CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE.DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU, IZLAZI SVAKE SUROTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE 1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANIENE PRIMAJU SE. NA _U DUBROVNIKU, 5. DECEMBRA 1914. God. X. Mora na tijelu hrvatskoga naroda. Mukotrpni hrvatski narod imao je dosta da pretrpi od vanjskih neprijatelja svojih, morao je kroz stoljeća da mačem u ruci brani i svoj opstanak i carevinu, da na po- toke krvi lijeva za krst časni i slobodu zlatnu. I neprijatelji ga iz vana ne uništiše, već jače okrijepiše i naučiše ga, da još ve- ćim žarom ljubi svoju otadžbinu, mili svoj hrvatski dom. A njegove borbe zlatnim su slovima zabilježene u povjesnici, jer je hr- vatski narod stao mneustrašivo na braniku kršćanstva i evropske kulture proti svim najezdama varvarskih naroda. Kud i kamo više škodili su hrvatskom narodu domaći njegovi neprijatelji, koji su se vješto: znali kriti pod raznim krinkama, a tamo uvijek su šurovali sa neprijateljima njegovim i bili sredstvo, koje je znalo osu- jetiti svaki korak na političkom i kultur- nom polju. Srbi — to su čudan elemenat i teško ih je do kraja upoznati. Srpski značaj ve- oma je lijepo ocrtao jedan od iste bratije. On kaže, da je srpski narod oportunisti- čan (i ter kako !), sagibiv, prilagodiv, ali buntovan i znade da se do skrajnosti pri- tajuje. A još ih je ljepše ocrtao naš narod u svojim poslovicama i pričicama. I tom svojom poznatom i prefriganom lukavštinom, a pomoću dinara i rubalja ušuljala se u hrvatski narod pogubna ideja srbofilstva i zarazila veći dio: njegove in- teligencije i omladine, premda na sreću šire slojeve hrvatskog naroda još ne bijaše za- vatila. Poput more sapela je grudi i čitavo ti- jelo našeg naroda; nije mu dala da slo- bodno diše, već je morao da teško stenje pod njezinim pritiskom. Tražilo se od njega, da zataji svoje ime, da se odreče svog je- zika, da zaboravi na svoju prošlost i ma svoju slavu. PODLISTAK. SUEZKI KANAL. Prigodom rata, koji je buknuo izmegju Tur- ske te Rusije, Engleške i Francuske, mnogo se već javlja o turskim i engleškim operacijama na tom kanalu. S toga možda dolaze w pravi čas neke opaske o njegovu poslovanju kao i o po- stojećim pravnim. prilikama : Koncem 18. vijeka zamislio je Napoleon, da opet uzpostavi stari prokop, kojim se: je svi- jet služio sve do 767. po K., ali već u godini 1847. poprimilo: je ovo pitanje megjunarodno obilježje, kad je naime mješovito povjerenstvo pod vodstvom Austrije počelo izvoditi: nove tehi- ničke predradnje. Godine 1856. dobio je Lesseps koncesiju za prokop, koji se je imao izvesti na osnovu. austrijskoga nacrta. Gradnja je trajala od 1859. do. 1860. Od prvobitnih (400.000: (200 mi- lijuna franaka). dionica preuzela je-egipatska vla- da 176.602. S pomoću kasnijih zajmova u uku- pnom iznosu od 400 milijuna franaka prokop se je sagradio i proširio, Engleška je s početka pridavala. ovom. podhvatu samo. sporednu pa- žnju i važnost, jer su engleški mjernici izjavili, da se ova gradnja ne može provesti. Radi toga se je takogjer nuždna glavnica namaknula po- najprije u Francuskoj. Kad. je megjutim uspio podhvat, nastojala je Engleška svim sredstvima, da dobije u svoje ruke većinu dionica i istisne Francusku. S engleškim se je novcem u francu- Vele ti li je rad ove ideje srbofilstva, a za obranu hrvatstva morala da strada naša omladina, koja je do nazad malo go- dina sva disala pravim hrvatskim duhom zanoseći se za ideje i program neumrlog vogje stranke prava Dr. Antć Starčevića! Još se dobro sjećamo i progona i kazna i prijetnja, ako se je Hrvat usudio u školi da nazove ili napiše svoj jezik hrvatskim jezikom. Tražilo se svih mogućih kovanica i primjesa, samo se je pravo ime moralo da zašuti ili prikrije. Takav pritisak s jedne, a zamamljivost s druge strane, na žalost oslabio je hrvat- sku svijest u većem dijelu naše omladine i na jednom vidjesmo sa žalošću, da ona ostavlja stari svoj pravaški i hrvatski ba- rjak, a pribjega u kolo srbo-hrvata, jugo- slavena, nacijonalaca i kako li su se sve više nazivali. To je išlo tako žalibože neko vrijeme naprijed, da je čestit Hrvat morao sa zeb- njom u srcu da sve to gleda i da se bolno pita, ma kamo sve to vodi? 1 ovaj gordijski čvor, u koji su imali da spute cijeli hrvatski narod, prekinuše iznenada baš sami .... Srbi — Beogradski urotnici i Sarajevski ubojice. Grozni i tra- gični atentat na budućeg hrvatskog Kralja skinuo je mćru sa tijela hrvatskog naroda. Nadošao strašni rat i sa svim svojim strahotama opet priuštio hrvatskom narodu, da se oslobodi nemilog parasita, koji mu ispijao krv iz srca. I nastaje, ufamo, sada nova era kao u općoj, tako još više u hrvatskoj povjesnici. Sadašnje je vrijeme ozbiljnije i od veće zamašitosti, nego li što i pomisliti možemo. Hoće li se Hrvati ovog puta opametiti i otresavši se domaćih i osobnih zakučica naći se svi na okupu, da što bolje isko- riste sadašnji momenat !? Nedao Bog, da i ovaj zgodni čas progje kao i mnogi drugi bez uspjeha i koristi za nas. skoj štampi i u francuskoj komori razvila stra- stvena borba protiv Lessepsa, pa kad je egipat- ska vlada ponudila na prodaju svoje dionice, a Francuska se radi agitacije, koju je podjarivala Engleška, nećkala, da ih kupi, požurila se je Engleška i prekupila dionice, što su se nalazile u posjedu egipatske vlade, te na ovaj način do- bila društvo Sueskoga prokopa u svoje ruke. No sad je engleška vlada konfiscirala Egipat, a time stavila takogjer prokop pod svoj politički i vojnički nadzor. Važnost se prokopa razabire iz ovih bro- jaka: Ukupni prihodi društva Sueskoga prokopa iznosili su (1913. godine) 129,925.949 franaka, to jest za 9,996.690 franaka. manje, nego li u lanjskoj godini. Prihodi su se u toj godini u- manjili poglavito radi toga, jer su se snizile ka- nalske pristojbe. U prometn kroz kanal učestvo- |valo je u spomenutoj godini 5085 (5373) pa- robroda sa sadržajem od 20,033.884 (10,275.120) tona. Promet sa sjevera na jug ostao je cijele godine prilično jednak: 2427 (2462) parobroda i 9,415,769 (9,181.011) tona, Najznamenitiji to- vari su u ovom pravcu bile pošiljke ugljena iz Velike Britanije, rafinirani slador iz luka Jadran- skoga mora, petrolej ruskoga i amerikanskoga podrietla, , fosfati iz Algira i Tunisa, a napose željezna roba, strojevi i željeznički materijal, što se je izvozio u Indiju i na krajnji istok. Promet s juga na sjever prikazuje se ovako: 2658 (2911) parobroda i 10,618.115 (11,094.109) tona. U spomenutoj je godini prilično porastao osobni promet. Preko Port Saida i Sueza prove- Zato sve, što plemenito i hrvatski misli i osjeća, neka se sjati pod hrvatski barjak, pak da iz sadašnjeg doba iznikne uskrsnuće i preporod hrvatskog naroda, te se tako oživotvori program stranke prava: Velika Hrvatska u velikoj Austriji! Pad Biograda. y Kad smo na 2. o. mj. toli svečano i milo slavili 66. obljetnicu vladanjajiNj. Veličanstva, doleti nam vijest, koja se munjevitom brzinom raširi i po cijeloj Monarhiji izazove najveće" ve- selje i oduševljenje: Biograd je pao! Hrabra naša vojska pete armije pod zapovjedništvom Hrvata generala Franka pobjedonosno i svečano ulazi u Biograd na 10 sati u jutro onog dana, kad se po cijeloj našoj državi slavi toli rijetki god milog nam Vladara. Na 2 dećembra zale- prša austrijska zastava ma bedemima nekad toli slavnog grada-Biograda. Ljepšeg dara sijedom nam Vladaru, a većeg veselja svim marodima Monarhije nije se ni pomislit dalo. Pao je Bio- grad, prijestonica Srbije, ali i gnijezdo urotnika i ubojica, kamen smutnje i glavni prouzročitelj ovog strašnog rata. Koliko je Biograd znamenit u povjesti, koliko je oko njega krvi lilo i bo- jeva bilo, to nam pjevaju naše narodne pjesme o Sibinjanin Janku i Ivanu Kapistranu, a o tom ćemo u dojdućem broju podrobnije progovorit, Pad Biograda od velikog je značenja za sadašnji rat, našu.je vojsku. napunila ta.vijest još većim oduševljenjem, a u Srbiji, gdje narod zavaravaju tolikim izmišljenim pobjedama, mora da je pro- izvela najveće razočaranje i u vojsci već toli iz- mučenoj i izvaranoj pravo malodušje. Pao je Biograd — i srpska se svijeća ga- si. Što je stiglo Belgiju padom Antverpena, to čeka i Srbiju?padom Biograda. Naša hrabra voj- ska pobjedonosno napreduje i junački svladava sve poteškoće. Biograd je bila sa tri strane: s kopna i sa savskih i dunavskih obala i poslije žestoka boja prisilila ga na predaju. Čestitku ge- nerala Franka na Njegovo Veličanstvo o zauzeću Biograda doslovno donosimo: Vele usrećen mo- lim Vaše Veličanstvo,(da mi dozvoli da poda- strem na dan navršenja 66 godina slavnog vla- danja Vašeg Veličanstva sa strahopočitanjem če- stitke pete armije, kao i najpokorniju prijavu, da je Beograd danas bio zaposjednut od četa pete armije. — Frank. zlo se je ukupno 282.235 (266.403) putnika. O- datle su bili i turisti 169.641 (164.333); vojničkih osoba 88.748 (73.248); hodočasnika, iseljenika i zastupnika 23.846 (28.822). Ukupni prolaz i bo- ravak u prokopu iznosi prosječno 16 sati i 19 časova. Kako daleko nosi bojno oružje? Razni opisi mođernih bojeva, koji dolaze sa svih strana bojišta, dokazuju najbolje, kako se je pro- mijenio čitav način ratovanja uslijed toga, što mo- derno oružje tako daleko nosi. Čudnovato je pri tom, da je taj napredak jošte dosta mlad ; jedva mu je pedeset godina. Još pred pedeset godina nije vojnička puška nosila dalje nego 250 metara, anatom stepenu ostala je pune dvije stotine go- dina, od 1640. do 1857. To znači da su svi ratovi Ljuđevita XIV., bojevi revolucije i Napoleona I, te i rat u Krimu, izvojevani puškama, koje u uda- ljenosti od 250 metara gube svaki učinak, Istom god. 1857. zamijenila je pušku sa glatkom cijevi puška zavijuša, a time je odmah poskočila uda- ljenoat, iz koje se može uspješno pucati, sa 250 metara na 600 metara. Tađanjemu se je svijetu ovaj rezultat pričinio kao neko čudo, ali već go- dine 1866.7izumio je francuski kapetan Chasse- pot pušku kalibra 15 milimetara, koja je nosila punih 1200 metara, a još deset godina prije niko se ne bi bio usudio na takova što i pomišljati. Chassepotova puška prokušana je od Francuza u zbilji tekar 4. studenoga 1867,, kad su za- posjeli Rim, te se oduprli navali Garlbaldovaca. Naša ofensiva u Srbiji. Vojnički stručnjak »N. Fr. Pr.“ piše dne 28. o. mj.: Dijelovi naših balkanskih četa jučer su zaposjeli grad Užice. Užice je završna tačka željeznice, koja iz srednje Morave vodi dolinom zapadne Morave do blizu bosanske istočne gra- nice, Odatle bi se imala preko Mokre gore sa- graditi sveza s bosanskom istočnom željeznicom. Grad Užice stjecište je važnih komunikacijonih puteva. Leži na ulazu u dolinu zapadne Morave, koju je radi njezinih mnogobrojnili sveza priro- da kao stvorila za operacijonu liniju. Ovom su željeznicom Srbi dosad dopremali pojačanja i to kako za svoju provalu u Bosnu, tako i za tran- sport živeža i municije za one čete, koje su o- perirale u sjevero-zapadnoj Srbiji. Stoga se osvojenje Užica prikaznje kao velevažan uspjet No: ono je zanimljivo u još jednom pogledu. Srbi su naime izvijestili u iz- vanjske listove, da su porazili Austrijance kod Rogatice. A baš je ovoj tobože poraženoj austrij- skvj koloni bilo priušteno, da malo iza toga u- gje u Užice, zloglasno sijelo srpskoga ireden- tizma, a da Srbi uopće nisu bili kadri, da se ozbiljno odupru ovoj oknpaciji. Takogjer na dolnjoj Kolubari uspješno napreduje naša navala; tek je nešto malo 'pozi- cija u rukama neprijatelja; većina visačina na istočnoj obali s močvarnim nizinama nalazi se u rukama naših hrabrih četa. Na 24. o. mj. ma- še su čete boreći se prešle snijegom: pokrita |bi- la Suvobora i doskora zatim zapodjele navalu na dominantnu poziciju na Šiljku. -Ova je viso- čina od 856 metara zauzeta ma juriš: naše su čete, kao što je poznato, zarobile 900 Srba i o- tele tri topa. Iz izvješća vrhovnog zapovjedništva naših balkanskih četa razabiremo tako rađostne činje- nice i uspješne operacije, da možemo doskora računati s velikim uspjesima. Žilavost i hrabrost, s kojom se neprijatelj brani, zaslužuje, sudeći po vojničku, priznanje, I djelovanje naših četa mora se s ovog stanovišta prosudjivati, * Užice je glavni grad istoimenog srpskog kotara, u kotlini rijeke Cetinje, sjedište je bis- kupa. Grad broji oko 8000 stanovnika, koji se većim dijelom bave proizvagjanjem sukna. Grad ima prilično lijepih kuća, čiste ceste i električku rasvjetu. Na jednom visu viđe se ostatci tvrgja- vice, koja je bila u rukama Turaka đo g; 1862, Odmah zatim je uvedena u francusku vojsku. Megjutim se je u ratu od 1870, i 1871, poka- zalo, da se sa njemačkom Dreyseovom puškom ne može mjeriti. Chassepotova puška bila je teška četiri kilograma i 300 grama; Grasova puška, koja je uvedena 1874., bila je za100 grama laglja, a nosila je 1800 metara. Za petnaest go- dina se je dakle udaljenost, u kojoj puška djeluje, povećala za 1550 metara, nakon što je kroz 217 godina ostala jedna te ista. U isto vrijeme napre- dovale su i puške, koje su bile uvedene u Austriji, Njemačkoj i Italiji. Tako je došlo do opetuša, koje. pucaju do 16 puta u minuti, a nose 3000 me- tara daleko. Danas su puške jošte laglje,| laglje je 8 njima baratati, a nose 4000 metara daleko, do- čim im tane ima početnu brzinu od 800 metara, I revolveri, koji su izumljeni 1850., nose danas mnogo dalje, jer oni su porasli od 25 met. na 100, pa onda na 200 i napokon na 1000 metara. Vrlo je instruktivna poafisao, s kako čednim oru- žjem su se pomagali ljudi u klasično đoba. Su- licom bacali su 25 met, daleko, praćom 80'met., a balearski praćari bili su na glasu, što su'svo- jim praćama bacali kamenje i na 100 metara, Luk, kojim su se služili sve do polovice XV, vijeka, nosio je 80 do 100 metara daleko,'a arba- leta sa ocjelnim Iukom 100 do 110 metara. Naj- starije puške, koje su se morale naslanjati na že- ljeznu viljušku, nosile su do 150, a muskete do 180 metara. Iza toga uveđena je puška, koja je nosila 250 metara, te koja je kroz toliko godina gospodovala na bojištima. »J. L,« — trpiti to