RAVA
CRVENA HRVATSKA
CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6,
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9,
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU
IZLAZI SVAKE SUBOTE
POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.
PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE 1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.
U DUBROVNIKU, (2. DECEMBRA 1914.
a
God. X.
Hrvatsko pitanje.
Svakim se danom sve to većma pribli-
žuje onaj veliki i važni momenat, kad će
se riješavati sudbinom mnogih naroda:
nakon svršetka naime ovog strašnog i naj-
većeg rata.
Nema sumnje, da će tada doći na red
i riješenje hrvatskog pitanja, i zato je do-
bro, što su već sada mnoge novine počele
o tom da raspredaju, e da tako upozore i
javnost, a navlastito prvake stranaka i vO-
gje naroda, da se na taj veliki čin što bo-
lje priprave.
Više je nego jasno, i ne treba istom
da posebno ističemo, da je ovo sada ne
samo zgodan, nego najzgodniji, čas, od
najdalekosežnijih posljedica, pak ako ga ne
budemo znali iskoristiti, onda zlo i mao-
pako po budućnost mile nam Hrvatske
domovine.
Ovo je ujedno i svečano-historički čas,
kad se približava baš k ostvarenju program
stranke prava: onaj program, koji je mno-
gima i mnogima izgledao i neizvediv i od-
više idealan, a da bi se ostvario.
"čudne li (sudbine! Kad se je 'proti
pravaštvu najviše rogoborilo i rovarilo, kad
se je nad strankom prava već počelo da
pjeva mrtvačko opijelo, kad je slavosrpština,
ta kivna neprijateljica svega što je hrvat-
sko, bila u najbujnijem cvatu, tada se eto
stranka prava poput feniksa ne samo po-
mlagjuje, nego zahvaća toliko maha, da sve
što zdravo i pametno hrvatski misli, sve
hrli pod njezin barjak. Njezine ideje trium-
firaju, njezin program postaje svima jasan,
kaonoti prirodan i potječući iz srca hrvat-
skoga naroda.
Nazad samo malo mjeseca izrugivali su
se na sve moguće načine slavosrbi pravašima,
što su oni tobože monopolizirali hrvatstvo,
jer da ističu, da su samo pravaši pravi
Hrvati. | s tim su pravili sve moguće so-
fisterijske doskočice, ali su im eto susljedni
dogagjaji dokazali, kako je na pijesku bila
sagragjena njihova toli čarobna zgrada sla-
vosrpstva. Zahujio je vjetar, i ona se iz
temelja ruši. Bila je — i nema je više!
Dočim pravaška ideja, ukorijenjena u
duši hrvatskoga naroda, tvrgja je od stanca
PODLISTAK.
BIOGRAD
(Historička studija)
Napisao prof, Dr, Božo Cvjetković.
Uvod
Svaka oveća samostalna rijeka zemljine po-
vršine u isto je vrijeme kulturni i politički put ;
ona je prema tome vrlo atraktivnom tačkom u
dotičnome zemljinu kraju i smjerom stalnog prav-
ca u razvoju opće povjesnice. Gdje se dvije ri-
jeke sudaraju, sudaraju se uvijek dva protivna
politička pravca, a na ušću jedne od tih rijeka,
koja gubi svoju samostalnost prelazeći u drugu
obično se podigne grad, koji u vijekovima ne-
ma mira, jer ga osvajaju čas gospodari ovog čas
onog tijeka glavu rijeke, koja se pri sudaru o-
bogaćuje vodama nesamostalnog svojeg pritoka.
Takav jedan slučaj sudara rijeka imamo na ono-
me mjestu, gdje Dunav prima mutne valove ri-
jeke Save. Tu se baš i diže Biograd pa ide u
istu kategoriju po svome postanju sa gradovima
Mainz, Lyon, Saint Louis, Chartum, U naravi
tg: vode ne izbija toliko na vidike težnja, da
kamena, pak može da odoli i najljućoj buri
i najbjesnijoj oluji, te napokon kad li, tad
li mora da pobijedi,
I sada, kad se je hrvatski narod jednom
i za uvijek riješio slavosrpske more, kad ga
više neće smjeti uznemirivati razni agitatori
u službi bivšeg Beograda, sada ima da se
priključi zdravoj politici, pravaškom pro-
gramu, sve što hrvatski osjeća i misli. Svi
Hrvati treba da se nagju u jednom kolu,
da u ovom odlučnom momentu cijeli hr-
vatski narod bude samo jedna duša i je-
dno srce. : '
Ali i pri tom mala doza opreznosti neće
zlo doći. Kompaktnost je najjača sila u ži-
votu stranke i naroda. Skori nagli doga-
gjaji pokazali su nam u pravom svijetlu i
slavosrpske vrtikape i mutikaše, kao i uli-
zice i izdajice. Tim i takvim ljudima bez
karaktera, bez hrvatskog poštenja ne smije
biti mjesta više u kolu pravih Hrvata.
Vuk mijenja dlaku, ali ćudi nikada, —
držimo to dobro na pameti. Već vidimo
mnoge od tih vrtikapa, a i raznu četu uli-
zica, kako bi sada htjeli da se iskažu naj-
čišćijim Hrvatima i najvećim pravašima; ne-
mojmo, da im nasjedemo u Ovom više nego
ozbiljnom momentu.
Sada dolazi na tapet najvitalnije pit4nje
hrvatskoga naroda, sjedinjenje naime svih
hrvatskih zemalja; tu moraju imati riječ
samo pravi i prokušani Hrvati.
»Hrvatska je pružila opet najjasniji do-
kaz, kako znade ispunjavati svoje dužnosti
prema Monarhiji. Na bojnim se poljanama
baš hrvatske pukovnije biju najsrčanije; pri
potpisivanju za ratni zajam Hrvatska je u-
činila, što god je više mogla.
Hoće li se to na mjerodavnom mjestu
uvažiti, kad bude opet mir postignut ? Hoće
li se poslije ovih velikih žrtava, što ih Hr-
vatska junački i vedra srca doprinosi i što
će ih još doprinijeti, barem prijeći na uje-
dinjenje s Bosnom i Hercegovinom na te-
melju krunitbene zavjer nice ?«
Tako pita Zagrebački »Agramer Tag-
blatt«, a glavno glasilo stranke prava »Hr-
vatska« to sa zadovoljstvom konstatira i
na to primjećuje : »Jedino pravo sjedinje-
nje svih hrvatskih zemalja može se zbiti
na temelju programa stranke prava, koja u
svoj put prevali u ravnoj neprekinutoj crti; baš
je protivno u naravi povijesnog gibanja u svrhu
da se dovine svojih ciljeva. Povijesno gibanje
sječe sve zavoje i okuke, ne trpi krivine i izmi-
canja i u upravnom smjeru hiti k svojoj meti.
U ovoj povijesnoj težnji leži sva tragika grada
Biograda, koji se upravo može da nazove Jobom
evropskih gradova; sve je okušao od proste
strjelice tribalskog, keltskog bojnika pa sve u
evoluciji vijekova do današnjega razornoga topa.
Svaki mu je gotovo vijek donio teških udaraca
bilo da je bio potpuno razoren do temelja bilo
da je bio djelomično porušen, lišen svojih utvr-
da i kamenja te stanovništva,
4. Stari vijek,
Na mjestu sudara hladne vode rijeke Save
sa bistrim valovima velikoga Dunava diže se po
prilici 30 m iznad vodene razine zadnji ogra-
nak gorske kose, koja udari od Rudničkih gora
prema sjeveru. Ova kamenita glavica, po naravi
već utvrda prema nizini svojeg horizonta, pozi-
vala je ljude već u drevnoj statini da se tu na-
sele i utvrde u tome već dobrome svome polo-
žaju, gdje se za njegovu obranu pobratimi voda
sa uzvisinom, Baš ovo mjesto nalazimo naseljeno
već od pamtivijeka; već od hiljida godina pro-
okviru Monarhije uvjetuje i potpunu finan-
cijalnu te gospodarsku samostalnost.“
To i mi u kraće ponavljamo, a to smo
već i u prošlom broju naglasili; Hoćemo u
velikoj Austriji, veliku i slobodnu Hrvatsku !
Hvalevrijedna namisao.
Po njemačkim i magjarskim novinama či-
tamo krasan prijedlog, da bi se naime nekoliko
od zarobljenih topova u Beogradu imalo 'preni-
jeti u dvorac Artstetten, gdje je ukopan blago-
pokojni prijestolonasljednik Frano Ferdinand i
supruga mu Sofija, da tu pred njegovom grob-
nicom stoje kao svjedoci, odakle je potekao a-
tentat i kako je Bog osvetio krv pravednu. Od
ostalih pak topova imao bi se saliti spomenik
pok. nadvojvodi i postavit: ga na ono mjesto,
gdje se je zbio atentat u Sarajevu. Doista lijepa
i časna namisao vrijedna, da se je čim prije
oživotvori.
Potankosti o zauzeću Beograda.
Osječka »Drau« primila je iz Zemuna sli-,
jedeći dopis o zauzeću Beograda :
Zauzeće Beograda vazda će biti jedna od
najslavnijih stranica u povjesti naše vojske. Sa-
mo neupućeni ljudi mogli su misliti, da je zau-
zeće Beograda lak posao, Odmah iza početka
rata širile su se kojekakove glasine o Beogradu.
Govorilo se, da je srpska vojska ispraznila grad,
pa da naša vojska samo treba da pregje preko
mosta. U istinu pako bilo je posvema drugačije.
Srbi su bili odlučili, da će Beograd braniti do
zadnjeg momka, jer su bili svijesni, da je zau-
zeće glavnog grada stvar od neizmjernog mo-
ralnog zamašaja. Beograd bio je vanredno dobro
utvrgjen. Vrhovno zapovjedništvo nad posadom
bilo je u rukama jednog ruskog generala, uz ko-
jeg je po imenu fungirao kao zapovjednik princ
Gjorgje. U Beogradu bio je smješten i izvrsni
topnički materijal, a osim toga bili su u Neboj-
šama i u Valjevu jaki topnički odjeli. U Beo-
gradu bili su gotovo isključivo topovi iz tvornice
Schneider u Creuzotu, a zapovijedali su fran-
cuski časnici,
Zapravo je navala na Beograd započela dne
16. studenoga, kad je V. vojska gen. pješ.! Li-
borija viteza Franka, koja je uspješno operisala
u Mačvi, s Obrenovca, a detaširani zbor pod-
maršala A. Krausa sa Save počeli napredovati
proti Beogradu.
Spske topničke pozicije naši su obišli sa
tri strane, Od Laudonovih šanaca kod Zemuna
pucalo je naše teško topništvo na neprijateljske
baterije iza Topčidera. Monitori »Szamos«, »Bo-
drog« i »Enns« operisali su takogjer na Dunavu
blizu Zemuna, dok je monitor »Maros« zaštitio
lijevaše se silna krv za posjed ovog znamenitog
strategijskog i trgovačkog mjesta. Raznovrsna,
interesantna i bogata povijest ove geografske
tačke na liniji te dijelijaše Orjenat od Okcidenta,
istočni bujni život od ozbiljnog i mrkog vogje-
nja životne lagje na zapadu, može da ispuni či-
tavu jednu veliku knjigu. Ova je geografska
tačka po svojim geografijskim koordinatama bila
od prirode odregjena, da vidi i sudjeluje u svoj
gotovo borbi istočne i zapadne kulturne sfere i
to vazda kao pogranična tvrgjava.
Prvi poznati gospodari ove znamenite geo-
grafske tačke bili su keltski Skordiski, koji osvo-
jiše oko god. 300 pr. I. sjeverne nizinske krajeve
Srbije. Sva je prilika, da Skordiski nagjoše ovu
tačku već naseljenu i napučenu i to po svemu
izvidu od Tribala, koji su se silno znali opirati
odrizijskom kralju Sitalkesu, a stanovahu na An-
grosu i Brongosu, s obje strane današnje Mo-
rave, Tu Skordiski podigoše svoju utvrdu Sin-
gldunum i udariše je po uzoru svojega vremena
u kiklopskim zidinama.
No posavske i podunavske zemlje Skordi-
ska, koje se uz Moravu nijesu duboko pružale
u unutrašnjost Balkanskog poluotoka, izgubiše
svoju samostalnost, kad Rimljani upoznaše unu-
\
'
na Savi nastup našeg pješaštva. Velika je bila
prednost za nas, što je naše topništvo onemo-
gućilo svaku akciju srpskog pješaštva, tako, da
nije moglo ni pokušati protunavalu, već se je
moralo ograničiti na to, da napredovanje naših
četa otešća tvrdokornim i žilavim ustrajanjem u
svojim postavima.
Srpske topničke pozicije duž Save, a Ci-
ganska ada zapravo od željeznič. mosta bile su
takogjer izvrgnute uništavajućoj vatri našeg teš-
kog topništva u Laudonovim šancima. Monitori
obvladali su nad velikim Ratnim; otokom kod
Beograda kao i nad Burmom. Naročito Burma,
koja je bila vrlo podesna za navalu srpskog pje-
šaštva, bila je bez prestanka pod tako silnom
topovskom vatrom, da s te strane nije prijetila
nikakova opasnost.
Od 16. studenoga topovi nijesu prestali
gruvati. Srbi su s početka uzvraćali vatru, šta
više jednom su ispalili nekoliko granatskih hi-
taca na sam Zemun, od kojih je lako oštećena
jedna kuća u Bežanijskoj ulici. Ali čim je s naše
strane palo nekoliko taneta »za kaznu« u Beo-
grad, Srbi nijesu više uznemirivali Zemun.
Megjutim je naše pješaštvo nastupilo iz
Obrenovca na nasipnoj cesti prama Beogradu.
Ovo napredovanje bila je jedna od najtežih za-
daća, koja je ikada bila namjenjena kojoj četi.
Ne gledajući na to, da je bez prestanka snježilo,
i da su putevi bili smrznuti, morao se je u pot-
punom smislu riječi svaki pedalj zemlje osvojiti
bodovima. Srbi su dočekali naše trupe u izvr-
snim zaštitama, te su uzmakli istom makon ju-
riša, koji su izvedeni izvanrednom odlučnošću i
nadčovječnom hrabrošću, Osobito žestoki krvavi
bili su bojevi kod Pečana, Busanja, Resnika,
Željeznička i napokon kod Rakovice, Kod Banje
morale su naše čete jurišati pet streljačkih jara-
ka, koji su bili iskopani jedan za drugim, a
istom onda su mogli napredovati. Srbi su se u
tim bojevima iskazali kao hrabri protivnici, kojih
se ralna iskustva ne smiju podcijeniti, Ali ju-
naštvu naših četa nijesu nigdje mogli odoljeti,
već su se morali povući korak za korakom.
U subotu počela je odlučna bitka. Naše
je pješaštvo pojačano. Srpsko je topništvo bilo
već gotovo posvema ušutkano. Naše je topništvo
pomaknuto još više naprijed, tako da je sav o-
koliš Beograda bio pod dohvatom uaših topova.
Naši su aviatičari, koji su marljivo kružili nad
gradom, tada javili, da je u Beogradu zavladala
strava i da stanovništvo bježi u Kragujevac i Po-
žarevac.
Taj su dan naše čete stigle do Avale, koja
leži 9 km. od Beograda, a 5 km. od Topčidera.
Tu su se Srbi opirali nada sve očajno i žilavo.
I tu je bilo peterostrukih strjeljačkih jaraka, koje
su naše čete redom zauzele jurišem. U Topčide-
ru, omiljelom beogradskom izletištu, bila je pos-
ljednja obrambena pozicija Srba. Sam Topčider
trašnjost poluotoka :iz posjednute Maćedonije.
Ova sjeverna periferijska zemlja, bez pravog
geografijskog smisla i oblika, jer je samo do-
datak panonskom basenu držala je dolinu Velike
Morave i time dio balkanskih uzdužnih komuni-
kacija; ove uzdužne komunikacije dovedoše Skri-
bonija Kurija g. 75 pr. I. do Dunava, a god 29
uredi Kraso osvojene zemlje na Dunavu pod
imenom Mezije u koju spadaše i Singidunum
(Biograd) te Viminacium (Kostolac). Ova dva do-
bro utvrgjena mjesta bijahu od silne zamašitosti
za rimske dunavske posjede, jer se odatle go-
spodarilo cijelim terenom unaokolo. Na mjestu
primitivnog keltskog naselišta podiže se redoviti
rimski Castrum, a nazivaše se starim imenom
sve tamo do VII. stoljeća, kad i počimlje srednji
vijek za balkanske zemlje. Oko 400 bio je ovdje
glavni stan legije IV, Flavije. Tamo gdje se Sava
ljubi sa Dunavom načiniše Rimljani riječnu luku
u kojoj je bilo mjesta za jedno 20 brodova du-
navske i savske rimske flotilje, Na ulazu u luku
bijahu podignute dvije kule, a izmegju ovih o-
tegnuše Rimljani debele verige, kojima redovito
obnoć zatvarahu ulaz u luku. Ovakovo zatvaranje
luka verigama bilo je vrlo uobičajeno koliko u
starom toliko u srednjem vijeku n. pr. u Du-