=. 8v. Andrija... Tamo daleko gubi se dim od-

 

 

PRAVA

RVENA HRVATSKA

 

 

| CNENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
IZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

REALNA NAN DN

U DUBROVNIKU,

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

27. MARTA (1915.

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

A

God. XI.

 

 

Tvrgjava Przemysl, |

I

Vijest o padu Przemysla pravih se je!
domoljuba teško dojmila i srce im ražalo-
stila, ali ih opet nije poništila, dapače ih
je hrabro i junačko držanje posade napu-|
nilo_udivljenjem.

-A nema ni razloga, da nas takova vi-
jest poništi. Hrabri su se junaci posade za
četiri mjeseca i po baš herojski držali; do
zadnjeg su časa savjesno vršili svoju duž-
nost; junaštva i hrabrosti nije im ponestalo
ni onda, kad im je pomanjkalo hrane i zai-
re, | u zadnjem času znali su da se poka-
žu pravim junacima, te se potpunim pra-
vom može reći, da je tvrgjava Przemysl
časno pala.

Od svih tvrgjava u sadašnjem ratu Pr-
zemysl se je u svakom pogledu najbolje
ponio, te je sa herojima svoje posade činio
prava čudesa junaštva, a neprijatelju zadao
teških jada i osjetljivih gubitaka. Przemysl
je učinio mnogo više, nego li se je iko
nadao i pomisliti mogao.

Kroz ovo osam mjeseci strašnog rata
ova je tvrgjava sa svih strana dvaput op-
koljena bila od silne ruske najezde i tako
bila ocijepljena od svoje vojske. Nalazila se
je kao hrid usred bijesnog sinjeg mora io
njoj su se dugo i teško razbijali silni va-
lovi mepreglednih ruskih masa. Svoju je za-
daću časno izvršila i njezino ime ostati će

 

slavom ovjenčano. Ne može niko da joj
junaštva poreče, ni slave zaniječe, te je u
povijesti naše hrabre vojske nadopunila još
jednu stranicu punu duha junačkoga.

Njezinim padom neprijatelj ne može
nimalo da se diči ni ponosi, jer je nije o-
svojio svojim junaštvom, već kad ju je gla-
dom prisilio, još i tada neće da mu se pre-
dade zdrava i čitava. Prije samu sebe uni-
štava, da se tako neprijatelj njezinim padom
okoristiti ne može, te leti u zrak sve, što
bi neprijatelju u ratne svrhe dobro doći
moglo. Tu nema ratnog plijena, kojim bi
se neprijatelj u triumfu dičiti mogdo.

A što je još više udivljenja vrijedno,
tvrgjava Przemysi sa izvrsnim svojim bra-
niocem Kusmanekom issa viteškom svojom
posadom do zadnjeg je časa pokorna za-
povijedima. svoje vrhovne vojne uprave.
I njezin pad slijedi istom onda, kad je za
to dobila dozvolu, inače je bila pripravna,

 

da poput Leonidinih junaka izgine poko-

POĐDLIS8TAK.

N. Kučan Matdv :
+ _ Slećanje....
č / svećeno prijatelju M. Š,

i I

Zvona su zvonila, Ona draga naša zvona!
— Stajao sam na visokoj gori, Nedaleko od
mene, bijelila se kroz maslinove grane mala cr-
kvica. Osamljena na tom brdu, na toj visini, kao
da je htjela biti bliže nebu, da se mogu bolje
čuti uzdasi i molbe ljudske, — Svud, kud pogled
zabludi, vidiš mile gore, Maslina, loza, cvatući
mjenduo, čempres, bor, godi ti oku. Onamo malo
dalje, mirno pase krotko stado ovaca. Preda mnom
%e pružilo veličajno more, u kom se kupaju:
tužni poluotok Lapad sa svojim čempresima, ta-
janstvena Daksa sa svojim borovima, Koločep i

lasećeg parobroda ..., I moje su misli odlazile,
odlazile daleko. do milih prijatelja. — Jesu li ih.

 

 

ravajući se zapovijedima vrhovnog vodstva.
Ruska je vojska dobro zapamtila tvr-

gjavu Przemysl i skupo ju platila, jer je
oko nje pretrpljela teški udarac. Kad je za
prve opsade htio poznati bugarski osvajač
tvrgjava Ratko Dimitrijev, da je na juriš
zauzme, nije mu to nikako moguće bilo,
uza sav silan broj ruskih vojnika, i bio je
prisiljen, da odustane od navale i da se
natrag povuče, ostavivši oko tvrgjave preko
70.000 mrtvih vojnika. I tako je hrabra po-
sada dokazala, kako se u junaštvu ne boji
ni kud i kamo brojem pretežnijeg neprija-
telja. Przemysl je na juriš bio neosvojiv!

To su dobro i Rusi zapamtili, pak su
kod druge opsade oprezniji bili. Iz daleka
su je opkolili utvrgjenim šančevima, do ko-
jih topovska vatra iz tvrgjave dopirati nije
mogla. Na taj je način mogla ruska vojska
slobodnije da se kreće i da manjim brojem
vojnika drži opsjednutu posadu, okruženu
odasvuda jakim obručem utvrgjenih. jaraka.

Ali hrabra posada nije ni tada miro-
vala, već činila sve što je samo mogla.
Čestim ispadima navaljivala je na neprija-
telja i jada zadavala, ie se svaki put sa
bogatim plijenom i dobrim uspjehom na-
trag vraćala. Zadnji takav istup učinila je
i na 19. ov. mj., tri dana prijć svoga pada.
Kušala je ne bi li probila neprijateljski o-
bruč, ali joj taj pokušaj nije uspio, te joj
nije preostalo druge, nego da se pripravi
na svoj zadnji čin.

Pad Przemysla nije od tolike zamaši-
tosti za daljnji tok rata, koliko se to na
prvi mah čini. lskustvo je modernog rata
dokazalo, da dok raste vrijednost utvrgje-
nih šančeva, dotle pada znamenitost tvr-
gjava, tako da su meki strategi već proti
gragjenju tvrgjava, pošto je utvrgjeni šanac
najbolja tvrgjava. Przemysl je bio daleko
od bojne lineje, odasvud opkoljen neprija-
teljima, pak tako i njegovim padom ironta
se ne mijenja.

Junaci Przemysla, ti pravi lavovi, uz-
dignuli su čast naše vojske i ulili svojim
brabrim držanjem još jači junački duh u
naše vojnike, tako te sada svaki plamti od
želje, da osveti pad Przemysla. Zaslužili su
pohvalu i priznanje i u službenom izvješću
i od svog vrhovnog zapovjednika; zaslu-
žili su svačije udivljenje i stekli slavno ime
za sva vremena. Čast i slava herojima od
Przemysla |

našle u životu? Jesu li svi pali? Uzdiše li ko-
ji ranjen? — Tužnih upita, tužnijih misli!....
Svi su pošli daleko, na poljane smrti i slobo-
dei.
I.

Pošao si i ti, dragi prijatelju ! Pošao si, a
amo ti ostao plačući stari otac, tužna majka i
neutješiva ljuba. Gledah ti dobrog oca uz plug
i motiku. Skinuo je starac kapu i gleda očima u
nebo. Vapi Boga, a teške mu suze kapaju na
već suzama otopljenu zemlju. Majka tvoja pred
propelom kleči i moli Razapetog; moli da joj
molbe usliša. Moli za tebe majka! — Te& svete
molbe... A ljuba, tvoja ljuba na prozoru stoji
i gleda plavo more, Pred njoj je vaz bosiljka,
Znaš onog mirisavog bosiljka, one duše naše,
Kida mu grančice, nč da ih tebi kao negda dade,
nego da ih tužna, spominjući tebe, uvehnule
baci... Bosiljak miriše... Eno na žalu uz
more vezane lagjice. Još je vezana, odonda kad
si ti pošao. ... Otac je ostario, ruke mu osla-
bile, pa ne može da vozi, Lagjicom igra more,
a ona poskakuje ma malim valovima tamo-amo

Francuzi o našim podmornicama.

Poznati“ inžinir-graditelj brodova Laubeuf
napisao je članak u pariškom »Journalu« o ulo-
gi podmornica u sadašnjem ratu, pa je dostojno
ocijenivši vanrednu djelatnost njemačkih »U«-
brodova, primjetio o austro-ugarskim podmorni-
cama ovo: »To se isto može reći i za Jadransko
more. Naša je eskadra prisiljena, da austrijske
luke iz velike daljine blokuje. Koncem kolovoza
malo da nije jedna podmornica torpedovala »Ju-
les Ferry-a«; dne 16. listopada napale su dvije
podmornice kod Kotora na »Waldeck-Rousseaua«, |
pa imade zahvaliti samo svojoj velikoj brzini, da
je izbjegao, da ne bude torpedovan; konačno je
jedna austro-ugarska podmornica dne 21. pro-
sinca 1914. na jugu Jadranskoga mora, dakle
posve daleko od blokovanih luka, navalila na ad-
miralski brod »Jean Bart«. Jedan je torpedo pro-
šao zadnjim dijelom, a drugi sprijeda. S ispa-
dom tog sukoba izmegju našeg jednog od naj-
ljepših ratnih brodova od 23,000 tona s podmor-
nicom od 800 tona možemo se smatrati sretni-
ma. Da je torpedo, koji je pogodio prednju stra-
nu, pogodio samo 25 do 30 m. nazad, bio bi
naš brod već na dnu mora. Rezultat djelatnosti
austro-ugarskih podmornica u Jadranskom moru
je taj, da se naša eskadra nalazi u tolikoj uda-
ljenosti od neprijateljskih luka, da austro-ugarski |
brodovi mogu po volji ostaviti Pulj i Kotor i da|
su dne 2. ožujka o. g. bombardovali Bar, probu: |
šili yachtu crnogorskog kralja Nikole, te da su |
zapalili jedno skladište sa živežnim n mirnicama. |

| Navale na Dardanele. |

Nakon pauze od par dana opet je dne 18

 

 

ov. mj. neprijateljsko brodovlje kušalo, da jačim
silama udari na Dardanelske utvrde. O tom je
dne 19 tek. carigradski vojni stan ovako javio:

Jučer je pred podne otvorilo vatru protiv
dardanelskih baterija četrnaest neprijateljskih lagja
oklopnjača. U tri se sata po podne jedan dio
neprijateljskih brodova povukao iz naše vatre, a
osam je lagja nastavilo bombardovanje do pet
sati po podne. Osim francuskoga oklopljenog kri-
žara »Bouveta« potopljena je i jedna neprijatelj-
ska torpednjača. Jedna engleška lagja oklopnjača
od tipa «Irresistible« ozbiljno je oštećena, te se
tako jako na lijevi nagnula stražnji bok, da je
izgledala da voda plače topove na brodu.

Drugi engleški ratni brod, oklopljeni križar
»Afrika«, koji je oštećen na sličan način, mogao
se ipak, i ako na jednu stranu, s velikom mu-
kom odstraniti, Šteta, što su je nanijeli naši to-
povi, nije se mogla ustanoviti.

Osim ovih dvaju brodova, i drugi su po-
gogjeni od više naših hitaca,

Turski je aviatičar ustanovio, da je više
brodova odvuklo sobom na Tenedos jedan oklo-
pljeni križar tipa »Cornwalis«,

Ovaj je žestoki boj, koji je trajao sedam
sati, a tokom kojeg je potopljen i francuski oklo-

i igra se, Da ju vidiš, kako bi ti srce zaigra-
10...
Il.

Sjećaš li se još ranijeh jutara, kad si na
ribanje veslao? Sjećaš li se još onih misli, koje
bi ti ribajući dolazile, misli, koje su tvoje oči
okretale onamo, pokraj one kućice, u kojoj je
tvoje zlato spavalo i snijevalo slatke sne?| Sjećaš
li se lijepih večeri? Večeri, kad se rumeni zapad,
zadnji pozdrav zalazećeg sunca. Sjećaš li se,
sjećaš?! — Sve je još ovgje. Sve. I otac i majka
ti, ljubav, more, lagja i bosiljak, Sve ti je ovgje,
a ti si daleko tamo... Tamo, gdje mjesto uz-
daha roditelja čuješ jek topova; gdje mjesto slat-
kog glasa vijerne ljube slušaš jauk i plač ranje«
nih drugova; gdje nijesto grančice bosiljka držiš
u ruci pušku, koja miriše po barutu.... Ne vi
diš lijepo tvoje more, ne čuješ šam našega Ja-
drana. Bijele ovčice pasu po gori, zeleni se ma-
slina, cvati mjenduo, miriše ljubica, a ti ih ne
čuješ i ne vidiš. Daleko si tamo, a sve ti je
ovgje. Sve te čeka, kad se vratiš ovjenčan vijen-

 

 

cem slave, da te zagrli,

pljeni križar »Bouvet« i jedna neprijateljska tor-
pedača, svršio sa pobjedom naših tvrgjava.

Odbivši to, što su dijelovi nekih strjeljačkih
jarkova neznatno oštećeni, nijesmo imali nikakve
druge štete.

Kasnije se je ustanovilo, da su obje oklo-
pnjače potonule, dočim je londonski Admiralitet
izjavio, da su engleški ratni brodovi »Irresistible«
i »Ocean« te francuski ratni brod »Bouvet« po-
tonuli od mina, a ne pogogjeni topovskim hitcima.

Francusko službeno izvješće od 20 tek. do-
nosi, da je i franc, linijski brod »Gaulois« one-
sposobljen za bitku.

Dne 19, 20 i 21 ov. mjeseca — prama
izvještajima iz Carigrada — neprijateljsko bro-
dovlje nije poduzimalo nikakovih napadaja na
Dardanele,

O eventualnim kasnijim navalama nije sti-
glo nikakovih vijesti.

Vrijedno je još zabilježiti, kako i sam izvje-
stitelj »Timesa« upozoruje na čudnovatu okolnost,
kako naime komunike engleškoga admiraliteta
od 8. ožujka, javlja, da su u Dardanelima dvije
utvrde ušutkane i jedna učinjena nesposobnom
za akciju — a da su prošloga četvrtka one iste
utvrde ipak mogle odgovoriti na napadaj save-
zničkog brodovlja.

Da koliko su vjerodostojna engleška izvješća |

Posebni izvjestitelj \Wolfova dopisnog ureda
brzojavlja o boju u Dardanelima od 18. ožujka
slijedeće potankosti :

Momčad turskih utvrda počinila je za topni-
čke bitke, koja je potrajala sedam sati, čudesa
junaštva, dok je ustrajala u neprekidnoj luči to-
povskih taneta. Čitavo je ozračje potamnjelo od
eksplodujućih taneta, izbačenih] stupova zemlje
ioblaka baruta. Zemlja se tresla na milje daleko.
Saveznici su usredotočili vatru najprije na grad
Čanak-Kale. Topovska su taneta razorila ceste i
napunila svu okolicu gustim dimom. O podne
bijaše uperena vatra neprijateljskih brodova na
tvrgjave Čimelnik i Hamidiju i na obližnje utvr-
de. Katkada su isčeznule tvrgjave posvema u
oblacima dima. U 2 sata po podne promijenili
su saveznici taktiku i bombardovali su pojedine
baterije. Ali su mnoge granate padale preblizu
u vodu ili predaleko u grad Čanak-Kale. U 3
sata poslije podne postiglo je bombardovanje svoj
vrhunac. U to je vrijeme počeo tonuti francuski
ratni brod »Bouvet«, što je kod momčadi turskih
utvrda izazvalo burno hurra-klicanje. Torpednja-
če pohrlile su u pomoć tonućem ratnom brodu,
ali su mogle spasiti samo malo ljudi, jer je bio
brod uslijed eksplozije mine ispod vode i uslijed
dobro gagjanih hitaca iznad vode najteže ošte-
ćen, te je brzo potonuo,

Malo kasnije bio je pogogjen jedan engle-
ški ratni brod na prednjoj palubi, pa je ostavio
bojnu liniju, da umakne iz Dardanela. Odmah
iza toga dobio je drugi jedan engleški ratni brod
puni hitac, te se je morao takogjer udaljiti. Oko
5 sati morao se je treći engleški ratni brod, te-

Iv.

Tvoj stari otac ljubit će ti umorno čelo,
majka će ti od radosti suze liti, a ljuba će te
zagrliti, poljubiti i proplakati od radosti, — Kad
se vratiš, ,,! Lagjica će na morskim valovima
zaigrati, ovčice će doskakati do tebe, a cvijeće
će bolje zamirisati. Maslina će ti pružiti svoje
grančice, da ju ubereš i da se okitiš znakom
mira, a lipa će raširiti svoje grane, da počineš
pod njom, u njezinom hladu. Sve ćete dočekati,
kad'se vratiš] — E DORDOO O SO
Vami mili prijatelji, koji ste padajući pogledali
nebo, spominjući oca i majku, sestre i ljubu;
vami, koji ste zadnji uzdah poslali svojoj domo-
vini i posvetili joj zadnji čas mladoga života,
neka leti moj uzdah, kojega neka vjetrić uz mi-
ris cvijeća i mora i uz tužno šuštanje i klanjanje
čempresovih grana, odnese tamo do grobova va-
ših, uz uzdah i suze vaših milih, i neka tiho,
tiho, da vas ne probude, da vam mir ne naruše,
šapnu: Laka vam zemlja! Slava vam!

Gruž, 3/1ll. 1915,