Str. 2. vački brod pasti žrtvom tih engleških mina. Mo- guće je takogjer, da će engleške podmornice na- mjerice torpedirati neutralne brodove, kako bi dovele neutralne u korflikt s Njemačkom. Naoružavši trgovačke brodove i određivši nošenje neutralnih zastava, Engleška je sasvim onemogućila Njemačkoj, da sama štiti prava neu- tralaca u ratnom području oko Engleške. To mo- gu učiniti jedino neutralne države tako, da za- povjede svojim brodovima, neka izbjegavaju rat- no područje. To je tim nuždnije, jer je takogjer Francuska naložila svojim trgovačkim brodovima nošenje neutralnih zastava. Vijesti, što su stigle u posljednje dane, do- kazuju, da je već počeo boj za život, što ga je ljemačko carstvo ilo da djene u brit- skim vodama. 1 & Engleški ugljenarski brod »Dulwich« bio je za plovidbe iz Halla u Rouen potopljen od je- dne podmornice. Momčad se je mogla u čam- cima spasiti. Engleški brod »Wavelet> nabasao je kod Keutisch Knocka na minu i potonuo. Francuski parobrod »Ville de Lille» poto- pljen je s pomoću bomba za plovidbe iz Cher- bourga u Diinkirchen. Momčadi se je dalo vre- mena, da se spasi. Ni : p AJ p društva Zeeland- Batavija-linije obustavila su službu u Englešku. Mnogi mornari skandinavskih brodova us- kratili su službu za Englešku. »Hamburger Nachrichte« javljaju iz Stock- holma : Jedan engleški vojnički transport, od 2000 ljudi, potopljen je u engleškom kanalu zajedno s transportnim parobrodom. >»Goteborg Aifton- bladet«, što je ovu vijest primio, zajamčuje pouz- danost izvora. >Evening News« javlja iz Dovera : Norveški parobrod »Bellridge« napala je danas u jutro je- dna njemačka podmornica. Prema vijestima iz Amsterdama »Bellridge« je laglje oštećen, te će odploviti u Englešku na popravak, a onda na- staviti put u Amsterdam. »Echo de Paris« javlja iz Dieppea, da je 19. veljače u 3 sata poslije podne pogodio tor- pedo jedne njemačke podmornice parobrod »Di- norah«, Prema službenom saopćenju francuskog ministarstva mornarice, »Dinorah« je austrijski parobrod, koji je u vrijeme, kad je buknuo rat, bio po Francuzima zadržan i upotrebljivan. »Di- morah« je laglje oštećen, te je morao nastaviti put u Dieppe, gdje će biti popravljen. Norveški ugljenarski parobrod »Bjaecka« naletio je putem iz Leitha u Nakskov na minu i potonuo. Posada je spašena. »Vossische Zeitung» doznaje iz Stockholma, da je carinarska oblast zadržala veliku množinu ocjelnih i željezničkih sastavnih dijelova, što su iz Engleške dopremljeni preko Gothenburga za Rusiju, a sačinjavaju pretežni dio podmornica većega tipa. E Iz Scarborougha javljaju, da je engleški pa- robrod »Yorquay« u blizini Filey-a maletio na njemačku minu i potonuo. iz Berlina se javlja 23. tck.: Jučer po po- dne bio je potopljen od njemačke podmornice kod Beachy Head engleški transportni brod za čete. »Nieuwe Rotterdamsche Courant« javlja iz Londona: Redarstveni sud osudio je pet morna- ra parobroda »Lapoing« na tri funja šterlinga novčane globe ili na 14 dnevni zatvor, jer su se s obzirom na pogibeljuost ratnog područja, kra- tili krenuti prema Amsterdamu. Odgovor generala Sarkotića grčko- istočnom metropoliti u Banjaluci. »N. Fr. Presse« javlja iz Banjaluke: Dne 12. ov. mj. posjetio je naš grad general Stjepan pl. Sarkotić, novi poglavica zemaljske vlade. Na pozdravni govor rimo-katoličkog biskupa fra Jo- za Garića odvratio je general: 1 svećenstvo je pozvano, da podupire upravu. S obzirom na po- znati lojalitet katolika goji potpuno osvjedoče- nje, da će sa strane katoličkog pučanstva, koje- mu šalje svoje pozdrave, i sa strane katoličkog svećenstva vazda naći djelotvornu potporu. Grčko-istočnom mitropoliti Vasi Popoviću primjetio je, da se nada, da je njegovo osigu- ravanje lojaliteta iskreno mišljeno. »Ja sam — izjavio je general Sarkotić, — jugoslavenskog porijetla, te se sjećam iz moje mladosti, da u mojoj domovini Hrvatskoj Srbi nijesu ni naj- manje zaostajali za Hrvatima u lojalnosti i vjer- nosti Vladaru. Hrvati kao i Srbi bili su stupo- oi prijestolja. Tim većom boli morao sam ćuti o onom, što se dogodilo, i što se još danas do- gagja. Blagost i dobrohotnost oblasti naprama narodu tumačena je od vogja naroda kao sla- bost, Svelenstvo, pozvano da njeguje dušu na- roda, je narodnu dušu, a pora kojemu je bilo povjereno, da odgoji duh, otro- galo je it oh k narod. Doduše i na narod pada odgovornost za ono, što se do- +»PRAVA CRVENA HRVATSKA« rod zaveli, svećenici i učitelji. Ove velike štete treba sada popraviti. Svećenstvo i učiteljstvo treba da pogju novim stazama, pa se na- dam, da će raditi u mome smislu. Ako se pa- ko to očekivanje ne će ispuniti, naći će se drugi, kojima će se dragovoljno dobro države, duša i duh naroda sa potpunim povjerenjem mo- ći povjeriti. Mora, da drugačije bude. Bosna i Hercegovina vezane su nerazrješivom vezom sa monarhijom i ostat će za uvijek. A najvećom bezobzirnošću postupati će se sa subversivnim elementima«. Vjerskim poglavicama Muslimana, Protesta- mata i Židova izrazio je, da je uvjeren o lojalno- sti njihovih suvjerenika, a časnicima svoje po- danje u konačnu pobjedu. Na pozdrav čino- vništva po okružnom predstojniku Miilletu od- vratio je, da pravo i pravednost imadu biti zvje- zde prethodnice činovnika. U dvojbi neka uvijek vrijedi načelo: Inu dubiis pro reo, nu nikako se ne smije zapostaviti državni interes. Zdrava u- prava samo se može sagraditi na temelju jakog državnog autoriteta, koji nalazi svoje utjelovljenje u činovništvu, koje opet mora uvijek pred očima imati, da je samo organ za provedenje državnih svrha. Gradskom zastupstvu, koje je predvodio načelnik Hamdibeg Džinić, primjetio je, da se gradsko poglavarstvo imade baviti u prvom 1edu gospodarskim zadaćama, bez svake politike, nu da znade, da ima u zastupstvu lojalnih članova i takovih, kojim se takovo svjedočanstvo ne mo- že dati, ali da očekuje, da će potonji postati potpuno svijesni i svojih dužnosti“ prema dr žavi, jer će inače svi škodljivi elementi biti istri- jebljeni iz tog zastupstva. Zatim je primio još druge autonomne korporacije. Srpsko-pravoslavna crkveno-školska općina nije bila zastupana. Panslavizam — panrusizam. - Kad je mjeseca rujna pr. god. ruska vlada uapsila grčko-katoličkog metropolitu u Lavovu, grofa Andriju Šeptickoga, te ga otpremila u rop- stvo u Kursk, a na njegovo mjesto poslala u Lavov fanatika i šovinistu arhiepiskopa Eulogija, tad su razne novine, osobito češke i poljske, do- nosile različite razloge, koji da su dali povod uapšenju. Glavni razlog ipak se nije doznao, a sada vješt poznavalac prilika (iznosi u zagrebač- kom »Katoličkom Listu«, da sn svi oni razlozi bile samo izlike, a glavni je razlog tomu, što je grof Šepticki bio tm u oku i ruskoj vladi i sv. sinodu, jer je grof Šepticki ne samo učen, revan i pobožan biskup, već ugledna ličnost i na poli- tičkom i diplomatskom polju, a kao takov bio je najveća zapreka ruskih makana i prestavnik pravoga, ne ruskoga, panslavizma. Radi toga po- glavilo čami sada grof Šepticki u ropstvu u Kur- sku, a Eulogij obeščašćuje glavnu svetinju grko- katolika. Dodamo li tomu, — nastavlja pisac »Kat. Lista« — da je grko-katoličkim vijernicima za- branjeno služiti se svojim materinskim jezikom u pismu i u govoru po ulicama Lavova, name- će nam se nehotice pitanje: ko i zašto uništava, ko i zašto gnječi taj mnogobrojni, nesretni sla- venski narod; ko i zašto ruši crkvu, koja se slu- ži slavenskim jezikom ? ,.. Nijesu to ni Germa- ni, ni Romani; ni Turci, ni Japanci, nego sama arhislavenska Rusija, ona »zaštitnica i zagovor- nica Slavena«, ona ista Rusija, koja je »prolije- vala suze« nad krivdom nanešenom Slavenima u Austro-Ugarskoj Monarhiji; ona ista Rusija, koja je pokazivala na panslavističkim sastancima svo- ju vruću ljubav prema prignječenim Slavenima ; ona Rusija, koja kod kuće toleriše protestantizam i mohamedanizam — a ovamo u kraju, koji jo- šte njoj definitivno ne pripada, narodu, koji je njezinome megju svim ostalim slavenskim naro- dima najbliži, čini takova nasilja i takove kriv- ded... To, o čem nijesu pametni ljudi htjeli ni čuti, dogodilo se tečajem jednog mjeseca. Ognjem i mačem, kandžijom i bajunetom počela je sveta arhislavenska Rnsija širiti carstvo sv. Sinoda me- gju slavenskim žiteljima Galicije. Tome slaven- skome narodu, kojemu je grozni rat uništio ku- će i polja, sav imetak i sve nađe, tone narodu otima — sestra Rusija posljednje njihovo blago, svetu katoličku vjeru i materinski jezik!... Evo, ovako je u praksi sa ruskim slaveno- filstvom i ruskim panslavizmom! lli starija polj- skog naroda od g. 1772., historija unije od g. 1709., historija ukrajinskoga naroda od 1654. g. i najnovije činjenice u Galiciji rišu nam i inter- pretišu, koju je svrhu imala Rusija na pansla- vističkim sastancima, koju su svrhu imali ova- cioni govori ruskih državnika i političara. Slatko se smješkala Rusija, takogjer Galiciji, slala milijune pripomoći, a istom sada pokazuje, koju je svrhu u tom imala. Kao ribice mekom, vabi Rusija Slavene panslavizmom — dajući toj za svakog Slavena simpatičnoj riječi, posvema drugo, svoje značenje. Dok oduševljeni prestav- nici slavenskih naroda shvaćaju, to uredovna Rusija shvaća panslavizam kao recept staroga reaksionera Kaktova : »Sve slovenske rijeke treba godilo, ali glavni krivci su ipak oni, koj! su n&- da se sliju u rusko-pravoslavno more.« Uredovna Rusija aprobiše i pod svojom tvrtkom propagiše poglede onih fanatika i šovinista, po kojima je panslavizam sinoninom panrusizma i panor- _todoksi: Najnovije galičke činj — ozbiljan su memento za druge Slavene, užasna rana za- dana onima, koji su sanjali o novom zlatnom dobu Slavenstva, u kojem bi od vjekova ugnje- tovana braća stala živjeti već jednom u miru i sreći, slozi i ljubavi...... Težak je to udarac onoj probugjenoj i uzvišenoj vjerskoj unionisti- čkoj ideji, kojoj kao da se već iz daleka stala smješkati ljepa, čarobna, velika budućnost.... I Bog zna, ne otvara li ta borba novi perijod u historiji Slavena, kome je sadržaj: borba me- gju Šeptickim i Eulogijem, megju katolicizmom i shizmom, megju ljubavlju i nasiljem, megju bratimstvom i šovinizmom, megju idejnošću i fanatizmom, megju pouzdanjem i obmanom, me- gju iskrenošću i perfidijom ...! Učiteljsko osoblje dubrovačkog kotara za vrijeme rata. Netom je Njeg. Veličanstvo navijestilo rat i pozvalo hrabre vojnike pod barjak, svi učitelji, koji vojništvu pripadaju, listom se nagjoše pod barjakom. Drugi pak, koji nijesu u vojničkoj službi, eno ih na općinama u službi, da tamo rade oko riješavanja vojničkih posala; eno ih u odborima za »Crveni Križ«; eno ih u odborima za nabavu hrane; eno u odborima za poljodjelske prilike it.d. I naše vrijedne učiteljice stupaju kao članice u razne odbore, pa svi po svojim mjestima bivaju na ruku pojedincima ili da pišu listove roditeljima za njihove vojnike. Tješe, bodre hrabre vojnike slatkim listovima, da im lakše pri duši bude, što su daleko od svojih milih, i da se pokažu pravi junaci, slavni Hrvati. Upravo se odlikuju zauzimanjem u vršenju povjerene im službe. Otvorile se škole, a oni uza sve spome- nute radnje, zanosom prihvatiše se rada, da u povjerenoj im dječici um obogaćuju, a srce ople- menjuju, da im, svim žarom duše svoje, razviju i oplemene čustva dinastična, baš u ovom času, kad njihovi oci, braća, rogjaci na bojnim polja- nama krv lijevaju za ljubljenog Cara-Kralja i milu domovinu. Vidimo na 4. oktobra, gdje se učiteljsko osoblje natječe kako će što bolje pro- slaviti imen-dan Njeg. Veličanstva. Škole se rese, carske slike kite lovorvijencima, a razvijaju dr- žavne zastave i hrvatske trobojnice, da ih pred- vode u hramove mira i ljubavi, da se mole Sve- višnjemu za dragocjenjeno zdravlje Njeg. Velič., za pobjedu našeg oružja. U dogovoru sa župnicima stupaju na zajedničke molitve, blagoslove i pri- česti, te se drže i po zabitnim selima za pobjedu našeg oružja, za dragocjeno zdravlje N. V. Stiže poziv, da maša djeca izrade što vunena rublja za naše vojnike, Eto naših vrlih učiteljica, da uz vršenje školskih dužnosti i tome doskoče, pa ne žale truda ni troška, da milom dječicom dopri- nesu na oltar domovine svoj trud. (U prošlom je broju »Prave Crv. Hrv.« o tome bilo izvješ- ćeno, što im služi na ponos onakovo požrtvovno, izgledno djelovanje.) Učiteljstvo opazilo, da se Njeg. Veličanstvo obraća djeci, da njihova nevina srca vape Svemogućega za pobjedu našu, to se živo čita i predočuje po školama i tumaći ple- menito i očinsko srce N, V., pa ustanovljuju, da se poslije škole zajednički mole. 12, dećembra po svim školama slavi se sretni god, te osim crkovnih svečanosti drže oso- bite svećanosti u školama, nakićenim cvijećem i lovorom. Drže patriotične govore, kojima u djeci učvršćuju i rasplamćuju dinastićna čustva. Stiže želja vlasti, da se izrade, što više po- plata od hartije; eto ruka radilica na posao, pa u kratko doba na hiljade para šalju naše škole, usprkos da po manjim mjestima oskudijevaju hartijom. Naprijed i dalje vašim uzornim radom, uči- teljice i učitelji naši, pa odgajajte tako našu djecu: Bogu, Kralju i Domovini na ponos! Težak je vaš trud, al se tješite da ćete pred Bogom platu naći, a zahvalnost mile nam Hrvatske domovine. Sa ratišta. I ove su sedmice sa sjevernog ratišta sti- zale povoljne vijesti, Nakon ruskog poraza na Mazurskim jezerima njemačke su čete nastavile proganjanjem Rusa preko granice u tri smjera. Pri čišćenju šuma sjevero-zapadno Grodna i u okršajima u predjelu Bobr i Narew zarobili su sedam generala, od kojih je jedan zapovijedajući, i približno četrđeset hiljada ljudi, a oteli sedam- deset i pet topova, veliki broj strojnih pušaka, te mnoštvo drugog ratnog orugja. Tako se je ukupni plijen bitke na Mazurskim jezerima po- većao na 7 generala, preko 100.000 zarobljenika, preko 300 topova (80 teških) i nepregledno mnoštvo drugog ratnog materijala. Tim je deset ta ruska vojska generala Sieversa bila potpuno uništena. Borbe su se nastavile i sjevero-zapadno od Br. 514. Sjevero-zapadno od Grodna Rusi su pokušali no vu navalu sa novim brzo sakupljenim silama, ali su pri tom imali samo znatnih gubitaka, ai kod Prasnysca dopalo je u njemačke ruke 1200 za- robljenika. Jučerašnji pak brzojav javlja, da je i utvrgjeni grad Prasnycz iza tvrdokornih borba bio jurišem zauzet, i da je u njemačke ruke do- palo preko 10.000 Rusa, više od 20 topova, ve- liko skladište strojevnih pušaka i mnogo oružja. Okršaji na rijekama Njemenu, Bobru i Narewu još traju. Zadnjih dana bilo je i u tamošnjim okršajima zarobljeno 5000 Rusa. Ali se ni u južnoj Poljskoj, ni u Galiciji i na Karpatima nije mirovalo. U južnoj Poljskoj topnički bojevi i čarkanje. U Galiciji južno Tar- nova i na Dunajecu razvile su se žešće borbe, ali su neprijateljski protunapadaji bili više puta krvavo suzbijeni. Provalni napadaj jednog našeg odjela oduzeo je Rusima istočno od Gribowa više uporišta, pri čemu se je zarobilo 560 Rusa i 6 strojnih pušaka. Na Karpatskoj fronti od Du- kle do Vyskowa bili su suzbijeni mnogi ruski napadaji uz velike gubitke po neprijatelja. Sada je pak nastupilo jako padanje snijega, koje utječe na bojnu djelatnost. Bukovina je očišćena od neprijatelja i u njoj sada vlada mir, a Rusi su potisnuti prama Dnjestru, gdje su se razvile borbe u većem |opsegu. Na 21. ov. mj. naši su sa potiskivanjem neprijatelja zarobili 2000 ljudi i mnogo ratnog materijala. Tu su se osobito odlikovale hrvatske čete, kojim je uspjelo, da pobjedonosnim napa- dajem izbace Ruse iz više pozicija, i da zado- biju prostora naprijed. Uopće naši papadaji juž- no od Dnjestra napreduju. Dne 21. i 22. o. mj. zarobljeno je tu 3338 Rusa. Glede bojeva u Karpatima naš službeni dopisni Ured javio je 22. tek. mj.: »Ruski služ- beni komunique navagja, da je neistinita od nas naznačena suma od dvadeset i devet hiljada ratnih zarobljenika, koje su naše čete zarobi- le u bojevima u Karpatima od svrhe januara pa do nazad malo dana, a kad tamo ovaj se broj .mjestimice i povisio tako, da sad dosiže do 64 oficira i 40.806 ljudi, te se k tomu ima još pridodati 34 strojne puške i 9 topova.« Na zapadnom ratištu većinom su bile borbe o šančeve i kod Yperna i u Champagne, Francuski napadaji u predjelu Perthesa svršili su povoljno po Nijemce, koji su bacili neprijatelja opet u ujegove pozicije. U»Vogezima su Nijemci napredovali prema Sulzernu i Ampfersbachu i zarobili više stotina ljudi, a zauzeli na juriš Sattelkomp kod Miihlbacha. Sa turskog ratišta javlja turski ratni stan 20 ov. mj. Osam engleških i francuskih oklop- ljenih krstaša bombardovalo je danas vanjske u- tvrde Dardanela kroz sedam sati, a da im nije uspjelo ušutkati naše baterije na utvrdama. Ne- prijatelj ispalio je 600 hitaca iz svojih topova velikog kalibra od 15 centimetara, ali nije nanio velike štete. Tri neprijateljska oklopljena krstaša su oštećena, megju njima admiralski brod teško. Na našoj strani pao je jedan časnik i jedan voj- nik, a jedan je vojnik ranjen. — »Agence Mili« javlja o bombardovanju Dardanela : Neprijatelj- ska mornarica otvorila je u 8 s. prije podne iz daljine od 16 kil. vatru iz topova najvećeg ka- libra. Otomanski topnici nijesu odvratili vatre, već su čekali, dok se neprijatelj približi. Mor- narica se faktično približavala obali, misleći, da je tvrgjave ušutkala. Ove su megjutim tek sada otvorile vatru i od 18 hitaca samo 4 nijesu po- godila. Admiralski brod teško je oštećen, te su ga torpiljarke izvukle iz bojne pruge. Dva daljnja broda takogjer su oštećena i morala su da se natrag povuku. Potrošivši ovako u ludo 600 gra- nata, morala se neprijateljska mornarica udaljiti. Spretnost i odlučnost turskog topništva nadilazi svaku hvalu. Razne vijesti, Ruski poraz u istočnoj Pruskoj. »Corriere della Sera« javlja iz Atene: Kod posljednjeg poraza u istočnoj Pruskoj izgubili su Rusi topova i municije u vrijednosti od dva i po milljuna rubalja, dok je 96.000 mrtvih, ra- njenih i zarobljenih. Odatle su dvije trećine za- robljenici, Ruska pukovnijska blagajna. »Nationalzeitung-u« javljaju iz Konigsber- ga: Megju ratuim plijenom mazurske bitke mna- lazi se i ruska pukovnijska blagajna sa 250.000 rubalja u zlatu. e Potišteno raspoloženje u Ruslji. »Daily News« javljaju: U petrogradskim vojničkim krugovima razbijaju glavu o tome, o- dakle su Nijemci dopremili toliko jakih četa na bojište, da su mogli prisiliti! Ruse na uzmak iz istočne Pruske. Prevladava shvaćanje, da se kod bojeva u istočnoj Pruskoj nijesu upotrebile čete sa zapada, već nove pričuve, Time se sad ispri- čava poraz ruskih četa. Megjutim je odregjena istraga, pa se već raširuju glasovi o velikim pro- Ossowieca, i sjeverno od Lomze, i kod Prasnysca. mjenama u zapovjedništvima sjevernih armeja.