i
o:
PRAVA
CRVENA HRVATSKA
CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
IZLAZI SVAKE SUBOTE
POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.
Uskrs.
"Na početku ovog strašnog rata niko
se nije ni .u snu nadao, da će rat zahva-
titi tolikih dimensija, a pogotovo ne, da
će tako dugo bijesniti žestoke bitke. U naj-
gorem slučaju bilo se je nadati, da će naj-
dalje za Božića biti sve svršeno, i da ćemo
za tih milih i nježnih svetkovina uživati li-
jepi mir; a kad tamo proslavismo ne samo
krvav Božić, nego evo i Uskrs dočekasmo
u ratnom plamenu.
Kada će osvanuti opet dani željkova-
nog mira, što nam ga Crkva prigodom ve-
likih svetkovina naglasuje, teško je i ne-
moguće predvigjeti, jer rat zauzimlje sve
to većeg maha, a o miru još ni govora
nema, niti ikakova izgleda.
A zašto je nastala ova diametralna o-
preka izmegju kršćanskih svetkovina i sa-
dašnjeg stanja stvari? Kako to, da dok Cr-
kva naviješta zakon mira i ljubavi, dotle
na zemlji bijesni rat u svoj svojoj žestini?
Moderni je svijet zanijekao Kneza mi-
ra, kako su ga jednom zanijekali pred Pi-
latom, i navijestio je rat do istrage i nauci
Isukrstovoj, i njegovim načelima, a osobito
Zaručnici njegovoj, Crkvi katoličkoj. Nasto-
jalo se je na sve moguće načine, da se is-
tjera Boga i iz sudnice, i iz škola, i iz o-
bitelji, i iz društava, i iz svih društvenih
ustanova, donapokon i iz nevinih srdaca,
a htjelo se je, da se na oltar uzvisi mo-
derna »Kultura«.
I to novo božanstvo moderne »Kul-
ture« znalo je svojim bučnim a šupljim fra-
zama i ispraznim obećanjima, da opčara sr-
ca ljudska. Obećavao se je novi raj na
zemlji, pak se je doživio najužasniji ban-
krot, potpuni fiasko.
I pogubni plod moderne »Kulture« iz-
bio je ma javu: nestalo je ljudima najvećeg
blaga na zemlji, za kojim sada tako željno
vape, oteo im se je mir; jer da su svije-
tom vladala načela kršćanske ljubavi, do
ovakovog rata ne bi nikada bilo došlo.
I ovaj rat, strašni bič Božji, ima sada
da izvrši dvostruku zadaću: da očisti prvo
atmosferu ljudskih srdaca od lažnih i zara-
znih načela moderne »Kulture, pak da o-
pet ljude privede Bogu, izvoru mira. —
Načela propetog Spasitelja mora opet da
zavladaju svijetom, ugled Crkve, što ga je
moderna »Kultura« htjela da uništi, mora
da se opet digne.
Ovaj golemi posao ne dade se izvršiti
na brzu ruku, i zato koje čudo ako ovaj
proces \očišćavanja atmosfere i rušenja načela
moderne »Kulture« tako dugo traje ?
Naše doba proživljuje teške i sudbo-
nosne dane. Penje se uprav na vrh Kal-
varije, da tu predobije i sruši novi Babilon
moderne »Kulture«, da tu navijesti pobjedu
kreposti nad groznom zloćom i sotonskom
pakosti, što no se je u svijetu, ito u nao-
braženom svijetu, tako duboko ugnjezdila.
Poslije ovog rata nadat se je, da će
se svijet mnogo popraviti i razboritije mi-
sliti, te neće dopuštati kao do sada, da zlo-
ća i opačina trlumfuje, a da krepost i prav-
da potištene budu i svakojakom preziru
izvrgnute.
U ovim danima. jada i nevolje tjeskoba
nam srce hvata, slični smo učenicima Je-
U DUBROVNIKU,
zusovim, kad su čuli i vigjeli svoga Uči-
telja uhvaćena, izmučena, propeta i mrtva.
Njihova se je žalost brzo preokrenula u ra-
dost. Isukrst je predobio smrt, slavno uskr-
snuo i razveselio svoje mile apostole.
Prvi pozdrav, što ga uskrsnuli Spasi-
telj upravlja svojim milim, veoma je znača-
jan: »Pax vobisl« — »Mir vamil« [ taj
im pozdrav više puta opetuje. O kako je
na te riječi odlanulo žalosnom srcu prestra-
šenih apostola! I za nas su Hrvate kršćane-
katolike ovi dani teške kušnje. Teško nam
je. Nu Bog svijetom vlada, zato više vjere
i ufanja u Njegovu Providnost.
Sjetimo se samo, kako su neprijatelji
Isusovi mislili slavlje slaviti, kad su ga vi-
djeli osugjena i propeta, a kad tamo Spa-
sitelj ih je pobijedio. Tako ćemo i mi u
muci i nevolji, s golemim žrtvama i bije-
dama podložni posvema volji Božjoj čuti
veselo »Svršeno je«, te slaviti slavno i
pobjedonosno Uskrsnuće i čuti onaj rado-
sni pozdrav Našeg Spasitelja: »Mir vami!l«
Svaka ideja ima svoju tešku Kalvariju; ali
i svoj veseli Aleluja!
Osvrt na sadanji položaj.
Da pad Przemysla neće imati
caja na daljnji tok rata, najbolje;
činjenica, da se na cijeloj fronti
dio nikakov dogogjaj od osobitog pomena&.
Borbe na Karpatima sveudilj traju; tu je
usredotočena cijela ruska snaga. Prvu navalu na
Karpate Rusi su skupo platili — ništa jeftinije
nego li provalu na Mazurska jezera, a kod sa-
danje druge navale nijesu prodrli još kroz nije-
dan klanac, što im je prvi put bilo išlo za rukom.
Sad su Karpati dobro utvrgjeni i tu se bo-
ri karpatski lav, drugi Hindenburg, novi Radetz-
ky, naše gore list, krajišnik general Borojević,
Njegova poruka javnosti napunja nam srce naj-
većim pouzdanjem u konačnu pobjedu. Na Kar-
pitima ima da pane glavna, ako ne i odlučna
pobjeda.
Dosadanji uspjesi, koje nam javljaju najno-
viji brzojavi o broju zarobljenika, veoma su u-
tješni.
Značajno je, što ob ovoj borbi na Karpa-
tima donose neutralni listovi, Oni priznaju, da
je našu Monarhiju zapala najteža zadaća, jer je
proti njoj uperena glavna ruska sila, I da naša
vojska ne zadržava Ruse pred Karpatima, mno-
go bi teži bio posao i Nijemcima.
Iz Bukovine ruska je vojska potjerana pre-
ko Dnjestra, a na ostaloj fronti nema ništa oso-
bita, vodi se samo topovska paljba.
Drugo ratno pozorište, što svrača na se sva-
čiju pozornost, to su Dardaneli. Prva se je na-
vala i tu izjalovila, a sad je započela druga. Ka-
kovim će uspjehom dovršiti, ne može se stalno
reći,
Ali iz svega se vidi, kako je trojni spora-
zum hude sreće i u svojoj politici i u svojim
poduzećima, te doživljuje razočaranje iza razo-
čaranja.
I jadna Belgija počimlje uvigjati, na kako ju
je tanak led spravila Engleška, I njezini državnici
i poluslužbeni listovi izrazuju već mogućnost, da
bi Trojni Sporazum mogao biti pobijegjenim, te
upućuju narod, da ne draži Nijemaca, jer da bi
im kod sklapanja mira mogla Njemačka name-
tnuti teških terete. Ova je vijest pobudila najveće
začugjenje i u svim belgijskim krugovima proi-
zvela duboki dojam.
Neprijatelji su naši računali na razrožnost
i slabost naše Monarhije, a kad tamo vide, da
se ona sve to više ojačava jedinstvenim životom.
»Sjedinjenim silama« — »Viribus unitis«, to ge-
slo našeg sijedog Vladara sad je najbolje oživo-
tvofeno i u djelo stavljeno.
SAA Lap m
3. APRILA 19(5.
Isto je tako prevarila neprijatelje i prover-
bijalna »trulost« Turske, Jer ne samo da se Tur-
ci odvažno brane, već zadavaju jada i briga i
Rusiji i Engleškoj,
Od još većeg je pomena činjenica, kako
su se prvotni ciljevi Trojnog Sporazuma raspli-
nuli te pali u pozadinu i postali bespredmetnima,
Rusija je naime ušla u rat, da prodre u Beč i
Berlin, a sad joj je novi cilj — Carigrad i Dar-
daneli. Engleška je htjela da oslabi Njemačku,
bojeći se njezine konkurencije, a sad je Ame-
rička utakmica veoma poskočila, i postala En-
gleškoj puno opasnijom od Njemačke, Francuska
je ušla u borbu iz želje za revanšom, a sad je
stavila na kocku i svoje brodovlje i svoje kolo-
nije i protektorat na istoku.
Ali još gore nego li u Evropi pomrsili su
se računi Trojnog Sporazuma na dalekom istoku.
Veliki megjunarodni zapletaji sve se to više za-
plića i to većma na korist Njemačke i naše Mo-
narhije, nego li u prilog Engleške, Rusije i Fran-
cuske.
Sa Japanom grdno su nagraisali. Mislili su
ga s početka zadovoljiti sa Njemačkim kolonijama
i obvezati ga, da im on pošalje svoje vojnike na
evropsko ratište, ali je Japan puno lukaviji, On
je proglasio načelo »Azija Azijatima«, a zahvati li
ta ideja većeg maha, mogle bi vlasti entente puno
više izgubiti na istoku, nego li u najboljem slu-
čaju dobile na zapadu.
Prozirne svrhe Trojnog Sporazuma uvigjaju
već dobro i najmanje neutralne države i kod
njih silno padaju -diplomatične akcije Trojnog
Sporazuma. Države pak sredozemnog mora sve
to jasnije izjavljuju, da neće mirno gledati, da
bi koja velevlast zauzela hegemoniju na Sredo-
zemnom moru, jer u tome vide ugrožen ne samo
svoj razvitak, nego i svoj samostalni opstanak,
Simpatije za Njemačku i za našu državu kod
svih neutralnih država s dana na dan sve to više
rastu,
Njemačke podmornice nastavljaju odvažno
svoje djelo, i engleška »splendid isolation« je
silno ugrožena.
I sa kulturnog gledišta crna ljaga pada na
Trojni Sporazum, ne samo zbog dovagjanja div-
ljaka na evropsko zemljište, nego još više što
gnječe vjersku slobodu, ruše sve kulturne steče-
vine, hoteći svuda uvesti strahovladu knuta.
Pogled na sadunje stanje stvari napunja
nas najljepšom nadom na bolju budućnost i na
konačni sretan završetak rata. Potpuno se uzda-
mo u hrabrost naše vojske, koja za punih ovih
8 mjeseca rata čini prava čudesa od junaštva
proti daleko nadmoćnijem neprijatelju. Iza teških
borba i uz velike žrtve znati će ona izvojevati i
konačnu pobjedu i tim nam osigurati častan i
trajan mir.
Posljednji časovi Przemysla.
Vijesti, što još stizavaju o predaji Przemy-
sla, opisuju dogagjaje zadnjih dana i zadnjih
satova ovako :
To je smrtna borba gorostasa, koji vidi, da
je opkoljen neprijaleljima, pa sam sa sebe kida
meso, jer im ne može uteći, Mora da su bili ne-
izmjerno tragički oni časovi, kad je posada Pr-
zemysla one iste utvrde, koje je tako dugo i tako
uspješno branila proti ruskim navalama, sama
digla u zrak, kad je ponosne topove, koje nije
mogla ušutkati neprijateljska vatra, uništila, kad
je polomila oružje, i kad je cijelu nepredobivenu
tvrgjavu predala sred vatre, dima i eksplozije,
Što će Rusi zaposjesti, to su samo ruševine, po-
rušene kazemate i šančevi, razmrskani topovi,
savijene puščane cijevi,
Nijedan uporabivi naboj, nijedna puna ška-
tulja konzerva ne će im pasti u ruke. Austrijska
tvrgjava Przemysla drugačije se predaje, nego li
francuske i belgijske tvrgjave,
Ona je ispunila svoju dužnost do posljed-
njeg fišeka. Teška je (bila dužnost neprekidno
intenzivno stražanje u tvrgjicama, u streljačkim
jrovovima, ispadi i obrana proti navalama.
PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.
EE MAI MANI MAE kz PTS M“ iii por de
God. XI.
Na sreću poštedile su naše hrabre junake
bolesti. Za cijele opsade bile su zdravstvene pri-
like najbolje. Istom u zadnje doba, kad je ne-
volja postala sve jačom i jačom, pojavile su se
posljedice nedostatnog hranjenja u savezu sa
teškom službom. Ali ni to nije moglo skršiti sr-
čanost generala Kuzmaneka i Tomassya te nji-
hovih četa, iako je oslabilo njihovu tjelesnu sna-
gu. Evo dokaza. Za ispad od 19 pr. mj. odre-
gjena je jedna divizija, a da se podigne snaga
vojnika, koji su pošli u zadnju borbu, podije-
ljene su svakom momku iz slabih zaliha još po
dvije kutije konzerva. Želudac tih jadnih ljudi
već nije mogao podnijeti tu već odavna neoku-
šanu hranu, pa su neki od tih par komadića
mesa teško oboljeli, neki ćak i umrli. Ima li do-
stojnih riječi za junaštvo tih jadnika, koji su bili
tako slabi, da nijesu podnijeli mesnatu hranu, a
ipak su se spremili za zadnji nasrtaj na nepri-
jateljske šančeve ?
Kad je stigla prva vijest o padu Przemysla,
spustio se nad monarhiju oblak boli i žalosti.
Sada, gdje se saznaje jedna pojedinost za dru-
gom, kako je pala ponosita tvrgjava, sada se
rasplinjuje taj oblak, a sve jače se sjaji slava
junaka, koji su ju branili,
Kad su se čete, šlo no su provaljivale, po-
vukle natrag, bilo je to znakom za Ruse, da sa
svih strana jurišaju. Upoznali su, da se snaga
branitelja primiče kraju, pa su pod svaku cijenu
htjeli dobiti tvrgjavu oružanom silom u svoje
ruke. Ali taj su im triumf uskratili general Kuz-
manek i njegove čete. Glad ih je mogao svla-
dati, ali Rusi na, N
Noć na noć jurišali su Rusi proti utvrdama,
ali se svaka pojedina navala, koju je poduzela
izvanrednom snagom, slomila, kao vazda u vatri
branilaca. Po. danu je bez prekida pucalo rusko
topništvo, a po noći nasrtao je jedan bataljun za
drugim protiv bedema. Tako je protivnik mislio,
da će još u zadnji čas svladati obnemoglu po-
sadu. Ali je ona ustrajala do posljednjeg naboja,
ili bolje reći do zadnje kutije konzerve. Rusi se
ne mogu ponositi, da su ma i samo jedan fort
zauzeli svojim silama.
U noći od nedjelje na ponedjeljak oko 4
sata ujutro, baš kad su se Rusi spremali na novu
navalu, digao se na istočnoj fronti u zrak ogro-
man stup plamena, Posada je digla u lagum prvu
utvrdu. Rusko pješaštvo, koje nije moglo pro-
tumačiti tu eksploziju, pobjeglo je puno straha
natrag, samo je topništvo nastavilo sipati granate
u Przemysl.
Sada je slijedila redom u okrugu detona-
cija za detonacijom, plamen za plamenom. Sve
je dignuto u zrak: oklopljeni tornjevi, tvrgjice,
kazamate, skladišta, sve je pretvoreno u plamen
i dim. Jedan je top za drugim uništen i ponosni
mužari od 30 cm. Napunjeni su s po naboja,
jednom bombom i jednim obrokom ekrazita, ci-
jev je zatrpana vrećama pijeska, pa su onda o-
paljeni. Na 100 metara rastvorila se zemlja, a
na kilometre razletili su se komadi razorenog
mužara. Tako je nepobijegjeni orijaš Przemysl
spremio grob pod vlastitim ruševinama.
Momčad pako razbila je puščane kundake,
a savijala cijevi, dok nijesu bile slične puški.
Gragjansko stanovništvo sakupilo se na Ta-
tarskom brijegu, te odonud duboko potreseno
zurilo u taj u svoj svojoj grozoti lijepi prizor,
Na uzletištu, koje je rusko topništvo naro-
čito počastilo svojom pažnjom, stajala su dva
aeroplana spremna na odlazak, te kao zaogrnuti
u oblačice šrapnela, što su se oko njih rasprs-
nuli. Ali kad je nadošao odlučni čas, vijali su se
nebu pod oblake, jedan prama Krakovu, a drugi
prama Karpatima, da drugovima donesu vijesto
slavnoj propasti tvrgjave.
Megjutim sakupile su se čete na odlaz, a
da budu imale što jesti, dok ih ne preuzmu u
prehranu Rusi, razdijeljeno je megju njima meso
posljednjih konja, Zob, koja je još preostala bila,
samljevena je, te pomiješana u brašno, iz kojeg
se je ispekao posljednji kruh.
Inače nije bilo u tvrgjavi ništa, nijedno zrnce
riže, nijedan korun, nijedna kutija konserve,
= zmz
S Silili