CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE.DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU,

IZLAZI SVAKE SUROTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE 1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANIENE PRIMAJU SE.

 

 

 

 

 

 

NA

_U DUBROVNIKU, 5. DECEMBRA 1914.

God. X.

 

 

Mora na tijelu hrvatskoga
naroda.

Mukotrpni hrvatski narod imao je dosta
da pretrpi od vanjskih neprijatelja svojih,
morao je kroz stoljeća da mačem u ruci
brani i svoj opstanak i carevinu, da na po-
toke krvi lijeva za krst časni i slobodu
zlatnu. I neprijatelji ga iz vana ne uništiše,
već jače okrijepiše i naučiše ga, da još ve-
ćim žarom ljubi svoju otadžbinu, mili svoj
hrvatski dom. A njegove borbe zlatnim su
slovima zabilježene u povjesnici, jer je hr-
vatski narod stao mneustrašivo na braniku
kršćanstva i evropske kulture proti svim
najezdama varvarskih naroda.

Kud i kamo više škodili su hrvatskom
narodu domaći njegovi neprijatelji, koji su
se vješto: znali kriti pod raznim krinkama,
a tamo uvijek su šurovali sa neprijateljima
njegovim i bili sredstvo, koje je znalo osu-
jetiti svaki korak na političkom i kultur-
nom polju.

Srbi — to su čudan elemenat i teško
ih je do kraja upoznati. Srpski značaj ve-
oma je lijepo ocrtao jedan od iste bratije.
On kaže, da je srpski narod oportunisti-
čan (i ter kako !), sagibiv, prilagodiv, ali
buntovan i znade da se do skrajnosti pri-
tajuje. A još ih je ljepše ocrtao naš narod
u svojim poslovicama i pričicama.

I tom svojom poznatom i prefriganom
lukavštinom, a pomoću dinara i rubalja
ušuljala se u hrvatski narod pogubna ideja
srbofilstva i zarazila veći dio: njegove in-
teligencije i omladine, premda na sreću šire
slojeve hrvatskog naroda još ne bijaše za-

vatila.

Poput more sapela je grudi i čitavo ti-
jelo našeg naroda; nije mu dala da slo-
bodno diše, već je morao da teško stenje
pod njezinim pritiskom. Tražilo se od njega,
da zataji svoje ime, da se odreče svog je-
zika, da zaboravi na svoju prošlost i ma
svoju slavu.

PODLISTAK.

SUEZKI KANAL.

Prigodom rata, koji je buknuo izmegju Tur-
ske te Rusije, Engleške i Francuske, mnogo se
već javlja o turskim i engleškim operacijama na
tom kanalu. S toga možda dolaze w pravi čas
neke opaske o njegovu poslovanju kao i o po-
stojećim pravnim. prilikama :

Koncem 18. vijeka zamislio je Napoleon,
da opet uzpostavi stari prokop, kojim se: je svi-
jet služio sve do 767. po K., ali već u godini
1847. poprimilo: je ovo pitanje megjunarodno
obilježje, kad je naime mješovito povjerenstvo
pod vodstvom Austrije počelo izvoditi: nove tehi-
ničke predradnje. Godine 1856. dobio je Lesseps
koncesiju za prokop, koji se je imao izvesti na
osnovu. austrijskoga nacrta. Gradnja je trajala od
1859. do. 1860. Od prvobitnih (400.000: (200 mi-
lijuna franaka). dionica preuzela je-egipatska vla-
da 176.602. S pomoću kasnijih zajmova u uku-
pnom iznosu od 400 milijuna franaka prokop
se je sagradio i proširio, Engleška je s početka
pridavala. ovom. podhvatu samo. sporednu pa-
žnju i važnost, jer su engleški mjernici izjavili,
da se ova gradnja ne može provesti. Radi toga
se je takogjer nuždna glavnica namaknula po-
najprije u Francuskoj. Kad. je megjutim uspio
podhvat, nastojala je Engleška svim sredstvima,
da dobije u svoje ruke većinu dionica i istisne
Francusku. S engleškim se je novcem u francu-

Vele ti li je rad ove ideje srbofilstva,
a za obranu hrvatstva morala da strada
naša omladina, koja je do nazad malo go-
dina sva disala pravim hrvatskim duhom
zanoseći se za ideje i program neumrlog
vogje stranke prava Dr. Antć Starčevića!

Još se dobro sjećamo i progona i kazna
i prijetnja, ako se je Hrvat usudio u školi
da nazove ili napiše svoj jezik hrvatskim
jezikom. Tražilo se svih mogućih kovanica
i primjesa, samo se je pravo ime moralo
da zašuti ili prikrije.

Takav pritisak s jedne, a zamamljivost
s druge strane, na žalost oslabio je hrvat-
sku svijest u većem dijelu naše omladine
i na jednom vidjesmo sa žalošću, da ona
ostavlja stari svoj pravaški i hrvatski ba-
rjak, a pribjega u kolo srbo-hrvata, jugo-
slavena, nacijonalaca i kako li su se sve
više nazivali.

To je išlo tako žalibože neko vrijeme
naprijed, da je čestit Hrvat morao sa zeb-
njom u srcu da sve to gleda i da se bolno
pita, ma kamo sve to vodi?

1 ovaj gordijski čvor, u koji su imali
da spute cijeli hrvatski narod, prekinuše
iznenada baš sami .... Srbi — Beogradski
urotnici i Sarajevski ubojice. Grozni i tra-
gični atentat na budućeg hrvatskog Kralja
skinuo je mćru sa tijela hrvatskog naroda.

Nadošao strašni rat i sa svim svojim
strahotama opet priuštio hrvatskom narodu,
da se oslobodi nemilog parasita, koji mu
ispijao krv iz srca.

I nastaje, ufamo, sada nova era kao u
općoj, tako još više u hrvatskoj povjesnici.
Sadašnje je vrijeme ozbiljnije i od veće
zamašitosti, nego li što i pomisliti možemo.
Hoće li se Hrvati ovog puta opametiti i
otresavši se domaćih i osobnih zakučica
naći se svi na okupu, da što bolje isko-
riste sadašnji momenat !? Nedao Bog, da
i ovaj zgodni čas progje kao i mnogi drugi
bez uspjeha i koristi za nas.

skoj štampi i u francuskoj komori razvila stra-
stvena borba protiv Lessepsa, pa kad je egipat-
ska vlada ponudila na prodaju svoje dionice, a
Francuska se radi agitacije, koju je podjarivala
Engleška, nećkala, da ih kupi, požurila se je
Engleška i prekupila dionice, što su se nalazile
u posjedu egipatske vlade, te na ovaj način do-
bila društvo Sueskoga prokopa u svoje ruke.
No sad je engleška vlada konfiscirala Egipat, a
time stavila takogjer prokop pod svoj politički i
vojnički nadzor.

Važnost se prokopa razabire iz ovih bro-
jaka: Ukupni prihodi društva Sueskoga prokopa
iznosili su (1913. godine) 129,925.949 franaka,
to jest za 9,996.690 franaka. manje, nego li u
lanjskoj godini. Prihodi su se u toj godini u-
manjili poglavito radi toga, jer su se snizile ka-
nalske pristojbe. U prometn kroz kanal učestvo-

|valo je u spomenutoj godini 5085 (5373) pa-

robroda sa sadržajem od 20,033.884 (10,275.120)
tona. Promet sa sjevera na jug ostao je cijele
godine prilično jednak: 2427 (2462) parobroda
i 9,415,769 (9,181.011) tona, Najznamenitiji to-
vari su u ovom pravcu bile pošiljke ugljena iz
Velike Britanije, rafinirani slador iz luka Jadran-
skoga mora, petrolej ruskoga i amerikanskoga
podrietla, , fosfati iz Algira i Tunisa, a napose
željezna roba, strojevi i željeznički materijal, što
se je izvozio u Indiju i na krajnji istok. Promet
s juga na sjever prikazuje se ovako: 2658 (2911)
parobroda i 10,618.115 (11,094.109) tona.

U spomenutoj je godini prilično porastao

 

osobni promet. Preko Port Saida i Sueza prove-

 

Zato sve, što plemenito i hrvatski misli
i osjeća, neka se sjati pod hrvatski barjak,
pak da iz sadašnjeg doba iznikne uskrsnuće
i preporod hrvatskog naroda, te se tako
oživotvori program stranke prava: Velika
Hrvatska u velikoj Austriji!

Pad Biograda.

y Kad smo na 2. o. mj. toli svečano i milo
slavili 66. obljetnicu vladanjajiNj. Veličanstva,
doleti nam vijest, koja se munjevitom brzinom
raširi i po cijeloj Monarhiji izazove najveće" ve-
selje i oduševljenje: Biograd je pao! Hrabra
naša vojska pete armije pod zapovjedništvom
Hrvata generala Franka pobjedonosno i svečano
ulazi u Biograd na 10 sati u jutro onog dana,
kad se po cijeloj našoj državi slavi toli rijetki
god milog nam Vladara. Na 2 dećembra zale-
prša austrijska zastava ma bedemima nekad toli
slavnog grada-Biograda. Ljepšeg dara sijedom
nam Vladaru, a većeg veselja svim marodima
Monarhije nije se ni pomislit dalo. Pao je Bio-
grad, prijestonica Srbije, ali i gnijezdo urotnika
i ubojica, kamen smutnje i glavni prouzročitelj
ovog strašnog rata. Koliko je Biograd znamenit
u povjesti, koliko je oko njega krvi lilo i bo-
jeva bilo, to nam pjevaju naše narodne pjesme
o Sibinjanin Janku i Ivanu Kapistranu, a o tom
ćemo u dojdućem broju podrobnije progovorit,
Pad Biograda od velikog je značenja za sadašnji
rat, našu.je vojsku. napunila ta.vijest još većim
oduševljenjem, a u Srbiji, gdje narod zavaravaju
tolikim izmišljenim pobjedama, mora da je pro-
izvela najveće razočaranje i u vojsci već toli iz-
mučenoj i izvaranoj pravo malodušje.

Pao je Biograd — i srpska se svijeća ga-
si. Što je stiglo Belgiju padom  Antverpena, to
čeka i Srbiju?padom Biograda. Naša hrabra voj-
ska pobjedonosno napreduje i junački svladava
sve poteškoće. Biograd je bila sa tri strane: s
kopna i sa savskih i dunavskih obala i poslije
žestoka boja prisilila ga na predaju. Čestitku ge-
nerala Franka na Njegovo Veličanstvo o zauzeću
Biograda doslovno donosimo: Vele usrećen mo-
lim Vaše Veličanstvo,(da mi dozvoli da poda-
strem na dan navršenja 66 godina slavnog vla-
danja Vašeg Veličanstva sa strahopočitanjem če-
stitke pete armije, kao i najpokorniju prijavu, da
je Beograd danas bio zaposjednut od četa pete
armije. — Frank.

zlo se je ukupno 282.235 (266.403) putnika. O-
datle su bili i turisti 169.641 (164.333); vojničkih
osoba 88.748 (73.248); hodočasnika, iseljenika i
zastupnika 23.846 (28.822). Ukupni prolaz i bo-
ravak u prokopu iznosi prosječno 16 sati i 19
časova.

 

Kako daleko nosi bojno oružje?

Razni opisi mođernih bojeva, koji dolaze sa svih
strana bojišta, dokazuju najbolje, kako se je pro-
mijenio čitav način ratovanja uslijed toga, što mo-
derno oružje tako daleko nosi. Čudnovato je pri
tom, da je taj napredak jošte dosta mlad ; jedva
mu je pedeset godina. Još pred pedeset godina
nije vojnička puška nosila dalje nego 250 metara,
anatom stepenu ostala je pune dvije stotine go-
dina, od 1640. do 1857. To znači da su svi ratovi
Ljuđevita XIV., bojevi revolucije i Napoleona I,
te i rat u Krimu, izvojevani puškama, koje u uda-
ljenosti od 250 metara gube svaki učinak, Istom
god. 1857. zamijenila je pušku sa glatkom cijevi
puška zavijuša, a time je odmah poskočila uda-
ljenoat, iz koje se može uspješno pucati, sa 250
metara na 600 metara. Tađanjemu se je svijetu
ovaj rezultat pričinio kao neko čudo, ali već go-
dine 1866.7izumio je francuski kapetan Chasse-
pot pušku kalibra 15 milimetara, koja je nosila
punih 1200 metara, a još deset godina prije niko
se ne bi bio usudio na takova što i pomišljati.
Chassepotova puška prokušana je od Francuza
u zbilji tekar 4. studenoga 1867,, kad su za-
posjeli Rim, te se oduprli navali Garlbaldovaca.

Naša ofensiva u Srbiji.

Vojnički stručnjak »N. Fr. Pr.“ piše dne
28. o. mj.: Dijelovi naših balkanskih četa jučer
su zaposjeli grad Užice. Užice je završna tačka
željeznice, koja iz srednje Morave vodi dolinom
zapadne Morave do blizu bosanske istočne gra-
nice, Odatle bi se imala preko Mokre gore sa-
graditi sveza s bosanskom istočnom željeznicom.
Grad Užice stjecište je važnih komunikacijonih
puteva. Leži na ulazu u dolinu zapadne Morave,
koju je radi njezinih mnogobrojnili sveza priro-
da kao stvorila za operacijonu liniju. Ovom su
željeznicom Srbi dosad dopremali pojačanja i to
kako za svoju provalu u Bosnu, tako i za tran-
sport živeža i municije za one čete, koje su o-
perirale u sjevero-zapadnoj Srbiji.

Stoga se osvojenje Užica prikaznje kao
velevažan uspjet No: ono je zanimljivo u još
jednom pogledu. Srbi su naime izvijestili u iz-
vanjske listove, da su porazili Austrijance kod
Rogatice. A baš je ovoj tobože poraženoj austrij-
skvj koloni bilo priušteno, da malo iza toga u-
gje u Užice, zloglasno sijelo srpskoga ireden-
tizma, a da Srbi uopće nisu bili kadri, da se
ozbiljno odupru ovoj oknpaciji.

Takogjer na dolnjoj Kolubari uspješno
napreduje naša navala; tek je nešto malo 'pozi-
cija u rukama neprijatelja; većina visačina na
istočnoj obali s močvarnim nizinama nalazi se
u rukama naših hrabrih četa. Na 24. o. mj. ma-
še su čete boreći se prešle snijegom: pokrita |bi-
la Suvobora i doskora zatim zapodjele navalu
na dominantnu poziciju na Šiljku. -Ova je viso-
čina od 856 metara zauzeta ma juriš: naše su
čete, kao što je poznato, zarobile 900 Srba i o-
tele tri topa.

Iz izvješća vrhovnog zapovjedništva naših
balkanskih četa razabiremo tako rađostne činje-
nice i uspješne operacije, da možemo doskora
računati s velikim uspjesima. Žilavost i hrabrost,
s kojom se neprijatelj brani, zaslužuje, sudeći
po vojničku, priznanje, I djelovanje naših četa
mora se s ovog stanovišta prosudjivati,

*

Užice je glavni grad istoimenog srpskog
kotara, u kotlini rijeke Cetinje, sjedište je bis-
kupa. Grad broji oko 8000 stanovnika, koji se
većim dijelom bave proizvagjanjem sukna. Grad
ima prilično lijepih kuća, čiste ceste i električku
rasvjetu. Na jednom visu viđe se ostatci tvrgja-
vice, koja je bila u rukama Turaka đo g; 1862,

Odmah zatim je uvedena u francusku vojsku.
Megjutim se je u ratu od 1870, i 1871, poka-
zalo, da se sa njemačkom Dreyseovom puškom
ne može mjeriti. Chassepotova puška bila je
teška četiri kilograma i 300 grama; Grasova
puška, koja je uvedena 1874., bila je za100 grama
laglja, a nosila je 1800 metara. Za petnaest go-
dina se je dakle udaljenost, u kojoj puška djeluje,
povećala za 1550 metara, nakon što je kroz 217
godina ostala jedna te ista. U isto vrijeme napre-
dovale su i puške, koje su bile uvedene u Austriji,
Njemačkoj i Italiji. Tako je došlo do opetuša,
koje. pucaju do 16 puta u minuti, a nose 3000 me-
tara daleko. Danas su puške jošte laglje,| laglje je
8 njima baratati, a nose 4000 metara daleko, do-
čim im tane ima početnu brzinu od 800 metara,
I revolveri, koji su izumljeni 1850., nose danas
mnogo dalje, jer oni su porasli od 25 met. na
100, pa onda na 200 i napokon na 1000 metara.
Vrlo je instruktivna poafisao, s kako čednim oru-
žjem su se pomagali ljudi u klasično đoba. Su-
licom bacali su 25 met, daleko, praćom 80'met.,
a balearski praćari bili su na glasu, što su'svo-
jim praćama bacali kamenje i na 100 metara,
Luk, kojim su se služili sve do polovice XV,
vijeka, nosio je 80 do 100 metara daleko,'a arba-
leta sa ocjelnim Iukom 100 do 110 metara. Naj-
starije puške, koje su se morale naslanjati na že-
ljeznu viljušku, nosile su do 150, a muskete do
180 metara. Iza toga uveđena je puška, koja je
nosila 250 metara, te koja je kroz toliko godina
gospodovala na bojištima. »J. L,«

 

 

 

— trpiti to