CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6: NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, | ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI | UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. | AŠ ANNO | Br. 497. U DUBROVNIKU, 3i. OKTOBRA 1914. God. X. Osuda je pukla s sije, a obuzeta megalomanijom, nije se ža- | pomagala ideji slavosrpstva. I tako je na-| prevedena ; carstvo, koje jamči svojim iarodno- cala nikakvog sredstva, koji je išao za tim, , pokon nadamo se jednom za uvijek od-|stima slobodni narodni život i pušia ih da se Nakon puna četiri mjeseca poslije tra- gičnog atentata u Sarajevu završila je ve- leizdajnička parnica i ljudska je pravda iz- rekla svoju osudu nad izvršiteljima groznog čina i nad njihovim bližnjim pomagačima, ali pravi krivci izmakli su pravdi ljudskoj, no nad njima se već vrši pravda Božja. Ova je parnica bila tako velika i zna- menita, da bi u mirno doba bila pobudila najveći interes cijelog svijeta, kad i sada usred ratne buke zanima i ter kako cijelu svjetsku štampu. Zanimiv je bio ovaj proces ne samo radi najgroznijeg umorstva i radi tolikog broja krivaca i sukrivaca, već osobito i radi strašnih i senzacijonalnih otkrića, koja su sada jasno na vidjelo izbila. Tako ogrom- nom dokaznom materijalu nijesu se ni sami krivci nadali, a to je ne samo presenetilo cijelu javnost, već i na same optuženike porazno djelovalo i najveći utisak učinilo. — Dok se je na početku parnice svaki optuženik hotio da iskaže pravim junakom i narodnim mučenikom, to je tekom ras- prave, uočiv tolike dokaze, što ih je istraga iznijela, gubio svaku srčanost, i na koncu svi, osim Principa, na usta Čabrinovića priznavaju, da su bili zavedeni, zaslijepljeni i puko orugje u tugjoj ruci. I doista oni su samo produkat okoline, u kojoj su se kretali, i škola, u koje su išli, i uzgoja, što su ga tamo primili. Ova je veleizdajnička rasprava poka- zala prave krivce, prve i glavne začetnike atentata i iznijela na vidjelo svekolike ma- kinacije: veliko-srpske propagande u hrvat- skim zemljama. Dvije stvari zaslužuju osobitog pomena i treba da se dobro upamte. Prvo, da je srpska vlada, njezini ministri, čak i srpski prijestolonasljednik stajao mnogostruko u ličnom: dodiru sa zlikovcima iznajmljenim protiv glavnih državnika Austro-Ugarske, dapače:i protiv umorenog našeg nadvojvode prijestolonasljednika. | Srbija naime, koja svoj nezavisni opstanak ima da zahvali na- šoj Monarhiji, nahuškana od despotske Ru- PODLISTAK. Opskrba našo vojske na hojnom polju. Sotijski listovi vele, da srpska vojska mnogo trpi od nestašice hrane, kako to pričaju bjegunci, koji su sve nedaće sami osjetili, Veli se, da se jednako tuže i ruski zarobljenici i bjegunci, a i Francuzi, koji dopanu ruku naših saveznika. Za- brinuta lica čitatelja pobojat će se moguće, nije li i našoj vojsci tako, nijesu li i naši hrabri rat- nici izloženi grozotama rata na po prazna že- ludca, jer laik ne može ni pomisliti, da je uopće moguće ovu orijašku vojsku bez prigo- vora prehranjivati. Pa ipak je to moguće, jer je briga oko op$krbe u našoj vojscičtako precizna, a osim toga tako praktički uregjena, da je dje+ lovanje njezino pače i u najtežim fazama rata: bezprikoro, 1 to tim više, što je naša: monarkija ona sretna zemlja, koja je u stanju svoje narode prehranjivati bez dovoza iz tugjine. Niko ne mo« že prema tomu ustvrditi, da je bila nužda pri- mjerice govegje meso dobavljati u mirno doba iz Srbije. Bili su tomu drugi razlozi, nu tog i takovog se uvoza možemo mirne duše odreći; naša država producira dovoljtio svega, pa će biti i u stanju i svoju golemu vojsku prehranjivati. da pod obrazinom jugoslavenskog jedinstva pripoji sebi sve zemlje, gdje jugoslaveni živu, osobito pak Bosnu i Hercegovinu. Druga je pak stvar, koju treba dobro markirati, a koja proističe iz knjige »Na- rodna Obrana«, da su cilju ovog veliko- srpskoga društva služila i sva srpska »so- kolska« i »gospodarska društva« i »srpske čitaonice« i »antialkoholska« kao i »pjevačka društva«. »Narodna Obrana« ujedinjivaše sve srpske sokole, a od tog ujedinjenja ni- jesu bili isključeni ni oni po Dalmaciji. : Grgje osude naši slavosrbi nijesu mo- gli dočekati i mi sad istom možemo sa si- gurnošću da kažemo, što smo već odavna naslućivali, otkuda je ovaj slavosrpski vje- tar duvao, i u koju nas je luku spasa imao da privede. Sad se u pravom svijetlu vide i sve klevete i razna sumnjičenja na pra- vaške prvake, sad se razumije i sve mo- guće rovarenje proti stranci prava i onim Hrvatima, koji srpskoj struji bijahu protivni. Trebalo je naime u hrvatskom narodu ubiti čisto hrvatsku svijest, trebalo je zavesti na- rod, da se odreče svog hrvatskog imena, a da se prizna konačno zgoljnim Srbinom. Agitiralo se je na sve strane i oko stranaka i zastupnika, i oko društava i po- jedinaca, a osobito oko naše omladine, koja je na žalost mnogo zavedena bila od ove veliko-srpske propagande. Iz parnice izbija još i to, kako je »Na- rodna Obrana« na hiljade sipala novaca po hrvatskim zemljama, a to prikazuje naše slavosrbe u još ružnijem svijetlu: oni su bili u društvu i sa veleizdajnicima i sa srp- skim i ruskim plaćenicima. Sada je eto osuda pukla, a s njom su osugjeni ne samo optuženici, već indirektno i svi njihovi bližnji i dalji ortaci. Osuda je pukla i nad »Narodnom O- branom« i nad »Prosvetom« i nad svim ostalim srpskim društvima i ustanovama, koje su potajice i indirektno istom cilju vodile. Osuda je pukla takogjer i za sva ona hrvatska društva, koja su širila i pot- Dakako da iz oportunističkih razloga mora svaki pedalj tugje zemlje, koju zauzmemo, doprinositi k opskrbi vojske, pošto temeljno načelo zahtjeva, da čete po mogućnosti na licu mjesta — tim više u neprijateljskoj zemlji — živu od hrane, koja se ondje nalazi. Razumije se po sebi, da bez obzira na to vojska i 'saima nosi sa sobom svoju opskrbu i ona se za njom doprema. Kakc se pak ovaj gigantski posao opskrbe vojske pro- vagja u ratu, ocrtat ćemo u ovim retcima. Tako dugo, dok je mobilizovana vojska još u svojim posadama, dobiva u pravilu normalnu opskrbu za mirno doba, nu na posebnu odredbu može joj se pružati odmah ratna opskrba, koja nastupa nedvojbeno sa prvim danom odlaska. Ratna opskrba, koliko u svom načinu, to- liko u svojoj množini nije jednaka, Premi na- činu razlikuje se opskrba željeznicom, lagjom, etapna, stanbena i novčana. Potonja je dopusti- va, uz sigurno jamstvo, da pri tom momak ne progje kratkih rukava, samo u tuzemstvu i to iznimno i u ograničenoj mjeri, Sfanbena opskrba dolazi do uporabe koliko u tuzemstvu toliko u neprijateljskoj zemlji i sastoji naravno od hrane, koja je u zemlji običajna, a koja je do stano- vitog stupnja — barem što se kolikoće tiče — propisana. Opskrba željeznicom (l&gjom) točno je ustanovljena i sastoji od kruha (dvopeka), za- zvonilo i »Narodnom Jedinstvu« i >»Jugo- slavenstvu« i »Nacijonalizmu« u ovim na- šim zemljama. Tu slavosrpsku kugu, uzroč- nicu svih strahota današnjeg rata, hrvatski narod ne smije nipošto više da trpi u sre- dini svojoj i mora da joj se trag zamete. Osuda je pukla i tim se je hrvatski natod oslobodio one more, koja ga je toli nemilo davila, i koja mu nije dala, da slo- bodno diše, već je ubijala svako njegovo nastojanje i znala, da mu osujeti vaskolik rad za političko uzdignuće i slobodan razvitak. Osuda je pukla nad svom srpskom i slavosrpskom idejom u hrvatskim zemljama, a regbi, da je osuda pukla i nad sudbinom same Srbije, koja iza razočaranja dolazi do očajanja. Drugovačije ne može ni da bude, jer krv pravedna vapi osvetu i donosi pro- klestvo ubojicama i njihovim nadahniteljima ! I braća Česi progovoriše. pasti prije rata, jer da će se slavenski narodi u injoj pobuniti. Najviše objegjivahu Čehe i nas Hivate. Ali se ljuio u računu prevariše, jer uz Hrvate bore se i Česi hrabro i odvažno proti neprijateljima domovine. Česi su se dapače naj- prvi istakli u ratu, jer ona dvojica, što ispod tiče taneta preplivaše Drinu i prekinuše Srbima brzojav, bijahu Česi. Česka pak novina »Union«, što izlazi u Pragu, objelodanjuje članak, koji potječe iz za- stupničkih krugova, u komu se najljepše opro- vrgavaju svi mogući prigovori protivnika proti českom narodu. Tu se veli: Naše nacijonalne političke borbe, koje od decenija žalibože moramo da vodimo protiv Ni- jemcima i državne uprave, upotrebiše ruski naci- jonaliste i pripovijedaju svojim čitateljima, da vodimo ove borbe protiv monarhije i ova da ne može sada računati na naše sudjelovanje u ratu. Pri ovome naravno naumice ruska štampa pre- lazi preko od vajkada očuvanog temeljnog na- čela naše nacijonalne politike, da se borimo pro- tiv ove ili one vlade, ali nikada protiv države, uz čiji je opstanak i naš vezan, Ti od Frana Palackyja ide svaka česka politika za razvojem ideje austrijske države, da Austro-Ugarska bude država nacionaliteta, koja je svojim narodima jutarka, objeda i večere, k tomu crna kava ili čaj s rumom, vino i duhan. Prava ratna opskrba zapravo je samo etapna. Ona imade, što se tiče množine obroka, tri varijante: potpuni ratno- opskrbni obrok sastoji od 700 grama kruha (ili 500 gr. dvopeka), 400 grama govedine, 140 gr. variva, k tomu spadajuće za pripremu 30 grama soli, po grama papra ili paprike, 20 grama ma- sti, gram sušenog zelenja za juhu, 5 grama cr- venog ili bijelog luka, 2 centilitra octa, zatim od 2 kavine konserve po 46 grama, 25 grama še- ćera, po litre vina (piva, rakije, konjaka, ruma u odnosnom kvantumu) i 36 grama duhana. Čas- nicima pripada 5 cigara ili 25 cigareta. Kako se iz toga vidi, potpuni ratni obrok upravo je obi- lan, te se dijeli četama sve dotle, dok ne dogju u blizinu neprijatelja. Za vrijeme operacija (dakle na bojnom po- lju) nastaju velike poteškoće za dobavljanje ne- kih sastojina potpuno ratno-+opskrbnog obroka, uslijed česa dolazi na red doknadna opskrba. Tu izostaje luk, ocat i alkoholna pića sasvim, a varivo je za 40 grama, duhan za polovicu ma- nji. Slaba mjera nije ni u kojem slučaju, a ako je ikako moguće, tad se jednostavno povisi na potpuni ratni obrok. Najmanji po kakvoći, no uvijek još po vri- jednosti hrane dosta velik, je pričuvno-opskrbni Neprijatelji naše države proricahu joj pro- | razvijaju. Rusija baš hoće sasma drugo, kako vidimo po njezinom postupanju protiv Poljaka u Ukrajini. Rusija ne trpi druge marodnosti, pak ni druge slavjanske, nego samo rusku. Rusi se ljuto varaju, ako kušaju da iz priča naprave činjenice, Od vjekova se branimo protiv i najmanjeg ger- maniziranja i obranismo se tako dobro; da su odavna zapušteni ti pokušaji; ali ćemo se isto tako tvrdokorno oduprijeti pokušajima, da bi nas se porusilo. Mi ćemo tražiti pravednu Au- striju, nu i jaku, moćnu Austriju. S toga bi bilo dobro, da ruski nacionaliste jedan put za vazda uzmu ovo učlivo na znanje. Uzrok francuske propasti. Pierre |' Ermite, jedan od najduhovitijih irancuskih pisaca, napisao je na početku sada- šnjeg rata veoma značajan članak, u kojem pr- slom upire u irancusku rak-ranu, uzrok francu- ske propasti, a može to služiti svakomu kao ozbiljna opomena. Izmegju ostaloga on piše: Francuska nema više vojnika! A zašto ne? Jer kroz zadnjih trideset godina Irancuske su obitelji sistematski tjerale djecu od sebe. Kroz | trideset godina slavi do ludila pogubno odrica- uje djece. Godine 1912. bilo je u Francuskoj : 2,550.000 samaca preko 30 godina. 1,804.710 obitelji bez djece. 2,966,171 obitelj sa 1 djete tom. 2,661.978 obitelji sa 2 djece. Francuske obitelji neće više da davaju do- movini djecu, i zato lijepa, draga naša irancu- ska zemlja ima da postane njemačka ! Francuske žene modernog doba budite po- nosne na svoje djelo...! Vi ste učinile ono, što niko nije mogao: Izbrisali ste francusku sa svjetske karte ! Hrvatice, koje ljubite toli žarko hrvatsku zemlju, zamislite se dobro u riječi ovog irancu- skog rodoljuba ! Položaj u Srbiji. »W. A. Zeilung« donosi prema pripovijeda- nju zasužnjenoga srpskoga častnika ovo o polo- žaju u Srbiji: Turski i bugarski rat zajedno nijesu toliko opustošili naše zemlje, kao ovaj sadašnji rat. Naši dosadašnji gubitci iznose do 60.000 mrtvaca i ranjenika, a taj se broj svakim danom množi uslijed kolere, tifusa i proljeva. Naša je vojska danas umorna, izmučena, te se vrlo lako predaju dušmaninu. Naše čete gladuju, a podvoza i nemamo. Hranimo se lukom, sirovim patliđžanima i paprikom, a samo rijetko kada obrok. Sastoji se od 2 kavine konserve po 46 grama, jedne mesne (mesno povrtne) konserve po 200 grama, 355 grama dvopeka, 18 grama duhana i 30 grama soli. Ovaj je obrok, kako mu već i ime veli, samo za slučaj nužde, že- ljezna zaliha, što ju momak za svaki slučaj so- bom nosi. |I ovi se obroci prema mogućnosti poboljšavaju. Dobava svih zaliha za opskrbu već je u mirno doba osigurana. Za njihovu nedvojbenu pouzda- nost brinu se stalno viša zapovjedništva, opskrbni zavodi i same čete, Organi, kojima je to povje- reno, jesu časnici generalnog stožera, činovnici intendature i opskrbe, kao i provijantni časnici. Dobava opskrbnih predmeta vrši se u ratu izvršenjem zaključenih naručaba, kupnjom .krat- kim putem, rekvizicijom i plijenom. Dopremanje ovih velikih količina sredstava hrane vojsci na bojnom polju vrši se prema okolnostima željez- nicom (lagjom) i kolima c. kr. podvoznih četa, nu najviše još na seljačkim kolima. Ove se za- lihe najprije razdijele megju pomične opskrbne zavode, koje ih izdaju opet četama, ako ih ove nijesu već izravno preuzele. Razumije se, da iza svake čete ide i vlastiti opskrbni podvoz; jedan dio zaliha pače je natovaren na kolima bojnog podvoza, koji se priključuje tik uz četu, Sve manje ili više neposredno četama na