CRVEN

 

PRAVA

 

 

GIMNA JE LISTU SA DONASANJEM U

Br. 523.

 

Pogriješeni računi.

Proljeće je već u potpunom jeku, na
ratištima milijuni se već odavna bore, od-
lučne se bitke biju, a Trojni Sporazum, čiji
su faktori izazvali ovaj pravi megjunarodni
pokolj, ne može još da se pohvali navije-
štenim >uspjesima«. — Do sada su bar En-
glezi bili pravi junaci na riječi; oni su di-
jelili carstva i kraljestva, istok i zapad prije
nego li su i pokušali bojnu sreću.

Sada regbi da im već počimlju padati
krila. Znali su doista, da vrsno razdijele
razne uloge izmegju sebe, i lijepo igru za-
počeli, ali uspjeha još ne polučili.

Engleška je za sebe bila preuzela di-
plomaciju, a čuvala svoju dragocijenu kiv
i banila se svojim bogatstvom i svojom
»najjačom“ mornaricom na svijetu.
Francuzi, po svojoj naravi bujne i žive
mašte, zauzeše novinarsko polje. Njihovi će
časopisi raditi punom parom, da pričaju i
u slikama prikazuju slabo stanje protivnika,
a da veličaju svoje uspjehe, e da tako o-
svoje simpatije neutralnih vlasti, — Rusija
je ponudila svoj ljudski materijal, tu kod nje
najcijeniju robu, i pripravila milijune vojske.
I Uzme'li*se još u obzir i razvikana
»Tazrožnost“ austro-ugarskih naroda i pro-
verbijalna ,trulost“ Turske i »zalupanost*
Nijemaca, tad su vlasti Trojnog Sporazuma
bile više nego uvjerene, da su ne samo
dobro za rat pripravljene, već i za dobar
uspjeh sigurne,

Ali su hude uprav sreće | U računima
su se ljuto prevarili, pak ih stiže razoča-
ranje iza razočaranja, doživljuju najgora
iznenagjenja, jer ih zla sreća prati na sve
strane.

Ruska vojska doživljuje goleme poraze,
a na Karpatima nalazi svoj grob. Na za-
padnom ratištu došao je red i na Engleze,
da oćute željeznu njemačku ruku, koju su
i Francuzi dobro upoznali i zapamtili,

Mjesto provale u srce protivnika, u
Beč i u Berlin, Nijemci su zauzeli cijelu go-
tovo Belgiju, veći dio Francuske i veliki
komad Rusije, i ne dadu protivniku da
stupi na njihovo zemljište,

A dok se engleška mornarica čuva u
svojim lukama, dotle njemačke lagje čine

 

 

Golubovi pismonoše u službi vojne
uprave,

Sada je baš aktuelno pitanje, kako i koliko
se mogu upotrijebiti golubovi pismonoše za sa-
općivanje vojničkih vijesti. Svakako nema govora,
da je usavršenjem bezžične telegrafije i zrako-
plovstva smanjena vrijednost golubova pismo-
noša kao donosioca vijesti, ali kako je onda,
kada se braniocima opkoljene tvrgjave razore-
njem telegrafa oduzme mogućnost, da tim putem
održe još saobraćaj sa vanjskim svijetom i kad
zadnji leteći aparat, koji im je stajao na raspo-
laganje, bude strgnut iz vazduha od Opsadača
tvrgjave ? U tom slučaju moraće se opet sjetiti
golubova pismonoša kao zadnjeg i sigurnijeg
pomagača i tvrgjava se može dičiti sretnom, koja
je sebi već u mirno doba podgojila koljeno do-
bro trenisanih golubova pismonoša. Mudra i sve-
strano spremna njemačka vojna uprava mislila
je i spremila se i za to, a osobito zadnjih go-
dina obratila povećanu pažnju na podgoj golu-
bova (smonoša, pa joj danas stoje na raspola-
ganje u svim djelovima Njemačke na hiljade izu-
čenih golubova pismonoša. A ne samo Njemačka,

 

 

KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Ear EO om A

MEN AA AJ m
U DUBROVNIKU, [. MAJA 19/5.

  
 
  
 
 
 
 
 
 
   
 

prava čudesa od junaštva, i njihove pod-
mornice postaju strah i trepet neprijatelj
skoj orijaškoj fronti. :
I sad nakon devet punih mjeseca stra+
šnog ratovanja vigjenije engleške ličnosti,
izmegju kojih Frank Aarris, urednik dvaju
časopisa veoma uglednih u otmenijim lon-
donskim krugovima, javno priznaje jakost
i organizaciju njemačke i naše države, a
slabost i razrožnost Engleške i Rusije.
Izbija takogjer na javu i megjusobno
nepovjerenje i predbacivanje izmegju nji-
hovih vojnih uprava, jer krivnju za poraze
bacaju jedan na drugoga. Rusi se tuže na
Engleze i Francuze, a ovi opet na Ruse,
da nijesu učinili ono, što su obećavali,
Naprotiv tomu svak se divi,

ska, i kako je savez ovih dvaju država čvrst
i iskren.

U Francuskoj i Rusiji ćuti se već iz-
morenost i sve to više dolazi do pitanja,
ma čemu se i zašto Francuzi bore, i za
koju korist prinose tolike žrtve.

Zanimivo je i to, kako engleške .no-
vine već priznaju, da su se njihove akcije
izjalovile, jer da nije bilo sve dobro pro-
mišljeno i- pripravljeno, :te se tješe time, da
će se sve iznova započeti, ali kada i ko-
jom srećem, toga ne vele, dok naprotiv
francuska štampa udara samo u hvalospjeve
o pobjedama Rusa. I čudne li sudbine: po
francuskim novinama ne samo da je cijela
naša vojska uništena a naša država prisi-
ljena, da traži mir, nego se i Rusi nalaze
tamo,
vojska. Tako su francuskoj štampi kratke
noge, jer je njezini saveznici pobijaju.

Ovakove raznovrsne glasine znaju da
se došuljaju i u naše strane, i neki im vrlo
rado nasjedaju, a svrha im je, da pobude
malodušnost u našem narodu. Ali se i u
tom varaju, jer naš narod dobro znade, da
je jača hrabrost i sloga naše vojske i od
engleškog zlata i ruske divlje sile. Pravom
ljubavi prema domovini prožeta je naša
vojska, i ovaj patriotizam čini, da naši voj-
nici podnose hrabro sve nepogode rata, a
da se u bitkama bore kao lavovi, i da su
pripravni da prinesu »sve za Cara i za
dom!« (

——
nego i vojne uprave svih naroda posvećivale su
pažnju pododgoju golubova pismonoša do da-
našnjega dana, a:to je dovoljan dokaz, da_vojne
uprave neće da napuste ovo pomagalo za do-
stavljanje vojnih vijesti,

Dokazano je, da je golub pismonoša već u
starom vijeku služio istim svrhama kao i danas,
a takogjer u srednjem i novijem dobu imali su
golubovi pismonoše svojih pristaša. Tako se je
kuća Rotschild služila golubovima listonošama
godine 1815. da bude uvijek upućena o doga-
gjajima, koji su se odigravali na ratištu Napo-
leona I. Kažu, da je londonska filijala Rotschil-
dove kuće, tri puna dana prije znala: za poraz
Napoleonov kod Waterloa nego engleška vlada,
a s tim je Rotschildovoj kući pala u šake za-
zasluga od milijuna. Državni papiri stajali su na
niskom tečaju do skrajnosti, a kad se doznalo
za poraz Napoleonov digli su se opet znatno,
a tq je Rotschild znao iskoristiti sebi u prilog,
pošto je ranije dobio vijest o porazu. Onda su
upotrijebili golubove burzijanski špekulanti i razne
trgovačke kuće. I u Kolnu su trgovci uredili bili
golubinjak. Kolnski golubovi bili su posrednici
za saobraćaj sa Aniwerpenom, dočim je opet

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

|

|

kako se| se oštro,
složnim silama. bori maša i njemačka voj-| j€ je,

gdje ruske novine govore, da je naša |

|

|
|

|
|

 

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE

ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,

»Evropska kultura“.

Već su štampani dokumenti,
lodano dokazane silne povrede megjunarodnog
prava, što ih počiniše države, te ratuju s našom
monarhijom i sa našom saveznicom Njemačkom.
I tako se znade, kako su Rusi u istočnoj Pru-
skoj divljački, sramotno gazili pravo, imanje, ži-
vot, čast bijednih gragjana i gragjanka, pa i ne-
jačadi. Poznata su sada dobro plačkanja, pusto-
šenja, grozote, što su Rusi počinili u Galiciji i
Bukovini. Znamo za barbarske čine, kojima su
se htjele proslaviti čete i pučanstvo Srbije i Crne
Gore. Ta se grozna slika zaokviruje nečovječnim,
barbarskim odredbama i činima Francuske i Ve-
like Britanije u Evropi i izvan nje.

Kad su ovi važni dokumenti ugledali svi-
jetlo, moglo se čitati u mnogim listovima mno-
go vrlo lijepih članaka, na raznim jezicima, gdje
po zasluži žigosalo takove čine, za ko-
— tako se barem činilo prije ovog rata —,
nakon ustrojenja mirovne haaške konferencije u
XX, vijeku isključena bila mogućnost, da se mo-

kojima su bje-

gu dogoditi u kulturnoj Evropi, u onolikom 9P-| rju; uspostavili su zakone čovječnosti, čežnju za

segu i stupnju, i to megju narodima,
vele, da su i kršćani i kulturni,
Strašan je ovaj rat, jer se vodi na ogrom-
nom prostoru zemaljske površine, gdje ratuju sil-
ne vojske i prijete rasulom država; tehnikom na

koji svi

osobiti način usavršenom u gagjanju i ubijanju |

u zraku, na kopnu, na moru i pod morem.
kulturnog, nečovječnog, nekršćanskog,
postupka, kojim se
služe.

Obzirom na važnost ovog predmeta misli-

brutalnog
dekoje od ratujućih: država

mo, da vrijedi iznijeti ovdje glavne misli lijepog |

jednog članka, koji je izašao u aprilskom broju
talijanskog misijonarskog lista »Il Massaia« pod
naslovom »L' apostolato e la civilia«.

Člankopisac megju ostalim veli ovo:

Mi Evropejci, koji držimo, da smo vestalin-
ke svete kulturne vatre, te se prikazujemo pred
narodima, držanim za barbare, kao tvorci i širi
telji kulture, osjećamo, kako nam se lice crveni-
lom oblijeva, kad imamo da spomenemo ili na-
pišemo riječ: kultura. Crvenimo se, jer se sramimo.

Stanovnici Senegala, Maroka, Indije, Tuni-
sa, Alžira, i toliki drugi divljaci i poludivljaci
bili su pozvani, da se bore na evropskim bojnim
poljanama. I vidjeli su oni evropsko-barbarstvo,
Toliki su od njih tamo našli svoju smrt, a ostali
su se vratili ili će se kasnije vratiti svojim ku-
ćama, pa će pripovijedati svojima o strahotama
po našoj Evropi, uvjereni, da je njihovo barbar-
stvo samo drugčiji oblik naše znanosti i vještine
ubijanja i uništavanja,

Ko je Evropi dao u baštinstvo kulturu ? —
Evangjelje. — Dokle je naš svijet uživao blago-
dati kulture? — Dok je ostao vjeran Evangjelju.
— A kad se je povratio k barbarstvu? .— Kad je

Antwerpen podržavao vezu sa Londonom i Pa-
rizom pomoću golubova pismonoša. Takogjer
novine »Kolnische Zeitung« dobivale su vazda
vijesti o najnovijim dogagjajima pomoću golu-
bova pismonoša. Tek nedavno bilo je u štampi
upozoreno na to, da je prvi početak Reuterovog
depešnog ureda, koji danas po svemu svijetu

je poznat, osnovan na pošti s golubovima
pismonošama, koja se u vrlo malom opsegu
provodila.

Pošta sa golubovima pismonošama izgubila
je na važnosti kad je izumljen: telegrai, koji je
donosio vijesti brže i pouzdanije, pa se je u
Belgiji i kasnije šesdesetih godina u Njemačkoj
držala golubinja pošta samo za šport. Nu sa
godinom 1870. sa njemačko-francuskim ratom
počela je nova era za gojenje golubova pismo-
noša. Bilo se je doznalo, da su opsjednutima u
Parizu golubovi pismonoše prelijetajući kišu ta-
neta i glave prijatelja i neprijatelja, donijeli hi-
ljade depeša i važnih vijesti, Od depeša i tiska-
nica bili su na posebno preparisanim kožicama
od kolodija učinjeni fotografski snimci, i to u
takoj sitnoj miriaturi, da je jedna strana jednog
običnog dnevnika zauzimala tek šesti dio jednog

 

| nosti, umjetnosti i trgovini,

 

| snika,

 

| vidi,
| lijepa koprena na licu grdne, stare žene,

  
 
 
 
 
 
 
  
 

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

ON DANA mam
God. XI.

prezreo evangjeoske zapovijedi. To nas povijest
uči. Ko je dao Aziji i Africi lijepe dane Ciprija-
na i Augustina? Ko je dao svijetlih stranica Fran-
cuskoj, Engleškoj, Rusiji, Austriji, Njemačkoj, I-
taliji, cijeloj Evropi? — Evangjeoska istina. O
pravoj kulturi, čije su zrake rasvjetljivale i stari
hebrejski narod prije Isukrsta, ne možemo govo-
riti ni za staro stanovništvo glasovitog Rima,
Šparte, Atene, Kartage, Egipta, Sirije, Babilonije.
Kad je Petar odvažno i ponosno propovijedao u
velikom Rimu, Pavao u slavnoj Ateni; kad je
Remigij govorio pred Galima, Bonifacij pred Teu-
toncima; kad je Saverij navješćivao vjeru dotada
nepoznatu Indijancima a Massaia Etiopljanima,
mogle su se iz njihovih usta čuti ove riječi :
»Ovi nam ljudi donose Evangjelje«, Di, apoštoli
vjerovjesnici donosili su nekulturnim narodima
evangjelje i s njim ujedno pravu kulturu. Oni
su znali usaditi u srce pokrštenog čovjeka klice
istine, ljepote i dobrote, a to sve po načelima
Evangjelja. Pomoću ovih načela uspjeli su oni,
da potaknu na štovanje božanskih prava i one,
koji su živjeli u tiranstvu, neznanju, praznovje-

blagim mirom i megju onima, koji su se znali
grozno miziti i ubijati; prokrčili su staze zna-
kod duhova divljih i
gorih nego su i same zvijeri u gorama i pusti-
njama.

I Evropa je u neko doba imala sreću da

1 Al| okuša te da za toliko: vjekova neprestano kuša
nevigjeni ovaj rat još je strašniji radi svojeg ne-|

blagotvorne plodove ovog rada svetih vjerovje-
plodove Isukrstovog Evangjelja. I tu su
kulturu nadute i mekoputne ratujuće države e-
vropske htjele ipak imati uvijek za se kao isklju-
čivi svoj monopol. Došao je grozni ovaj rat i
mi vidjesmo posve otkrite njihove karte. Sada se
da je njihova razvikana evropska »kultura«
to je
krasna maska na odurnom licu; ta »kultura« ipak
nije bolja od >nekulture« divljih i poludivljih na-
roda, koje je veliki dio >kulturne« Evrope po-
zvao u rat proti četama — evropskim.

Nije druge već treba živo nastojati, da se
Evangjelje i u modernoj Evropi povrati na svo-
je staro mjesto, gdje će opet biti bazom i kom-
pasom evropske kulture, To će jedino spasiti
kršćansku Evropu, a drugo što zaista neće,

Gj.

Hrvati u Americi,

Kako »Politische Korrespondenz« saopćuje,
održala se je u Chicagu skupština Hrvata, koju
je bio sazvao izdavač hrvatskih novina, Antun
Bazetić. Skupština, kojoj su prisustvovali Hrvati,
Slovenci, Istrani, Bošnjaci i Hercegovci, njih oko
4000 na broju, odlučno je istupila protiv Srbi-
janaca i srbofila, te se pretvorila u impozantnu
patriotsku manifestaciju. Osim  Bazetića još su
govorili zastupnik najvećeg hrvatskog lista u

kvadratnog centimetra, a težina je bila manja od
pola grama, Dakle svaki je golub lako mogao
nositi cijeli niz takovih kožica, koje su bile stav-
ljene u guščije pero, a ovo je bilo zalijepljeno
voskom i onda privezano za nogu golubu. Dan-
danus se depeše spreme jednostavnije, metne ih
se u cijev od aluminija i pričvrsti za nogu go-
lubu. Vrijednost golubova listonoša bila je s nji-
hovim sjajnim djelima u vojni 1870. i 1871, po-
sve dokazana i sve su vojne vlasti svih evrop-
skih država sebi stavile u službu golubove listo-
noše kao stalno pomagalo.

Svrha je golubova pismonoša, da spajaju
tvrgjave jeduu s drugom i sa poljem. Vojne
uprave drže odnošaje sa gojiteljima golubova
listonoša, da u slučaju rata podupiru djelotvorno
njihove golubove i da ih mogu nadomjestiti, U
Njemačkoj su se društva za podgajanje golubo-
va pismonoša od godine 1883. sjedinila u savez,
koji stavlja ratnom ministarstvu u slučaju rata
na raspolaganje svoje golubove, Ratno ministar-
stvo odregjuje svake godine pruge za lijet, na
kojima se imadu trenisati golubovi, sve, što se
učini, stoji pod stalnom kontrolom njegovom,
ono sa svoje strane daje pobudu na

\ 5

gojenje po-