaju, a nijesu još na svoju
slavnu prošlost zaboravili, ni svoje se slo-
bode i samostalnosti odrekli.

Katolička naime vjera, zapadna civili-
zacija i jaka narodna svijest na slavnu proš-
lost uzdižu još Poljake i čine ih tako ja-
kim i znamenitim faktorom u Evropi, da
se u svjetskoj politici još i danas živo ras-
preda o poljskoj državi, i da pitanje Polja-
ka nije još konačno riješeno.

Megjutim Poljaci u Austriji najbolje
«prolaze, jer ne samo da njihova narodnost
nije nimalo ugrožena, već uživaju sve mo-
«guće blagodati konstitucijonalne države, da-
pače.i neka posebna privilegija.

Bitće mo pravedni i nepristrani, pak
ćemo priznati, da u pruskoj Poljskoj Po-
ljacima do sada nijesu ruže cvale, ali im
je kud i kamo bolje nego li u veliko-slaven-
skoj Rusiji. Pangermanstvo i protestantizam
nije mogao, da mirno trpi u svojoj sredini
toli jaki slavenski i katolički poljski eleme-
nat. Ali.je sada pruska vlada uvidila svoju
pogrješnu politiku prema Poljacima, da na-
ime progoneći iste čini tim najveću uslugu
ppravoslavnoj“ Rusiji. — Ovaj rat otvorio
je bolje oči i njemačkim protestantima i
pangermanima, i zato oni već napuštaju sva-
ku borbu proti katoličkim Slavenima, i kako

se u sadašnjem ratu bore rame uzrame s njima
proti ruskom  panslavizmu, koji  identi-
fikuje panslavizam sa ,,pravoslavljem““, tako
zahtijevaju da se svi sporovi megju«Nijem-
cima i Slavenima riješe mirnim putem na
temelju pravednosti.
Germanska trijezmenost pruža nam ne-
oboriva jamstva, da će Nijemci riječ svoju
održati,

,

Naprotiv čudna je i svakomu odviše
poznata žalosna činjenica, da Poljaci, taj
slavenski narod, koji svijetu dava tolikih
dubokih genija, najgore prolazi u pansla-
vističkoj Rusiji. Koliko su Poljaci pretrpjeli,
a koliko još i danas trpe i radi svoje na-
rodnosti i radi svoje vjere od ruskog im- |
perijalizma i fanatičnog »pravoslavlja«, za-
pravo se izreći ne može. Čovjek bi rekao,
e se je moguća Rusija zaklela, da će polj-
sko ime istrijebiti sa lica zemlje. — )

Što sve samosilna Rusija jadnim Po-
ljacima nije učinila! Ukinula im narodne
škole, zatvorila stara i slavna sveučilišta,
očistila bogate fondove, konfiscirala svu silu
velikih imanja, napunila Poljacima svoje
tamnice i napučila Sibiriju, zabranila polj-
skoj djeci, da se u svom materinjem jeziku
i Bogu mole ; progonila i uništavala sve što
je poljsko i katoličko. Poljaci su u Rusiji
pravi mučenici !

Ali sa svim ovim samosiljem nije us-
pjelo Rusiji, da poljski narod, koji je bio
na velikom stupnju kulture i odgojen u vi-
šestoljetnoj političkoj slobodi, ni uništi, ni
u robove pretvori. Ovaj teški ruski jaram |
morao je kod Poljaka izazvati reakciju, a
izazivlje je još i danas. Dao Bog, da“ ovaj
rat oslobodi. Poljake daljnjih ruskih tortura.
A reklo bi se, da i hoće!

Jer ako su se do sada i tragično izja-
lovili svi pokušaji prošloga vijeka, da se
uskrisi poljsko kraljevstvo, to još svaka na-
da izgubljena nije. Veliki i požrtvovni do-
moljubi Hugo Kollataj, Tadeusz Koszciuski
i Jozef Poniatowsky nijesu doista imali sre-
će, da vide svoje nade ispunjene. Propala
je konstitucija trećeg Maja“ od 1791, kao
i ,kongresno kraljestvo ;“ ugušen je i u-
stanak za slobodu 1830. kao i revolucija
od 1863, čija se je pedeseta obljetnica pro-
šle godine po cijeloj Poljskoj toli odušev-
ljeno proslavila, ali sve nam je jasnim do-
kazom, da narodna svijest kod Poljaka još
nije izumrla.

Netom je buknuo ovaj rat, Poljacima
je opet zasjao tračak nade, da će se barem
osloboditi onaj dio naroda, što stenje pod
ruskim jarmom, a možda bi se moglo i
obnoviti staro, slavno poljsko kraljevstvo.
I zato oni srću u rat najvećim oduševlje-
njem, zato onako lete u borbu njihove le-
gije dobrovoljaca proti Rusima, tlačiteljima
vjere i domovine, svakog prava i pravice.

Svako poljsko srce sad opet jače kuca,
svaka duša sad opet svesrdno Boga moli,
ponavljajući starodrevnu svoju pjesmu :
,Bože coš Polske“, a svačija. usta šapću :
,Jošter Poljska nij' propala !“

 

 

svi ti zahtjevi uvažiti i izvršiti. A_mi još čekamo
odgovor na naš prijedlog, da li će se još i dalje

Opravdani zahtjevi.

Banovinska je vlada ukinula učenje čiri-
lice u hrvatskim školama; ćirilskih natpisa u
javnosti je nestalo, kao da ih nikad ni bilo nije;
banovinska štampa opravdano predlaže, da se
promjeni i naziv »jugoslavenske« u .»hrvatsku«
akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu; za-
grebačka »Hrvatska« pozivlje rektorat sveučilišta,
da se ne samo povede za promjenom ostalih
sveučilišta, te zabrani frekventiranje podanicima
s nama zaraćenih država, već da naša hrvatska
»alma mater« ukloni iz aule i one ploče i table
sa čirilskim natpisima, i nadamo se, da će se

naš jezik morat krstiti po našim školama srpsko-
hrvatskim, i da li će još i nadalje naša djeca
inorat kopat oči i gubit vrijeme učenjem čirilice.
Već su se naše škole gotovo sve otvorile, a da
glede toga još nikakova koraka naša školska
vlast nije poduzela. Koliko ćemo na to još če-
kati, — idemo da vidimo!

 

Rusko-pravoslavna propaganda
u istočnoj Galiciji.

Netom su Rusi zaposjeli Lavov i dio istočne
Galicije, odmah su započeli širenjem »svetog
pravoslavlja«. Nadbiskupa grčko-sjedinjenih ka-
tolika Andriju grofa Szeptycky silom su odveli
iz Lavova u unutrašnju Rusiju, da se ne bi čuo
glas njegova prosvjeda pred cijelom Evropom
proti otimačinama, što ih Rusi počinjaju na
grčko-katolicima. Ali je ipak vas svijet sa ogor-
čenjem doznao, kako je odmah iza zauzeća do-
jurio u Lavov ruski pravoslavni biskup Eulogije
sa svojim sveštenicima i ovršio svečanu službu
Božju u stolnoj crkvi grko-katolika, premda ima
u Lavovu i lijepa i velika crkva grko-istočnjaka.
Tim su Rusi pokazali, kako znaju častit svačiju
vjersku slobodu, a osobito grko-katolika, koje
oni ne mogu nikako da trpe, pak ih i progone
mnogo više nego li same rimo-katolike.

Lijepo na ovo primjećuje jedan njemački
list, kako nijednom  protestanskom _'pastoru_nije
još na um palo, da ide “ni u pravoslavnu, ni u
katoličku crkvu vršit svoju službu Božju, pa da
tu i nema protestanske bogomolje. Ai Rusi_uvi-
jek ostaju samosilni! Rusi. Na ovako nečuveno
nasilje prosvjedovali su rusinski zastupnici, neka
cijela evropska štampa dozna, kako Rusi i silom
i milom provode agitaciju za prelaz na »pra-
voslavlje«.

 

Sa ratišta.

Na sjevernom. bojištu.

Bojevi protiv Rusije napreduju. Njemačka
je vojska" pred Varšavom, nakon što su ruske
čete bile potisnute i prekinut im prelaz preko Visle.

Pojačanjem naše vojske, i nastupom novih
njemačkih četa izravnao se je prvašnji nerazmjer
u brojevima megju neprijatellima, pa netom je
Rusima brojna nadmoć prestala djelovati, počeli
su gubiti i_na zemljištu na svim linijama.

Varšava je kula ruskog gospodstva u Polj-
skoj, pa im je sve nastojanje sada okrenuto, to
da Varšavu obrane Zod opsade, Zato im treba
da svakako zapriječe prelaz naših četa preko
Visle i Sana.

Na sjevernom krilu Rusi su pokušali ponovnu
ofensivu proti istočnoj Pruskoj, ali se je ta za-
ustavila nakon bojeva kod Lycka, Avgustova,
Suvalki i Schirwindta. g

Na južnom krilu Rusi su uslijed odlučne o-
fensive naše vojske stjerani u obranu. Ali im ta
obrana slabo uspjeva. Sa zapada, i što je još
važnije, s juga naša vojska tjera Ruse od jednog
položaja u drugi. Hrabre su naše čete već prešle
kod Chyrowa, Sjeniawe i kod Jaroslava preko
Sana, pa sada navaljuju na visove na desnoj
obali te rijeke, tjerajući Ruse s njih. Na jugu
od Prezemysla, kod kojeg su Rusi imali.40 hi-
ljada mrtvih i ranjenih, ta je navala dospjela već
do Mizynieca, a kako su naši sada na sjeveru
od Przemysla, kod Jaroslava, prešli“preko Sana,
za Ruse postoji opasnost, da se cijelo njihovo
lijevo krilo, galička vojska, odsječe od središta,
K tomu još pridolazi, da su one naše čete, koje
proganjaju Ruse — iza s toliko nada poduzetog
i tako kukavno dovršenog upada u Ugarsku —
već dospjele u dolinu Stryja i Šwice, te svojim
napredovanjem. došle gotovo u legja ruskim po-
zicijama na Sanu. Time im pako presijecaju li-
niju za uzmak prama istoku, te ih tjeraju prama
sjeveru u naručaj ovih naših četa, koje su kod
Jaroslava i Seniawe prešle preko Sana. __

U središtu pako Rusima nipošto ne polazi

 

za rukom njihova ofenziva, Bačeni iz prostora

oko Radoma, oni su u više navrata s velikom
silom pokušali suzbiti napredovanje njemačke i
naše vojske proti Varšavi, svaki put bez uspjeha.
I zadnji pokušaj, da s velikim mnoštvom konja-
nika obustave pridolaženje savezničke vojske na
zapadu od Varšave, izjalovilo se, te su ih naši
bacili natrag preko Sohačeva, koji leži 40.km.
zapadno od spomenute tvrgjave.

Sa ovog ratišta zadnje vijesti javljaju 20/10.:
Bitka u srednjoj Galiciji postaje sve žešća a oso-
bito sjeverno od rijeke Strwiaz.

Naša navala dobila postojano na prostoru
okolo pojedinih osobito važnih visova.

Borilo se na obim; stranama sa skrajnom
žestinom.

Svi su se pokušaji neprijatelja, da nam po-
novno oduzmu Magieru, izjalovili; a nasuprot
su naše čete osvojile sjevero-istočno od Tyszko-
vice jedan brežuljak, okolo kojega se je radi nje-
gove važnosti mnogo borilo.

Južno od Magiere bio je neprijatelj iz više
mjestija izbačen.

U ovim bojevima ponovno je bilo mnogo
Rusa zarobljeno, a megju njima i jedan general,
te zaplijenjeno mašinskih pnšaka.

Južno od rijeke Strwiaz, gdje se naša fronta
proteže preko Starog Sambora, bije se bitka.

Naše su čete zaposjele ,Stryj, , Korčzmezo,
Sereth, izačkako su neprijatelja istisle.

21/10.: U teškim i napomim napadajima na
utvrgjene položaje neprijatelja od .Felsztina do
Chausse istočno Medyke mi smo opet dobili te-
rena na više mjesta.

Dok ruski protunapadaji nijesu mogli mi-
gdje prodrijeti, naše su čete prošle noći jurišem
zauzele visinu Kapele sjeverno Miziniece.

Južno Magiere uspjelo je našim četama
već jučer, da se u osvojenim mjestima priprave
na zatizeće visova.

Na južnom krilu boj je u glavuom vogjen
od artilerije.

U Karpatima bio je od nas jučer zauzet
prolaz Jablonica, zadnji još prolaz koga su , dr-
žali ruski odjeli. :

Po tome na ugarskom teritoriju nema .više
nijednog neprijatelja.

Naše napredovanje u .Bukovini , dostiglo je
Veliki Serets.

22/10. U bitci s obe strane Strwiaza us-
pjelo lje sada nama da s napadajem [pogjemo
naprijed i u prostoru južnom ove rijeke, zauzeli
smo pak na dominitajućoj trygonometer-visini
668 južno istočno od Starog :Sambora dvije ne-
prijateljske obrambene;pozicije, koje se nalaze
jedna za drugom.

Sjeverno-zapadno spomenutog mjesta . pri-
makla se naša bojna linija još bliže cesti jpra-
ma Starasolu. 3

Prama današnjim izvještajima bilo je u za-
dnjim bojevima zarobljeno 3.400 Rusa, a megju
istim 25 oficira, a zaplijenilo se 15 mašinskih
pušaka. :

U Černovic su stigle naše prednje. čete.

Sa zapadnog bojišta.

Nakon što su Nijemci osvojili onako brzo
drugu po jakosti utvrdu na svijčtu Anversti, za-
uzeli su na_14. ov, mj.Brugge, a naj15. Ostende;
navalili su na to žestoko 'na zapadno krilo sa-

 

vezne belgijske i francuske vojske, đa prodru
kroza nj. U toliko dolaze vijesti o porazu dviju
kavalerijskih divizija zapadno od Eille. "

Brzojavne vijesti s tog ratišta javljaju dne
20/10: Njemačke čete, koje su napredovale iz
Ostende uzduž obale, sukobile su se na predjelu
Yser kod Nieuporta sa neprijateljskim silama, te
se od prekjučer nalaze s istim u borbi.

Jučer takogjer bili su odbijeni neprijateljski
napadaji zapadno od Lille i to uz teške gubitke
po napadača. o

21/10: Na kanalu Ysere, čete se nalaze još
u žestokom boju. ' E

Neprijatelj_je podupirao svoju artiljeriju s
mora i to sjevero-zapadno od Neupofta. —

Pri tome je jedna engleska torpedača bila
od naše artiljerije .učinjena , nesposobna ,za boj