CRVENA HRVATSKA

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6:
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, |
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI |
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. |

   

 

 

 

AŠ ANNO |

 

 

Br. 497. U DUBROVNIKU, 3i. OKTOBRA 1914. God. X.
Osuda je pukla s sije, a obuzeta megalomanijom, nije se ža- | pomagala ideji slavosrpstva. I tako je na-| prevedena ; carstvo, koje jamči svojim  iarodno-
cala nikakvog sredstva, koji je išao za tim, , pokon nadamo se jednom za uvijek od-|stima slobodni narodni život i pušia ih da se

Nakon puna četiri mjeseca poslije tra-
gičnog atentata u Sarajevu završila je ve-
leizdajnička parnica i ljudska je pravda iz-
rekla svoju osudu nad izvršiteljima groznog
čina i nad njihovim bližnjim pomagačima,
ali pravi krivci izmakli su pravdi ljudskoj,
no nad njima se već vrši pravda Božja.

Ova je parnica bila tako velika i zna-
menita, da bi u mirno doba bila pobudila
najveći interes cijelog svijeta, kad i sada
usred ratne buke zanima i ter kako cijelu
svjetsku štampu.

Zanimiv je bio ovaj proces ne samo
radi najgroznijeg umorstva i radi tolikog
broja krivaca i sukrivaca, već osobito i radi
strašnih i senzacijonalnih otkrića, koja su
sada jasno na vidjelo izbila. Tako ogrom-
nom dokaznom materijalu nijesu se ni sami
krivci nadali, a to je ne samo presenetilo
cijelu javnost, već i na same optuženike
porazno djelovalo i najveći utisak učinilo.
— Dok se je na početku parnice svaki
optuženik hotio da iskaže pravim junakom
i narodnim mučenikom, to je tekom ras-
prave, uočiv tolike dokaze, što ih je istraga
iznijela, gubio svaku srčanost, i na koncu
svi, osim Principa, na usta Čabrinovića
priznavaju, da su bili zavedeni, zaslijepljeni
i puko orugje u tugjoj ruci. I doista oni
su samo produkat okoline, u kojoj su se
kretali, i škola, u koje su išli, i uzgoja, što
su ga tamo primili.

Ova je veleizdajnička rasprava poka-
zala prave krivce, prve i glavne začetnike
atentata i iznijela na vidjelo svekolike ma-
kinacije: veliko-srpske propagande u hrvat-
skim zemljama.

Dvije stvari zaslužuju osobitog pomena
i treba da se dobro upamte. Prvo, da je
srpska vlada, njezini ministri, čak i srpski
prijestolonasljednik stajao mnogostruko u
ličnom: dodiru sa zlikovcima iznajmljenim
protiv glavnih državnika Austro-Ugarske,
dapače:i protiv umorenog našeg nadvojvode
prijestolonasljednika. | Srbija naime, koja
svoj nezavisni opstanak ima da zahvali na-
šoj Monarhiji, nahuškana od despotske Ru-

PODLISTAK.

Opskrba našo vojske na hojnom
polju.

Sotijski listovi vele, da srpska vojska mnogo
trpi od nestašice hrane, kako to pričaju bjegunci,
koji su sve nedaće sami osjetili, Veli se, da se
jednako tuže i ruski zarobljenici i bjegunci, a i
Francuzi, koji dopanu ruku naših saveznika. Za-
brinuta lica čitatelja pobojat će se moguće, nije
li i našoj vojsci tako, nijesu li i naši hrabri rat-
nici izloženi grozotama rata na po prazna že-
ludca, jer laik ne može ni pomisliti, da je
uopće moguće ovu orijašku vojsku bez prigo-
vora prehranjivati. Pa ipak je to moguće, jer je
briga oko op$krbe u našoj vojscičtako precizna,
a osim toga tako praktički uregjena, da je dje+
lovanje njezino pače i u najtežim fazama rata:
bezprikoro, 1 to tim više, što je naša: monarkija
ona sretna zemlja, koja je u stanju svoje narode
prehranjivati bez dovoza iz tugjine. Niko ne mo«
že prema tomu ustvrditi, da je bila nužda pri-
mjerice govegje meso dobavljati u mirno doba
iz Srbije. Bili su tomu drugi razlozi, nu tog i
takovog se uvoza možemo mirne duše odreći;
naša država producira dovoljtio svega, pa će biti
i u stanju i svoju golemu vojsku prehranjivati.

da pod obrazinom jugoslavenskog jedinstva
pripoji sebi sve zemlje, gdje jugoslaveni
živu, osobito pak Bosnu i Hercegovinu.

Druga je pak stvar, koju treba dobro
markirati, a koja proističe iz knjige »Na-
rodna Obrana«, da su cilju ovog veliko-
srpskoga društva služila i sva srpska »so-
kolska« i »gospodarska društva« i »srpske
čitaonice« i »antialkoholska« kao i »pjevačka
društva«.  »Narodna Obrana« ujedinjivaše
sve srpske sokole, a od tog ujedinjenja ni-
jesu bili isključeni ni oni po Dalmaciji. :

Grgje osude naši slavosrbi nijesu mo-
gli dočekati i mi sad istom možemo sa si-
gurnošću da kažemo, što smo već odavna
naslućivali, otkuda je ovaj slavosrpski vje-
tar duvao, i u koju nas je luku spasa imao
da privede. Sad se u pravom svijetlu vide
i sve klevete i razna sumnjičenja na pra-
vaške prvake, sad se razumije i sve mo-
guće rovarenje proti stranci prava i onim
Hrvatima, koji srpskoj struji bijahu protivni.
Trebalo je naime u hrvatskom narodu ubiti
čisto hrvatsku svijest, trebalo je zavesti na-
rod, da se odreče svog hrvatskog imena,
a da se prizna konačno zgoljnim Srbinom.

Agitiralo se je na sve strane i oko
stranaka i zastupnika, i oko društava i po-
jedinaca, a osobito oko naše omladine, koja
je na žalost mnogo zavedena bila od ove
veliko-srpske propagande.

Iz parnice izbija još i to, kako je »Na-
rodna Obrana« na hiljade sipala novaca
po hrvatskim zemljama, a to prikazuje naše
slavosrbe u još ružnijem svijetlu: oni su
bili u društvu i sa veleizdajnicima i sa srp-
skim i ruskim plaćenicima.

Sada je eto osuda pukla, a s njom su
osugjeni ne samo optuženici, već indirektno
i svi njihovi bližnji i dalji ortaci.

Osuda je pukla i nad »Narodnom O-
branom« i nad »Prosvetom« i nad svim
ostalim srpskim društvima i ustanovama,
koje su potajice i indirektno istom cilju
vodile. Osuda je pukla takogjer i za sva
ona hrvatska društva, koja su širila i pot-

Dakako da iz oportunističkih razloga mora svaki
pedalj tugje zemlje, koju zauzmemo, doprinositi
k opskrbi vojske, pošto temeljno načelo zahtjeva,
da čete po mogućnosti na licu mjesta — tim
više u neprijateljskoj zemlji — živu od hrane,
koja se ondje nalazi. Razumije se po sebi, da
bez obzira na to vojska i 'saima nosi sa sobom
svoju opskrbu i ona se za njom doprema. Kakc
se pak ovaj gigantski posao opskrbe vojske pro-
vagja u ratu, ocrtat ćemo u ovim retcima.
Tako dugo, dok je mobilizovana vojska još
u svojim posadama, dobiva u pravilu normalnu
opskrbu za mirno doba, nu na posebnu odredbu
može joj se pružati odmah ratna opskrba, koja
nastupa nedvojbeno sa prvim danom odlaska.
Ratna opskrba, koliko u svom načinu, to-
liko u svojoj množini nije jednaka, Premi na-
činu razlikuje se opskrba željeznicom, lagjom,
etapna, stanbena i novčana. Potonja je dopusti-
va, uz sigurno jamstvo, da pri tom momak ne
progje kratkih rukava, samo u tuzemstvu i to
iznimno i u ograničenoj mjeri, Sfanbena opskrba
dolazi do uporabe koliko u tuzemstvu toliko u
neprijateljskoj zemlji i sastoji naravno od hrane,
koja je u zemlji običajna, a koja je do stano-
vitog stupnja — barem što se kolikoće tiče —
propisana. Opskrba željeznicom (l&gjom) točno

 

je ustanovljena i sastoji od kruha (dvopeka), za-

zvonilo i »Narodnom Jedinstvu« i >»Jugo-
slavenstvu« i »Nacijonalizmu« u ovim na-
šim zemljama. Tu slavosrpsku kugu, uzroč-
nicu svih strahota današnjeg rata, hrvatski
narod ne smije nipošto više da trpi u sre-
dini svojoj i mora da joj se trag zamete.

Osuda je pukla i tim se je hrvatski
natod oslobodio one more, koja ga je toli
nemilo davila, i koja mu nije dala, da slo-
bodno diše, već je ubijala svako njegovo
nastojanje i znala, da mu osujeti vaskolik
rad za političko uzdignuće i slobodan
razvitak.

Osuda je pukla nad svom srpskom i
slavosrpskom idejom u hrvatskim zemljama,
a regbi, da je osuda pukla i nad sudbinom
same Srbije, koja iza razočaranja dolazi do
očajanja. Drugovačije ne može ni da bude,
jer krv pravedna vapi osvetu i donosi pro-
klestvo ubojicama i njihovim nadahniteljima !

 

I braća Česi progovoriše.

pasti prije rata, jer da će se slavenski narodi u
injoj pobuniti. Najviše objegjivahu Čehe i nas
Hivate. Ali se ljuio u računu prevariše, jer uz
Hrvate bore se i Česi hrabro i odvažno proti
neprijateljima domovine. Česi su se dapače naj-
prvi istakli u ratu, jer ona dvojica, što ispod
tiče taneta preplivaše Drinu i prekinuše Srbima
brzojav, bijahu Česi.

Česka pak novina »Union«, što izlazi u
Pragu, objelodanjuje članak, koji potječe iz za-
stupničkih krugova, u komu se najljepše opro-
vrgavaju svi mogući prigovori protivnika proti
českom narodu. Tu se veli:

Naše nacijonalne političke borbe, koje od
decenija žalibože moramo da vodimo protiv Ni-
jemcima i državne uprave, upotrebiše ruski naci-
jonaliste i pripovijedaju svojim čitateljima, da
vodimo ove borbe protiv monarhije i ova da ne
može sada računati na naše sudjelovanje u ratu.
Pri ovome naravno naumice ruska štampa pre-
lazi preko od vajkada očuvanog temeljnog na-
čela naše nacijonalne politike, da se borimo pro-
tiv ove ili one vlade, ali nikada protiv države,
uz čiji je opstanak i naš vezan, Ti od Frana
Palackyja ide svaka česka politika za razvojem
ideje austrijske države, da Austro-Ugarska bude
država nacionaliteta, koja je svojim narodima

jutarka, objeda i večere, k tomu crna kava ili
čaj s rumom, vino i duhan. Prava ratna opskrba
zapravo je samo etapna. Ona imade, što se tiče
množine obroka, tri varijante: potpuni ratno-
opskrbni obrok sastoji od 700 grama kruha (ili
500 gr. dvopeka), 400 grama govedine, 140 gr.
variva, k tomu spadajuće za pripremu 30 grama
soli, po grama papra ili paprike, 20 grama ma-
sti, gram sušenog zelenja za juhu, 5 grama cr-
venog ili bijelog luka, 2 centilitra octa, zatim od
2 kavine konserve po 46 grama, 25 grama še-
ćera, po litre vina (piva, rakije, konjaka, ruma
u odnosnom kvantumu) i 36 grama duhana. Čas-
nicima pripada 5 cigara ili 25 cigareta. Kako se
iz toga vidi, potpuni ratni obrok upravo je obi-
lan, te se dijeli četama sve dotle, dok ne dogju
u blizinu neprijatelja.

Za vrijeme operacija (dakle na bojnom po-
lju) nastaju velike poteškoće za dobavljanje ne-
kih sastojina potpuno ratno-+opskrbnog obroka,
uslijed česa dolazi na red doknadna opskrba.
Tu izostaje luk, ocat i alkoholna pića sasvim, a
varivo je za 40 grama, duhan za polovicu ma-
nji. Slaba mjera nije ni u kojem slučaju, a ako
je ikako moguće, tad se jednostavno povisi na
potpuni ratni obrok.

Najmanji po kakvoći, no uvijek još po vri-
jednosti hrane dosta velik, je pričuvno-opskrbni

 

Neprijatelji naše države proricahu joj pro- |

razvijaju. Rusija baš hoće sasma drugo, kako
vidimo po njezinom postupanju protiv Poljaka
u Ukrajini.

Rusija ne trpi druge marodnosti, pak ni
druge slavjanske, nego samo rusku. Rusi se ljuto
varaju, ako kušaju da iz priča naprave činjenice,
Od vjekova se branimo protiv i najmanjeg ger-
maniziranja i obranismo se tako dobro; da su
odavna zapušteni ti pokušaji; ali ćemo se isto
tako tvrdokorno oduprijeti pokušajima, da bi
nas se porusilo. Mi ćemo tražiti pravednu Au-
striju, nu i jaku, moćnu Austriju. S toga bi bilo
dobro, da ruski nacionaliste jedan put za vazda
uzmu ovo učlivo na znanje.

 

Uzrok francuske propasti.

Pierre |' Ermite, jedan od najduhovitijih
irancuskih pisaca, napisao je na početku sada-
šnjeg rata veoma značajan članak, u kojem pr-
slom upire u irancusku rak-ranu, uzrok francu-
ske propasti, a može to služiti svakomu kao
ozbiljna opomena. Izmegju ostaloga on piše:

Francuska nema više vojnika! A zašto ne?
Jer kroz zadnjih trideset godina Irancuske su
obitelji sistematski tjerale djecu od sebe. Kroz
| trideset godina slavi do ludila pogubno odrica-
uje djece. Godine 1912. bilo je u Francuskoj :
2,550.000 samaca preko 30 godina. 1,804.710

obitelji bez djece. 2,966,171 obitelj sa 1 djete
tom. 2,661.978 obitelji sa 2 djece.
Francuske obitelji neće više da davaju do-

movini djecu, i zato lijepa, draga naša irancu-
ska zemlja ima da postane njemačka !

Francuske žene modernog doba budite po-
nosne na svoje djelo...! Vi ste učinile ono,
što niko nije mogao: Izbrisali ste francusku sa
svjetske karte !

Hrvatice, koje ljubite toli žarko hrvatsku
zemlju, zamislite se dobro u riječi ovog irancu-
skog rodoljuba !

 

Položaj u Srbiji.

»W. A. Zeilung« donosi prema pripovijeda-
nju zasužnjenoga srpskoga častnika ovo o polo-
žaju u Srbiji: Turski i bugarski rat zajedno nijesu
toliko opustošili naše zemlje, kao ovaj sadašnji
rat. Naši dosadašnji gubitci iznose do 60.000
mrtvaca i ranjenika, a taj se broj svakim danom
množi uslijed kolere, tifusa i proljeva. Naša je
vojska danas umorna, izmučena, te se vrlo
lako predaju dušmaninu. Naše čete gladuju, a
podvoza i nemamo. Hranimo se lukom, sirovim
patliđžanima i paprikom, a samo rijetko kada
obrok. Sastoji se od 2 kavine konserve po 46
grama, jedne mesne (mesno povrtne) konserve
po 200 grama, 355 grama dvopeka, 18 grama
duhana i 30 grama soli. Ovaj je obrok, kako
mu već i ime veli, samo za slučaj nužde, že-
ljezna zaliha, što ju momak za svaki slučaj so-
bom nosi. |I ovi se obroci prema mogućnosti
poboljšavaju.

Dobava svih zaliha za opskrbu već je u mirno
doba osigurana. Za njihovu nedvojbenu pouzda-
nost brinu se stalno viša zapovjedništva, opskrbni
zavodi i same čete, Organi, kojima je to povje-
reno, jesu časnici generalnog stožera, činovnici
intendature i opskrbe, kao i provijantni časnici.

Dobava opskrbnih predmeta vrši se u ratu
izvršenjem zaključenih naručaba, kupnjom .krat-
kim putem, rekvizicijom i plijenom. Dopremanje
ovih velikih količina sredstava hrane vojsci na
bojnom polju vrši se prema okolnostima željez-
nicom (lagjom) i kolima c. kr. podvoznih četa,
nu najviše još na seljačkim kolima. Ove se za-
lihe najprije razdijele megju pomične opskrbne
zavode, koje ih izdaju opet četama, ako ih ove
nijesu već izravno preuzele. Razumije se, da iza
svake čete ide i vlastiti opskrbni podvoz; jedan
dio zaliha pače je natovaren na kolima bojnog
podvoza, koji se priključuje tik uz četu,

Sve manje ili više neposredno četama na