=. 8v. Andrija... Tamo daleko gubi se dim od- PRAVA RVENA HRVATSKA | CNENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9 KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN IZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. REALNA NAN DN U DUBROVNIKU, IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. 27. MARTA (1915. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. A God. XI. Tvrgjava Przemysl, | I Vijest o padu Przemysla pravih se je! domoljuba teško dojmila i srce im ražalo- stila, ali ih opet nije poništila, dapače ih je hrabro i junačko držanje posade napu-| nilo_udivljenjem. -A nema ni razloga, da nas takova vi- jest poništi. Hrabri su se junaci posade za četiri mjeseca i po baš herojski držali; do zadnjeg su časa savjesno vršili svoju duž- nost; junaštva i hrabrosti nije im ponestalo ni onda, kad im je pomanjkalo hrane i zai- re, | u zadnjem času znali su da se poka- žu pravim junacima, te se potpunim pra- vom može reći, da je tvrgjava Przemysl časno pala. Od svih tvrgjava u sadašnjem ratu Pr- zemysl se je u svakom pogledu najbolje ponio, te je sa herojima svoje posade činio prava čudesa junaštva, a neprijatelju zadao teških jada i osjetljivih gubitaka. Przemysl je učinio mnogo više, nego li se je iko nadao i pomisliti mogao. Kroz ovo osam mjeseci strašnog rata ova je tvrgjava sa svih strana dvaput op- koljena bila od silne ruske najezde i tako bila ocijepljena od svoje vojske. Nalazila se je kao hrid usred bijesnog sinjeg mora io njoj su se dugo i teško razbijali silni va- lovi mepreglednih ruskih masa. Svoju je za- daću časno izvršila i njezino ime ostati će slavom ovjenčano. Ne može niko da joj junaštva poreče, ni slave zaniječe, te je u povijesti naše hrabre vojske nadopunila još jednu stranicu punu duha junačkoga. Njezinim padom neprijatelj ne može nimalo da se diči ni ponosi, jer je nije o- svojio svojim junaštvom, već kad ju je gla- dom prisilio, još i tada neće da mu se pre- dade zdrava i čitava. Prije samu sebe uni- štava, da se tako neprijatelj njezinim padom okoristiti ne može, te leti u zrak sve, što bi neprijatelju u ratne svrhe dobro doći moglo. Tu nema ratnog plijena, kojim bi se neprijatelj u triumfu dičiti mogdo. A što je još više udivljenja vrijedno, tvrgjava Przemysi sa izvrsnim svojim bra- niocem Kusmanekom issa viteškom svojom posadom do zadnjeg je časa pokorna za- povijedima. svoje vrhovne vojne uprave. I njezin pad slijedi istom onda, kad je za to dobila dozvolu, inače je bila pripravna, da poput Leonidinih junaka izgine poko- POĐDLIS8TAK. N. Kučan Matdv : + _ Slećanje.... č / svećeno prijatelju M. Š, i I Zvona su zvonila, Ona draga naša zvona! — Stajao sam na visokoj gori, Nedaleko od mene, bijelila se kroz maslinove grane mala cr- kvica. Osamljena na tom brdu, na toj visini, kao da je htjela biti bliže nebu, da se mogu bolje čuti uzdasi i molbe ljudske, — Svud, kud pogled zabludi, vidiš mile gore, Maslina, loza, cvatući mjenduo, čempres, bor, godi ti oku. Onamo malo dalje, mirno pase krotko stado ovaca. Preda mnom %e pružilo veličajno more, u kom se kupaju: tužni poluotok Lapad sa svojim čempresima, ta- janstvena Daksa sa svojim borovima, Koločep i lasećeg parobroda ..., I moje su misli odlazile, odlazile daleko. do milih prijatelja. — Jesu li ih. ravajući se zapovijedima vrhovnog vodstva. Ruska je vojska dobro zapamtila tvr- gjavu Przemysl i skupo ju platila, jer je oko nje pretrpljela teški udarac. Kad je za prve opsade htio poznati bugarski osvajač tvrgjava Ratko Dimitrijev, da je na juriš zauzme, nije mu to nikako moguće bilo, uza sav silan broj ruskih vojnika, i bio je prisiljen, da odustane od navale i da se natrag povuče, ostavivši oko tvrgjave preko 70.000 mrtvih vojnika. I tako je hrabra po- sada dokazala, kako se u junaštvu ne boji ni kud i kamo brojem pretežnijeg neprija- telja. Przemysl je na juriš bio neosvojiv! To su dobro i Rusi zapamtili, pak su kod druge opsade oprezniji bili. Iz daleka su je opkolili utvrgjenim šančevima, do ko- jih topovska vatra iz tvrgjave dopirati nije mogla. Na taj je način mogla ruska vojska slobodnije da se kreće i da manjim brojem vojnika drži opsjednutu posadu, okruženu odasvuda jakim obručem utvrgjenih. jaraka. Ali hrabra posada nije ni tada miro- vala, već činila sve što je samo mogla. Čestim ispadima navaljivala je na neprija- telja i jada zadavala, ie se svaki put sa bogatim plijenom i dobrim uspjehom na- trag vraćala. Zadnji takav istup učinila je i na 19. ov. mj., tri dana prijć svoga pada. Kušala je ne bi li probila neprijateljski o- bruč, ali joj taj pokušaj nije uspio, te joj nije preostalo druge, nego da se pripravi na svoj zadnji čin. Pad Przemysla nije od tolike zamaši- tosti za daljnji tok rata, koliko se to na prvi mah čini. lskustvo je modernog rata dokazalo, da dok raste vrijednost utvrgje- nih šančeva, dotle pada znamenitost tvr- gjava, tako da su meki strategi već proti gragjenju tvrgjava, pošto je utvrgjeni šanac najbolja tvrgjava. Przemysl je bio daleko od bojne lineje, odasvud opkoljen neprija- teljima, pak tako i njegovim padom ironta se ne mijenja. Junaci Przemysla, ti pravi lavovi, uz- dignuli su čast naše vojske i ulili svojim brabrim držanjem još jači junački duh u naše vojnike, tako te sada svaki plamti od želje, da osveti pad Przemysla. Zaslužili su pohvalu i priznanje i u službenom izvješću i od svog vrhovnog zapovjednika; zaslu- žili su svačije udivljenje i stekli slavno ime za sva vremena. Čast i slava herojima od Przemysla | našle u životu? Jesu li svi pali? Uzdiše li ko- ji ranjen? — Tužnih upita, tužnijih misli!.... Svi su pošli daleko, na poljane smrti i slobo- dei. I. Pošao si i ti, dragi prijatelju ! Pošao si, a amo ti ostao plačući stari otac, tužna majka i neutješiva ljuba. Gledah ti dobrog oca uz plug i motiku. Skinuo je starac kapu i gleda očima u nebo. Vapi Boga, a teške mu suze kapaju na već suzama otopljenu zemlju. Majka tvoja pred propelom kleči i moli Razapetog; moli da joj molbe usliša. Moli za tebe majka! — Te& svete molbe... A ljuba, tvoja ljuba na prozoru stoji i gleda plavo more, Pred njoj je vaz bosiljka, Znaš onog mirisavog bosiljka, one duše naše, Kida mu grančice, nč da ih tebi kao negda dade, nego da ih tužna, spominjući tebe, uvehnule baci... Bosiljak miriše... Eno na žalu uz more vezane lagjice. Još je vezana, odonda kad si ti pošao. ... Otac je ostario, ruke mu osla- bile, pa ne može da vozi, Lagjicom igra more, a ona poskakuje ma malim valovima tamo-amo Francuzi o našim podmornicama. Poznati“ inžinir-graditelj brodova Laubeuf napisao je članak u pariškom »Journalu« o ulo- gi podmornica u sadašnjem ratu, pa je dostojno ocijenivši vanrednu djelatnost njemačkih »U«- brodova, primjetio o austro-ugarskim podmorni- cama ovo: »To se isto može reći i za Jadransko more. Naša je eskadra prisiljena, da austrijske luke iz velike daljine blokuje. Koncem kolovoza malo da nije jedna podmornica torpedovala »Ju- les Ferry-a«; dne 16. listopada napale su dvije podmornice kod Kotora na »Waldeck-Rousseaua«, | pa imade zahvaliti samo svojoj velikoj brzini, da je izbjegao, da ne bude torpedovan; konačno je jedna austro-ugarska podmornica dne 21. pro- sinca 1914. na jugu Jadranskoga mora, dakle posve daleko od blokovanih luka, navalila na ad- miralski brod »Jean Bart«. Jedan je torpedo pro- šao zadnjim dijelom, a drugi sprijeda. S ispa- dom tog sukoba izmegju našeg jednog od naj- ljepših ratnih brodova od 23,000 tona s podmor- nicom od 800 tona možemo se smatrati sretni- ma. Da je torpedo, koji je pogodio prednju stra- nu, pogodio samo 25 do 30 m. nazad, bio bi naš brod već na dnu mora. Rezultat djelatnosti austro-ugarskih podmornica u Jadranskom moru je taj, da se naša eskadra nalazi u tolikoj uda- ljenosti od neprijateljskih luka, da austro-ugarski | brodovi mogu po volji ostaviti Pulj i Kotor i da| su dne 2. ožujka o. g. bombardovali Bar, probu: | šili yachtu crnogorskog kralja Nikole, te da su | zapalili jedno skladište sa živežnim n mirnicama. | | Navale na Dardanele. | Nakon pauze od par dana opet je dne 18 ov. mj. neprijateljsko brodovlje kušalo, da jačim silama udari na Dardanelske utvrde. O tom je dne 19 tek. carigradski vojni stan ovako javio: Jučer je pred podne otvorilo vatru protiv dardanelskih baterija četrnaest neprijateljskih lagja oklopnjača. U tri se sata po podne jedan dio neprijateljskih brodova povukao iz naše vatre, a osam je lagja nastavilo bombardovanje do pet sati po podne. Osim francuskoga oklopljenog kri- žara »Bouveta« potopljena je i jedna neprijatelj- ska torpednjača. Jedna engleška lagja oklopnjača od tipa «Irresistible« ozbiljno je oštećena, te se tako jako na lijevi nagnula stražnji bok, da je izgledala da voda plače topove na brodu. Drugi engleški ratni brod, oklopljeni križar »Afrika«, koji je oštećen na sličan način, mogao se ipak, i ako na jednu stranu, s velikom mu- kom odstraniti, Šteta, što su je nanijeli naši to- povi, nije se mogla ustanoviti. Osim ovih dvaju brodova, i drugi su po- gogjeni od više naših hitaca, Turski je aviatičar ustanovio, da je više brodova odvuklo sobom na Tenedos jedan oklo- pljeni križar tipa »Cornwalis«, Ovaj je žestoki boj, koji je trajao sedam sati, a tokom kojeg je potopljen i francuski oklo- i igra se, Da ju vidiš, kako bi ti srce zaigra- 10... Il. Sjećaš li se još ranijeh jutara, kad si na ribanje veslao? Sjećaš li se još onih misli, koje bi ti ribajući dolazile, misli, koje su tvoje oči okretale onamo, pokraj one kućice, u kojoj je tvoje zlato spavalo i snijevalo slatke sne?| Sjećaš li se lijepih večeri? Večeri, kad se rumeni zapad, zadnji pozdrav zalazećeg sunca. Sjećaš li se, sjećaš?! — Sve je još ovgje. Sve. I otac i majka ti, ljubav, more, lagja i bosiljak, Sve ti je ovgje, a ti si daleko tamo... Tamo, gdje mjesto uz- daha roditelja čuješ jek topova; gdje mjesto slat- kog glasa vijerne ljube slušaš jauk i plač ranje« nih drugova; gdje nijesto grančice bosiljka držiš u ruci pušku, koja miriše po barutu.... Ne vi diš lijepo tvoje more, ne čuješ šam našega Ja- drana. Bijele ovčice pasu po gori, zeleni se ma- slina, cvati mjenduo, miriše ljubica, a ti ih ne čuješ i ne vidiš. Daleko si tamo, a sve ti je ovgje. Sve te čeka, kad se vratiš ovjenčan vijen- cem slave, da te zagrli, pljeni križar »Bouvet« i jedna neprijateljska tor- pedača, svršio sa pobjedom naših tvrgjava. Odbivši to, što su dijelovi nekih strjeljačkih jarkova neznatno oštećeni, nijesmo imali nikakve druge štete. Kasnije se je ustanovilo, da su obje oklo- pnjače potonule, dočim je londonski Admiralitet izjavio, da su engleški ratni brodovi »Irresistible« i »Ocean« te francuski ratni brod »Bouvet« po- tonuli od mina, a ne pogogjeni topovskim hitcima. Francusko službeno izvješće od 20 tek. do- nosi, da je i franc, linijski brod »Gaulois« one- sposobljen za bitku. Dne 19, 20 i 21 ov. mjeseca — prama izvještajima iz Carigrada — neprijateljsko bro- dovlje nije poduzimalo nikakovih napadaja na Dardanele, O eventualnim kasnijim navalama nije sti- glo nikakovih vijesti. Vrijedno je još zabilježiti, kako i sam izvje- stitelj »Timesa« upozoruje na čudnovatu okolnost, kako naime komunike engleškoga admiraliteta od 8. ožujka, javlja, da su u Dardanelima dvije utvrde ušutkane i jedna učinjena nesposobnom za akciju — a da su prošloga četvrtka one iste utvrde ipak mogle odgovoriti na napadaj save- zničkog brodovlja. Da koliko su vjerodostojna engleška izvješća | Posebni izvjestitelj \Wolfova dopisnog ureda brzojavlja o boju u Dardanelima od 18. ožujka slijedeće potankosti : Momčad turskih utvrda počinila je za topni- čke bitke, koja je potrajala sedam sati, čudesa junaštva, dok je ustrajala u neprekidnoj luči to- povskih taneta. Čitavo je ozračje potamnjelo od eksplodujućih taneta, izbačenih] stupova zemlje ioblaka baruta. Zemlja se tresla na milje daleko. Saveznici su usredotočili vatru najprije na grad Čanak-Kale. Topovska su taneta razorila ceste i napunila svu okolicu gustim dimom. O podne bijaše uperena vatra neprijateljskih brodova na tvrgjave Čimelnik i Hamidiju i na obližnje utvr- de. Katkada su isčeznule tvrgjave posvema u oblacima dima. U 2 sata po podne promijenili su saveznici taktiku i bombardovali su pojedine baterije. Ali su mnoge granate padale preblizu u vodu ili predaleko u grad Čanak-Kale. U 3 sata poslije podne postiglo je bombardovanje svoj vrhunac. U to je vrijeme počeo tonuti francuski ratni brod »Bouvet«, što je kod momčadi turskih utvrda izazvalo burno hurra-klicanje. Torpednja- če pohrlile su u pomoć tonućem ratnom brodu, ali su mogle spasiti samo malo ljudi, jer je bio brod uslijed eksplozije mine ispod vode i uslijed dobro gagjanih hitaca iznad vode najteže ošte- ćen, te je brzo potonuo, Malo kasnije bio je pogogjen jedan engle- ški ratni brod na prednjoj palubi, pa je ostavio bojnu liniju, da umakne iz Dardanela. Odmah iza toga dobio je drugi jedan engleški ratni brod puni hitac, te se je morao takogjer udaljiti. Oko 5 sati morao se je treći engleški ratni brod, te- Iv. Tvoj stari otac ljubit će ti umorno čelo, majka će ti od radosti suze liti, a ljuba će te zagrliti, poljubiti i proplakati od radosti, — Kad se vratiš, ,,! Lagjica će na morskim valovima zaigrati, ovčice će doskakati do tebe, a cvijeće će bolje zamirisati. Maslina će ti pružiti svoje grančice, da ju ubereš i da se okitiš znakom mira, a lipa će raširiti svoje grane, da počineš pod njom, u njezinom hladu. Sve ćete dočekati, kad'se vratiš] — E DORDOO O SO Vami mili prijatelji, koji ste padajući pogledali nebo, spominjući oca i majku, sestre i ljubu; vami, koji ste zadnji uzdah poslali svojoj domo- vini i posvetili joj zadnji čas mladoga života, neka leti moj uzdah, kojega neka vjetrić uz mi- ris cvijeća i mora i uz tužno šuštanje i klanjanje čempresovih grana, odnese tamo do grobova va- ših, uz uzdah i suze vaših milih, i neka tiho, tiho, da vas ne probude, da vam mir ne naruše, šapnu: Laka vam zemlja! Slava vam! Gruž, 3/1ll. 1915,