PRAVA. CRVENA HRVATSKA i GRABA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE STOJI 20 PARA. ' PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI “ UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Br. 522. Dubrovnik, 23. aprila 1915. Rusi su nas uvijek strašili zimom i snijegom, jer pri tom su oni junaci, a zim- ska bitka na Mazurskim jezerima dovršila je takovim njihovim porazom, da je ime Hindenburgovo postalo strah i trepet svoj Rusiji. — Engleška je opet uvijek navije- štala, da ona počimlje rat istom na prolje- će, pak evo nam i Gjurgjeva-dana, a engle- 'ška »vojska od milijuna« još se uvijek kit- pi, a kad će se sakupiti, toga niko neznade. Megjutim je lukavom Albionu opet uspjelo, da izigra svoje saveznike, neka se oni bore, a Englezi samo da iz daljega gledaju. I tako nastane istodobno dvostru- ka ofensiva na zapadnom ratištu sa strane Francuza, i na istočnom sa strane Rusa. I razvile se goleme i strašne bitke, osobito ma Karpatima, kakovih svijet do sada još doživio nije. I toli razglašena navala Francuza raz- bila se o njemačkoj željeznoj ustrajnosti, te za malen prostor od kakovih sto metara opkopa Francuzi su pretrpjeli strašne gu- bitke, da već na daljnju ofensivu ni po- mišljati ne mogu. Isto se je tako izjalovila i strašna ruska navala na Karpate. Tu je bila koncentri- sana glavna i izabrana vojna sila Rusije; masa za masom vojnika navaljivala je danju i noću za puni mjesec dana, ali naša hra- bra vojska nije im dala naprijed, te svojom nadčovječnom, junačkom ustrajnošću slo- mila rusku silu, te se je došlo do pauze. Ovaj svoj neuspjeh htjeli su Rusi da prekriju javljajući o »djelomičnim uspjesima« na pojedinim klancima. Ali su i pri tome bili loše sreće, jer ni njihovi saveznici neće da im vjeruju, te francuski vojnički kritičar izjavljuje, da su sve ruske vijesti veoma konfuzne i da se po njima ništa razumjeti ne može, a najmanje kakav uspjeh. Ove bitke na Karpatima i na fran- cuskoj ironti bile su ne samo od najveće zamašitosti, nego ujedno i odlučne bitke, tako, te strateški kritičari izjavljuju, da se Trojni Sporazum u vojničkom pogledu ima već smatrati pobijegjenim od Njemačke i naše Države. Neprijatelji naši ne mogu već »Orvena knjiga“ o zločinačkom ratovanju naših neprijatelja. Beč, 10. travnja. Danas je objelodanjena »crvena knjiga«, ko- ja sadržaje zbirku dokaza o povredama megju- narodnoga prava, što su ih počinile države, ko- je ratuju s našom monarhijom, Zbirka je podijeljena u četiri dijela. U uvo- du se ističe, da su oblasti neprijateljskih država sa svojim postupkom spram austrijskih - diplo- matskih i kotisularnih funkcionara povrijedile naj primitivnija načela gostinjskog prava, koje je sve- to i kod naroda, što stoje na nižem stepenu kul- ture. Ovo se dogagjalo u toliko slučajeva, da je to zaista nečuveno. Pri tom je naročito otegotna akolnost, što su bili mnogi od ovih funkcijonara protuzakonito izagnani ili zatvoreni prije, nego što je nastupilo ratno stanje. O načinu, kako se je postupalo — velikim dijelom prije početka rata — u neprijateljskim zemljama s austrijskim državljanima, veli se u uvodu: Dopuštamo, da se može u nekom po- gledu opravdati, ako se vojno-obvezanim pripad- micima neprijateljske države zapriječi, da učestvu- ju u ratu; ali metode, što su ih oblasti neprija- deljskih država pri tom upotrebile, pjotuslove naj- elementarnijim dužnostima čovječnosti, naročito U DUBROVNIKU, računati na to, da bi opet osvojili izgu- bljeno zemljište. Zato sada vlasti Trojnog Sporazuma oblijeću još jače oko neutralnih država, ne bi li ove predobile na svoju stranu i tur- nule ih u rat. Ali su na diplomatskom polju još gore sreće, jer kod neutralnih vlasti gube sve to više ugleda, dok simpatije za Nje- mačku i Austro-Ugarsku sve to više rastu. Ponovna navala na Dardanele bila je uzrokom novom veselju u Carigradu. Jedna je engleška podmornica tom prigodom pro- pala, a koliko su bile oštećene ostale bojne lagje, to ćemo kasno doznati, jer Engleška i Francuska brižno čuvaju svoje gubitke, a na veliko zvono vješaju svaki i najmanji uspjeh, te znaju da unaprijed dijele, istok i zapad, praveći naravno račun bez krčmara. Engleškoj se pripravlja nešto nova u Egiptu, i zato ona šalje tamo vojsku, koja je bila odregjena za Dardanele. Kakovo je stanje u zemlji, o tom Engleška ne dava nikakovih vijesti. Da je dobro za nju, ne bi doista šutila, mora dakle da vrije, kad je došlo i do atentata na egipatskog sultana. Ali engleškom gospodstvu u Egiptu prijeti pogibao i izvana. Sa istoka prema Suecu koncentrišu se turske čete, kojima je glavni stan u Jeruzalemu, a njemačka im je že- ljeznica baš dobro došla. Sa zapada se pak pripravljaju Senusi, koji su dali izjavu, da proti italijanskom posjedu u Tripolisu neće neprijateljski postupati, jer se samo dižu proti Engleškoj. I francuski položaj u Maroku postaje sve to kritičniji; ustanak zahvaća sve to većeg maha. Francuska će u ovom ratu zlo proći; teško da što dobije, a puno može da izgubi, kao što je već izgubila protekto- rat na istoku: , I tako smo evo poslije devet mjeseci krvavog ratovanja dočekali i Ojurgjev-danak, a da nas neprijatelji, ma koliko silni bili, nijesu predobili ni na moru ni na kopnu. I kad junaštvom ništa ne mogoše, promi- šliše da nas gladom predobiju, ali će im se i ta namjera izjaloviti, hvala mudrim i opreznim mjerama, koje su poduzele naše vlasti. pridržavanje i zatvaranje staraca, bolesnika, žena i djece. Baš je jedan francuski pravnik označio takav postupak ovim riječima: »Zadavati boli gragjanima neprijateljske države, koji se ne mogu braniti, i to bez silnoga razloga, znači da se povraćamo u barbarstvo«. Iz navedenih dokaza o povredama ratnoga prava — koji doduše sačinjavaju tek najneznat- niji dio onih povreda, koje su se u istinu desile — može se svak uvjeriti, da ima jedva koje ratno-pravno načelo, o koje se nijesu često puta ogriješile neprijateljske čete. Uz mnogobrojne slučajeve, gdje su se upotrebljavali zabranjeni naboji, gdje se nijesu poštivali haaški propisi o k i običajima kop g rata, niti konvencija, nanizuju se strašne grozote, što su ih počinjale čete i pučanstvo Srbije i Crne-Gore, Broj onih pripadnika monarhije, koji su još sveudilj zadržani u neprijateljskim zemljama, ide u hiljade. Premda se ne može neposredno do- znati za one dogagjaje, koji se odigravaju na- ročito u onim predjelima monarhije, što su za- posjednuti od neprijatelja, to se može ipak usta- noviti na temelju vjerodostojnih izvješća ino- zemne dnevne štampe, da se je tamo dogodilo na hiljade slučajeva pravne povrede, Neizbježivo je doduše, da se u zglobu ta- ko silnih vojnih masa, kao što su pokrenute o fel 24. APRILA 1915. Riječ u jednu moramo se ćutiti u- tješeni i osokoljeni, kad se osvrnemo na sve prilike i kad gledamo sadanji naš po- ložaj. Hvala Bogu, a čast našoj hrabroj i junačkoj vojsci | Proširenje pučko-ustaške obvezano- sti od 18—50., godine. C. i kr. brzojavni i dopisni ured donosi ovo službeno priopćenje: Narinuti nam boj, koji gotovo bez prestanka traje na ironti kao nikad do sada astegnutoj, protiv brojčano nadmoćnog protivnika, treba da se i dalje neoslabljenom snagom nastavi, te za- htijeva neprestano nove popune u boju nalazeće se vojske, da se tako s jedne strane naknade gu- bitci, a s druge strane da se vojska ojača u to- likoj mjeri, da se na taj način u dogledno vri- jeme postigne po mogućnosti izjednačenje s to- likom brojčanom nadmoći našeg neprijatelja. Stoga smo — a o tom niko ne sumnja — u toj gigantskoj borbi prisiljeni, da založimo svu našu snagu, kako bi u slučaju potrebe i kroz duže vremena mogli voditi rat do konačnog uspjeha. To se je uvjerenje na radost ustalilo kod svih naroda monarhije, koji su bez krzmanja pohrlili pod zastavu, te su u žestokim bojevima rala, kojima nema primjera u povijesti, nadčo- vječno se ponijeli .i zaslužili udivljenje i pošto- vanje cijeloga svijeta. Da se pako uspjeh dosadašnjih velikih na- prezanja i dalje osjegura, potrebno je, da se i za buduće osjegura daljnje šiljanje pomoćnih četa. To se jamstvo može samo tako pružiti, ako se privuku sve uporabive narodne sile za po- trebno popunjavanje vojske i domobranstva. Odredbe, koje su dosad vrijedile za pučko- ustašku obvezatnost, nijesu nikako dovoljne, da se taj cilj postigne. Ako na primjer prispodobimo povremene odredbe pučko-ustaške obvezatnosti kod nas s o- nim kod drugih evropskih država, to smo mi, što se tiče iscrpljivanja ljudskog materijala, go- tovo na posljednjem mjestu. Dok se na priliku u Njemačkoj pučko-ustaška obvezatnost proteže od 17. do 45. godine, u Francuskoj do 48., u Srbiji do 50 godine, po- činje se ona kod nas istom početkom navršene 19., a dovršuje koncem navršene 42. godine. 1 u pogledu upotrebe pučkog ustanka ozna- čuju postojeće ustanove preuske granice, kojima bi vojnički interesi mogli biti oštećeni. Tako manjka u našem zakonu o pučkom ustanku odredba, prema kojoj bi se drugo po- sadašnjem ratu, ne bi dogodili mnogi prekršaji megjunarodnoga prava. Ipak mora da gorko ra- zočara svakoga, da baš čete i oblasti one države, pod čijom su egidom haaške konferencije| refor- misale i izgradile ratno pravo, prelaze preko svih ugovora i ne poštivaju niti onih ustanova, koje su utanačene za zaštitu života, časti, slobode i vjerskog osvjedočenja mirnih gragjana, i u inte- resu zaštite umjetnosti i znanosti. Bit će, da je jedan od glavnih uzroka tomu taj, što se u ratu upotrebljavaju čete, koje jednostavno nemaju ni- kakva poimanja za granice u načinu ratovanju. Francuska, Velika Britanija i Rusija nijesu mo- gle valjda ni same predmnijevati, da će se nji- hovi afrikanski i azijatski podanici držati usta- nova megjunarodnoga prava. Ove države rade stoga bez sumnje hotimično protiv evropskoga megjunarodnoga prava, ako vode divljake i polu- divljake u rat proti četama evropskih država, U uvodu spominju se nadalje odredbe, što su ih Francuska i Velika Britanija bez ikakve pravne podloge izdale glede Maroka, Egipta i Cipra; zatim povrede prava neutralnih država i sistematsko nepoštivanje pomorskoga prava. Na- zvati se mora pravim zločinom — veli se dalje — kad se neprijateljske sile drznu nastojati, da izvrgnu gladi cjelokupno pučanstvo velikih država, A ništa manje zločinački nije ni to, kad neprijatelj« God. xi. | dignuće pučkog ustanka od 88. do 42. godine moglo upotrijebiti za doknadu vojske i domo- branstva, a to je manjak, koji se zbog velike važnosti periodičkih doknada osobito štetno o- sjeća svih vojnih formacija, S obzirom na prikazane prilike ukazuje se prijeko potrebnom nadogradnja valjanih ustariova o pučkom ustanku u pravcu, da se s jedne strane pučko-ustaška obvezatnost protegne na daljnja godišta, a s druge strane ma izdašnije dokna- gjivanje vojske i domobranstva. Da se ovim zah- tjevima udovolji, odlučeno je, da se u obim dr- žavama monarhije pučko-ustaška obvezatnost od sada započne u godini, kad se navrši 18. godina, te da traje do konca navršene 50. godine. Jed- nako će se prvi poziv protezati do navršene 42, godine, t& će se omogućiti, da se u sasvim izu- zetnim slučajevima upotrijebi i drugi poziv u svrhe doknade vojske i domobranstva, Ustrojenje novih kategorija pučkog ustanka ne znači još nipošto, da će sve nove kategorije odmah, a iliti u najbližem vremenu faktično biti i upotrebljene za pučko-ustašku službu. Ugarski parlamenat. Dne 19. ov. mj. otvoreno“ je drigo ratno zasjedanje parlamenta. Mnogo zastupnika došlo je u uniformama. Poslije nego je pročitan reskript o saživu, predsjednik Bečthy izrekao je govor, u kojemu se je osvrnuo na rat, koji traje skoro 9 mjeseci, i naglasio je, da se austro-ugarski vojnici bez pre- kida bore, sa najtežim prilikama terena i vre- mena, hrabrom požrtvovnošću proti moćnome neiscrpljivome protivniku. Dalje je istaknuo po- žrtvovno, jako držanje gragjanskoga društva u podnašanju ratom spojenih samoprijegora, ne gubeći glavu ni srce pod utiskom promjenljivih dogagjaja, te je ma stranu bacilo sve opreke, te jedinstveno, sa punom snagom i odlučnošću, drži visoko mad svime tekuće velike interese naroda, Oslonjeni na junačku vojsku i na požrtvovno društvo možemo pouzdanjem ići u susret budu- ćim dogagjajima, a željeni uspjeh ne može izostati, Predsjednik je predložio, da kuća izrazi nepokolebivu i nikad ospornu i nikad ugasnutu homogijalnu vijernost i poklonstvo prama Vrhov- nome Vojskovogji, potpuno priznanje i najvruću hvalu i pouzdanje vojnicima, koji stoje junački na bojnome polju, i da se ova odluka stavi na znanje vrhovnome vojnom komandantu nadvoj- vodi Fridriku. Burno odobravanje, ske vlade dopuštaju u historiji nikada nečuvetiu hajku lažljive i razdražujuće štampe, ili kad ote tu štampu još potpomažu. Baš ovoj hajci imađu se većim dijelom pripisati oni divlji izgredi, ko- jima je palo žrtvom na hiljade nedužnih i golo- rukih ljudi, Napokon se veli u uvođu: Premda va zbirka dokaza, koja će se još popuniti, niti pri- bližno ne daje sliku propasti megjunarodnoga prava, čime je kroz nekoliko mjeseci uništeno toliko nada, to bi ona ipak mogla da otvori oči onima, koji su sačuvali nepristrani sud, da spo- znaju: ko nosi odgovornost za to, da je ovaj rat, što su ga uspirili naši neprijatelji, htijuči u- ništiti mirne narode, koji teže za idealnim kal- turnim dobrima, raskinuo veze prava i civilizaci- je, i ko smije zaista sebi prisvajati, da se u 0- vom teškom hrvanju bori za slobodu i čovječnost, « *0 Prvi dio ove zbirke, koja sadržaje u svemu 145 dokumenata s prilozima, odnosi se na po- stupak neprijateljskih oblasti s austrijskim di- plomatskim funkcijonarima. Ovdje vrijedi, đa se istakne izvješće našega diplomatskoga agenta i generalnog konsula u Tangeru. Iz toga se iz. vješća razabire, da su bili on i drugi članovima. še diplomatske agencije pod pratnjom miarokiiti- skih vojnika dopraćeni na brod >Cassard«; nij&-